Riječke kavane, krčme, gostione, restorani...

[Kont]

Sala za čaj. Nisam siguran da li je ova slika s Piazza Dante ili Regina Elena? 

[Kont]

Corrado Piva je još 1910. godine bio vlasnik slastičarne i caffe bara na Piazzi Elizabetta, kasnije Piazza Regina Elena sve do 1942 kada vjerovatno optira i za sobom ostavlja svoje barove i slastičarne.

Nije mi se dalo potražiti više podataka o obitelji Piva pa ako netko ima kakav podatak ili priču neka slobodno napiše.
Uglavnom, natpis "Pasticceria Piva" na Piazza Regina Elena je stajao dok trg nije promijenio ime u "Narodni trg" 1946. godine.

[Kont]

Točnije, do 4. maja 1946.

[Kont]

Nakon toga, u istom prostoru i istom ponudom dugo godina se nalazila poznata kavana "Zora".

[Kont]

Do 1948. "Bar Piva"na Trgu Vladimira Gortana natpis je malo "izblijedio".

[Kont]

A 1949. pojavio se natpis "Kavana Učka".

[Kont]

O kavani "Učka" je nedavno preminuli novinar "Novog lista" i kolumnist Mišo Cvijanović - Cvijo napisao:
 
”Učka“ nije imala onaj nežureći kavanski štih „Centrala“, jer u pravoj kavani se gostu nikamo ne žuri, u pravoj kavani se ništa ne pije s nogu, ne vlada pravilo „jedne putne“, u pravoj se kavani priča bez pogledavanja na sat. „Učka“ je bila nekako junoškija, hirovitija, uzburkanija i razigranija, glasnija. Dvije vrste gostiju smatrale su „Učku“ svojim dnevnim boravkom, a i taj je pojam pripadao suvremenosti. U mom djetinjstvu nitko u stanu nije imao dnevni jer je dnevni boravak bila – kuhinja. I poslije objeda ili bilo kojeg obroka ostajali smo u kuhinji u kojoj je bio i otoman pa bi pater familias baš tu dremnuo poslije ručka, a ja usnuo poslije večere, slušajući priču roditelja i nekih gostiju s kojima smo bili istinski prisni ili radio dramu četvrtkom. Neki važniji, što ne znači i miliji, gosti primani su u – primaćoj sobi. Ta je uvijek bila sređena do u tančine, a kako i ne bi bila sređena kad smo u nju rijetko ulazili.

”Učku“ su, dakle, dnevnim boravkom smatrali ponajviše profesori iz Prve riječke hrvatske gimnazije s ponekim kolegama iz konkurentskih škola i – riječki novinari. Ako neki poznatiji, čitaniji ili slušaniji, riječki novinar dan-dva nije bio u „Učki“ zabrinule bi se kolege, konobari, a bome i mnogi stalni gosti. Bile su to još godine u kojima nas mobiteli i laptopi nisu otuđili jedne od drugih. U „Učku“ bi svratio i poneki milicionar iz Prve stanice, a i poneki „civilni“.

[Kont]

Preuređenje 1974. po zamisli Igora Emilija.

[Kont]

 

[Kont]

Kavane su mjesto gdje se konzumira vrijeme i prostor, ali na računu se nalazi samo kava. 

[Kont]

Nekadašnje kavane su bile poput pozornica na kojima su glumci, redatelji, književnici i drugi intelektualci svoga doba kreirali percepciju svoje sadašnjosti. Kavane su mnogima pružale okvir društvenosti i privid slobode, bile su mjesta na kojima se tražila inspiracija, savjet, ali i koji sočni trač. Institucije nekadašnjeg društvenog života danas su poprimile sasvim drugačije naličje...

                                                                      McDonald´s

Od 1997. godine tu se nalazi poznati lanac brze prehrane u kojem se vrijeme mjeri u sekundama

[milić]

Eh "Učka"...

[Rijeka]

Mjesta na kojima se tražila inspiracija, savjet i pokoji sočni trač, danas su zamijenila bespuća interneta, društvene mreže i ine platforme. Stiglo je novo, digitalno doba; svjedočimo virtualnoj okolini. Vrijeme za koje ne možemo reći: "Vratite ga u tvornicu, neispravno je!" Ali možemo zauvijek pamtiti te "institucije" nekadašnjeg društvenog života, kao i kus svoje mladosti.
                                                  Hvala Kont što ovakvim postovima otimaš to zaboravu. 

[elvis]