Autor Tema: Zadar - 3000 godina vrlo burne povijesti...  (Posjeta: 26077 vremena)

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline webplayer

  • Sr. Member
  • ****
  • Datum registracije: Ožu 2012
  • Postova: 254
  • In a world without fences, who needs Gates anyway
    • Moj blog
Zadar - 3000 godina vrlo burne povijesti...
« u: 03.09.2012., 08:08:11 »
ZADAR


Što reći o Zadru? Grad je to vrlo burne povijesti, i jedan od najstarijih gradova na hrvatskoj strani Jadranskog mora. Naselja ovdje postoje preko 3000 godina, što je primjerice puno više i od Pule...

Sama Iadera (antički naziv Zadra) se prvi puta spominje pred oko 2500 godina, u zapisima grčkog Farosa (današnji Hvar), nakon čega samo naselje 200 godina kasnije osvajaju Rimljani, a zanimljiv je i podatak kako je naselje Colonia Julia Jader osnovao sam Julije Cezar, najvjerojatnije oko 48. godine pr. n. e.
To naselje je bilo uređeno po svim načelima rimskog urbanizma: pet uzdužnih i veći broj poprečnih ulica stvaralo je pravilnu mrežu gradskih komunikacija, koje su dijelile grad po strogom geometrijskom redu na pravokutne kvartove - insule. Na zapadnom kraju grada izgrađen je glavni trg - rimski forum, a do njega nešto povišeni kapitolij s hramom. Kapitolij je bio omeđen jednokatnim, a forum dvokatnim trijemom. Na prostoru okrenutom moru izgrađen je gospodarski trg - emporij. Rimski Jader bio je zaštićen jakim zidima, na više mjesta ojačanih monumentalnim kulama, a imao je i javni vodovod s vodom iz 40 km udaljene Vrane, sustav kanalizacije, terme i druge značajke visoko razvijenog urbanog života. Također se na području rimskog Zadra pretpostavlja postojanje građevine amfiteatra za održavanje krvavih gladijatorskih borbi, kao i građevine teatra za priređivanje scenskih igara.

Stoljeća su prolazila, prolazile su i velike seobe naroda (ponekad vrlo burne), i svako takvo događanje je činilo svoje na ovom naselju, koje je polako ali sigurno stagniralo. U V stoljeću nove ere, dakle poslije Krista, grad Iadera je bio pod vlašću istočnih Gota, i sistematski je osiromašen, čemu svjedoče i brojne ruševine iz tog doba. Isto tako, nije isključeno kako je negdje između IV i VI stoljeća grad pogodio vrlo razoran potres, te je zbog toga nestalo jako puno monumentalnih zgrada, lijepih primjera romanske arhitekture. To je, isto tako, razdoblje kada na ovo područje dolazi i kršćanstvo, te se gradi i mnogo crkava, a sama Iadera tada ima i svog biskupa. U isto vrijeme se događa i konačni pad Rimskog Carstva, te grad u potpunosti preuzima Bizantsko carstvo.  Istovremeno započinju prodori Avara i Slavena koji su u ranom VII stoljeću u potpunosti razorili i opustošili Salonu, čime Zadar, kao jedini grad koji se othrvao napadima novih osvajača, preuzima ulogu novog upravnog središta Bizantske provincije Dalmacije. Ulogu glavnog grada Dalmacije zadržat će sve do 1918. godine. IX stoljeće je obilježeno snažnim diplomatskim uzletom Zadra, čemu je zasigurno pripomogao i sam biskup sveti Donat. Zadar se tada u potpunosti okrenuo k moru, pomorstvu i trgovini, a zahvaljujući novom strateškom položaju postaje gospodar prostora od kvarnerskih otoka do Kaštelanskog zaljeva. Bizantska Dalmacija nije bila teritorijalno jedinstvena cjelina, već skup gradskih općina na čelu sa Zadrom, a široka gradska autonomija doprinijela je razvitku dalmatinskih gradova kao slobodnih komuna. U svemu je tome prednjačio upravo Zadar, čiji je položaj u to doba bio jednak onome koji je imala Venecija.

I opet, godine prolaze... Srednjovjekovni Zadar postaje sve veća smetnja ambicijama moćnije Venecije, a u zaleđu se formira i raste hrvatska država. Zadar postupno uspostavlja ponajprije trgovačke, a potom i političke veze s Hrvatima, koji se sve više prihvaćaju i integriraju u gradskom životu. U X stoljeću, bilježe se u Zadru hrvatska imena i to priora, suca, svećenika, opatica i redovnica, što svjedoči da je hrvatski etnički element osvojio sve gradske staleže. Zadrani u to vrijeme sve snažnije pokušavaju zadobiti samostalnost od Bizanta, no tada se događa nešto sasvim drugo - 1069. godine hrvatski kralj Petar Krešimir IV pripaja grad zadar svojoj državi. Od tog trenutka Zadar sve češće ratuje sa Venecijom. Zadar je posebno teško stradao 1202. godine kada je mletački dužd Enrico Dandolo za napadaj i opsadu iskoristio križare na 4. pohodu u Palestinu kada je počinjen jedan od najokrutnijih zločina u povijesti Zadra. Križari su se Mlecima obvezali platiti prijevoz brodovima do Egipta, a kako im nisu mogli platiti, Mlečani su ih iskoristili za razaranje, rušenje i pljačku Zadra. Hrvatsko-ugarski kralj Emerik osudio je križarsku vojnu, jer je nastao sukob oko toga je li pravovjerno da Božja vojska napadne kršćanski grad. Zadar je ipak bio razrušen i osvojen, a stanovništvo raseljeno. Papa Inocent III. ekskomunicirao je Mlečane i križare koji su sudjelovali u osvajanju. No svejedno, ukupno gledajući razdoblje od XI do XIV stoljeća je, iako burno i puno opsada i stradanja, bilo zlatno doba Zadra. Zadar je vještom politikom i trgovinom, te sposobnim pomorcima osigurao ključnu ulogu među gradovima na istočnoj obali Jadrana, što se odrazilo i na njegov izgled i kulturu (sagrađene su brojne crkve, bogati samostani, raskošne palače uglednih obitelji, izrađena je škrinja Sv. Šimuna). Jedan od najboljih primjera sjaja i moći tadašnjeg Zadra je i prvo Sveučilište na hrvatskom tlu kojeg su 1396. godine osnovali Dominikanci.

