Kratak pregled poznatijih prašuma na području Hrvatske:
• DINARSKI DIO:
1. Čorkova uvala
= vjerojatno najpoznatija (bukovo-jelova) prašuma zaštićena je 1965. godine u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije. Prostire se na površini od 75 ha, na nadmorskoj visini od 860 do 1028 m, unutar Nacionalnog parka Plitvička jezera. Obuhvaća sve stadije razvoja iskonske šume, s naglašenim optimalnim stadijem te ćemo stoga u narednim desetljećima i stoljećima pratiti njezinu prirodnu degradaciju i propadanje, da bi se potom ponovno vratila svom prirodnom optimumu.
Prosječna visina jela i smreka je oko 40 m, a neke premašuju i 50 m. Takve jele dostižu do 160 cm promjera u visini ljudskih prsa.
2. Klepina duliba – Štirovača
= sekundarna bukovo-jelova prašuma zaštićena je 1965. godine u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije. Prostire se na površini od 119 ha unutar Parka prirode Velebit.
3. Macura (Devčića tavani)
= ova bukovo-jelova prašuma ostatak je nekad većeg prašumskog kompleksa - Devčića tavani, no iz povijesnih razloga ime se ponegdje zadržalo. Iz navedenog razloga, na osnovu prikupljenih podataka nije bilo moguće procijeniti proteže li se nekadašnja prašuma na nešto manje od 100 ha ili je to trenutno stanje. Ime Macura skraćenica je od Marija Curica, imena djevojke koja je nekada u tim prašumama čuvala stoku i brala repušinu (Petasites albus) za prehranu svinja.
4. Nadžak bilo
= primarna bukovo-jelova prašuma na području sjevernog Velebita. Prostire se na 17,1 ha, na nadmorskoj visini između 1350 i 1400 m. Trenutno se nalazi između faze starenja i raspadanja. U prašumi je pronađeno, između ostalog, stablo obične jele prsnog promjera 184 cm te procjenjene starosti preko 500 godina.
5. Javorov kal
= bukovo-jelova prašuma na području NP Risnjak, zauzima površinu od oko 40 ha.
6. Velika Plješivica-Drenovača
= bukovo-jelova prašuma zaštićena je 1961. godine u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije. Prostire se na površini od 157 ha na području Ličke Plješivice.
7. Velika Plješivica-Javornik-Tisov vrh
= bukovo-jelova prašuma zaštićena je 1961. godine u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije. Prostire se na površini od 123 ha, također na području Ličke Plješivice.
8. Plješivička uvala
= bukovo-jelova prašuma prostire se također Ličkoj Plješivici, na granici između Hrvatske i BiH. Zauzima ukupno 15 ha.
9. Ramino korito
= primarna brdska i primorska bukova prašuma zaštićena je u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije. Rasprostire se na 234 ha na području južnog Velebita (PP Velebit), na nadmorskoj visini od 1130 – 1431 m. Ove šumske sastojine spominju se već 1765. godine te je prema opisu i nacrtu vidljivo da su stabla dobre kvalitete, no zbog konfiguracije terena nemoguće ih je iskoristiti.
10. Medvjeđak
= sekundarna bukova prašuma proglašena je rezervatom 1976 godine na području NP Plitvička jezera na površini od 156,3 ha.
11. Bijele i Samarske stijene
= bukovo-jelova prašuma unutar, nešto poznatijeg, istoimenog strogog rezervata proglašenog 1985. godine na površini od 1175 ha.
• PANONSKI DIO:
12. Muški bunar
= sekundarna bukovo-kitnjakova prašuma na jugoistočnom dijelu Psunja, na nadmorskoj visini od 700 – 800 m. Prvi put se kao zaštićena (u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije) spominje 1929. godine. Navodi se površina od 41,85 ha te starost stabala bukve od oko 150, odnosno stabala hrasta kitnjaka od oko 300 godina.
U istoj toj kategoriji, prema GIS portalu zastita-prirode.hr, zaštićena je ponovo 1963. godine, na površini od 59 ha. Nažalost, područje je zagađeno minama te je ulazak dopušten samo uz pratnju.
13. Prašnik
= obuhvaća prašume hrasta lužnjaka i običnog graba te hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom. Prostire se na površini od 52 ha, a u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije područje je zaštićeno 1965. godine.
Zbog mina je, nažalost, još uvijek nedostupno posjetiteljima.