ZABRANA RADA
Naš pogon od početka 2013 g. više ne radi.
Razlog prestanka rada nije kriza, nego apsurdna birokratska zavrzlama.
Pokušati ću biti kratak, i objasniti.
Link na originalni članak:
http://www.foundry.com.hr/zabrana.htmlČlanak o istoj na našem forumu:
http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=2026.0Čime se bavila tvrtka ARDENSGodine 2002 odlučili smo kupiti ljevaonicu Industrooprema u Rijeci, koja je otišla u stečaj.
Uz dobronamjernu podršku Grada Rijeke, to smo i ostvarili te čak dobili i sufinanciranje kamata na kredite, kroz gradski program poticanja poduzetništva. Bez ikakvih problema, dobili smo dozvolu rada od ureda za gospodarstvo, za djelatnost "ljevanje metala" - isto ono što se u tom pogonu odvijalo "još od stare Italije".
Godine 2002/2003 obnovili smo 70 godina staru ljevačku proizvodnju. Zaposlli smo 15-20 ljudi, sve prekaljenih iskusnih ljevača bivših ljevaonica - Benčića, Vulkana, Torpeda.
Proizvodni program je uglavnom bio "strojni ljev", proizvodili smo odljevke za glavne brodske motore Uljanik Strojogradnje, Uljanik Alatnice, ljevane komponente za pomoćne brodske motore AdriaDiesela i BrodoSplit-TDM-a.
Govorimo o sofisticiranoj, delikatnoj i zahtjevnoj ljevačkoj proizvodnji.
Pored toga, proizvodili smo "cijevne armature" : razne ventile, filtere i sl. ljevane proizvode za brodogradnju. Taj dio proizvodnje dovršavali smo u drugoj tvrtki sa još 15-20 zaposlenih. Proizvodnja se odvijala na modernoj CNC tehnologiji. Nešto smo i izvozili : u Rusiju, sjeverno evropska brodogradilišta i sl.
Godine 2010 / 2011 tvrtka AdriaDiesel obnavlja proizvodnju gigantskih motora-generatora snaga 10.000 KS za nuklearne elektrane u Rusiji, pa i u tome dajemo neki svoj mali doprinos. Proizvodimo pojedine aluminijske komponente i za taj program.
INSPEKCIJAU Lipnju 2011 g. naš pogon je posjetila inspekcija zaštite okoliša.
Vrlo kulturno, djeluje mi "rutinski". Pitaju me "dali imamo dozvolu za gospodarenje otpadom".
Za taj sam pojam tada prvi put u životu čuo. Naravno da nemamo - "a što je to ?"
Otprilike u isto vrijeme, spremamo se izlagati na sajmu ljevarstva GIFA, Dusseldorf, te s ponosom predstaviti naše aluminijske proizvode - dijelove velikih motora - generatora snage 10.000 KS koje tvrtka AdriaDiesel proizvodi za Ruske nuklearne elektrane "Rostovskaya".
Nakoliko dana kasnije dobijam dopis : inspekcija zaštite okoliša izdaje nam rješenje da moramo "pod prijetnjom pečačenja prostora i opreme" OBUSTAVITI proizvodnju, sve dok ne ishodimo "dozvolu za gospodarenje otpadom" !
Podsjetiti ću da poslujemo na lokaciji Vodovodna 39, Rijeka, u pogonu u kojem se metal ljeva "još od stare Italije".
Tako je upisano u zemljišnim knjigama - ljevaonica metala
Podsjetiti ću da je Grad Rijeka odobrio naš poslovni plan kupnje ljevaonice Industrooprema u stečaju (godine 2003), dobronamjerno nam u tome pomogao kako bismo na toj lokaciji obnovili ugašenu ljevačku tradiciju.
IMAMO DOZVOLU ... ILI JE IPAK NEMAMO ?Podsjetiti ću da smo 2002 g. dobili "dozvolu" za obavljanje djelatnosti ljevanja metala od nadležnog ureda za gospodarstvo (tada nam se tvrtka zvala CYBER, kasnije preimenovana u ARDENS) .