Početkom XV stoljeća polako dolazi do pada utjecaja hrvatsko-ugarskih kraljeva na ovom području, te 1409. godine Ladislav Napuljski grad Zadar i kompletnu Dalmaciju, zajedno sa nasljednim pravima, prodaje Veneciji za 100 tisuća dukata. 31. srpnja te godine Mlečani napokon ulaze u grad kojeg su ovaj puta osvojili bez iti jednog ispaljenog metka, i vrlo brzo uspijevaju ugušiti pobunu zadarskog plemstva krvavim progonima i pljenidbama imovine. Zadar i dalje ostaje administrativno središte Dalmacije, no ovaj put pod mletačkom vlašću koja se proširila nad cjelokupnim dalmatinskim prostorom (izuzevši Dubrovačku Republiku). Mlečani su znatno ograničili političku i gospodarsku autonomiju Zadra koji je bez obzira na tu represiju, još uvijek grad izraženog prosperiteta. U tom vremenu u Zadru je rođen jedan od najslavnijih hrvatskih kipara i graditelja – Juraj Matejev Dalmatinac, glasovit prvenstveno po svom radu na šibenskoj katedrali, zatim velika imena renesansne umjetnosti – braća Lucijan i Franjo Vranjanin (Laurana), koji su se svojim kiparskim i graditeljskim djelima posebno proslavili u Italiji.

Tokom XVI i XVII stoljeća zadarsko područje je nebrojeno puta pod turskim opsadama, koji su u XVI stoljeću uspjeli svojim topovima gađati i samo središte grada. Stoga započinje izgradnja novog sustava utvrda i zidina koji su bitno promijenili izgled grada. Za potrebe izgradnje novih moćnih peterokutnih utvrda srušene su mnoge kuće i crkve, pa čak i čitavo zadarsko predgrađe – Varoš Sv. Martina. Po svršetku njezine 40-ogodišnje izgradnje Zadar postaje najveći grad-utvrda u Mletačkoj Republici sa sustavom utvrda, bastiona, obrambenih kanala ispunjenih morem i novih velikih javnih gradskih cisterna. Tokom temeljite pregradnje Zadra izgrađen je i cijeli niz sasvim novih javnih zgrada (Gradska loža i Gradska straža na tadašnjem Gospodskom trgu, više novih vojarni i skladišta, ali i raskošnih novih palača). No isto tako, to je i razdoblje snažnog kulturnog razvoja. U to vrijeme se pojavljuje više pisaca koji su počeli pisati na narodnom jeziku, a valja istaknuti i znamenitog slikara Andriju Medulića, koji se u Mlecima potpisivao kao "Andrea Schiavone". Uslijed stalne turske opasnosti stanovništvo se znatno prorijedilo te je došlo do opće stagnacije gospodarstva. Gradom je u XVI i XVII stoljeću haralo i više žestokih epidemija kuge. Nakon više od 150 godina turske prijetnje, Zadar je oslabljen u ljudstvu, ali i materijalno osiromašen. Venecija tada naseljava novo stanovništvo, a pod nadbiskupom Vickom Zmajevićem u tri navrata se doseljavaju i Arbanasi koji formiraju novo naselje u predgrađu. Unatoč oskudici, u Zadru je krajem XVIII izgrađeno "Plemićko kazalište" (Teatro Nobile) koje će biti u funkciji više od stotinu godina. Nakon pada Venecije (1797.) Zadar i Dalmacija pripojeni su Austriji, no ta vladavina nad Zadrom trajala je samo 8 godina.

