Kosturnica u Redipugli (Sredipolju)

[milić]

Nakon Gonarsa i Fogliana posjetili smo, te sunčane nedjelje 02. studenog 14. i impozantnu kosturnicu podignutu u spomen na poginule talijanske vojnike iz I. sv. rata.
Izgrađena je na pobočju brda Monte Sei Busi (slov. Griža, kota 118) po nacrtu arhitekta Giovannija Greppija i kipara Giannina Castiglionija. Kosturnica, imenovana još i «spomenik stotisućima», u svojem ždrijelu skriva posmrtne ostatke 100.187 talijanskih vojnika koji su poginuli u borbama vođenim u okolici. Radovi na njoj su otpočeli 1935. a otvorena je 18. rujna 1938. uz Mussolinijevo prisustvo te više od 50.000 veterana Velikog rata.

[milić]

Ovo je teren na kojemu su poginuli ovi, a i oni, soldati.



Izbliže to izgleda ovako.




Ove kvadratne točke u lijevom gornjem kutu pokazuje liniju fronte. Desno su naši, a lijevo njihovi. Ili obratno, kako tko želi.

[milić]

Ovako izgleda spomen ploča na kosturnici.



A ovako ulaz u kapelu iznad koje su tri velika križa od bronce.

[milić]

Pogled s vrha.



S vrha udesno.



S vrha u lijevo.

[milić]

Oko same kosturnice možemo pogledati oružje i opremu vojnika.

[milić]

Ovo je, hm! pojma nemam. Zašto?! Tu sam se sreo s mojim nekad najdražim kolegom, trećemajcem. Pa se razvila priča od 1975. pa do danas. Morate priznati da smo imali dosta duuugačku temu. A ja sam se sjetio i Riječankina pitanja o zgradi na početku Kumičićeve. Naime riječ je o Jumbu, kako smo zvali i zovemo tog kolegu inače vlasnika firme koja je smještena u toj zgradi.
I tu je reportaži kraj. Malo zbog Jumba, a malo i zbog moje vječite žeđi.

[zokxy]

Brončani križevi, top, minobacač, itd itd ... Moram primijetiti da kod njih skupljači sekundarnih sirovina nisu nimalo aktivni. Naši spomenici i biste samo naočigled nestaju.   

Ah, ta žeđ, Miliću. Taman postalo znaimljivo, a on na pivu!  Ajojjojoj ... 

[milić]

  Vjeruj mi, meni je bilo dobro i uz pivo.
A tko želi nastavak priče neka potegne do Redipuglije, rado ću mu se priključiti i nastaviti gdje sam se zapio.

[milić]

Sutra će biti uspješniji dan, što se tiče ovog spomenika i oružja okolo njega. Nadam se da neće biti Jumba u autobusu s Halubajcima. 

[milić]

  pa i nije bio uspješniji dan po pitanju ogleda razno-raznog oružja. Naime, ''glavni'' iz Udruge ABA Grada Kastva su bili spriječeni prisustvovati ovom pohodu pa je komandu u autobusu preuzeo ženski lobi.
A njih je baš briga za topove, mitralje, haubice i tsl. Pa smo za ogled cijelog kompleksa dobili 45 minuta vremena. Naime, u centru Palmanove bio je sajam do 13.00 sati što se svakako moralo pohoditi.
Meni je ta spomen kosturnica pravo remek djelo pa sam je htio pogledati još jednom, cijelu.
S prijateljem K. počeo sam uspon od ceste prema gore, vrhu gdje su tri križa. Kad smo došli do približno 3/4 puta on me podsjetio na vrijeme. Ostalo je još dvadesetak minuta. E, hoćeš li do vrha i brzo nazad ili odmah nazad pa još desetak minuta za razgledavanje oružja smještenog u parku podnožja brda.
Odlučili smo se za drugu varijantu i pohitali nazad da bar malo snimim poneki kanul za radoznale oružjeljupce.
Pa evo malo fotki.

[milić]

Evo još malo oružja.

 
 
 

Za one koji žele posjetiti muzej (koji je bio zatvoren-ponedjeljak je bio) radno vrijeme nuzeja.

 

I centar Palmanove s katedralom.



( na trgu je puno malih barova. jasno da smo zasjeli i popili grande birra po 4- €. ali dobili uz pivo i čipičips i mikro pizzette)