Chigwell, prvi tanker u riječkoj luciPrije točno 120 godina, Petrolejska luka na Mlaki bila je mjesto iznimna pomorskog i gospodarskog događaja: u nju je prvi put uplovio riječki tanker Etelka, jedan od prvih brodova te vrste u svjetskim okvirima. Više o tom brodu može se saznati posjetom njemu posvećenoj izložbi,
otvorenoj u Državnom arhivu u Rijeci od 17. do 31. listopada. No, Etelka nije donijela prvi susret Kvarnera s tehnološkom novošću nazvanom tanker. U očima Riječana, Etelku je pretekao jedan drugi brod te vrste, imenom Chigwell.
Britanski brod Chigwell doplovio je u kvarnerski akvatorij iste one godine kada je s brodskih navoza porinut, prema mnogim mišljenjima, prvi tanker u svjetskoj pomorskoj povijesti, njemački brod Glückauf. Dogodilo se to 1886. godine, najvjerojatnije samo nekoliko mjeseci nakon što je brod izgrađen.
Chigwell je u riječku Petrolejsku luku pristigao 30. rujna 1886., a Etelka 12. prosinca 1892. Oba su plovila imala konstruktorsko rješenje koje je uključivalo više tankova smještenih u brodskom potpalublju, s istaknutim nadgrađem na krmi, gdje se nalazi brodski pogon, dakle kotlovnica i parni stroj, iznad kojih se uzdizao brodski dimnjak.
Prije tih brodova nafta se u riječku luku dopremala jedrenjacima, koji su crno zlato prevozili u bačvama, kanisterima i kojekakvim kutijama. Isprva se, primjerice 1870-ih, tako „upakiranu“ naftu dopremalo na obalu u samom gradskom središtu. Nakon zaključka gradske vlasti kako je riječ o za to mjesto neprimjerenu teretu, zbog zapaljivosti i neugodna mirisa, što je pak tražilo izgradnju posebne luke, godine 1882. prionulo se poslu na Mlaki, podalje do tadašnjega gradskog područja. I u tu novu, Petrolejsku luku, prvih će godina uplovljavati jedrenjaci s bačvama (uglavnom američke) nafte, ali će pojava Chigwella, potom i Etelke, signalizirati da na riječka vrata kuca novo transportno doba. Doba u kojemu će brodove inovativne konstrukcije, specijalizirane za prijevoz nafte i naftnih derivata, isprva nazivati opisnom formulacijom „parobrod-cisterna“. Izraz tanker tek je trebao doploviti u pomorski i svakodnevni govor.
„Parobrod-cisterna“ Chigwell dopremio je u Rijeku, pod zapovjedništvom kapetana Mastersa, dvije tisuće tona sirovine, koje je preuzeo u crnomorskoj luci Batumi. Druga polovica 1880-ih vrijeme je u kojemu riječki pogon za preradu nafte podmiruje potrebu za sirovinom opskrbljujući se u podjednakom omjeru iz američkih (pensilivanijskih) i kavkaskih (Baku – Batumi) izvora. Tu je zadaću obavljalo nekoliko brodova, a povelik udjel pripao je Chigwellu. Kapetan Masters bilježio je u brodskom dnevniku rute iz Rijeke i prema Batumiju i prema Philadelphiji (put američke obale hitao je rjeđe). Razvoj događaja nastavit će se u tom smjeru, pa će početkom 1890-ih philadelphijska nafta na „jelovniku“ riječkog pogona biti zamijenjena u cijelosti kavkaskom. No, to je točka u kojoj već počinje priča o pojavi Etelke, broda koji će se, u prvom poglavlju svoga životopisa, za prijevoz kavkaske sirovine specijalizirati.
U opisu prednosti što ih je, sa stajališta riječkih naftaša, pokazivao Chigwell, zabilježene su stavke pred kojima je mogao zažmiriti samo gospodarski slijepac. Ništa čudno za posljednju riječ brodograđevne tehnike. Nov način prijevoza sirovine u brodskim tankovima (a riječki list La Bilancia piše 1. listopada 1886. kako ih je Chigwell imao sedam) pokazao se prikladnijim u odnosu na uporabu bačava i kanistera zbog ušteda na vozarini. Utovar i istovar sirovine obavljao se pomoću sisaljki, što je bitno smanjilo troškove utovara i istovara. Posebnu je vrijednost imao podatak o mnogo manjem gubitku tereta u operacijama utovara i istovara, na što su i to doba bili više nego osjetljivi, možda i zato što je takvih gubitaka bilo podosta. Vlasnici broda ponosno su isticali kako se utovar, odnosno istovar nafte na Chigwell i iz Chigwella može obaviti vrlo brzo: 15 tisuća barela u roku od 36 sati. Kao neobičnost za tadašnje prilike, zabilježeno je kako je Chigwell imao električno osvjetljenje.
Zašto je supermoderni brod Chigwell, a ubrzo potom i supermoderna Etelka, oba iz svjetske pionirske tankerske flote, zašto su bili pozvani da rade upravo za riječki naftaški pogon, i to godinama? Zato što je i on bio svjetski supermoderan industrijski objekt, u tom trenutku ujedno najveći pogon te vrste na europskom kontinentu. Najveći i najbolji, treba li reći, uvijek traže iste takve. 