XIX stoljeće, a pogotovo prva polovica XX stoljeća, Zadru donose skoro stalne promjene vladara. Nakon kratke austrijske vladavine, Zadrom 7 godina vlada Napoleonova Francuska. I upravo u tom kratkom razdoblju u Zadru se događaju velike promjene: došlo je do značajnih društvenih reformi, a osnovan je i cijeli niz novih institucija, među kojima je i obnovljeno zadarsko sveučilište (studij medicine, niže i više kirurgije, farmacije, prava, graditeljstva i geodezije). Već u lipnju 1806. pokrenute su u Zadru i prve novine na hrvatskom jeziku «Kraljski Dalmatin», koje će izlaziti pune 4 godine. Nakon Francuza, Zadar ponovno pada pod austrijsku vlast koja je potrajala sve do 1918. godine. Austrijski vladari su u Zadru pokrenuli i dovršili više objekata: gimnaziju, prvi javni perivoj, Narodni muzej, prvi moderni gradski vodovod, a 1833. godine dovršena je cesta koja je Zadar preko Velebita povezivala sa Zagrebom i Bečom. Zadar je u drugoj polovici XIX stoljeća postao i žarište pokreta za kulturni i nacionalni preporod u Dalmaciji, a ovo razdoblje od posebne je važnosti za povijest grada koji se naglo razvija kao moderan europski grad. Najvažniji događaj događa se 1868. godine, kada je ukazom austrougarskog cara Zadar je 1868. godine prestao biti grad-utvrda što se brzo odrazilo na njegov urbanistički razvitak. U to vrijeme izgrađeni su brojni javni i privatni objekti, među njima i Novo kazalište (kasnije Teatro Verdi). Zadar postaje grad bogato uređenih trgovina i javnih prostora, luksuznih kavana i hotela, javnih knjižnica i čitaonica. Zadar je imao 6 tiskara i u njemu izlazi oko 40 različitih novina i časopisa, među kojima i Narodni list – danas najstarije živuće hrvatske novine. U gradu ponovno djeluju brojni važni hrvatski književnici kao što su Ivo Vojnović, Rikard Katalinić Jeretov, Milan Begović, Vladimir Nazor i dr. Koncem stoljeća u Zadru se počela naglo razvijati prerađivačka industrija, posebice proizvodnja 33 vrste likera od kojih je Maraschino postao poznat širom svijeta. Na Silvestrovo 1894. u Zadru je zasjala električna gradska rasvjeta, prva sustavno provedena električna mreža u Hrvatskoj.

Razdoblje odmah nakon Prvog svjetskog rata i do onog koji se dogodio niti 20 godine poslije njega je vrlo čudno u Zadru. Naime, zbog nejasnog stava pregovarača Kraljevine SHS, Zadar je Rapallskim ugovorom (12. studenoga 1920. godine) pripojen Italiji kao enklava na istočnoj obali Jadrana. U njenom sastavu Zadar je ostao sve do 1. studenoga 1944. godine. Godine 1921. proglašen je slobodnom lukom, te proživljava razdoblje talijanske uprave u čudnoj atmosferi lažnog izobilja. To je razdoblje intenzivne talijanizacije i iseljavanja Hrvata i gospodarskog propadanja grada uslijed neprirodne izolacije od zaleđa. U brojkama gledano, Zadar je prema popisima s početka XX stoljeća imao oko 15 000 stanovnika. Kad je Italija okupirala Zadar 1918. godine, a osobito poslije 1920. godine mnogo je stanovnika napustilo grad. Mahom su to bili Hrvati. Odselili su u Šibenik, Split, Zagreb, Dubrovnik i drugamo. S druge strane, od 1920. do 1940. u Zadar je doselilo stanovništvo iz Italije te još oko 10 000 vojnika pa je tako izmijenjeni Zadar imao oko 20 000 stanovnika; neke procjene govore i o većem broju. Ulogu upravnog sjedišta Dalmacije u potpunosti preuzeo je Split (Kraljevina SHS je neko vrijeme imala upravnu organizaciju sličnu onoj prije rata).

O povijesti Zadra u drugoj polovici XX stoljeća ne bih puno pisao, sve je manje-više poznato. Samo ću istaknuti kako se zadnji egzodus stanovnika Zadra dogodio pred nekih dvadesetak godina, upravo zbog Domovinskog rata; mnogi su iz grada otišli kao prognanici. Danas grad Zadar u svojim administrativnim granicama ima malo manje od 73 tisuće stanovnika.

U sljedećim postovima će biti vidljive i neke fotografije Zadra koje sam napravio ovih dana...

Offline webplayer

  • Sr. Member
  • ****
  • Datum registracije: Ožu 2012
  • Postova: 254
  • In a world without fences, who needs Gates anyway
    • Moj blog
Odg: Zadar - 3000 godina vrlo burne povijesti...
« Odgovori #1 u: 03.09.2012., 08:09:37 »
Dio starih gradskih zidina...


Ovo svakako pokazuje koliko su Zadrani domišljati ljudi. U ovome se vozio mladoženja...


Kopnena vrata koja su podignuta 1543. godine u obliku slavoluka. Ona su ujedno bila i glavni ulaz u grad. Ova fotografija je napravljena pored mosta, na ulazu na Kalelargu. Iznad ulaza je isklesan lik Sv. Krševana na konju a iznad njega lav Sv. Marka odnosno grb Mletačke Republike. Sv. Krševan je inače bio mučenik, i danas je nebeski zaštitnik grada Zadra. Na Kalelargi se nalazi prekrasna crkva, posvećena upravo ovome svecu.


Monumentalni lav Sv. Marka


Pored gradskog ulaza sa prethodnih slika, sa istočne strane nalazi se i mala lučica čiji je ulaz okrenut prema Morskim vratima. Ova zgrada se nalazi na morskom ulazu u lučicu.


