Autor Tema: Komandir Prve istarske partizanske čete Anton Raspor Španjolac  (Posjeta: 4244 vremena)

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline milić

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Datum registracije: Tra 2012
  • Postova: 11.609
Autor:                        Anton Tone Dobrila
Izdavač:                    Riječko književno i naučno društvo
Recezenti:                 Dr. Vinko Antić i dr. Vjekoslav Bratulić     
Tisak:                      Riječka tiskara
Mjesto i godina izdanja: Rijeka, 1975.
Uvez:                      tvrdi
Broj stranica:           oko 150






Na fb stranici Ti si iz Klane...A.I. Tatić objavio je dio teksta iz ove knjige pa sam se zainteresirao za nju. Pronašao sam je u GKR sa zadnjim datunon posuđivanja 02.IX. 1975. (Na prilijepljenom listiću, koji je nekad bio obvezan, se vidi taj zadnji datum udaren datumarom, ako je to dobar naziv za onaj pečat.)
Sa zanimanjem sam pročitao knjigu koja je u stvari biografija A. Raspora, nekad jako slavljenog Klanjca.
Koga zanima njegova biografija neka prošeće do knjižnice, jer ću knjigu u ponedjeljak vratiti pa će je lako naći.
No mene nešto drugo interesira.
Interesira me to kakav soj je to ljudi. Npr. A.R.Š. je kao mlad dečko 1920. otišao u Ameriku trbuhom za kruhom. I tu je sve jasno. Tamo se zadojio revolucionarnom komunističkom propagandom. I tu mi je sve jasno.
1931. odlazi u SSSR s mnogim radnicima kako bi pomogli u izgradnji socijalizma. Stiže u CCCP, u Lenjingrad i otud ga šalju u Sibir u grad Lenjinsk, u rudnik. Tu se 1935. ženi za Ninu koja rodi kćer Milanočku. I do sada moj ograničeni, izdresirani mozgić sve kuži. Ali sad dolazi ono glavno.
1937. Tone preko Pariza odlazi u Španjolsku, pretpostavljam po nalogu partije, gdje traje građanski rat u kojem je cijeli svijet isprepleten, a tobože ne tiče ga se borba za vlast frankista i komunista. Sad malo mislim, Tone u Španjolskoj bliže smrti nego životu, a u Sibiru kćerkica i ženica više gladni nego siti.
U Španjolskoj rat završava, tako kažu, i Tone je s drugim internacionalcima završio u francuskim logorima.  Eto vraga opet, počinje WWII, ali  španjolski internacionalci su još  u logorima, jer Francuska je pravna država.
1941. Tone, nakon napuštanja logora, pokušava doći u SSSR koji bude napadnut od Njemačke pa se okreće i, preko Graza, dolazi u Hrvatsku. Nakon dosta peripetija dolazi do partizana te priča poprima očekivani tok.
Rat završava, Tone je na važnim pozicijama, revolucija još traje. Ima kontakt pismom sa ženom koja mu javlja da je njihova kćerkica umrla dok je on bio u španjolskom ratu. Zadnji kontakt pismom je bio 1947. godine.
Tone, po novinarima, iznenada, a po dijagnozma, očekivano, početkom studenog 1961. umire, sam u malom stanu na Korzu, iznad ondašnje prodavaone Vjesnik, ako sam dobro upamtio priču  mog ujaka Vlatka.
I što sam ja htio ono reći? Da ne razumijem takve ljude kojima je ideja ispred dobrobiti njihove obitelji? Ma ne, nego, ono, ima nešto što ne shnaćam.  Koji je to poriv da glavinjaš od lošeg k gorem pa opet dođeš na najgore! Ne razumijem, pa bog. Možda mi ovdje odviše bubnjaju riječi Mikimiki koja je jednom rekla da revolucionari nebi smjeli imati obitelj.
Ali, što se Toneta tiče - svaka čast! Pratio je svoju zvijezdu i ništa ga nije skrenulo sa zvjezdanog puta. Takvi i jesu ljudi koji ruše uvriježena pravila ponašanja.
Nego, Toneta ja pamtim i po još nečemu.
Kad se moj ujak Vlatko ženio s mojom pok. tetkom Venkom ja sam bio na piru. To je bilo 1960.g.  kad sam ja imao 5 godina. Na svadbenom ručku su se pjevale, ej, pazi ovo! i partizanske pjesme koje sam ja imao u svom repertoaru. Pa sam i ja pjevao s njima. Tonetu, koji je bio na piru, se to jako dopalo pa me je postavio na srol da solo pjevam. I ja, pozer kakv već jesam, sam to rado iskoristio. A Tone me, kako su moji poslije pričali, dobro nagradio. Poklonio mi je 500 dinara što je onda bilo dosta novca za klinca.  (Veeelika čokolada bila je 100 dinara.)
Eto kamo ja odoh od knjige. :lol3
Prošeći se z manun okolo Trsata.

