Katarina A

[lappino]

Vjerojatno se imaju u vidu ukupni gubici u Riječkoj bitki (da ne idemo pak sad tako daleko da uključujemo cijelu Riječko-tršćansku operaciju).

Službeno, samo u bitkama oko Klane snage JA su imale 600 nestalih*, a vi sad razmišljajte o poginulima...

* Čini mi se da je podatak od U. Kostića iz knjige "Oslobođenje Istre, Slovenačkog primorja i Trsta 1945" Vojnoistorijskog zavoda iz 1978.

[elvis]

JA je u Riečku bitku krenula sa nešto preko 70.000 ljudi. Naravno nisu svi napadali  sam grad.

[WaterBlue]

Čisto mi je upalo u oko, komentiram nevezano za temu: da bi leševi širili zarazu, moraju prvo biti zaraženi.

Ma da, slažem se. Brzopletost, da se što prije uklone poginuli, a možda je bilo ranjenih kojima je trebalo priskočiti u pomoć, vidjeti ima li preživjelih. No, izgleda da je hitrost bila brža od ...Dobro je, naravski, čuti različite priče, sagledavanje. Oni, stari, ako ih još uopće što ima, vjerovatno da bi kazali svoju verziju priče. Ovdje je očigledno bilo bitno samo jedno (kod napada na objekte) pošto-poto i uz velike žrtve, pobjediti kao se god umije. Moram priznati, kada bih osobno išao šetati kroz šumu ovim područjem, i kada nije bilo puno ljudi oko kapelice, bunkera, neki čudan glas tišne kao da govori o situaciji koja je bila očaj za mnoge, za napadače, za one koji brane objekt. Osjetio bih (zvučat će smješno) nešto poput glasova mnogih koji su ovdje bili, kao da je netko imaginaran još uvijek prisutan na ovom terenu i želi poručiti nešto, jednu svoju priču. Mi imamo priče iz svjedočanstava mnogih, iz knjiga, časopisa, ali mi smo se rodili 15-tak ili više godina nakon 45´i to možemo sagledati isključivo iz kuta osobne percepcije – koliko uopče to možemo razumijeti. No, to bi sada spadalo u formu duhovnosti i metafizike, a to nije tema. Mada, čini mi se...kao da sve nije otišlo s ovog područja?!

[mušica]

Slažem se da ima nešto nadnaravno što i nas privlači da ponovno turamaramo mračnim tunelima utvrda.
Kao da se da osjetiti strah, tjeskobu i suze onih koji su i gradili i boravili unutra

[lappino]

Osjeti se, osjeti se...Metafizika ili ne, ali na mjestima velikih stradanja ljudi čovjek nije baš svoj.

Karma, što li?

Meni je ne tako davni davni primjer, iz utvrde na Velom vrhu:




Čitajući ove riječi "esaurite" - "potrošene", vjerojatno se ima u vidu nekakva municija ili ratni materijal, osjećao sam sav očaj branitelja, većini od kojih nije preostajalo dugo živjeti...

[elvis]

Slažem se da ima nešto nadanaravno što i nas privlači da ponovno turamaramo mračnim tunelima utvrda.
Kao da se da osjetiti strah, tjeskobu i suze onih koji su i gradili i boravili unutra

Da išta od toga osjetim ne bi se tamo nikada pojavio sam ... najveći dio vremena u tim objektima posada nije osjećala ništa nego ogromnu dosadu

[WaterBlue]

Tko voli fortifikacije, povijest, istraživanja davnih vremena, može osjetiti – makar i virtualno, ali skroz duhovno, koliko očaj može ostati i zadržati se. To je poput energije prošlih aura vojnika branitelja utvrde, koji se nije pomakao ni milimetra. Da ne bi ispalo da ja slučajno branim nekog iz ovih utvrda, ili one druge koji su napadali, samo kao čovjek promišljam o tom prošlom vremenu. Krivi ljudi na krivom (tuđem vlasništvu) mjestu, i domaćin (napadač) koji želi vratiti natrag „svoje“. Objekti, kada se u njih uđe, daju prikaz ondašnjeg vremena, a to nije bila bajka – već strah i iščekivanje od nepoznatog, koje će se zbiti. Inače, definicija enegije - govori da je to oblik koji se da poništiti, nego samo može promjeniti oblik – ukazuje na to da avet tog vremena i dalje živi, a samo su „kosti“ vojnika iznešene.
 

[elvis]

ukazuje na to da avet tog vremena i dalje živi, a samo su „kosti“ vojnika iznešene.

Naravno da im nije bilo svejedno ali Katarine i nisu nešto posebno trpile, napadači im nisu došli ni blizu kada su ih posade već napustile ...  doduše kod ulaza jedne ima tragova metaka, a i jedna prostorija je gorila ali to je sitno. Ne mogu znati ali čisto sumnjam da je netko poginuo od "branitelja", ali zato bi šume na Lubanu imale što ispričati ...