U zgradi sa prethodne slike se nalazi jedan od najelitnijih zadarskih restorana (nisam uspio doznati njegovo ime. Ako netko zna, neka slobodno napiše).


Izvan te lučice, nalazi se i nekakav remont brodova. Istini za volju, ovo više izgleda kao njihovo groblje...   :facepalm :facepalm


Prethodnoj tvrdnji ide i ova slika u prilog. Ruzinava bitva sve teže odoljeva zubu vremena...


Na ostatku gradskog bedema naišao sam i na ova dva epigrafska spomenika (Riječanka, HVALA!!!  :palacgore :palacgore ). Kako na njima godina kaže, izrađeni su 1574. godine.


« Zadnja izmjena: 03.09.2012., 08:23:13 od webplayer »

Offline webplayer

  • Sr. Member
  • ****
  • Datum registracije: Ožu 2012
  • Postova: 254
  • In a world without fences, who needs Gates anyway
    • Moj blog
Odg: Zadar - 3000 godina vrlo burne povijesti...
« Odgovori #2 u: 03.09.2012., 08:10:37 »
U razgledanju Zadra me nije omelo niti OVAKVO nebo...


Na početku Rive (službeni naziv je Obala Petra Krešimira IV) nalazi se ovaj kip. U pozadini se vidi zgrada filozofskog fakulteta i jedan dio Gradskog bedema.


Sljedeće dvije fotografije prikazuju ostatke Stomorice. Danas su sačuvani samo temelji nekoć šesterolisne predromaničke crkve (isprva posvećene Sv. Uršuli), koja je još imala i kupolu, a umjesto jedne apside sagrađen joj je pravokutni krak sa zvonikom. U XVI stoljeću je potpuno porušena, 1883. godine arheološki istražena, nakon toga zasuta, te napokon 1966. godine otkopana i konzervirana. Priča kaže da oblik tlocrta ove crkvice, koja podsjeća na ključ, simbolizira ključeve Sv. Petra.




Fotografija prikazuje jednu od uličica, ili kala, zadarskog starog grada. Ovakve uličice se mogu vidjeti po čitavoj Dalmaciji, i skoro svugdje su iste, prepune malih kafića i restorana. Jedino mi nije jasno za kog vraga je vlasnik ovog restorana išao stavljati neonsku reklamu, kad ju ionako vidi samo susjed koji je od nje udaljen cca 2 metra!   :lol1 :lol1 :lol1 :lol1


Mnogima bi ova zgrada mogla izgledati kao crkva, no prevarili bi se. U ovoj zgradi je nekada bila Gradska straža. Izgrađena je 1562. godine, a kula sa satom negdje u XVIII stoljeću. Sat je i danas mehanički, i radi bez problema! Nasuprot ove zgrade nalazi se Gradska loža iz XIII stoljeća (jedna od najstarijih zgrada u gradu i danas u upotrebi).


Sat na Gradskoj straži...


Gradska loža (malo prije spomenuta)


Natpis na Gradskoj loži je dodan puno kasnije, 1717. godine (vjerojatno za vrijeme mletačke vladavine gradom).


Kip anđela na vrhu zvonika katedrale Sv. Stošije.
« Zadnja izmjena: 03.09.2012., 08:25:18 od webplayer »

Offline webplayer

  • Sr. Member
  • ****
  • Datum registracije: Ožu 2012
  • Postova: 254
  • In a world without fences, who needs Gates anyway
    • Moj blog
Odg: Zadar - 3000 godina vrlo burne povijesti...
« Odgovori #3 u: 03.09.2012., 08:11:23 »
A što reći o ovome... Jadan pas, teško se umorio od šetnje po Kalelargi. Inače, Kalelarga je najstarija ulica u gradu, i do današnjeg dana nije mijenjala svoj oblik. Proteže se u smjeru istok-zapad od Narodnog trga do Foruma. U Drugom svjetskom ratu su uništene gotovo sve zgrade u ulici, te je ona obnovljena u modernističkom stilu zadržavajući samo osnovni smjer.


Crkva Sv. Donata najpoznatiji je spomenik i simbol grada Zadra, ujedno i najpoznatija monumentalna građevina u Hrvatskoj iz ranog srednjeg vijeka. Sagrađena je na tradicijama ranobizantske arhitekure u ranom srednjem vijeku, najvjerojatnije početkom IX stoljeća. Kružnog je oblika i nije se sačuvala u obliku kako je prvotno sagrađena. Nedostaje joj južna prigradnja, pa joj je središnja kružna jezgra s te strane vidljiva. Do XV stoljeća nazivala se crkva Sv. Trojstva, a od tada nosi ime Sv. Donat, po biskupu koji ju je dao sagraditi. Prvi put crkva se spominje sredinom X stoljeća u spisima bizantskog cara Konstatina Porfirogeneta. Danas se njezin prostor zbog izvanrednih akustičnih karakteristika koristi za glazbene programe.