Offline z355ko

  • Full Member
  • ***
  • Datum registracije: Pro 2013
  • Postova: 2.121
Da parafraziram Asterix:Milićeve priče o velikom svijetu  :bravo
bolje biti vjetar nego list

Offline jazbac

  • Full Member
  • ***
  • Datum registracije: Ožu 2012
  • Postova: 1.113
 :palacgore dobra štorija! Domislel si me Milić na dane moje mladosti početkon 80-teh kad je komisija za šund "kaznila" Borota (Ribja) čorba radi stiha va jednoj pjesme, a ki je glasil:
"Za ideale ginu budale"
Inšoma, ki se ne spameti, kad je neč dobilo etiketu "šund" onda se je moralo na tu ploču (za oneh ki ne znaju: to van je malo veće od cd-a i črno je) plaćat porez ča je poskupelo ploču pak su drugovi računali da će se manje prodavat.
Ja iman neč podatki od Toneta Raspora kad je bil komandir 1. istarske partizanske četi ka je bila stacionirana okol Lisini.

Offline milić

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Datum registracije: Tra 2012
  • Postova: 11.609
početkon 80-teh kad je komisija za šund "kaznila" Borota (Ribja) čorba radi stiha va jednoj pjesme, a ki je glasil:
"Za ideale ginu budale"

Prekčera san z mojen prijatelon, ki je z Lokav va keh je bilo fanj Španci, ćakulal na temu internacionalnih brigad va Španije. I, interesantno, i on se domislel teh stihi Bore Čorbe.
Rekal je da koliko on zna nikad se nisu spominjali beči za borbu va Španije. Mene ti Španci se manje diše. Ako već riskaš živjenje da bar neč i zaradiš, ča ne?  ;)
Prošeći se z manun okolo Trsata.

Offline milić

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Datum registracije: Tra 2012
  • Postova: 11.609
Nisam!
Ali mi je to danas jedna od najmilijih. Vjerojatno sam mu pjevao Po šumama i gorama. :smile

I ova, slovenskih partizana, mi je draga.

Prošeći se z manun okolo Trsata.

Offline elvis

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Datum registracije: Vel 2012
  • Postova: 10.605
Svako toliko je u novinama priča o dobrovoljcima koji se odu boriti na straini ISIL-a, pa mi stvarno nije jasno čemu se čudite.




Offline kobler

  • Global Moderator
  • Full Member
  • *****
  • Datum registracije: Sij 2013
  • Postova: 1.132
... 1937. Tone preko Pariza odlazi u Španjolsku, pretpostavljam po nalogu partije, gdje traje građanski rat u kojem je cijeli svijet isprepleten, a tobože ne tiče ga se borba za vlast frankista i komunista. Sad malo mislim, Tone u Španjolskoj bliže smrti nego životu, a u Sibiru kćerkica i ženica više gladni nego siti. ...
Zašto pitaš kad znaš?
Pa se sjeti: u Sibiru kćerkica i ženica više gladni nego siti. Mogao je birati ...

Offline milić

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Datum registracije: Tra 2012
  • Postova: 11.609
Ali, kako idu oni stihovi, kad se pati u dvoje je lakše... :e050
Prošeći se z manun okolo Trsata.

Offline elvis

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Datum registracije: Vel 2012
  • Postova: 10.605
Novac pokreće svijet ili tako nekako ...

Ruski.. tj sovjetski tenkisti u drugom svjetskom ratu su dobivali i novčane nagrade za svaki uništeni neprijateljski tenk. Čitao sam memoare jednog tenkista, zapravo jedan poduži intervju/prisjećanja. Dok su se borili na teritoriju SSSR-a, očekivalo se da tu nagradu poklone u fond za Domovinu. No čim su krenuli preko granice, on je zatražio da se njegova nagrada šalje njegovim roditeljima. I zbilja su dobivali.
Sasvim je moguće da je obitelj požrtvovanog revolucionira imala pravo na ekstra sljedovanja.

Offline milić

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Datum registracije: Tra 2012
  • Postova: 11.609
Strašno me golicaju takvi detalji.
Za inozemce u Domovinskom ratu sam čuo da su bili plaćeni. Zna li netko što o tome?
Ustvari, čuo sam da su i naši bojovnici dobivali plaće. Nadam se da mi prijatelj koji je bio u Lici nije lagao. :help2
Prošeći se z manun okolo Trsata.

