Cres (Porozine, Lubenice) i Lošinj (Osorčica)

[Sabina]

Ovo ljeto smo bili na otoku Cresu i Lošinju ali zbog velikih vrućina i gužvi odlučila sam neke obilaske ostaviti za jesen. To smo ovaj vikend i ostvarile 26. i 27.09.
Krenule smo trajektom Brestova-Porozina. Poželjela sam uhvatiti vansezonske cijene trajekta ali one počinju tek od 28.09. a vrijeme je bilo promijenjivo i pitanje je bilo dali ću drugi vikend uhvatiti lijepo vrijeme za okupati se bar jošpar puta.
Već duže vrijeme želim ponovo obići plažu svoje mladosti. Nekada se zvala Izviđačka plaža a mi smo je uvijek zvali plaža Porozina. Mnogi ljetni vikendi i ljeta su tu provedena, često se spavalo u šatorima, gledalo u zvijezdano nebo, uživalo se uz plamen logorske vatre i uz nagoreno meso, plivalo, ronilo, uzivalo u suncu i slobodi. Htjela sam vidjeti dali je šta ostalo od toga.
Kada se siđe sa trajekta odmah iznad pristaništa postoji gostionica pored koje se polazi prema plaži ali prvo što je nagovjestilo da više nema slobode koje je nekada bilo je to da je prolaz kroz gostionicu zabranjen. Ali iza postoje stepenice koje vode prema selu i odmah sa njih nakon 20-tak metara se skrene lijevo kuda vodi put za plažu



ali ubrzo nakon toga se nađemo na pravom starom putu...dovoljno širokom. Onda to nisam znala ali sada znam da se takav put zove mulatijera 



Za bunkeraše napomena da mislim da bi se tu mogao naći i koji bunker.
Dalje se ide puteljkom pa kroz šumicu pa kroz livadicu i napokon se ukazuje moja plaža...nikada ljepša





Ali kad se malo bolje pogleda izgubila je ono glavno sto ju je obilježavalo a to je SLOBODA.



Zabranjeno je skoro sve: kampiranje, loženje vatre, pristup psima. Tako da to definitivno više nije ista plaža moje mladosti 
Okupale smo se. Zbog lagane bure morale smo se odmah presvući i krenuti dalje jer sam imala još planova ali željela sam vidjeti dali je i druga manja plaža još na svome mjestu.



Osim plaže na svom mjestu u jednako dobrom stanju je bila i kućica na brdašcu između dvije plaže gdje se sjećam da je jedan barbić bio skoro cijelo ljeto. Sada ga nije bilo (pitanje je dali je još uvijek živ) ali kućica je uredno konzervirana za zimski period.

Druga plaža je na dalje svom mjestu. Netaknuta ista kao nekada. Pomislila sam kako se čovjek mijenja, stari, nestajemo a kamen i more je uvijek na istom mjestu ili se barem u prirodi sve puno sporije mijenja pa čovjekov um to ne može zabilježiti.

Krenule smo dalje.
Naravno zbog Geokesha smo morale obići i mjestašce Porozina koje se nalazi na brežuljku sjeverno od pristaništa.
Crkva se zove Sv.Klarisa (kaže Lara) a sada vidim u Wikipediji da piše da je Sv.Nikola. Kome vjerovati? Uglavnom izgleda ovako:



kao da se nova crkva naslonila na ostatke neke stare tako da je moguće i da su Wiki i Lara u pravu 

[Kont]

Baš lijepo, Sabina. Iako je ponekad bolje neka baš posebna mjesta iz mladosti pustiti samo u sjećanju.

[milić]

Super Sabina! 
Nego, kao da priči tu nije kraj?

[z355ko]

da, da idemo dalje, nisi valjda samo Porozinu dokumentirala?

[Sabina]

Naravno da nije kraj ali imam velikog problema sa postavljanjem slika pa sam sinoć skoro pukla jer mi je za dva posta trebalo 2 sata i na kraju nisam mogla završiti. Idemo pokušati sa drugog PC-a, mozda budem bolje sreće...


Krenule smo prema Lubenicama.
Na putu naravno još jedan Geokesh kod skretanja za Beli pa nisam mogla odoliti ovom dražesnom "znaku pored puta"



Kada se prođe grad Cres skrene se za Valun i tu je odvojak za Lubenice. Do njih vodi uska cestica, douše asfaltirana, ali kad se sretnu dva auta mora se naći malo proširenje da bi se mimoišli. Tako je do dosta mjestašaca na otoku Cresu. Lubenice su dražesan mali gradić na Cresu smjesten na samim liticama. Sa litica se pruža prekrasan pogled na plazu koja je proglasena među 20 najljepših na svijetu. Samo je bila ovako daleka, ljetos kada su vrućine dosezale 40°C, činila nedostižnom zato sam se odlučila vratiti i osvojiti je ove jeseni.



Na ulasku u Lubenice postoji parkiralište sa kojega se silazi na dvije plaže: Plaža Lubenice i plaža Plave grote.



Na povratku smo sreli jednu članicu naše Udruge 051 gđu. Benić koja se bas vraćala s Plave grote i rekla nam je da je to plaža s prelijepom spiljom u koju kad se uđe moze se uživati u plavoj svjetlosti. Pošto smo imale malo vremena do zalaska sunca ostavile smo Plave grote za neki drugi put (dug je život  )

Ovako izgleda silazak: prvo široka kamenita cestica



pa kroz zemljani put i borovu šumu



pa opet malo kamenje



pa dugim dijelom opasno strma šljunčana staza (to mi je bio najgori dio puta)



pa kroz borovu šumu, pa opet kamen i na kraju plaža.

