A zamisli gdje bi partizani bili završili, da su bili pismeni. A?
P.S.
Sjetio sam se kako mi je jedan Studenjac pričao kako mu je moj File, koji je nakon rata bio voditelj obnove, ponudio da sa opeka skida staru žbuku. Pa mu je na kraju morao potpisati dogovoreni primitak novca.
A ovoga da je smijeh uhvatio kad je vidio slova, rukom pisana. Jedno veliko, drugo malo. Jedno nagnuto nalijevo, drugo nadesno...
Ali je lova uredno kapnula.
Znači to šta je netko pročitao dvije knjige u životu više, ne znači i poštenje.
