Je, imaš pravo. Da budem iskren i mene muči to pitanje već dosta dugo. Moram iskopat negdje jednu staru mapu na koj je to označeno. Nekako mi više "miriše" da bi cesta prema Novokračinama trebala bit stara cesta iako i ova prema Liscu ima svoj nastavak do sela Sušak pa dalje za Novokračine. U svakom slučaju, prema pričanju starijih Rupljana, Lipa je bila puno važnije, veće i razvijenije selo od Rupe do početka 19. stoljeća kada se uspostavom mitnice (u lokalnom dijalektu - šranjga) Rupa počinje intenzivnije razvijat.
Evo nešto na temu cesta i puteva iz Zbornika Liburnijskog krasa, autora Vinka Surina, ing.pom.prom., str. 128-130.
2. JAVNE CESTE I PUTEVI
a) Izgradnja, cestovni pravci i korištenje
Početkom drugoga stoljeća nove ere, za vrijeme vladavine careva Tiberija i Klaudija, Rimljani dovršavaju izgradnju državne prometnice (Via Publica), s ishodištem u Aquileji, pravcem Tergeste (Trst), Ad Malum ( Materija), Pasjak, Šapjane, Ad Titulos, (Rupa, Lipa) Škalnica, Sv. Matej, Tarsatica (Rijeka) Ad Turres (Crikvenica) do Senia (Senj). Za naš kraj je važno spomenuti da, prema podacima iz III. stoljeća, saznajemo o postojanju ovdašnje cestovne postaje za odmor i izmjenu poštanskih konja; za okijepu putnika i straže, zvane 'Ad Titulos' - koja bijaše udaljena 17 rimskih milja (nešto više od 24 km) od susjedne postaje 'Ad Malum' u Materiji, i isto toliko udaljena od sljedeće postaje, 'Trsatica' (Rijeka).
Točna lokacija još nije utvrđena, ali s obzirom na navedene udaljenosti od Materije i Rijeke, te drugih podataka, vjerovati je da je to lokacija u neposrednoj blizini sadašnjega restorana 'Eurogrill u Rupi; Šranjga, tj.u blizini mjesta gdje je u srednjem vijeku podignuta Kapela sv.Pavla Pustinjaka. Iako te kapele više nema, i danas postoji naziv za tu lokaciju (toponim) Sveti Pavel.
Druga, za ono vrijeme manje važna, prometnica koja prolazi i danas kroz naš kraj je cesta od Emone(Ljubljane) preko Logatcta, Ilirske Bistrice, Doljneg Zemona, Jelšana, a koja se iza Rupe (današnja Lipajska kapelica) spajala s državnom cestom Aquileja- Senj.
Postoji i cestovni pravac Šapjane-Veli Brgud-Zvoneća-Rukavac s odvojkom prema Veprincu i Istri, i drugim odvojkom prema Kastvu koji kod sela Sroki izlazi na spomenutu državnu cestu.
Cestovni se pravac Rupa-Permani ne spominje u starim zapisima, stoga se nameće zaključak da je vjerojatno ta cesta izgrađena kasnije; za vrijeme izgradnje željezničke pruge Pivka-Rijeka, 1873.godine
U starim vojnim zemljopisnim kartama (1763.-1804.) su vidljivi i drugi pravci puteva ili kolovoza:
- između Lipe i Velog Brguda, od Dalnje šteme na Jesiku i u istom pravcu prema Brgudu,
- ucrtan je i cestovni pravac između Lipe i Novokračina, preko Sušnji na Proslop,
- i pravac između Rupe i Novokračina, preko Ječmenišća koji se na Proslopu spaja sa spomenutom cestom Lipa-Novokračine..