Svakim korakom plaža je izgledala sve bliže i bliže.





Bond je bio najbrži i zadnji dio puta je pretrčao i bacio se u more.

Mi smo stigle malo iza njega. Plaža je ogromna.



Sastoji se od dvije plaže. Između njih je ribarska kućica pretvorena u pravu kućicu sa vrtom. A pogled odozdo na nase polazište nestvaran 



Zaboravila sam da je silazak trajao točno sat vremena u dužini od 2 km.
Okupale smo se, obrisale, presvukle i krenule natrag. Pomisao da je uspon tezi od silaska je ustvari varka. Meni je uspon bio puno lakši jer sam sigurnija kada se penjem nego kada silazim po klizavom kamenitom tlu gdje postoji mogućnost da se skotrljam.
Povratak je bio ovakav 





Ali na kraju kroz šumicu, zemljani dio i kameniti put puno lakše. Uglavnom jedno sat i pol za natrag.
Veliko olakšanje kada smo stigli jer se bura sve više pojačavala a mrak počeo padati...i za kraj jedan zalazak sunca iz Lubenica 



Uglavnom destinacija i izlet za pamćenje.

[Sabina]

Slijedećeg dana nam je cilj bio Osorčica.

Odvezle smo se do Osora a pred nama se ukazala poveća planina. U početku smo mislile nećemo se valjda tamo penjati ali na kraju je ispalo da hoćemo  .

Naravno da sam i ovaj put, po mojoj staroj navici,  fulala jedan dio trase ali to je meni nebitno jer smo na kraju stigle tamo gdje smo i namjeravale stići a to je na vrh Sv.Mikula i vrh Televrin. Po pravilu je trebalo krenuti iz Osora pa do planinarskog doma Sv.Guadent ali ovo ljeto ja sam primjetila na putu iz Lošinja prema Nerezinama tablu na kojoj je pisalo Osorčica koju ovaj puta nisam našla (naravno jer je pisalo samo s one strane ceste  ) ali smo naisli na tablu sa oznakama ova dva vrha pa smo tu skrenule i prvo asfaltnom cestom a onda mali dio makadamom dovezle se do ovog polazista



put je dosta dobro označen







i vodi prvo između suhozida, pa kamenjem, pa kroz makiju, pa kroz borovu šumu i na kraju se stigne do ove table



od table smo prvo skrenule za Sv.Mikulu 558 m/nm i oduševile se vrhom



kapelicom





a najviše pogledom









Kapelica je prelijepa i uvijek otvorena. Unutra se nalazi i knjiga za upis dojmova. Pošto je uvijek otvorena u slučaju nužde može poslužiti i kao sklonište.



Zatim smo se vratile do tabele pa prema Televrinu. Na putu do tog vrha postoji špilja Sv.Guadenta. Skrenuli smo kroz mirisne vrijeskove.



I strmim spustom se stigne do spilje. (Tu mi fale dvije slike koje su mi na drugom mobu pa ih kasnije postavim)
Uglavnom spilja nije onako impozantna kako sam je ja zamislila. Sastoji se od dva djela jedan je cca 2 m2 a drugi jedva 1m2 ali se u ovom većem dijelu može uspravno stajati. Tu predaja kaže da se jedno vrijeme skrivao biskup sv.Guadent.

Vratile smo se na put i pored antena pa putem, pa kroz šumicu pa uz morske litice se dođe do vrha Televrin 588 m/nm



Tu je pogled lijep ali ne kao sa Sv.Mikule



Nakon malog odmora smo se istim putem vratile nazad. Cijeli put je trajao oko 5 sati a Bond će vam reći dali je bio naporan ili ne. pri povratku kada god bismo zastale on bi namjestio tlo i legao



Povratak preko Meraga kući i sjećanje na prelijep vikend 

[milić]

Bome, lijep vikend. Uživao sam čitajući i gledajući. Hvala Sabina! 

[z355ko]

jadni Bond, tako zlostavljati jadno blago, ma...
prošle sam se godine spustio ovim pravcem koji ste prošle, bome, dobro ste uspjele
nama(Mare, ja, Nina, Ohana) je trebalo 8 sati za proći taj izlet  s tim da smo mi krenuli kroz napuštena sela povrh Osora pa do pl. doma i onda ka Televrinu , pa preko sv Nikole u Nerezine, e da , onda još pješke nazad asfaltom do auta u Osoru, još i sad mi je sve u živom sjećanju, posebno mirisi. U jednom dijelu šume naletili smo na ciklame, ne hrpu ciklama , nego na tepihe ciklama dokle god da ti pogled seže
Lijepa reportaža, pohvala!
Kad se poslože zvijezde organizirat ću jedan posjet Cresu i svakako bi volio uključiti i Lubenice i barem dio do doma na Osorčici

[ja moren]

Lep izlet - za moje nogi morda malo i pretežak ma zato san ja celi cres obašal par puti z pasarun i t4

Na plaže zdola lubenic i prespal va vreće par puti z barkun usidrenun spreda- plava špilja je specijalan gušt aš ako ste spretni z maskun i perajami onda morete proučit i mići prolazi med ulazon kade se plavajuć gre nutra i glavne dvorani z ulazon zdola mora
Glavna dvorana ima i lepu plažicu nutre samo ni gušt sedet na mrzleh kamečići a tu su i vruje ke dosta hlade more ako je bilo dažja par dni prvo

Ps- brižan bond ; baš san si mislel kad san počel čitat kako je taj tempo zdural...