Zvonik zadarske katedrale Sv. Stošije nastajao je u dva navrata. Prizemlje i prvi kat zvonika katedrale sagrađeni su 1452. godine (za vrijeme nadbiskupa Vallaressa), dok je gornje katove od 1890. do 1894. prema tipu zvonika u Rabu gradio engleski arhitekt i povjesničar umjetnosti Thomas Graham Jackson. Tri novija gornja kata zvonika se sa sve četiri strane rastvaraju dvostrukim biforama. Ravnu zidnu plohu oživljuju stilizirani biljni mozaički ukrasi, a vijenci što dijele katove lagano su istaknuti mrežastim ukrasom. Na vrhu zvonika uzdiže se visoka završna osmorostrana piramida s mjedenim kipom anđela. Samo pet godina nakon što je 1894. godine konačno završena dogradnja zvonika, pojavila su se oštećenja na spoju staroga i novoga dijela. Arhitekt i konzervator Ćiril Iveković utvrdio je da je u pitanju posljedica vibracije snažnih i teških zvona, pa je 1900. godine njihove željezne držače zamijenio drvenima. Danas, odvažnijim turistima je moguće popeti se na vrh zvonika i sa svih njegovih strana uživati u pogledu na Zadar.


Na sljedećih par slika nalaze se fragmenti antičkog foruma i gospodarskog središta grada.








Ovu sliku namjerno nazivam "Antički ostaci iz jezera Sv. Donata". Par sati prije na ovom mjestu se igrao vaterpolo, toliko je kiše napadalo u Zadru!


Još jedan pogled na crkvu Sv. Donata.



Crkva Sv. Marije pripada ženskom benediktinskom samostanu sv. Marije koji je osnovala plemkinja Čika 1066. godine. Na mjestu nekadašnje neugledne crkve podigla je trobrodnu crkvu koja je posvećena 1091. godine. Njezina kći Vekenega početkom XII stoljeća sagradila je kapitularnu dvoranu i monumentalni zvonik. U samoj crkvi nalazi se i grobnica opatice Vekenge koja je umrla 1111. godine. Samostanski arhiv čuva vrlo vrijednu zbirku povelja u kojima se spominju hrvatski kraljevi iz XI stoljeća. Pročelje crkve i njezin južni bočni zid, kao i glavni portal u renesansnom su stilu. Na zvoniku se nalazi natpis u spomen Kolomanovog ulaska u Zadar 1102. godine. Crkva je razrušena u anglo-američkom bombardiranju u Drugom svjetskom ratu, ali je uspješno rekonstruirana.
« Zadnja izmjena: 03.09.2012., 08:27:43 od webplayer »

Offline webplayer

  • Sr. Member
  • ****
  • Datum registracije: Ožu 2012
  • Postova: 254
  • In a world without fences, who needs Gates anyway
    • Moj blog
Odg: Zadar - 3000 godina vrlo burne povijesti...
« Odgovori #4 u: 03.09.2012., 08:12:39 »
Pogled na crkvu Sv. Donata i zvonik katedrale Sv. Stošije.


Ostatak antičkih stupova na dijelu foruma okrenutog prema moru.


Nisam siguran kojem razdoblju pripada ovaj stup, izvori podataka su mi oko ovoga poprilično šturi. Fotografija poslije ove me navela na razmišljanje kako taj stup ipak pripada nekom pokušaju izgradnje stupa sličnog onima na trgu Sv. Marka u Veneciji...


Čini li se to meni, ili se ipak na vrhu stupa nalazi ostatak krilatog lava?   :pojmanemam :pojmanemam


Sljedeće četiri slike sigurno ne pripadaju antičkom razdoblju. Ako me pamćenje dobro služi, mogu ih slobodno smjestiti u vrijeme cca 500 godina ispred našeg...








Nisam siguran kojem svecu je posvećena ova crkvica, no zasigurno kroz ova vrata ne bi mogao proći niti jedan svećenik iz bilo kojeg doba! Naime, vrata su toliko uska da se kroz njih niti postrance ne može ući. Čemu služe, nitko mi nije znao objasniti!   :djavo :djavo


« Zadnja izmjena: 03.09.2012., 08:14:16 od webplayer »

Offline webplayer

  • Sr. Member
  • ****
  • Datum registracije: Ožu 2012
  • Postova: 254
  • In a world without fences, who needs Gates anyway
    • Moj blog
Odg: Zadar - 3000 godina vrlo burne povijesti...
« Odgovori #5 u: 03.09.2012., 08:16:29 »
Današnja katedrala Sv. Stošije trobrodna je romanička građevina, a ujedno i najveća crkva u Dalmaciji. Sagrađena je u dva navrata, u XII i XIII stoljeću, sa sačuvanom starijom iz IX i XI stoljeća, koja se uzdigla na mjestu starokršćanske bazilike. Počeci gradnje zadarske katedrale sežu u daleku povijest, još u IV ili V stoljeće. Po predaji bazilika je bila posvećena Sv. Petru apostolu, a kad je zadarski biskup Sv. Donat 804. ili 808. godine dobio od bizantskog cara Nikefora (Nicefora) moći, pepeo, srijemske mučenice Sv. Anastazije, u Zadru zvane Stošija, bazilika je dobila njezino ime. Sarkofag u kojemu se čuvaju zemni ostaci Sv. Stošije, dao je izraditi upravo zadarski biskup Sv. Donat. Čuva se u katedrali na oltaru u sjevernoj apsidi, odnosno u njezinoj lijevoj lađi. U studenome 1202. godine grad Zadar su nakon opsade osvojili i razorili Mlečani uz pomoć vitezova IV. križarske vojne kada je teško stradala i sama katedrala. Obnova katedrale trajala je kroz čitavo XIII stoljeće, a kad je njezina obnova dovršena, ponovno ju je posvetio, dana 27. svibnja 1285. godine, nadbiskup Lovro Periandar. Pročelje s kasnoromaničkim portalima, koje u gornjem dijelu ima arkadice sa stupićima, dovršeno je 1324. godine. Zadarskoj zaštitnici Sv. Stošiji poklonili su se i dvojica papa. Papa Aleksandar III za svog je posjeta Zadru 1177. godine pohodio katedralu Sv. Stošije i njezin grob, dok se Papa Ivan Pavao II za pastirskog pohoda Zadru dana 9. lipnja 2003. godine, poklonio ispred ulaznih vrata katedrale.