Offline elvis

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Datum registracije: Vel 2012
  • Postova: 10.605
Odg: Komandir Prve istarske partizanske čete Anton Raspor Španjolac
« Odgovori #10 u: 14.06.2016., 12:15:54 »
Ustvari, čuo sam da su i naši bojovnici dobivali plaće. Nadam se da mi prijatelj koji je bio u Lici nije lagao. :help2

Trebali su dobivati :

"ZELENI UGOVORI" Pripadnik Četvrte: Bilo bi bolje da sam '91. išao prati suđe po Njemačkoj (VIDEO)

Za više od 2000 pripadnika Hrvatske vojske koji su tužili državu zbog nepoštovanja “zelenih ugovora” ovih je dana iz Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu stigao šok jer su njihove tužbe odbijene.
Tadašnji pripadnici gardijskih brigada devedesetih godina su s državom potpisali “zelene ugovore”, a ovaj naziv su dobili zbog boje papira, u kojima im se država u članku 6 obvezala isplaćivati 3,5 prosječenih plaća u hrvatskom gospodarstvu.
No, nakon vremena sudovi i sam Ustavni sud zajedno s Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske ove ugovore smatraju nezakonitim, s obrazloženjem da nisu u skladu s tzv. Odlukom predsjednika RH iz 1995. godine koja, kažu gardisti, nikada nije objavljena u Narodnim novinama.
Na ovaj pravni apsurd upozorava Ines Bošković-Sorić, jedna od odvjetnica koja je zastupala gardiste:
- Svi znaju da tadašnja odluka predsjednika Franje Tuđmana nikada nigdje nije objavljena, a da su se ugovori mijenjali, za što su trebale dvije strane, no država je u njihovu slučaju donijela odluku jednostrano i tako u nepovoljan položaj stavila sve branitelje koji su podnijeli tužbu - kaže odvjetnica.
Da sve bude još apsurdnije, braniteljima su na naplatu stizali i sudski troškovi zbog tužbi.
Jedan od nekadašnjih pripadnika slavne Četvrte brigade je i Srećko Munivrana. U slavnu postrojbu stigao je 1991. godine:
- Bio sam zapovjednik na Pelješcu u tadašnjoj JNA i uspio prisvojiti objekt i prijeći u Hrvatsku vojsku - prisjeća se tih dana Srećko.
Zajedno s ostalima potpisao je sada sporne “zelene ugovore”, premda mu poput drugih nije bilo stalo do pravnih formalnosti, već samo do toga da obrani zemlju:
- Sada razmišljam kako bi bilo pametnije da sam kao i drugi otišao preko granice, u Njemačku prati posuđe, jer vidim da smo moji suborci i ja izigrani - kaže Munivrana.
Dok su čekali na konačnu odluku, nadu im je dao odgovor iz Europskog suda kako je tužba uredna i kako će se o njihovim predmetima raspravljati 23. travnja.
- Doista smo se nadali da će barem Europa vidjeti da su gardisti zakinuti, no tada je iz iste institucije stigao novi šok, a znakovito je, kažu, da je odgovor iz Strasbourga datiran s 15. travnja 2011. godine.
- Presudili su istog datuma kada je objavljena osuđujuća presuda Haaškog suda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, odnosno osuđujuća presuda svima nama, svim Hrvatima, očito ništa nije slučajno - kaže Munivrana.
Sud u Strasbourgu očito je zapečatio pravnu bitku gardista kojima, nažalost, nije ostalo ništa drugo nego makar putem medija upozoriti na nepravdu.
www.slobodnadalmacija.hr

Offline z355ko

  • Full Member
  • ***
  • Datum registracije: Pro 2013
  • Postova: 2.121
Odg: Komandir Prve istarske partizanske čete Anton Raspor Španjolac
« Odgovori #11 u: 14.06.2016., 12:54:10 »
koliko znam gardisti su imali redovne plaće, iznos je ovisio od položaja, barem je to tako bilo od 93će nadalje . Pričuvni je sastav dobivao nešto manje plaće , dok su stalno zaposleni gardisti dobivali "dobre" plaće, zvali su ih djelatni sastav. Plaće zapovjednika vodova bile su sa dodatkom za teren oko 7000 kn , što je bilo podosta u ono vrijeme, kad je plaća u prosjeku privrede bila oko 1600 kn, pričuva je dobivala ok 3, 3 i pol, zavisno od ratnog dodatka za boravak terenu
bolje biti vjetar nego list