Šume i šumarstvo dijela hrvatskog primorskog krša od Povila do Sv. Magdalene tijekom 19. i 20. stoljeća imali su važnu ulogu u cjelokupnom životu tih prostora. U tom razdoblju najistaknutije mjesto svakako pripada posebnoj senjskoj šumarskoj ustanovi za gospodarenje kršem pod nazivom "Kraljevsko nadzorništvo za pošumljenje krasa krajiškog područja - Inspektorata za pošumljavanje krševa, goleti i uređenje bujica."
Posebna senjska krška ustanova prostirala se na 51.777 ha, gdje je osnovala 95 predjela kultura-branjevina na 10.097 ha. U tim predjelima pošumljeno je 1.738 ha i popunjeno 1.441 ha, te prirodno pomlađeno 7.435 ha. U vlastitim rasadnicima proizvedeno je 82,724.368 komada sadnica najvećim dijelom za vlastite potrebe, ali i za pošumljavanje diljem zemlje. Osim pošumljavanja, kao glavne vrste radova, izvodili su se mnogi uzgojni i tehnički radovi manjeg intenziteta.
Osim službenog naziva navedena senjska Institucija imala je i naziv "Nadzorništvo za pošumljenje morskog krasa u hrvatskoj krajini". Nakon osnutka Nadzorništvo je podvrgnuto neposredno zagrebačkoj Vojnoj komandi kao krajiškoj upravnoj vlasti, odnosno njezinu šumarskom odjelu, do 1885., a zatim Ravnateljstvu u Zagrebu. Na prijedlog M. Dursta za prvoga privremenog upravitelja postavljen je Eduard Malbohan, šumarski stručnjak, a Nikola Jasika, geometar, za njegova zamjenika.
Jedan od vrlo važnih preduvjeta za uspješno podizanje kultura-branjevina bila je izgradnja suhozida, čime su stvorene realne pretpostavke za prirodno pomlađivanje i pošumljavanje. Od osnutka Nadzorništva 1878. do 1895., kada je zabranjena gradnja suhozida, izgrađeni su mnogi kilometri suhozida. Njih zamjenjuju nedjelotvorni kameni humci, koji ne mogu spriječiti nasilni ulazak stoke, pa je uspjeh u podizanju novih kultura-branjevina sve slabiji. Izgradnja suhozida zaista je vrlo skupa, ali se njezini efekti u povećanju uspjeha podizanja kultura-branjevina mogu opravdati.
Kulminacija destrukcije krša rezultira pojavom erozija koje na pojedinim mjestima uzrokuju divlje bujične tijekove. Razorna snaga bujica pričinjala je znatne štete u perimetrima saniranje kojih se manjim uspjesima najprije provodilo tehničkim mjerama u nanosištu, pa onda i u prikupištu. U tim radovima tehničke naravi istakli su se šumarski stručnjaci, specijalisti za uređenje bujica, dok je Nadzorništvo - Inspektorat uspješno provodilo biološke radove, ponajprije pošumljavanjem. Takvim zahvatima uspješno su sanirane sve bujice na području Nadzorništva - Inspektorata, što u drugim sličnim prilikama može poslužiti kao model. Od nekoliko saniranih bujičnih tijekova osobito se ističe senjski "Torrente" (Senjska draga) s visokom vrijednosti biološko tehničkih komponenti. Takvom klasifikacijom taj tijek svakako bi se mogao uvrstiti u kategoriju spomenika tehnički kulture. U saniranju svih bujičnih tijekova na području Nadzorništva - Inspektorata od većih radova izgrađeno je ukupno 166 poprečnih kamenih pregrada u betonu i 92 uzdužne kamene građevine, iskopano 21.358 m3 materijala u regulaciji potoka i ugrađeno 8.457 m3 kamena u zidove. Od toga su na području Novog i (Senja) izgrađene 32 (134) pregrade i 33 (59) uzdužnih kamenih građevina. Ti podaci najbolje pokazuju očitu razliku između silovitosti bujica velebitskih obronaka i relativno mirnih bujičnih tijekova obronaka Velike Kapele.
Radovi na regulaciji bujice Borova draga vršeni su 1880tih godina. Pri svom obilasku ove bujice koja je uz senjski Kolan ili Torrente najimpozantnija bujica ovog područaj našao sam u kamen uklesanu godinu 1883.
Da li je te godine kanal i završen, ne znam, ali da je uređenje bujice došlo do tog dijela to sam siguran, i to prilično vjerojatno je da su radovi krenuli od samog ušća pa prema gore ... Zaključni je objekat bujice cca 700 m od mora. Pogledajmo fotografije kako je minuciozno obrađen kamen ove bujice na kojoj je radilo lokalno stanovništvo, te tako prehranjivalo svoje obitelji tih gladnih godina.