Međutim, inspekcija zaštite okoliša smatra da mi "vršimo termičku oporabu metalnog otpada", ako metal koji je nekada bio prikupljan kao otpad stavimo u ljevačku peć i pretalimo ga.
"Inkriminirajući događaj" iz "zabrane rada" glasi : "... jer vrše proces oporabe neopasnog otpada, raznih metala - bronca, bakar, olovo, termičkim procesom na 1.100 °C u 2 peći, a da za istu djelatnost ne posjeduju pravovaljanu dozvolu .... itd."
To što inspekcija za inkriminaciju opisuje kao "termičku oporabu otpada", u naravi je klasični proces ljevanja metala. Halo, ima li pilota u avionu - a kako se onda vrši taljenje metala u proizvodnom procesu ljevaonice ?
U ljevačkom priručniku, kojeg je izdala ekipa od 40 doktora nauka, piše "ako u ljevačku peć stavimo metalni uložak i apliciramo visoku temperaturu s namjerom da proizvedemo metalni odljevak, to je ljevanje metala".
Ako u kućnoj peći zapalimo stare novine, tada ložimo vatru i grijemo se, a ne vršimo "oporabu papirantog otpada".
Ujedno, nema uopće veze što nekoliko domaćih brodogradilišta ima ljevaonice 10x veće od naše, što ljevaju metale bez da ih itko traži "dozvole za gospodarenje otpadom". Zašto smo mi crna ovca, nije mi poznato.
ŽALBA INSPEKCIJITada se žalim inspekciji, te molim BAREM za produženje roka za ishođenje dozvole
Kumim i molim, te navodim da imamo u toku brojne narudžbe :
- pozicije za AdriaDiesel - mi smo im tada JEDINI koji to može proizvesti
- izvoz ventila u Rusiju
- izvoz ventila za nordijske mega cruisere
- domaća brodogradnja ...
Spominjem i poznatu rečenicu "moramo poticati reindustrijalizaciju ... ".
Odgovor komisije glasi : ŽALBA NE ODGAĐA RJEŠENJE.
Gasite peći, tražite potrebne papire.
Nisu bitni ni projekti od 100 mil kn, nisu bitna radna mjesta - BITAN JE KOMAD PAPIRA !
TRAŽENJE DOZVOLEKako bismo "zadovoljli inspekciju", godinu dana sam pokušavao ishoditi tu famoznu dozvolu.
U Gradu Rijeci pojedine službe su ulagale maksimalni napor ... kako nam dati takvo nešto.
Nemože se i jednostavno nemože - takav je Zakon o otpadu. Nemamo preduvjete.
Pokušao sam tražiti prenamjenu zgrade. Nemoramo se više zvati "ljevaonica".
Zovimo se "reciklažno dvorište", ili "pogon za oporabu otpada" - što god želite, samo nas pustite da radimo!
Međutim, situacija je bezizlazna, nemoguća je bilo kakva prenamjena
Bez prenamjene, nema dozvole.
U našem slučaju godine 2011 i 2012 uvjete nam je bilo nemoguće ispuniti zbog pojedinih odredbi Zakona o otpadu :
- lokacije za gospodarenje otpadom moraju biti unaprijed definirane GUP-om (koji se mjenja jednom u 30 godina)
- morali bismo izvršiti prenamjenu prostora iz "ljevaonice" u "zgradu za gospodarenje otpadom"
- morali bismo se nalaziti u industrijskoj zoni (a mi smo u M2 mješovitoj)
Postoje još neki uvjeti, ali njih bi se moglo zadovoljiti.
Dakle, za dobiti takvu dozvolu bilo bi neophodno slijedeće :
- našem pogonu od 2.000 m2 staviti krila na leđa, te odletjeti negdje u industrijsku zonu
- zamoliti Gradonačelnika da organizira specijalne i vanredne izmjene GUP-a "specijalno za nas 10 ljevača", pa našu lokaciju predefinirati područjem za gospodarenje otpadom (bez obzira što se GUP mjenja jednom u 20 - 30 godina).