Crkva Gospe od Zdravlja podignuta je u XVIII stoljeću u baroknom stilu na mjestu starije crkve, kao mauzolej nadbiskupa Zmajevića. U njoj se čuvala slika Gospe od Kaštela koju je naslikao Blaž Jurjev Trogiranin u XV stoljeću (danas je u stalnom postavu izložbe crkvene umjetnosti). Uživa veliki ugled i popularnost u brojnim generacijama Zadarskih žitelja. U drugom svjetskom ratu bila je potpuno razorena, te je preostao samo zvonik i malo svetište. Obnovljena je tek 1990. godine vrijednom donacijom pokojnog Msgr. Simeona Duce, koji je u njoj i pokopan.


Detalj sa pročelja crkve Gospe od Zdravlja


Slikano u klaustaru samostana Sv. Franje. Inače, uz samostan se nalazi i crkva posvećena istome svecu. Crkva, a time i samostan, se nalazi na zapadnom kraju grada. Crkva je najstarija dalmatinska gotička crkva, posvećena 1280. godine. Unutrašnjost je jednostavna. Iz kora se ulazi u sakristiju. Iza glavnog oltara crkve iz 1672. godine nalazi se nekadašnje svetište i u njemu korska sjedala bogato ukrašena rezbarijama u stilu cvjetne gotike iz 1394. godine, rad Gaicoma da Borga Sansepolcra. Sakristija, koja se nastavlja na kor, vazna je za hrvatsku povijest, jer je u njoj 1358. godine sklopljen Zadarski mir između mletačke Republike i ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika Anžuvinca, kojim su se Mlečani odrekli svojih pretenzija na Dalmaciju.
(Nisam napravio više fotografija zato što se na ulazu u samostan nalazi natpis kako je zabranjeno fotografiranje. Kasnije mi je rečeno kako se to odnosi samo na muzej-riznicu koji se nalazi unutar samostana...   :-[ :-[ )


Pozdrav Suncu, danas jedna od najpoznatijih zadarskih atrakcija, nalazi se na Istarskoj obali, na najzapadnijoj točki zadarskog poluotoka, neposredno uz Morske orgulje. S ovog se mjesta pruža pogled na Zadarski kanal, otoke i na zalazak Sunca, čija je ljepota u Zadru posebno poznata. Pozdrav Suncu sastoji se od tri stotine višeslojnih staklenih ploča postavljenih u istoj razini s kamenim popločenjem rive u obliku kruga promjera 22 metra. Ispod staklenih provodnih ploča nalaze se fotonaponski solarni moduli preko kojih se ostvaruje simbolična komunikacija s prirodom, odnosno sa Suncem. Istovremeno sa zalaskom Sunca uključuju se i rasvjetni elementi ugrađeni u krugu te po posebno programiranom scenariju proizvode iznimno dojmljivu svjetlosnu igru u ritmu valova i zvuka Morskih orgulja.
Ovdje je prikazan samo jedan od tih segmenata...


Pored Pozdrava Suncu se nalazi i pomorski granični prijelaz. Ova zastava se nalazi unutar granice...


Panoramski pogled sa starog djela Zadra na novi dio. Desno od ovoga se nalazi pješački most.


Zadar je poznat i po velikom broju muzeja. Jedan od muzeja je i Muzej antičkog stakla. O samom muzeju ću više reći u narednim danima, kada ga detaljno obiđem i, iskreno se nadam, poslikam...


Jedan od izložaka prethodno spomenutog muzeja.


Zvonik crkve Sv. Šimuna. Ova crkva ima vrlo dugu povijest. Prvobitno ranokršćanska trobrodna bazilika iz V stoljeća, potom pregrađena crkva Sv. Stjepana s gotičkim elementima iz XIV stoljeća, dok je današnji izgled s baroknim detaljima dobila u XVI stoljeću. Poznata srebrna škrinja Sv. Šimuna iz 1380. nalazi se na glavnom oltaru crkve. Škrinja je zlatarsko djelo velike vrijednosti koju je za relikviju Sv. Šimuna dala izraditi ugarsko-hrvatska kraljica Elizabeta. Škrinju je izradio zlatar Franjo iz Milana, nastanjen u Zadru. Južno od crkve nalazi se rimski stup postavljen 1729. godine, a sastavljen je od dvaju stupova rimskog hrama koji su se do tada čuvali na kapitoliju Foruma.

