Neki dan smo imale priliku spustiti se u Pazinsku jamu.
Zaista je neobično što čovjek često gleda samo površinski i ne vidi koje se ljepote skrivaju u nekom kraju dok ne zaviri dubinski
Mislilm da bi još ljepše bilo da smo zavirile još dubinskiji ali to je ipak bilo malo preskupo za nas (120 kuna po osobi uz prethodnu najavu i ful opremu-Speleoavantura Pazinska jama)
https://www.facebook.com/pages/Speleoavantura-Pazinska-jama-Adventure/404532723021084Mi smo krenule u običan obilazak.
Ulazak u Pazinsku jamu postoji s dvije strane:
1. u blizini pazinskog kaštela i
2. kad se Pazinom ide prema Puli, nakon drugog rotora iza Lidla se skrene desno. Kod restorana Lovac postoji parking i ulazak. Mi smo od tuda krenule.
Duga, vijugava stazica, povremeno zaštičena drvenim rukohvatima ili drvenim stepenicama vodi do rijeke Pazinčice.
To je ujedno i poučna staza koja nas uči o povijesti jame, geološkoj strukturi, vegetaciji, istraživanjima i istraživačima te o legendama.
Uskoro se dolazi do vidikovca s kojeg se vidi ulaz u jamu. Niže dolje postoji odvojak prema jami do kojeg se može doći ali do same jame i u nju ulazi se uz stručno vodstvo.
Pošto nismo imale stručno vodstvo mi smo nastavile dalje do riječice, prelijepa Pazinčica žubori duboko skrivena od pogleda onih koji gledaju samo površinski
Zatim se pređe na drugu stranu rijeke i strmim vijugavim stepenčicama dolazi se do drugog ulaza u jamo odnosno ulaza od strane kaštela:
Mi smo zatim prešle preko mosta
i kroz šumicu (u kojoj rastu divovske gljive) ponovno došle do auta.
...nije čudo što je Jules Verne odabrao baš lokacije Pazina za opise u svom romanu "Mathias Sandorf" čije je detaljne opise Pazina, Kaštela i jame preuzeo iz putopisa svoga sunarodnjaka Charlesa Yriartea.
Ali ako se odlučite od drugog ulaza krenuti prema strani kroz stari grad tada ćete vidjeti ostatke starih kuća koje gledaju u ponor rijeke Pazinčice, stari Kaštel, muzej grada Pazina i ostale ljepote koje svakako nisu za zanemariti: