Povijesni dokumenti

[Asterix]

Jasno mi je da ih je ime moglo zbuniti ali zar nemaš ženski JMBG?

Pa trebala sam ga imati, ali su mi dodijelili krivi, tako da sam sa nekih 16-17 godina morala mijenjati JMBG i apsolutno sve dokumente (a taman napravila nove, hrvatske)

[zokxy]

Iz sušačkog Novog lista 03.03.1925. g.

I onda je olovo bilo cijenjeno!!!   

[zokxy]

Je ki za špek???   

Iz sušačkog Novog lista 03.03.1925.

[madcox]

Vidiš vidiš, imala je moja nona ovakvih dokumenata i isječaka iz novina(čak iz NL-a kad sam se ja rodila), a bila je partizanka, pa je imala i masu ordenja, samo nemam pojma di je sve to završilo.......... , nadam se da mama nije bacila, nona je umrla '97, ako uspijem iskopat ću stavit ovdje........ 

[Medokava]

Ivan (Dominik) Vidulich moj otac rođen 24.10.1901. u Zadru,  od oca Jakova (Simeon) Vidulich   (02.02. 1871)
 i Majke Jakomine Vidulich rođ. Valcich   (02.02. 1882.), oboje iz   Lusinpiccolo  (Danas Mali Lošinj). 

Moj djed Jakov kao Austrougarski podoficir  službovao je diljem Austrougarske kao i brat mu Massimo kao Geodet. 
  Slika 1.   (K.u.K.  Ranglista Vojnogradevinskih  majstora)
(K.u.K. kratica od  Kaiser und König  ~ Carsko i kraljevska  Monarhija )   
 


Slika 2.  iz 1908 Mali Ivan, Otac s ljeva, i Stric s desna, kao Austrougarski podoficiri
 (Kaplar i Geodet),  nisu nudili  drugi način života osim Vojničkog.   
Kad je stasao za daljnju  školu,  krenuo je u realnu gimnaziju do 4.raz. u Zagrebu,
 i nastavio u Karlovcu  gdje je maturirao u jeseni 1919.godine. 
Slika 2. 
 

Slika 3.Zagrebačka Realna Gimnazija  1812.god.
 


U međuvremenu:
1916. Prvi svjetski rat u punom tijeku , mladi kadeti na školovanju u Karlovačkoj vojnoj Akademiji  još ne moraju na front
 Kako se Austrougarska uskoro  raspala,  nezavršenim kadetima se priznalo školovanje i mogli su nastaviti u  realnoj gimnaziji u Karlovcu .
 Gdje  maturira u jeseni 1919.godine. 
Slika 4.
 


A ovo sam našao među školskim dokumentima:   
Prvo nacionalno buđenje 1918.god. (Očito je istrgnuto iz neke knjige u  biblioteci.)
Slika 5.
 

Kako Stipendije nije bilo a da bi išao dalje  studirati trebalo je uštedjeti za studij. 
Dvije godine od 1919 do 1921 radio je po raznim „Bauštelama“ .  1921g. upisao  je, Tehnički fakultet – gradjevinski odjel u Grazu  Austrija  gdje je 1927.g.
u proljeće diplomirao.

[Medokava]

Studij u Grazu  1921-1927.god  !
Slika 1.     Indeks                       Početak 1921                                             Kraj      studija 1927.


 Slika 2.  Sam Indeks,  nema bitne razlike od današnjih.


Slika 3.
 

Slika 4.  Nema stipendije, treba zaraditi za studij  jedan od „Student servis“ 1926.
 

Slika 5. Lična karta: Kraljevina Hrvatska;  Brčko 1933
 

Slika 6.    Banovina Drinska;   Brčko 1938.



Kad domovina pozove, nema dileme:

Otpusno pismo i pristupnica  djelatnom staležu Hrvatskog domobranstva kao časnik kod zapovjedništva zračnih snaga -
gradjevinsko  odjelenje u Zagrebu 1943 :

Slika 7.    Otpusno pismo i pristupnica  1943:
 

Slika 8. Nepoznato mjesto i Zrakoplov Hrvatskog zrakoplovstva  1943-44


Dokumenti su sa povijesnim poveznicama ali bez  povijesnih opisa.

[Medokava]

Nastavak fotodokumetacije sada već kao Ing. Ivan Vidulić
Demobilizacija Zgb. 18.05.1945.  Dokument,  nakon otpuštanja iz logora u KOVINJ-u (na Rumunjskoj granici)
Nakon raspada NDH  regularna vojska Domobrani  rasuti po cijeloj Banovini, vračaju se neorganizirano svojim kućama,
 kako tko zna i umije i moj otac među njima. Pozivom sa Općeg Proglasa disciplinirano se prijavljuju u demobilizacijske centre, 
i bivaju odmah strpani u prihvatne logore te nakon par dana upučeni u kolonama pješice na marš u nepoznato.
 Danas te kolone i marš zovemo KRIŽNI PUT. Završili su u KOVINJ na samoj granici sa Rumunjskom.

