U Muzeju grada Rijeke je otvorena izložba fotografija Igora Emilija, istaknutog predstavnika hrvatske arhitekture druge polovice 20. stoljeća, koji se uz arhitekturu uspješno bavio slikanjem akvarela i fotografijom, ali je taj dio njegova rada manje poznat javnosti. Emili se aktivno bavio fotografijom od 1952. do ranih 60-tih godina i jedan je od najznačajnijih fotografskih autora u Rijeci toga vremena, a njegov fotografski kružok činili su Abdon Smokvina, Fernando Soprano i Viktor Hreljanović. Kao član Fotkluba Rijeka desetak je godina zapaženo prisutan na tridesetak izložbi u zemlji i inozemstvu, da bi nakon toga zuvijek odustao od fotografije.
Ipak, stvorio je značajan opus koji nikad do sada nije bio cjelovito prikazan. Za sobom je ostavio vrlo malo autorskih povećanja, od kojih se dvadeset odnosi na ciklus »Strukture« iz 1962. godine koji je izlagan u Malom salonu i čuva se u MMSU, a osam ih dolazi iz zbirke Fotokluba Rijeka i ide u red njegovih najvažnijih radova, među kojima je i najnagrađivaniji »Svijetli trenutak« iz 1955. godine. Na izložbi koju je priredila kustosica Sabrina Žigo uz tih 28 radova, predstavljeno je još dvadeset suvremenih analognih povećanja, odabranih iz zbirke od ukupno 1.130 negativa koju je Emilijeva obitelj donirala Muzeju grada Rijeke u srpnju 2012. godine.
Iako bi se od arhitekta očekivalo da ga ponajprije zanimaju arhitektonski oblici i konstrukcije, Emili se prema riječima ravnatelja Muzeja Ervina Dubrovića ne uklapa ni u arhitektonski standard pedesetih godina, a ni u uobičajene fotografske interese tog doba. I kao arhitekta i kao fotografa ne zanima ga previše uniformna moderna arhitektura, kojom je u to doba oduševljena većina njegovih mladih kolega. Mnogo ga više oduševljava tradicija, pučka gradnja, arhetipske i primarne forme koje bi se mogle proglasiti kozmičkima i vječnima.
Obluci na plaži, strukture oronule žbuke, čađave grede, tihi zasjeneni zakuci starih uličica i plemenita struktura dubrovačkih zidina mnogo su mu draži od aluminijskih i staklenih neboderskih pročelja. Uz arhitektonske, eksterijerske chiaroscuro kompozicije, najupečatljivije su Emilijeve fotografije one komorne, u interijeru: prizori jednostavnih sadržaja i neobične stilizacije. Ljudsko lice, vaza s cvijećem, neobičan kadar, snažan kontrast lica i zamračena ambijenta. Emili je sklon i slikanju, pa bi se moglo reći da je i u fotografiji likovnjak, smatra Dubrović.
Izložba će biti otvorena do 26. studenog.
