Bio je utorak, 16. 11. 2021. kad smo posjetili Islamski centar u Rijeci. Pred ulazom nas je dočekao imam te smo ušli u veliki hol. Tu smo, po starom dobrom običaju, izuli cipelice i spremili ih u prikladne ormariće. Ušli smo u veliku prostoriju za molitvu i pokušali kleknuti kako to islamski vjernici rade. Iako je pod prekriven prekrasnim tepihom ispod koga je meka podloga malo kome je to uspjelo. Ja sam pokušao sjesti na pete ali nije išlo. Nekako me bacalo napred tako da sam rađe ostao klečeći, ali uspravnog tijela. Očito je to bilo vidljivo i imamu jer me na kraju propovijedi zapitao, onako sažalno, jesam li dobro. Gledao sam i druge kako to izvode i uglavnom su bili to neki polubočni položaji. Imam je u svojoj propovijedi naglasio kako je islam vjera ljubavi i za međuvjersko poštovanje.
Nakon imamova uvoda pregledali smo džamiju potajice sa nadajući da će jednom biti prilike i popeti se na vrh minareta. Sama građevina je toliko lijepa izvana i iznutra da čovjek, dok ne vidi, ne može vjerovati. Vrhunski materijali ali i vrhunska izvedba. Nešto što zavrijeđuje svaku pohvalu. Ovaj put nismo mogli uživati u ćevapima i baklavama jer se restoran preuređuje.
Vjerujem da ćemo još koji put posjetiti IC jer se tu čovjek osjeća dobrodošao a i vrh minareta nije tako neosvojiva tvrđa.
Foto: Pjer