Offline webplayer

  • Sr. Member
  • ****
  • Datum registracije: Ožu 2012
  • Postova: 254
  • In a world without fences, who needs Gates anyway
    • Moj blog
Odg: Zadar - 3000 godina vrlo burne povijesti...
« Odgovori #6 u: 03.09.2012., 08:18:24 »
Između crkve Sv. Šimuna i Trga pet bunara nalazi se trg koji je zadnjih par godina bio temeljito arheološki istraživan. Kad je istraživanje bilo gotovo, iskopine su konzervirane, i cijeli trg je nanovo konstruiran (podignut na metar visoke stupove kako bi se te iskopine dobro sačuvale. Ovo na slici je samo jedan dio tih iskopina...


Kapetanova kula, ili Kula Velikog Kapetana, na Trgu pet bunara (u blizini kapetanove rezidencije) peterokutnog je tlocrta (dim. 9,0 x 7,75 m, visine 26,0 m), a oslanja se sa zapadne strane na srednjovjekovni gradski zid iz XIII stoljeća. Krunište na tom zidu je također iz tog vremena. Kao takva, Kapetanova kula je jedina kula koja je preostala od srednjovjekovnih fortifikacija grada. Sadašnja ulazna vrata s jugoistočne strane novijeg su doba, oko polovice XIX stoljeća dok su završni dio kule, terasa i kupola, građeni u XVII stoljeću. Otvori sa zapadne strane i svodovi koji je dijele u katove naknadno su ugrađeni. U mletačko doba gradom su zajednički upravljali gradski knez i gradski kapetan. Zadar je bio jedini dalmatinski grad koji je imao dvije osobe za ove funkcije. Za potrebe smještaja svojih upravitelja Mlečani su se pobrinuli sagradivši im palače dio kojih je sačuvan i danas obnovljen u obliku peterokutne kule. Kula je neko vrijeme služila kao zatvor, dok se danas koristi kao izložbeni prostor za potrebe HADLU-a Zadar.


Vrata koja vode u jedan dio Perivoja kraljice Jelene Madijevke


Detalj sa Trga pet bunara...


I još jedan detalj sa istog trga...


Trg pet bunara smješten je u staroj gradskoj jezgri između Kapetanove kule, uz srednjovjekovni zid, i renesansnog bastiona Grimani na kojem je perivoj Kraljice Jelene. Godine 1574. (doba općeg renesansnog uređenja grada) izgrađena je na tom mjestu najveća gradska cisterna sastavljena od komora, filtera i bunara za sabiranje, dok je gornju površinu činio pločnik i red od pet osmerokutnih bunarskih vijenaca po kojima je prostor i dobio ime (prije se na ovom prostoru nalazio duboki obrambeni jarak, a nakon što je opasnost od napada Turske postala izvjesna izgrađen je zaštitni bedem). Dugotrajna opsada prisilila je graditelje da predvide i osiguraju gradu dovoljnu količinu pitke vode. Sama konstrukcija cisterne tijekom stoljeća ostala je ista, dok je pločnik doživio promjene. Pločnik cisterne funkcionirao je kao trg s raznim sadržajima, a njegov niz od pet bunarskih vijenaca čini ga raritetom na ovim prostorima. Kasnijim preuređenjem prostornog prstena uokolo cisterne, Trg je stekao neoklasicističke "fasade" s parapetima i rampama te balustradama i kandelabrima.


Pogled na dio gradskih zidina sa Kapetanovom kulom (sa druge strane)


Slika govori definitivno više od riječi. Ploča je postavljena na prvo hrvatsko sveučilište, koje je davne 1396. godine osnovano i otvoreno u sklopu crkve i samostana Sv. Dominika.


Obnova fasade zgrade zadarskog Suda otkrila je veliku količinu vanjskih freski. Ovo je tek jedan mali detaljčić koji govori koliko su dobro te freske obnovljene (čisto za potrebe turizma, naravno).


I za kraj, jedna fotografija bez koje mi je ovaj brzinski obilazak Zadra jednostavno bio nemoguć - zalazak sunca u Zadarskom kanalu.

Offline webplayer

  • Sr. Member
  • ****
  • Datum registracije: Ožu 2012
  • Postova: 254
  • In a world without fences, who needs Gates anyway
    • Moj blog
Odg: Zadar - 3000 godina vrlo burne povijesti...
« Odgovori #7 u: 03.09.2012., 08:21:10 »
I to je to, ZA SADA. Ako mi vrijeme i posao dozvole, obići ću još par mjesta u gradu (Muzej antičkog stakla, uspon na zvonik katedrale, određene crkve u gradu...)

Nadam se jedino kako vam nisam bio dosadan ili previše detaljan sa ovim virtualnim obilaskom Zadra. Zadar ima vrlo dugu i vrlo burnu povijest, poput naše Bella Fiume, i isto toliko zaslužuje da mu se posveti bar malo pažnje...