[WaterBlue]

Naravno da im nije bilo svejedno ali Katarine i nisu nešto posebno trpile, napadači im nisu došli ni blizu kada su ih posade već napustile... doduše kod ulaza jedne ima tragova metaka, a i jedna prostorija je gorila ali to je sitno. Ne mogu znati ali čisto sumnjam da je netko poginuo od "branitelja", ali zato bi šume na Lubanu imale što ispričati

Koliko sam ja upućen, kroz ragovore sa nekim starijim ljudima (a ako im je vjerovati) partizani su postepeno upadali u bunker po bunker, a kako je jedan pao, slijedilo je novo osvajanje itd. Kažem, toliko o njihovim pričama. Luban je bio otvoreno stratište, stoga je tu očigledno najviše žrtava bilo. Ali, psihoza ovih ljudi unutar bunkera je bila čisti očaj, budući da su znali/shvatili (ili dobili infomaciju o uzaludnoj obrani?) što ih čeka – kada počnu izlaziti. Najvjerovatnije je da je tu bilo i ubistava unutar bunkera, barem kada se tiče o najtvrdokornijima – a pri ulasku u etaže. Drugi, koji su pokušali spašavati se na vanjskom dijelu, odmah su postali mete. U biti, mene samo istina zanima, jer postoji mogućnost glorifikacije događanja, iz neke treće prepričane ruke. Kako god, ok, dade se dosta iščitati iz raznih spisa unutar više knjiga i dokumenata, ali nikad nije na odmet saznati koju više, zar ne?

Pozdrav

[elvis]

Koliko sam ja upućen, kroz ragovore sa nekim starijim ljudima (a ako im je vjerovati) partizani su postepeno upadali u bunker po bunker, a kako je jedan pao, slijedilo je novo osvajanje itd. Kažem, toliko o njihovim pričama.

Savršeno moguće jer je na ovom području bilo dosta "standalone", tj samostalnih bunkera. Vidio sam da je netko na Panoramiu/Google earthu stavio fotografije nekoliko iskopanih skloništa na hrptu iznad Lubana, vjerojatno  je bilo još i više "površinskih" pozicija.

Katarina podzemne utvrde su nešto sasvim drugo, jedino mjesto gdje se može ući - osim ulaza, su topničke pozicije, a kroz koje ne možeš fizički ući dok je na njima top. Kroz sve druge ćeš se namučiti i da bombu ubaciš, čovjek prolazi samo "u djelovima"

[Sabina]

Ja sam se baš razmišljala zašto ona kula nema ime...možda je to baš zbog tih loših uspomena na ovaj kraj.

Jesmo li Luban kada obišli? Ja bih rado da vidim osjetim li energiju tog mjesta.

Ja uvijek kada šećem po tim krajevima koji imaju neku prošlost, bilo ratnu ili čisto neki stari civilni putevi koji su nekada bili prometni razmišljam kako je bilo u to vrijeme: kako su ljudi hodali, kako bi se odmorili kada bi se umorili, kada bi kretali da bi stigli na cilj, zašto su putovali ili ako se radi o ratnim područjima: gdje su se skrivali, kako su čekali, promatrali, strepili...svaki kraj ima svoju energiju a tišina prirode ta mjesta čine mističnima.

[LLeon]

najveći dio vremena u tim objektima posada nije osjećala ništa nego ogromnu dosadu

To je to.. itekako se osjeti energija i duh starih vremena.. eto, na primjer, ja u tim bunkerima osjetim svu tu beskonačnu dosadu..

[zokxy]

najveći dio vremena u tim objektima posada nije osjećala ništa nego ogromnu dosadu

To je to.. itekako se osjeti energija i duh starih vremena.. eto, na primjer, ja u tim bunkerima osjetim svu tu beskonačnu dosadu..

Eto kako čovjek evoluira ...   
Kad smo išli ti i ja u onu utvrdu na Mlakama iznad ledine Gumance, nisi govorio ni o kakvoj dosadi, čak si ostao izvlačiti se na ex otvor kupole od dosade ...  A ni u drugu nisi odbio poći pogledati ... A tek Zvoneća - tamo si išao dvaput, jel tolko dosadno bilo? 

Vidiš, meni bi dosadno bilo trčat puste kilometre ... ali bi ih za društvo možda i trčao ... bez obzira što me ne zanima ...   

Vrlo je jednostavno, svatko radi što ga zanima, samo ne pljuje svatko po aktivnostima i zanimacijama drugih ...  Enough said!   

[mušica]

najveći dio vremena u tim objektima posada nije osjećala ništa nego ogromnu dosadu

To je to.. itekako se osjeti energija i duh starih vremena.. eto, na primjer, ja u tim bunkerima osjetim svu tu beskonačnu dosadu..

A što drugo od vas dvojce očekivati. Vi ste tvrdi realisti a mi tu neke pjesničke duše,raspekmezili se

[LLeon]

Ne pljujem po ničijoj zanimaciji, samo zafrkancija o energiji koja tamo vlada i koju ja osjetim.
Što se tiče bunkera: bio, vidio, za zanimanjem razgledao svaki kutak, poslušao priče onih koji nešto znaju o tome i tu je za mene kraj priče, ta tema ide ad acta. A da ću dolazit na svaku pasju procesiju samo zbog društva, ne hvala. Radije ću sam tumarat po pruzi ili radit bilo što drugo što me zanima.

A što drugo od vas dvojce očekivati. Vi ste tvrdi realisti

Bio i ostao.