Otočić Zečje (Zečevo ili Zec, ovisno da li ste Senjan ili Bašćan – Senjan će reći Zečevo, a Bašćan Zečje ili Zec) nalazi se u Velebitskom kanalu, površine je 0,056 km2, dužina obalne crte, ne bi vjerovali, iznosi mu punih 940 m, nenastanjen je – naravno, što se tiče ljudi, a ostalih stanovnika ima i više nego dovoljno. Nalazi se 5 km zapadno od Senja i 1,70 km istočno od otoka Krka, ponekad na njemu spas nađu neoprezni češki turisti koji bez obzira na upozorenja domaćina s kopna odu na jedrenje u osvit bure koja ih otpuše prema njegovim obalama. Trokutastog je oblika i kao da je polegnut pod naletima bure, u smjeru od istoka prema zapadu. Najviši vrh mu strši čitavih 12 m iznad mora. Dubina mora u Velebitskom je kanalu oko 60 metara, a oko otočića četrdesetak metara. Izložen je jakoj buri koja najveće brzine dostiže upravo u Velebitskom kanalu. Administrativno spade pod općinu Baška. Priča mještana kaže da je otočić ime dobio po zečevima koje je netko davno na njega naselio, no nisu uspjeli opstati na ovom surovom krajoliku.
Na otočiću nema niti mola niti pristaništa. Na otočić ljudska noga stupi samo povremeno, tako da tisuće njegovih stalnih stanovnika živu u posvemašnjem miru. No nije baš uvijek bilo tako!
Na Zečje se odlazilo po galebova jaja za Uskrs! Bio je to stari, danas izumrli običaj u Senju i Baški. Po jaja se išlo par dana prije Uskrsa, a uz jaja pobirao se i luk na otoku, jedna od 4-5 biljaka koja uspijeva na otočiću. Osim divljeg luka raste i divlja blitva, a predaja kazuje da su ih tamo zasadili bašćanski pastiri. Ima još par vrsta bilajka, a u kasno proljeće tu raste i vrsta sikavca, cvijeća čiji su cvjetovi poput ljubičastih karanfila. Kako je otočić najvećim dijelom kamenit, sa strmom obalom na sjevernoj strani, a položenijom i nešto blažom na jugoistočnoj strani, tamo je moguće pristajanje s barkama.
Otok je poznata pošta senjskih ribara, pogotovo sa strane prema Rijeci. Na kamenitom dnu obitava plemenita riba, zimi se dobro love lignje, a zadržava se i plava riba.
Senjani su svojedobno razmišljali o gradnji neke vrste skloništa za ribare i ine moreplovce na otočiću kad ih iznenadi bura, no od toga su odustali jer za bure more dimi preko čitava otočića, a Mala luka na Krku pruža puno bolje sklonište od bure za nevremena.
Otočić Zečje je poznato obitavalište galebova, kao što su to i Kormati u akvatoriju grada Krka. Otimanje njihovih jaja u vrijeme gniježđenja bio je jeftin način pribavljanja obroka u prijašnje doba kad je dosta ljudi bilo siromašno ili su uzeli kredit kao familija da bi neki njihov član stigao do Amerike, pa je onda taj kredit trebalo i vraćati … Uglavnom, ljudi su uzimali sve što im je priroda ponudila besplatno.
Od ljudi koji su nekad prikupljali jaja na Zečju doznaje se da se ponekad na otočić išlo i s bujolom vode, u koji su se polagala jaja, pa ako bi jaje potonulo bilo je OK, a ako bi ostalo plutati bio je mućak. Usput su pobirali i divlji luk i blitvu, jer su galebova jaja imala jaki okus i miris na ribu, pa bi tim biljkama poboljšavali okus jela. Kažu da jaja i nisu imala neki osobito dobar okus, ali bi ih luk i blitva ipak malo poboljšao. Ova berba nije bila vremenski ograničena samo na Uskrs, siromasi su jaja pobirali čitavu sezonu gniježđenja, a to je bilo od ožujka do svibnja.
Osim po galebovim jajima, ovaj je otočić bio poznat i po istoispolnoj zajednici, i to davno prije no što su se oko toga razvile žučne diskusije i referendumi … Doduše, radilo se o ovnovima, a dovodili su ih Bašćani u svojevrsnu izolaciju. Čemu to? Trebalo je regulirati da se janjci ne janje u doba godine kad je slaba ispaša, pa su tako ovnovi u tim dijelovima godine dobivali izgon da ne tlače jadne ovce. Doduše, možda je nekim ovnovima ovaj odmor od ovaca i godio! I dan danas neki Bašćani ovdje dovode ovnove.
Uz mnoštvo galebova, povremeno vrana i gnjuraca, uz ovnove i nekoliko biljnih vrsta, na otoku se nađe i krška gušterica (Podarcis melisellensis) koju vidite na fotografiji koju je na otoku snimio Berislav Horvatić. No, ako pažljivo pogledate fotografiju, vidjet ćete još jednu životinju koja živi na otočiću – usidren iznad njene prednje noge nalazi se krpelj! Točno na mjestu je gdje se gušterica ne može počešati. Ne bi to trebalo biti čudno, jer na otoku povremeno kako smo već napomenuli borave i ovnovi, ali ipak jeste – jer ovnovi i gušterice imaju svaki svoju vrstu krpelja – koju ne razmjenjuju! Iako, glad ne pita, pa je itekeko moguće da ovnovski krpelji u nedostatku ovnova posegnu za gušterima.
U današnje doba galebova jaja nitko ne skuplja, a razlog je promjena ishrane današnjih galebova. Iako i dan danas znaju pratiti ribare i od njih dobivati riblje zalogaje, ipak im je većina prehrane na deponijima smeća na Treskavcu ili Sv. Jurju, jer tamo imaju samoposluživanje bez puno truda. Nekada ljudi nisu bacali toliko hrane, što ne bi oni pojeli pojelo bi blago, sada je bačene hrane sve više u smeću, pa su i galebovi promijenili navike kao pravi oportunisti
Zbog tog načina prehrane njihova jaja vise ne mirišu toliko na ribu, a javljaju se i bolesti, pa je skupljanje galebovih jaja na Zečju ostalo samo u zanimljivim pričama iz ne tako daleke prošlosti.
(Originalne fotke sa Fb stranice Krčkog vala, tekst u mojoj slobodnoj obradi iz članka u istom glasilu - preporučam Vam da kupite Krčki val jer je odličan list sa vrlo zanimljivim člancima o otoku Krku)