I neki razumni ljudi u Gradu Rijeci rekli su indirektno da je cijeli predmet - glupost.
Inzistiranje na takvom tumačenju Zakona o otpadu neminovno donosi zatvaranje mnogih industrijskih pogona koji takve preduvjete, kakve Zakon traži, nemogu ispuniti.
OPTUŽBA I PRESUDAKao šlag na torti, poslani smo na Prekršajni Sud s tužbom teškom ukupno 500.000 kn !
Optužen za POLA MILIONA KUNA a da pri tome nisam nikoga prevario, ništa ukrao, nikoga ubio !
Prvostupanjski Sud nam je vrlo blagonaklono presudio za red veličine manje, meni kao odgovornoj osobi 5.000 kn, ali ako platim odmah onda 3.334 kn. Za firmu 20.000 kn. Ja sam tu presudu shvatio kao poruku "propis je glup, ali što možemo - tako piše".
Imao sam osjećaj da je gđa. sutkinja maksimalno uviđavna ... ali Zakon je vrlo nespretno napisan i vrlo se nespretno tumači.
Moj je stav da je tadašnji Zakon o otpadu pisan i odnosi se na "tvrtke koje se bave otpadom", a ne odnosi se na klasične industrijske postupke. Inače ljevaonice nemogu ljevati metal, tiskare nemogu tiskati novine od recikliranog papira, tvornice namještaja nemogu raditi ploče od piljevine - bez "specijalne dozvole". I to dozvole kakve u praksi velik broj pogona, poput našeg, nemože nikako dobiti.
Naravno da sam podnio ŽALBU - u njoj sve piše.
Međutim, "zabrana rada" koja je izdana 2011 g. - i dalje je na snazi !
Zato je pogon ZATVOREN, slijedi mu stečaj.
OVO JE EPILOG :
Radnicima su otkazani radni odnosi, pogon sakuplja prašinu.
Moja malenkost kao magistar inžinjer elektrotehnike je dobila posao sjevernoj Evropi..
Slijedećih mjeseci kao project manager sudjelovati ću u izgradnji luksuznih mega cruisera na lokaciji brodogradilišta STX Finland, Turku. Prvi cruiser na kojem radim dugačak je 300 metara (skoro kao nosač aviona) i košta 520 mil U$.
Nadam se da u Finskoj neću nikome morati objašnjavati da ljevanje metala i deponij otpada Mariščina - nisu jedno te isto.
Kako god završilo, u mojem pogonu metali se više neće ljevati, to je gotova stvar.
Zapravo, tužba od POLA MILIONA je mala beba prema cijeni koju sam platio.
Samo na otpatu kredita u tih 10 godina poslovanja potrošeno je 3 miliona kuna.
Da bi sada sve otišlo u stečaj.
Pozdravlja Vas
Edi Filipović, mag.ing.el.
Bivši direktor
PS. U dokumentima koje sam tu priložio, nalazi se jedan moj mali "pravni trik".
Dakle, želio sam Sudu i inspekciji dokazati da je apsurdno od naše ljevaonice tražiti takvu dozvolu, i da je još apsurdnije tako nešto tražiti od ljevaonica npr. u brodogradilištima koji su 10 x veći nego mi, i koji isto tako nemaju Zakonske preudvjete dobiti takvu dozvolu. Pa ako bi se "zatvorilo nas", onda bi se "sudskim presedanom" zatvaralo i njih.
Zato sam Državnom odvjetništu podnio prijavu protiv ljevaonica 3.MAJ-a i Brodosplit-a "just to make a point". Pa neka se ispita - dali oni isto krše "Zakom otpadu" , treba li onda zatvoriti cijelu ljevačku industriju Hrvatske?
Ako i oni krše Zakon (iako sam bio uvjeren da ne krše), onda je u Hr na snazi Zakon koji će pozatvarati cijelu ljevačku industriju, i još puno toga usput. Veoma mi je drago da drž. odvjetništvo u 3.MAJ-u nije pronašlo kršenje Zakona, što mi samo daje nadu da ćemo drugostupanjski biti oslobođeni.
