Izvor Kupe, Sveta Gora i Čabar

[milić]

Tako nekako, oko 9.30 okupilo se nas petnaestak u centru Gerova u kava-baru Mille-nium. Popili kavu i slično pa krenuli uz lavež pasa preko seoca Hrib na prvu odredišnu točku - parliralište uz put prema izvoru rijeke Kupe.
Nakon oko 2 kilometra hoda po širokom putu stigli smo do Rodne kuće Kupe u kojoj je i mali muzej. Platili smo karte (25 kuna za penzionere) te krenusmo dalje uživati u prelijepim krajolicima. Lijep je taj naš Gorski Kotar čiju ljepotu zaboravimo čim odemo iz njega. Raštrkana selcaa i veća mjesta iznenađujuće lijepo održavana s novijim fasadama tako da je baš gušt prošetati njima (ne fasadama!).
Put do izvora je relativno lagan no pri samom izvoru je  malčice naporniji (još me bole noge)jer se penješ i spustaš po stepenicama koje nisu baš onakve kakvim sam naučen hodati. Jedna je viša, druga je uža a treća može biti i skliska i, eto vraga, začas si letač. No uz podršku Riječana i to sam uspješno svladao što, koliko sam uspio vidjeti, drugima i nije bio neki problem.
Što reći o izvoru? A ništa jer to treba  vidjeti i dožuvjeti. Duboka voda tamnog tirkiza.
Sad se treba i vratiti! Opet oko 4 kulometra puta pod nejakim nogicama. Sve ćari Gorskog Kotara doživjeli smo kad je prokapala kišica, što bi naivci rekli - iz vedra neba. No meni, koji sam spreman na sve nije iznenadila. Najprije je palo nekiliko kapi pa onda opet nekoliko pa sve više i jače... Posegnuo sam u ruksak po (hehe nije pivo) kabanicu i dok sam je razvlačio kiša je stala.
Polumokri a furt (mislim da bi Gorani tako rekli) žedni dočepasmo se piva iz gepeka  . Uživali smo u svakom gutljaju puštajuću pivo niz presušeno grlo. No nismo stigli pivo ispiti do lraja a već je Oberšturmbanfirer Kigor naredio da se ide dalje.

[milić]

Diš dalje s pivom, a treba i vozit. Odmah sam složio najbolje rješenje: Grazijano ti voziš pa nećeš moć pit. Daj meni ja ću ti pivu držat u ruci. Vjerovao mi je! A valjda mi je povjerovao kad sam mu na odredištu rekao da je temperatura u autu preko 30 stupnjeva i da je pivo isparilo.
Drugo odredište, dakle. bilo je Svetište Majke Božje Karmelske - Sveta Gora kraj Gerova za koje kažu da je biser u srcu Gorskog Kotara te da je najviše biskupijsko svetište u RH kao i da se nalazi na 800 m nadmorske visine. Svetištem upravlja župa Sv. Hermagora i Fortunata iz Gerova.
 Bio sam već tu a prisjetio sam se da su vjernici klanjske župe sv. Jeronima običavali pohoditi to svetište prije pedesetak godina pješke po šumskim stazama a u novije doba autobussima: Koliko se sjećem, Rijeka je bila na jednoj  takvoj šetnji!?

[milić]

Dalje, još dalje zaove put! Idemo u Čabar. Pogledat ćemo Frankopanski dvorac i izist  negdje nešto. Neki su po dolasku u Čabar to i uradili a neki pohitali u oštariju. Prepuštam vama da pokušate odgovoriti gdje je tko od nas svratio.
No u Čabru ipak nismo jeli već smo se kotrljali do Vrata gdje samo mlatili po pici.
Eto, tako je završio još jedan  izlet - uspješno, kao i obično kad organizira Udruha 051!