Giovanni Host-Venturi, po domaći Nino Ivešićev od Host (Rijeka ili Hosti, 24. lipnja 1892. - Buenos Aires, 29. travnja 1980.) fašistički političar.
Evo još jednog tića iz bogate krletke fašista made in Fiume. I to kakvog! Orlušina, a ne vrapčić! A njegovi Pehlinari, jer koliko god puta pisalo da je rođen u Rijeci za mene on je "rojen pul Host", kad bih ih pitao tko je i kakav je bio taj Nino, uglavnom su šutjeli, a jedan mi je rekao da je bio dobar jer kad da bi nekoga zatvorili radi šverca samo da je njega trebalo potražiti i odmah bi ga pustili iz rešta.
No, da vidimo Giovannijev razvojni put.
Zarana se zarazio talijanskim iredentizmom kao član "Giovine Fiume". Godine 1911. pozvan je u austrijsku vojsku, ali je iz nje pobjegao i emigrirao u Italiju. U Bresci se zaposlio kod zubara Venturija. Kao zubotehničar je dočekao Prvi rat i uzeo prezime Venturi, po zubaru kod koga se učio. Isticao se u ratu te je kraj rata dočekao s činom kapetana.
U studenom 1918. stigao je u Rijeku i odmah je bio kooptiran u Talijansko nacionalno vijeće. U travnju 1919. osnovao je "Legiju Fiume". U svibnju 1919. Host-Venturi je otišao u Milano kako bi se sastao s Benitom Mussolinijem od kojeg je dobio obećanja podrške, a odmah nakon toga dogovorio je nekoliko sastanaka u Rimu s Gabrieleom D'Annunziom. Kad je D'Annunzio osvojio Rijeku sa svojim arditima Host-venturi postaje ministar obrane Talijanske Regencije Kvarnera.
Nakon pripojenja Rijeke Italiji Host-Venturi radi na širenju fašističke ideologije u Julijskoj Krajini, Istri, a naravno i Rijeci.
Host-Venturi je bio tajnik fašističke organizacije Rijeke od 15. studenoga 1925. do 24. svibnja 1928., a od 1. travnja do 24. svibnja 1926. bio je i posebni povjerenik Pule. Od siječnja 1935. do listopada 1939. Host-Venturi je bio tajnik Trgovačke mornarice. Dana 31. listopada 1939. Mussolini ga je postavio zs ministra komunikacija što je obavljao do 6. veljače 1943.
Nakon kapitulacije Italije pridružio se Talijanskoj Socijalnoj Republici iako nije obnašao neki visoki položaj.
Nakon rata 1948. napustio je Italiju i preselio se u Argentinu, a tamo, u Buenos Airesu, je valjda i pokopan nakon počinjenog samoubojstva 1980. godine.
