Pričao mi je, tamo negdje sedamdesetih onoga stoljeća, moj dragi susjed barba Rudi, stari Sušačan, ali i Fijuman, o nizu lokala u ulici Račkoga gdje se tridesetih godina sve orilo od pevaljki. Čini mi se da je spominjao i Kosovo pa Avala i još neka slična imena kojih se više ne mogu sjetiti.
Nevezano za to, pogledajte bogatstvo jela
, a tek pića
Pa mi je rekao da su negdje na mostu, je li to bio Jelačić plac?, u gostioni imali samo gulaš. Ali da su na meniju napisali:
- gulaš
- tenfanje
- žvacet
- paprikaš.
A sve u jednoj padeli.
I onputa da je prišla jena Gromišćica ka je raznesla mliko. Rasprtila se, sela i naručila tenfanje z njoki i dva deca črnega. Dok je čekala da joj prnesu tenfanje, onako lačna, je umakala kruh va vino i pomalo jila-pila. Kad je konobar donesal hranu brzo je naručila još dva deca aš da joj je
kruh so vino popil.