Offline jazbac

  • Full Member
  • ***
  • Datum registracije: Ožu 2012
  • Postova: 1.113
Odg: Zadar - 3000 godina vrlo burne povijesti...
« Odgovori #8 u: 03.09.2012., 08:58:47 »
Super fotke webplayer! :bravo3 Pomalo sam zavidan ljudima koji znaju dobro fotkat jer sam ja za fotkanje, crtanje i ribolov totalni antitalent. :facepalm

Offline elvis

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Datum registracije: Vel 2012
  • Postova: 10.606
Odg: Zadar - 3000 godina vrlo burne povijesti...
« Odgovori #9 u: 03.09.2012., 11:10:26 »
Super fotke webplayer! :bravo3 Pomalo sam zavidan ljudima koji znaju dobro fotkat jer sam ja za fotkanje, crtanje i ribolov totalni antitalent. :facepalm

Pišeš, skladaš, vodiš, bicikliraš  ... i još bi htio fotografirati - e nemre!  :lol1

Offline webplayer

  • Sr. Member
  • ****
  • Datum registracije: Ožu 2012
  • Postova: 254
  • In a world without fences, who needs Gates anyway
    • Moj blog
Odg: Zadar - 3000 godina vrlo burne povijesti...
« Odgovori #10 u: 03.09.2012., 12:27:01 »
Super fotke webplayer! :bravo3 Pomalo sam zavidan ljudima koji znaju dobro fotkat jer sam ja za fotkanje, crtanje i ribolov totalni antitalent. :facepalm

Hvala, jazbac i elvis... Kao što sam napisao, sljedećih dana će biti još fotki. Danas popodne bih se trebao popeti na zvonik Sv. Stošije i MOŽDA obiđem fotoaparatom i koju od zadarskih crkava. Ako uspijem, bit će ovdje fotki sa tog podviga...

Offline zokxy

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Datum registracije: Vel 2012
  • Postova: 26.280
  • Dont drive faster than your guardian angel can fly
    • O svemu i svačemu
Odg: Zadar - 3000 godina vrlo burne povijesti...
« Odgovori #11 u: 03.09.2012., 21:38:21 »
Ovo sam s guštom i natenane pročitao ... kako me za Zadar vežu neke jako lijepe uspomene, ovo mi je još draže ...

Bravo za autora i smao nastavi tako ...  :bravo2
Don't drive faster than your guardian angel can fly!

Offline webplayer

  • Sr. Member
  • ****
  • Datum registracije: Ožu 2012
  • Postova: 254
  • In a world without fences, who needs Gates anyway
    • Moj blog
Odg: Zadar - 3000 godina vrlo burne povijesti...
« Odgovori #12 u: 03.09.2012., 22:05:54 »
Ovo sam s guštom i natenane pročitao ... kako me za Zadar vežu neke jako lijepe uspomene, ovo mi je još draže ...

Bravo za autora i smao nastavi tako ...  :bravo2

Hvala, šefe! Kako sam cijeli rujan u Zadru, dat ću si truda i obići detaljnije neke od građevina koje sam ovdje tek spomenuo... Naravno, sve to će biti objavljeno ovdje!  :yes :yes

Pozdrav svim Fiumanima i Riječanima, sada tek znam kako je to kad te nešto vuče prema rodnom gradu... ;) ;) ;) ;)

Offline webplayer

  • Sr. Member
  • ****
  • Datum registracije: Ožu 2012
  • Postova: 254
  • In a world without fences, who needs Gates anyway
    • Moj blog
Odg: Zadar - 3000 godina vrlo burne povijesti...
« Odgovori #13 u: 09.09.2012., 19:33:48 »
Ekipica, eto mene ponovno sa slikama Zadra...

U svojim prošlim postovima na ovu temu sam spomenuo kako se spremam posjetiti i Muzej antičkog stakla. Iskreno rečeno, očekivao sam kako će fotografiranje u tom muzeju biti zabranjeno zbog prirode izložaka (neki komadi izloženog stakla stari su preko 2000 godina!), i poprilično sam se iznenadio kada sam dobio potvrdan odgovor na pitanje o mogućnosti korištenja fotoaparata unutar muzeja. Slike koje slijede su samo jedan mali presjek onoga što sam tamo vidio.
Napominjem kako su svi izloženi primjerci stakla originali, i kako NITI JEDAN nema manje od 1600 godina!

Teksta uz ove slike neće biti, bar ne previše, zato što se oko ovoga i nema što reći. Samo će za neke primjerke biti navedeno okvirno razdoblje kada su nastali... I još nešto: ne zamjerite mi na kvaliteti slika. Svi izloženi primjerci nalaze se u zatvorenim vitrinama.

Slike slijede:


Amforica, datirana u I stoljeće n. e.








Na ovoj karti je vidljivo odakle su sve stari Liburni i Iliri nabavljali staklene proizvode...


Na sljedećih par slika ćete vidjeti kako su se stari narodi domišljali oko čuvanja parfema...








Nisam siguran što ovo predstavlja, vjerojatno nekakvu preteču današnjih sprejeva (ispravite me ako griješim, molim vas!)


Ovo sigurno nije normalna veličina boce niti u današnjim mjerilima...


Dame iz antičkih vremena su se uljepšavale pred ogledalcima baš poput ovoga na slici

Offline webplayer

  • Sr. Member
  • ****
  • Datum registracije: Ožu 2012
  • Postova: 254
  • In a world without fences, who needs Gates anyway
    • Moj blog
Odg: Zadar - 3000 godina vrlo burne povijesti...
« Odgovori #14 u: 09.09.2012., 19:35:19 »
Sljedeće slike predstavljaju par urni i zdjela u kojima su se čuvala sredstva za balzamiranje pokojnika
















Naravno, i u antičkim vremenima se nosio nakit. Oni malo slabije platežne moći su nosili staklo (ili ipak ne? Prosudite sami...)