Kožljak i pijana pruga, Plomin i Brseč, 8.3.2020.

[Rijeka]

Dočekali prekrasnu nedjelju i krenuli put Istre

Prvo posjet Kožljaku; stari kaštel podignut na mjestu nekadašnje prapovijesne gradine, a prvi se put spominje u doba akvilejskih patrijarha 1102. godine pod imenom Castrum Iosilach, a poznat je i pod nazivima Gosilach, Wachsenstein (od XIII.st.) te Kožlak (u Istarskom razvodu).
Wachsenstein na hrvatskom jeziku označava liticu zbjega, liticu u koju se sklanjamo, a kožl(j)ak kozji vrh. Oba naziva nedvosmisleno ukazuju na njegovu stjenovitu i nepristupačnu poziciju, a vladari kaštela pripajaju si uz ime naziv de Cosliaco ili de Wachsenstein upravo iz tog razloga. No, što je nepristupačno za nas? 

[Rijeka]

Kožljaku su prirodni štit, ali i impresivna pozadina masivi Učke i Ćićarije, a samom kaštelu prilazi se stubištem isklesanim u živoj stijeni. Na vrhu je rezidencijalni dio opasan zidinama s dvije polukružne kule, a podno kaštela je romanička crkva sv. Hadrijana.

[Rijeka]

Sudbina Kožljaka slična je kao i za mnoge istarske kaštele, česti sukobi i razna dugovanja njegovih vlasnika učinila su da stalno mijenja vlasnike, od Goričkih grofova, Mlečana do akvilejskog patrijarha i naravno Austrije. Obitelj Barbo, koja je također živjela u kaštelu, u 16. stoljeću dijelom prelazi u redove protestanata, a upravo je jedan od najistaknutijih zaštitnika reformacije u Istri bio Franjo Barbo-Waxenstein. On prima istaknute propovjednike i pisce pomažući protestantima, no, Crkva je ubrzo protjerala sve propovjednike i pisce prepuštajući ih na milost i nemilost inkvizicije.

[Rijeka]

S vrha kaštela uživali smo u pogledu na Čepićko polje a na čijem se mjestu nekad nalazilo Čepićko jezero (oko 860 hektara), koje je isušeno 1932. godine prokopom 4.250 metara dugog odvodnog kanala i čije su vode otekle u Plominski zaljev. Danas iz ovog polja teče rijeka Raša. Polje današnji stanovnici koriste za sadnju pšenice.

[Rijeka]

Nakon finih sendviča i sokića pored auta, krenuli pješice prema pijanoj pruzi. Pruga je to Lupoglav - Štalije, ali bujicama odnesen materijal i nasip ispod pruge pretvorio ju je u skoro pa atrakciju.
Tih 500 metara pruga vijuga gore-dolje, visi u zraku, Zavlačili smo se pod nju, sjedili na njoj, bili dio zaista neobičnog i rijetko viđenog prizora što je i kako priroda u stanju za kratko vrijeme učiniti od djela ljudskih ruku. Otvorena je 30. prosinca 1951. a zadnji vlak je prošao 2009.

[Rijeka]

Uslijedio je posjet Plominu; utvrđeni gradić smješten je na brežuljku, koji se 80 metara gotovo okomito spušta u Plominski zaljev, bio je naseljen još u rimsko doba. Antika mu je kao municipalnom središtu ostavila u naslijeđe ostake rimskih građevina, na čijim su temeljima tijekom srednjovjekovlja niknule crkve i kapele ... dan stvoren za šetnju! 

[Rijeka]

Vrijeme odmiče ali ne damo se mi!     Brseč! Idemo prošetati do crkve sv. Marije Magdalene se nalazi tik uz litice Brsečke obale, u prirodnom okruženju. Crkva za koju se vjeruje kako je izgrađena još u doba stare Liburnije, obnovljena 2009 godine uz financijsku potporu Ministarstva kulture. Blagdan sv. Marije Magdalene se slavi 22. srpnja, kada se tradicionalno svake godine održava misa u ovoj crkvi. ( sjetite se posjete temeljima istoimene crkve u Klani    )
Također, pogled koji puca, praznik za oči!

[Rijeka]

Kako bi mi otišli na izlet a da barem jednu jamu ne obiđemo ... Ilovica, jama podno Brseča. Samo joj ime govori što se nalazi u njoj i za što su ju koristili. Kontinuirano korištenje je razlog zašto nema starijih nalaza. Radi se prostranoj mračnoj komori, odokativno 13 m dužine, 1,5 m visine.

[Rijeka]

Eto, sve je to stalo u jedan osmi mart     Sve to + večera u Lovranu, of course 

Do sljedećeg provoda 

[zokxy]

 
Sažeto I sve bitno rečeno. Ako uhvatim vremena postavim ja svoj kontingent slika 

[milić]

Lijep izlet nema šta!
Čepićko polje bilo je oko 1950. radno mjesto mojih dviju tetki (tatinih sestara) koje su tamo radile na velikoj farmi goveda.
Prugu Lupoglav - Štalije gradile su omladinske brigade. Znam to jer mi je pričala o tome pok. Marija Maljavac r. Vlaše iz Studene a s njom je bilo još desetak omladinki i omladinaca iz Studene. Koliko se sjećam, pruga je uskotračna?
U Plominu je nekada bila nadaleko poznata gostiona Dorina u kojoj je bio pršut za sladokusce. Tu su stajali autobusi koji su vozili putnike u Istru a običaj je bio izist sendvič od pršuta. Čuo sam da oštarija još radi.

[lappino]

Mali detalj iz Plomina, potučena spomen ploča za koju me zanimalo što je predstavljala. Unatoč mojim pretpostavkama, nije se radilo ni o kakvom veličanju fašizma, već o spomenu na otporu kontra uskoka 1599. godine... (A i lav je nestao.)