Na koti 76 kod Mišnjaka, iznad rta Gavranica, nalaze se talijanski položaji koji nisu bili posjednuti 1945. kada se Rab oslobađao od okupatora, nego 1943. do kapitulacije Italije. Ove položaje 1945. okupatori nisu držali, već su se usredotočili na 4 otporne točke koje su međusobno bile slabo ili nikako povezane, pa su tako i padale jedna po jedna tog 12.04.1945. - to su bili položaji na rtu Stojan (o njima kasnije), rtu Kristofor, samom gradu Rabu kao i jedan položaj na istočnoj strani zaljeva Sv. Eufemije preko puta grada Raba. Ali vratimo se mi na našu kotu 76.
1943. nakon kapitulacije Italije ovako su se odvijali događaji:
"Zapovjednik logora i komandant svih vojnih jedinica (karabinjera) na Rabu bio je fašistički fanatik potpukovnik Vincenzo Cuiuli zvani Zmija koji je s oko 2.200 talijanskih vojnika i nekoliko interniraca kolaboranata, od kojih se isticao Ivan Mohor, provodio teror.
Teško stanje u Logoru potaknulo je internirce na otpor pa je 5. siječnja 1943. osnovan Izvršni odbor Osvobodilne fronte koga je osnovala već postojeća logorska organizacija komunističke partije formirana u rujnu 1942. godine.
Kad je 8. rujna 1943. Italija kapitulirala u logoru je bilo 4.500 interniraca i oko 2.000 naoružanih Talijana. Izvan logora u Gradu i utvrdama po otoku bilo je još oko 200 talijanskih vojnika, karabinjera i financa. Doznavši za kapitulaciju Italije Rabljani i internirci su počeli zajedničku akciju razoružanja Talijana i oslobađanje logoraša.
Izvršni odbor Oslobodilne fronte logora je 8. rujna 1943. donio odluku da se u miru dočeka 9. rujna. Bojeći se pobune sutradan je zapovjednik Cuiuli pozvao predstavnike interniraca na razgovor. Internirci su mu tada rekli da više nisu logoraši i da u logoru ostaju po svojoj volji.
Dana 11. rujna razoružana je talijanska vojska pa je popodne u Rabu održan veliki narodni zbor na kome su sudjelovali stanovnici svih mjesta i delegacija interniraca logora Kampor.
Oslobođenje otoka Raba i logora Kampor U prostorijama Lučke kapetanije u Rabu 11. rujna 1943. godine vođeni su pregovori rapskih partizana i predstavnika interniraca s talijanskim oficirima i komandantom logora Cuiulijem o razoružanju talijanske vojske. Talijanima je predloženo da mirno predaju polovicu oružja i da napuste Rab jer je Italija kapitulirala. Cuiuli je odugovlačio pregovore jer je očekivao Engleze kojima bi se odmah predao. Odugovlačenje pregovora je podiglo tenziju mase ljudi ispred Lučke kapetanije koja je burno reagirala. Uskoro se od mase odvojila jedna grupa mladića i u silnom naletu razoružala talijanske karabinjere u radio-stanici i pošti. Doznavši za razoružanje pukovnik Cuiuli je pristao na predaju polovice oružja, ali tada je već bilo kasno. Pregovarači su razoružani i odvedeni u hotel Bristol (hotel na Rivi) gdje su Cuiulia rapski partizani predali logorskoj straži koja ga je vezanog kamionom odvezla u logor.
Razoružanje talijanskih postaja i utvrda nastavljeno je na lokacijama: Sv. Juraj, Frkanj, Kamenjak, Sv. Ilija, Vašibaka u Barbatu, rt Stojan u Loparu i Petrac u Banjolu. Razoružane su i karabinjerske i financne postaje na cijelom otoku te četiri posade vanjskih bunkera logora što je internircima olakšalo unutarnje razoružanje čuvara.Akciju razoružanja Talijana u logoru 11. rujna 1943. vodio je Izvršni odbor Osvobodilne fronte i KP Slovenije. Neki Talijani su odmah ujutro predali oružje pa je Cuiuli po dolasku u Logor ocijenio da mora pregovarati s internircima, ali tada u izmijenjenim okolnostima. Internirci su u Logoru organizirali Zbor mira i bratimljenja s Talijanima koji su predali oružje. Svi zajedno su pjevali talijanske, slovenske i hrvatske pjesme. Na harmonici je svirao vrlo raspoloženi bivši internirac Ivan Srdoč iz Srdoči kraj Rijeke. Predaja Talijana je završena do podne 11. rujna bez žrtava pa je u logoru uspostavljena logorska samouprava.
Internirci su osnovali vojni sud kome je predsjedao Silvije Pakež (prije rata je bio sudac). Sud je temeljem logorske arhive i drugih dokaza o zločinima na smrt osudio samo kolaboranta Ivana Mohora. Presuda nad Mohorom izvršena je na logorskom groblju 15. rujna 1943. godine, a Cuiuli je pritvoren do izručenja višem sudu. Na putu za Sloveniju Cuiuli izvršio je suicid u crikveničkom zatvoru prerezavši vratne žile. Tijelo mu je preneseno u Rab i pokopano izvan logorskog groblja pokraj Mohora. Obitelj ga je šezdesetih godina ekshumirala i odnijela u Italiju.
Oslobođeni logoraši 11. rujna 1943. osnovali su Rapsku brigadu, partizansku vojnu jedinicu nastalu od postojećeg Udarnog bataljuna u čijem je sastavu bio i jedan židovski bataljun i Kastavska četa boraca iz Kastva. Brigada je brojila 1.700 boraca podijeljenih u pet bataljuna.
Nakon dvije i pol godine okupacije Rab su 12. rujna 1943. napustile talijanske vojne jedinice i većina civila (neki su otišli i ranije). Za kratko vrijeme okupacije talijanski fašisti su ostavili pustoš, gospodarski krah i više tisuća mrtvih ljudi na logorskom groblju u Kamporu." (sa
http://www.ua-rab.hr/index.php/talijanski-fasisticki-logor-kampor)
Pogled na lokaciju:
Lokacija položaja:
