REPORTAŽA [HeartEra]: Upoznajte "čistače" s agendom i Harterom u srcu http://www.korzo.net/aktualno-u-rijeci/REPORTAZA-HeartEra-Upoznajte-cistace-s-agendom-i-Harterom-u-srcu.html
Kad se šeće kroz Harteru, pogotovo ako se zaviri u objekte, u svaku prostoriju, pa se digne pogled prema nadvožnjaku ili spusti prema koritu Rječine, ako si dopustiš da te prožme monumentalnost tog kompleksa i prostora u kojem je smješten... nije teško zamaštati. Ovdje bi mogao biti cijeli jedan grad.
Da bi to trebao biti nekakav kulturni grad, grad kulture, nameće se zbog danas već možemo reći - nekad - slavnog festivala Hartera, zbog sjećanja koje mnogi mladi Rijeke nose na njegove najsjajnije dane kad su se tiskali kroz ne tako uske prolaze, u prostorije, na terasu, čudili se instalacijama ili sami na njima radili, crtali grafite, pili na zidiću, što već. Nije teško zamaštati da bi Hartera stalno trebala biti puna života, da bi se u njoj trebala i mogla smjestiti svakakva kreativna čudesa, dakako i glazba, da bi mogla biti kao ljubljanska Metelkova.
I ništa od ovog nije novo. Svatko tko je jednom posjetio Harteru vjerojatno slično razmišlja. Danas je dio tog prostora, Marganovo, dano na upravljanje Savezu udruga Molekula koji vjerojatno ima raznorazne planove za Harteru, samo kad bi bilo novaca, kad bi ih bilo dajbože odmah i to bar mala hrpica. Dok se to vrijeme čeka, jedna je skupina ljudi odlučila da im se ne da čekati. I oni su povod ovom tekstu.
Prije nešto više od tjedan dana na Facebooku se pojavio fan page HeartEra Project. Mnogi su ga vjerojatno momentalno povezali s festivalom jer profilna fotka podsjeća na vizualni identitet Hartere, a uostalom spekulacije o tome hoće li se festival održati i u kojem obliku posljednje su dvije godine već uobičajena stvar pa ne bi čudilo da je novi fan page glasnik nekog novog "koncepta". Međutim, po sadržaju tog fan pagea, prema fotografijama, moglo se zaključiti samo da neki mladi nešto - čiste. I to je priča - grupa građana, srednjoškolaca, studenata i ponešto tridesetogodišnjaka, odlučila je "urediti stari zadružni mlin", da se poslužimo referencom koja prva pada na pamet, na Družbu Pere Kvržice. Okupili su se prije manje od dva mjeseca, u početku ih je bilo pet, malo su maštali o tome što bi Hartera sve mogla pružiti, i što oni njoj, te odlučili da će - koliko mogu- stvar uzeti u svoje ruke. Razgovarali su potom s Molekulom, i dobili dozvolu koju nije bilo teško dobiti, da očiste prostor.
Odonda se u Harteri svakodnevno radi, od 12 do 17, a subotom od 15 popodne, za one koji žele čuti o ideji.
Koja je ideja, mi smo saznali na samom licu mjesta, u praznoj Harteri. Nije doduše bilo tih "čistača", čekao nas je samo jedan od njih. Kaže, ne želimo reći tko su inicijatori ove akcije, niti želim da ispadne da sam to ja jer s vama razgovaram, nisam, nemamo glavnog, agenda je takva da su svi jednaki, da vodstva nema i da tako mora i ostati. Napominje da nije riječ o skrivanju identiteta već načinu da se poruči da im je demokratičnost izuzetno bitna - nikog da se ne ističe.
