Kako mi je nedavno Asterix bacila bubu u uho za zapadni greben Mudne doli, a kako vjerojatno neću moć pristustvovat službenom obilasku, odlučio sam iskoristit slobodni trenutak i trenutak sunčanog vremena i sam ga obići. Da mi se dežurne uvredljive babe ne bi dalje vrijeđale, ovaj put sam planinario helikopterom. Nije mi se dalo pješačit, to je za papke, odoh ja u niskom letu planinarit po Grobničkim alpama.
Polijetanje sa podkilavačkog mosta, sa kojeg počinju valjda svi usponi na Hahlić. Zala još uvijek teče.
Lijevo- Defender 4 x 4 off road Hahlić investigejšn team.
Desno- Zapadni greben air force
Uz put za Mudnu dol je nekoliko ograđenih dvorišta. Ovi su mi lijepo pozirali.
Ova livada je ključni dio orjentacije.
Desno pod 90 stupnjeva- Mudna dol. Lijevo pod 90- Zapadni greben Mudne doli. Ravno- mislim da se nigdje ne stigne. Nisam nikada probao.
Ovuda
Nakon niti 100 metara dođe se do ovih kuća. Od jedne su ostali samo temelji i čeoni zidovi. Nisam istraživao jesu li kuće bile civilne ili možda vojne. Zapravo, nije me ni briga.
Mulatjera nije markirana, ali sasvim je dobro vidljiva i prohodna. Čak i u kratkim hlačama.
Serpentina. Da, tu desno gore vodi put. Za helikopter sitnica. Pješaci nek se se znoje.
Već sam na nekih 610 mnm, odnosno 290 mnGp (metara nad Grobničkim poljem). Odavdje se lijepo vidi koliko se zadržalo vode na Grobniku. Još da mi sunce nije u kontri.
Pogled prema zapadu. Polako se otvara horizont, a već se nazire i cesta za 4 x 4 planinare.
Izlazim iz šume na travnati greben. Put me vodi na vrh ovog hrpta. Kada sam se popeo na vrh, shvatio sam da je to tek početak.
Jer dalje slijedi ovo
Svakim korakom pogled postaje sve ljepši i ljepši.
Prema zapadu
I prema istoku
Dnić, Fratar i između njih sramežljivo izviruje Suhi vrh.
Grleš, Gornik i Crni vrh.
Asterix, Elvis, Sandro, ispravite me ako promašim ime kojeg vrha.
Pogled nizbrdo u Mudnu dol
Sreo sam i ove dvije simpatične divokoze.
Nisu bile raspoložene za druženje i zajedničku fotografiju.
Kao da je netko postavio divovsku deku.
Ovaj najviši dio je greben koji se spušta s Čunine glave.
Pogled unatrag, prema moru. Već sam na nekih 920 mnm
Još mi nije jasno kako se Elvis ovuda iskobeljao iz Mudne doli. Mislim, nije da se ne može, ali su svakom slučaju
Vidalj sramežljivo izviruje
Žig
Odmah prekoputa- Osoje.
Suhi vrh i Fratar
Između Grleša i Gornika- Gorski kotar u magli
Slijedi dilema- Hahlić ili Življenski put.
Kako Življenski put baš i ne poznam i duže je, a nemam baš vremena na bacanje. Lako bi bilo da sam uzeo čeonu lampu. Odlučujem se za Hahlić.
RT- Riječka Transverzala. Oko 130 km duga planinarska obilaznica oko Rijeke. Proteže se od Lovrana do Crikvenice.
Blizu doma na Hahliću susrećem ovo krdo srna (je li se kaže krdo za srne).
Bilo ih je oko dvedesetak, brzo su pobjegle u šumu, a meni sunce u kontra smjeru.
Dom je zatvoren. Petak je, uskoro otvorenje.
Ne sjećam se da je lokva ispod doma ikad bila ovako puna. Nije baš da sam svakodnevno na Hahliću, ali ipak..
Spuštam se najbržim i najsigurnijim putem- preko čeke. Najsigurnijim u smislu da ga mogu proći sa zatvorenim očima.
A jesam i ja
Koliko sam se puta znojio po čeki umjesto da sam negdje lijepo ležao i žderao
i trenirao da mogu šest
na ex.
Usput srećem još nekoliko ovih prekrasnih životinja.