Sa Fb, by Adrian File:
Dogodilo se u noći 14. na 15. siječnja 1936. godine u Rijeci.
*Pobuna italijanske vojske na Reci*
U ovom statusu donosim kratku priču iz povijesti našeg grada o kojoj mnogi nisu čuli iz fundusa Muzejske zbirke Kastavštine.
Prema izvještaju br. 68 žandarmerijske stanice Sveti Matej (Viškovo) od 24. januara (siječnja) 1936. godine u noći između 14. i 15. istog mjeseca zbila se pobuna talijanske vojske u Rijeci. Izvještaj je upućen komandiru sušačke žandarmerijske čete te vodniku sušačkog žandarmerijskog voda.
Pobunili su se vojnici 15. artiljerijskog puka koji su se nalazili u kasarni 4. artiljerijskog puka u Rijeci.
Na žalost, do pisanja ovog statusa nisam pronašao o kojoj kasarni je točno riječ.
U pobuni su sudjelovali oficiri i vojnici zajedno ističući argument kako "neć ju ići na frontu bez interesa već treba na frontu da idu fašisti koji gledaju interes i troše narodni novac i imovinu a ove da je sve kriva fašistička vlada koja bezuspešno gleda na neku pobedu".
Pobuna je brzo bila skršena, a pobunjenici su uhićeni. Prema izvještaju, neki su pokušali pobjeći preko granice u "inozemstvo" tj. Jugoslaviju. Navodi se kako su s talijanske strane granice nakon incidenta pojačane granične patrole.
Prema samom dokumentu rekao bi kako se niti jedan pobunjenik nije uspio spasiti preko granice, inače bi se takvim uspjehom definitivno pohvalile žandarmerijske snage.
Prema sjećanju starijih članova obitelji, njima se čini kako su dobar dio talijanskog garnizona u Rijeci činili vojnici iz južne Italije, posebice Kalabrije. Istovremeno (na žalost, ne sjećam se gdje sam točno pročitao), talijanske vlasti su financijski podržavale i planski naseljavale u Rijeku ljude iz Italije. Ta dva podatka zajedno nam omogućuju bolje razumijevanje pobune. Kalabrija (kao i ostatak južne Italije) je danas pojam za izrazito siromašan kraj, a nije bilo drukčije ni pred sto godina. Ljudi su iskoristili priliku, pa su siromaštvo pokušali izbjeći odlaskom u Rijeku, rubni gradić talijanskog imperija. A tad je neke od njih zahvatio drugi talijansko-abesinski (etiopski) rat koji je trajao od jeseni 1935. godine do polovice 1936. godine.
Bio je to krvav i težak rat kojeg su Talijani vodili mnogo teže od očekivanog, što je također moglo utjecati na otpor vojnika koji su bili smješteni u Rijeci. Zašto bi itko lagodan život u gradiću daleko od nevolja, zamijenio odlaskom na krvav front? Pa makar to njima bio posao. Sam rat je na kraju krajeva pokrenut kao politički potez. Cilj je bio skrenut pažnju s ekonomskih problema države na rat koji je za cilj imao homogenizaciju narodnih masa.
Kako je Italija u to vrijeme fašistički režim u kome su mediji pod strogom kontrolom ministarstva štampe i propagande, nemoguće je očekivati ikakve članke iz talijanskih medija o toj pobuni ili ičemu sličnom u drugim krajevima kraljevine Italije. Za detaljniji uvid u zbivanja te zaboravljene riječke noći arhiv karabinjerske stanice u Rijeci ili vojni arhiv bi bio puno bolji izvor ikakvih informacija.
Transliterirani ćirilični dokument.
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog Primorja
Inventarni broj predmeta: PPMHP 148890
Fundus Muzejske zbirke Kastavšćine
Moram priznat da mi u mojim posjetama DARu ovaj događaj nije upao u oči. Pretpostavljam da bi se i u talijanskim dokumentima moglo naći nešto o tome.
