PARK NA ŠKOLJIĆUU Koblerovoj Povijesti Rijeke nalazimo podatke "da su na desnoj obali Rječine 1806. god. bile zasađene topole i platane", što se može tumačiti kao početak nastajanja parka.
Na planovima 19.st., da se vidjeti da je bio na desnoj obali, dug cca 300 m i širok 25 m.
Opis parka dao je i Dragutin Hirc (putopisac) u knjizi Hrvatsko primorje 1891.godine:
" ... u park se ulazilo kroz velika željezna vrata nad kojima su bila dva kamena kipa. Ovuda se ulazilo na Scoglietto, najveće riječko šetalište. Drveće poraslo je tu u četiri reda: u dva reda zasađeni su omašnji kostanji, a u dva visoke platane, a samo tu i tamo proviruje svojim srebrnastim lišćem po koja topola. S jedne strane leži Riečina a s druge jedan njezin rukav, pa zato je ovo šetalište uz vodu preugodno, nu ipak pusto i mrtvo, jer Riečani riedko amo zalaze. Naći ćeš ovdje ponajviše djake gdje uče ili učeć se uz knjigu odmaraju."
Park je nestao 1899. godine kada je Rijeka dobila električni tramvaj, a prostor gdje se nalazio park pretvoren je u remizu i servisne radionice.
(Izvor: Parkovna baština Rijeke)