 Slika. 1.
-15.05. Opštom Amnestijom, ratni zarobljenici bivaju oslobođeni i upućeni svojim kućama. 
Kako je i moja baka bila u logoru Odžaci za „Folksdojčere“, dozvola kretanja glasi  Zagreb i Odžaci.
 


Slika 2.  Dokaz o Demobilizaciji:
 


Slika 3.  Prvo poslijeratno zaposlenje:
 







Slika 4. Vojno Gradjevno  Poduzeće „Primorje“  Rijeka 1966.god.:
 


Slika 5. Gradnja mosta preko Rječine 1946.god.:
 

[zokxy]

Da li to znači da Maks Peč nije bio rukovodioc radova na mostu Rječina, kako sam shvatio iz njegovog intervjua negdje, već tvoj otac???

[Medokava]

Pročitao sam i ja članak našeg Maksa Peč, moj otac je kao stručna osoba vodio gradilište, vidljivo iz dokumenta nadležnosti "Primorje".
Projektant je most napravio kao "politički"  (izjednačiti Sušak i rijeku na istom nivou BUKVALNO, posve vodoravno) bez imalo pada.
I kad je most bio gotov kod prve jače kiše, fiumani su ga nazvali:Ponte de mile lagi.
Nakon čega se moralo pribječi bušenju onih famoznih 5 rupa po kockici, nakon čega su ga fiumani opet nazvali: Ponte kon mile buzi.
Dokumentirano sam prikazao zašto je tata bio "kuco", posebno nakon KRIŽNOG PUTA. Osim toga, glavna radna snaga su bili Njemački zarobljenici,
a snjima je trebalo komunicirati na njemačkom jeziku. Zgodna je bila njihova ritmička pjevna brojalica, kad su grupno podizali parangom  čekić 150Kg za nabijanje drvenih pilota.
Da i tata je imao stalnu "sjenu" u vidu dobrog čove Stipeta. On je nama, obitelji donio prvi komad bijelog UNRA kruha. Neznam zašto ga tata nije volio.
     

[Vedrana]

jako jako zanimljivo. Što se "Stipe" lika tiče, meni se dogodilo da sam otkrila da mi je vjenčani kum sina UDBA-ša koji mi se brinuo o tati nakon otpuštanja iz zatvora. No hard feelings

[elvis]

Osim toga, glavna radna snaga su bili Njemački zarobljenici,

BTW da ne bi neko pomislio da je to samo "naš" specijalitet, njemački ratni zarobljenici su radili i po Americi.

[Medokava]

VOJNO GRADJEVNO PODUZEĆE „Primorje“ Rijeka            
Prvi Petogodišnji plan  1947-1952 !
                   
1- Od 25.VI.1946 do 1.VIII.1948 godine kao rukovodio na izgradnji mosta
   preko Rječine i obnovi petrolejske luke na Rijeci.

2.- Od 1. VIII.1948 do 1.III.1950. na dužnosti glavnog inženjera II. Dionice -Pula

3.- Od l. VIII.195o do 1.III.1951 godine na dužnosti inženjera Dionice I. Rijeka

4. -Od 1.  III.1951 do 1. X. 1954 godine kao glavni inženjer dionice III  M. Lošinj,
    a zadnja godina kao upravnik Dionice.

U to vrijeme nastale su ove Grafike Malog Lošinj

http://croinfo.net/forum051novi/index.php?action=post;quote=4652;topic=351.0;last_msg=4671

Prvi Petogodišnji plan-27.11.1948. LUKA :



Prvi Petogodišnji plan-22.12.1949. PRIMORJE:


 Do svoje tragične smrti  (na radnom mjestu) 1962 god. 
Radio je u Rafineriji Boris Kidrić  Rijeka, kapitalna izgradnja Šoići.

To bi bio kraj ove Fotopriče, čovjeka koji je silno volio svoj kraj kamik i more.

[Vedrana]

Počivao u miru. koja životna priča! Izuzetan čovjek... respect.

Stradao je u 61.?

[Medokava]

Da li to znači da Maks Peč nije bio rukovodioc radova na mostu Rječina, kako sam shvatio iz njegovog intervjua negdje, već tvoj otac???

Most je svečano otvoren 23. listopada 1946 a moj je otac je po dokumentima na mostu od  25.VI.1946 godine kao rukovodio na izgradnji mosta preko Rječine.
Poslovođa je bio i Josip "Pepi" Host, s jednim  od njegovim sinova Tonćijem,  sam i danas razgovarao.
Znaći i Ing. Maks Peć i Ing. Ivan Vidulić su bili angažirani na mostu kao rukovodioci. 

[zokxy]

Nijemci 1942. objavljuju proglas