Kožara Palese

[Kont]

Da još malo izvučemo iz zaborava neke od nestalih riječkih građevina.

Kožara Palese spominje se u spisima magistrata 1824 godine. Prema Olgi Magaš, ova kožara je bila prva manufaktura na području Školjića prikazana na planu iz 1778. godine.



Manufakturom je upravljao Giovanni Palese. Taj Giovanni se spominje 1803. godine kao opunomoćenik tvrtke "Giovanni Battista Naiss e Comp." koja je zbog nepodmirenog duga prodala hipoteku nad vilom i vinogradom Giovannija Pasqualija na Zagradu preko puta kaštela  A.LJ.Adamiću, koji je te iste godine prodaje engleskom konzulu Johnu B. Leardu. Oko 1850. godine kožarom upravlja Francesco Palese. Kožara je u to vrijeme imala 6 zaposlenih, a bila je smještena na Via del Macello uz bidermajersku aleju, nekadašnju Passeggiata dello Scoglietto.



1843.





1861.



U neposrednoj blizini se otvaraju dvije veće tvornice za preradu kože, Simonić - Bakarčić 1877. i Kožara Ružić 1879. godine.

[Kont]

Arhivski zapisi spominju proširenje kompleksa kožare 1858. godine. Francesco Palese podnosi molbu za rušenje desnog zida Rječine i izgradnju novog. Na samoj zgradi kožare se 1884. godine izvode radovi na prvom katu zbog prenamjene zgrade iz tvorničke u stambenu. Danilo Klen upravo tu godinu navodi kao godinu prestanka rada tvornice. Danas od te zgrade i tvorničkog kompleksa nije ostalo ništa, te se na njihovom mjestu nalazi parkiralište.



13.03.1861. izabrano je gradsko predstavništvo koje je brojalo 52 člana. Članovi su: Michele Ghiachich (392 glasova), Giuseppe Cante (378), Casimiro Cosulich (377), Giovanni Francovich (377), Giuseppe Walluschnig (377), don Antonio Cimiotti (376), dr. Adolfo Giustini (375), Pietro Dabala' (372), dr. Girolamo Fabris (373), Giuseppe Verzenassi (373), Marziale Malle (370), Giovanni Purkardhorfer (370), Iginio Scarpa (370), Valentino Bolt (369), Tommaso Gelcich (367), Giovanni Gelletich (366), dr. A. F. Giacich (366), Enrico Burgstaller (365), dr. Antonio Randich (365), Nicolo' Walluschnig (355), Francesco Seeman (364), Matteo Poglayen (363), dr. Francesco Gelcich (362), cav. Paolo Scarpa (362), Giac. Matcovich (360), Valentino Mattessich (359), Francesco Corossacz (359), Andrea Superina q. N. (358), Giovanni de Carina (356), župnik G. Cvetko (356), Luigi Rossi (356), Giovanni Luttmann (356), Gaspare Matcovich (354), Francesco Pressich (354), Andrea Tomsich q. N. (354), Antonio F. Luppis (352), G. Host di Pietro (351), Pietro Sicherle (350), Carlo Sporer (350), cav. Federico Thierry (347), A. q. Giuseppe Rubessa (346), Antonio Ellinger (345), Francesco Ellenz (342), Antonio Wild (340), G. R. Mayer (304), Francesco Palese (298), Vincenzo Pessi (262), Francesco Minach (200), Giuseppe Pessi q. Francesco (197), Antonio Descovich (196), Francesco Jellouscheg (191), Giorgio Frank (170). Dva posljednja ušli su kao zamjenici za odustale: don Giuseppe Wisner (348) i dr. Andrea Rubessa (366).





Par usputnih slika mosta.





1972.



I za kraj kratke nedjeljne šetnje, Slocovich - Kont.

[zokxy]

 

[milić]

 
Djeco, tako se to radi!