Mladić nas je proveo kroz objekt koji se nalazi uz terasu. "Očistili smo prostorije, dio šume iza objekta, i ovo dvorište u kojem stojimo. Tu je bilo najviše posla. Masa blata, smeća". Pokazuje na kontejner kraj kojeg su naslagane hrpe otpada. Pokazuje i prostorije od kojih se neke sasvim lako mogu urediti - treba postaviti pokoja vrata, struja ne bi bila loša, uguraš kauč, i eto prostora za druženje. Naravno, za sve to prvo će morati tražiti dopuštenje od Molekule.
A tko su oni? Grupa koja raste. Sad ih je 30-ak, a dnevno se priključuju novi „članovi". Ne znaju se svi od ranije - kad su odlučili poduzeti nešto, bilo ih je manje od deset, potom su usmenim putem širili ideju na prijatelje, pa su osnovali Facebook grupu i stranicu, postavili i Voxterr, a broj se sam od sebe povećava. Primjerice, fan page na Facebooku u tri je dana zaradio 50-ak "lajkova" i ima ih oko 550.
„Naša je konačna ideja stvoriti gradić za sve kreativne ljude Rijeke, a samim time svatko je dobrodošao pomoći. Ideja o Harteri kao takvom prostoru živi u svima nama, ona postoji oduvijek. Ja se na primjer bavim plesom, i volio bih ovdje jednu prostoriju u kojoj bih mogao vježbati. Tu su se pronašli i skateri koji bi voljeli postaviti svoje profile. Fotografi isto - oni već sada fotkaju sve što radimo (napravit ćemo 3D prezentaciju prostora „prije i poslije"), capoeraši su si među otpadom našli nešto što bi njima koristilo, neki dan smo ovdje zatekli nepoznate mlade dečke koji su odmah zaključili da im je to što radimo super i da će doći pomoći... Dakle, ima svakakvih, ima onih koji se u ovom prostoru vide da nešto rade i stvaraju, onih koji žele dati ruku jer misle da je kolektivna akcija dobra stvar, i onih kojima je jednostavno dosadno i žele biti korisni. Što će iz svega toga ispasti, ne znam. Teško je razmišljati unaprijed. Za početak, voljeli bismo tu jednu prostoriju staviti pod vrata, i organizirati party kojim bismo obilježili ovu našu akciju", kaže sugovornik. Među ambicioznijim planovima za skoriju budućnost navodi i organizaciju festivala (nezavisno o festivalu Hartera) koji bi se dogodio ljeti, u onom „praznom prostoru" između festivala u Istri i Dalmaciji. Tako bi "pokupili" mlade koji ionako putuju prema jugu -skrenuli bi ih u Rijeku i zadržali.
A sve to namjeravaju za nula kuna - glavni je princip volonterski, jer kako kaže "anonimni", novac najčešće sve poremeti, kao i ustanovljavanje vodstva. No ipak otkriva da im je sljedeći korak u organizacijskom smislu osnivanje udruge. Svjestan je da stvari treba formalizirati, tim više što ni od koga nemaju nikakvo jamstvo da će jednom kad očiste prostor u njemu moći i boraviti.
„Bilo je nekih skeptičnih glasova, da radimo a nemamo nikakve garancije kako će se Molekula kasnije prema nama postaviti. No mislim da su naši i ciljevi Molekule isti, da svi težimo tome da ovaj prostor stavimo u funkciju."
***
U Harteri je za lijepog vremena živo. Šetači, ljudi s psima, mladi. Vjerojatno i oni maštaju - tu bi mogao biti birc, tu neki mali urbani vrt, tu klupe, možda i nešto za pse, za djecu, za umjetnike. A vrrijeme stoji, kao suhi kanjon.
Tekst: Jelena Androić
Fotografije ustupili: Željko Maletić, Kristina Čehulić, David Andrić, Mirjam Tkalčić
UPDATE:
Moje fotke od petka:
Izgleda prekrasno. Svaka čast za ovo. Nadajmo se da će i ostali Harterini prostori ovako zablistati, jer je količina otpada kod kontejnera fascinantna. Nadajmo se samo da će Metis to i odvesti.