Sve su ceste u početku bile uske, od 2 do 4 m širine, a tijekom vremena su se širile. Tako je i u VI. stoljeću nove ere došlo do ukaza -da sve važne ceste u cijeloj dužini moraju imati širinu najmanje 4 m, kako bi se mogle bez problema mimoići dvije kočije. Ceste su se kroz cijelo vrijeme usavršavale, kako po vrsti podloge tako i po širini, kod nas posebno za vrijeme vladavine Francuza, početkom 19.stoljeća. Tijekom 19 .stoljeća su se ceste koje prolaze kroz naš kraj usavršavale radi nadolazećega prometa motornih vozila, što je omogućilo i održavanje auto-rallyja Nice-Opatija, 1902.god.
U razdoblju od 1922. do 1930. rekonstruirana je cesta od raskrsnice kod Lipajske kapelice kroz Sušnje i Proslop za Novokračine i dalje do Gumanca. U istom je razdoblju izgrađena cesta od Lipe kroz Lipajski proslop do Lisca, i to sve zbog potreba boljeg cestovnog povezivanja s ondašnjom Rapalskom granicom; područjem koje se protezalo između Rijeke, preko Klane na Gumance i dalje prema Postojni.
U našem kraju je između 1931. i 1934. izgrađena jedna od najsuvremenijih i najkvalitetnijih cesta u Europi, sa širinom koja i danas udovoljava naraslom prometu, i asfaltnom podlogom koja je u ono vrijeme bila rijetkost u Europi. Ta cesta je spojila Veneziu s Rijekom, dobrim dijelom po trasi spomenute Rimske državne ceste. Nakon puštanja te ceste u promet, uspostavljena je direktna autobusna linija Rijeka-Trst, dužine 75 km s rekordnim vremenom vožnje od 90 minuta; od polaska iz Rijeke do dolaska u Trst, i obrnuto.
1938.-39.godine asfaltiranaje cesta od raskrsnice u Rupi (Šranjga) do Postojne. Asfaltiranje je obavljeno po trasi stare makadamske ceste, u/ vrlo male korekcije u nekim zavojima. Tako su u našem kraju do prije Drugoga svjetskoga rata bile asfaltirane sve glavne ceste u pravcu Rijeke. Trsta, i Postojne. Ostala je s makadamskom podlogom (prašnjava - bijela) samo cesta od raskrsnice Rupa-Šranjga preko Lipe, Škalnice. Klane i dalje prema Rijeci.
Zbog pojačanog teretnog prijevoza, posebno velikog broja autocisterni kojima se prevozilo naftne derivate iz riječke rafinerije Urinj prema Sloveniji, ukazala se potreba za rasterećenjem ceste kroz Rijeku; pravca ceste kroz Kastav-Jušići i pravca ceste Rijeka-Matulji prema Rupi. Zato je 60-tih godina prošlog stoljeća asfaltirana i na nekim dijelovima rekonstruirana cesta Rupa-Orehovica i dalje prema Bakru, takozvana Petrolejska cesta.. Da bi se sačuvala autohtonost mjesta Lipe i valoriziralo spomen područje tog mučeničkog sela, prometnica kroz Lipu nije prekrivena asfaltom, već su po cijeloj dužini kroz selo položene granitne kocke. Rješenje je u korištenju tog dijela prometnice pokazalo bolje mogućnosti za promet svih vrsta vozila (pretežno teretnih autocistemi), ali je izazvalo negodovanje mještana zbog danonoćne trešnje vozila po kockama. Da se sve to izbjegne, uz pomoć tadašnje Općine Opatija, mimo Lipe je izgrađena obilaznica.
Uz veliko angažiranje i samodoprinosom građana tadašnji mjesnih zajednica, a uz pomoć tadašnje Općine Opatija, u drugoj polovini 70-tih i početkom 80-tih, asfaltirane su gotovo sve ceste i ulice u našim selima Rupa, Lipa, Šapjane, Pasjak i Brdce. Na isti način je 1983-84. asfaltirana cesta koja iz našega kraja vodi za slovenska sela Novokračine i dalje, i cesta koja vodi iz Pasjaka za Brdce.
...
