Elettra - priča o jednom brodu

[zokxy]

By Saša Lenković - Riječan, sa Fb.

Elettra

Na jučerašnji i današnji dan prije 101 godinu - 27. i 28.09.1920., Fiumani su u divljenju na Molu C. Colombo promatrali novoobnovljenu predivnu bijelu jahtu „Elettra“. Vlasnik, veliki ( bez obzira što je znao malo varati, pa prisvajati i malo se tu i tamo kititi  tuđim patentima )  talijanski fizičar i nobelovac, pionir bežične telegrafije, markiz Guglielmo Marconi  uplovljava njome pompozno u luku, kako bi odao počast svojem prijatelju d'Annunziu i njegovom „svetom pothvatu“ - zaposjedanju grada. I sve ovo radi neobičnog, ali vrijednog poklona Pjesniku – omogućit će da se njegov govor uživo prenese diljem svijeta, svakomu koga to bude interesiralo i ima mogućnosti to poslušati na nekom radio aparatu.
Napominjem pompozno – jer je ovo prva medijski popraćena plovidba „Elettre“, upravo je spuštena sa navoza u La Speziji, gdje je brod bio na remontu. Bila je to markizova nova akvizicija - kupio ga je u proljeće te godine za 21000 funti od Britanske kraljevske mornarice, gdje je prerađena jahta služila kao patrolni i eskortni brod, koji je po završetku Velikog rata razvojačen. Brod je u rekordnom roku od 2-3 mjeseca konvertiran nazad u jahtu za uživanje, kombiniranu sa putujućim radio laboratorijem. Ugrađena je u toj prilici Marconijeva revolucionarna radio oprema spremna za ispitivanje i usavršavanje, koja je trebala biti testirana sa različitih punktova kugle zemaljske.

[zokxy]

To uglavnom sve već znamo. Međutim, većini je nepoznato da je ova jahta sudbinski čvrsto vezana uz našu zemlju i hrvatsko priobalje. Od prvoga dana izgradnje, kad je punih 15 godina nosila ime jednoga toponima u našoj županiji i dok nije preimenovana u „Elettru“,  pa praktički do posljednjih dana svojega postojanja. Tu ubrajam i još nepoznatiju činjenicu da je punih 18 godina bila u vlasništvu SFR Jugoslavije!!   Ali hajdemo redom.

[zokxy]

Priča počinje dolaskom habsburškog nadvojvode Karla Stjepana na školovanje u riječku pomorsku akademiju. Rođen u Brnu, bio je predodređen za vojničku karijeru, čemu je kumovao njegov stric  Albert, vojvoda od Teschena. U ranoj Karlovoj dobi, zamijetio je izrazitu inteligenciju, oštroumnost, snalažljivost i okretnost tog dječaka i značajno utjecao na svoga brata Ferdinanda od Teschena, da sina uputi u vojne škole. Završivši riječku vojnopomorsku akademiju, šest sljedećih godina provodi na moru po AU vojnim brodovima, da bi ga u travnju 1885, kao već  iskusnog pomorca stacionirali drito u zapovjedništvo ratne luke Pula i to u dobi od samo 27 godina. Počinje njegovo munjevito napredovanje. Dosegnuvši čin admirala AU mornarice, kao jedan od najsposobnijih AU oficira, naprasno prekoda vojnu karijeru, naslijedivši obiteljsko imanje. Za vrijeme nebrojenih krstarenja Jadranom u kojima je uživao, posebnu pažnju privukla mu je uvala Rovenska pored Velog Lošinja. Odlučuje otkupiti kuću obitelji Sopranić, koju 1885. godine preuređuje u raskošan ljetnjikovac sa velikim perivojem. Nakon vjenčanja u Beču tu dovodi svoju suprugu, koja ovdje odgaja troje prvorođene djece.

[zokxy]

Nažalost, obitaljska je odluka – da bi djeca trebala odrastati u nekom većem gradu- dovela do selidbe u Pulu, pa nadvojvoda prodaje vilu '90ih godina 19. st.  nakon čega počinje njezina lječilišna funkcija, koja traje do danas. Ipak, Veli i Mali lošinj ostaje prirastao nadvojvodinom srcu, on s obitelji redovno navraća na otok, a lošinjska luka ostaje matična luka njegovoj velikoj pasiji – jahtama. Promijenio ih je nekoliko: „Fantasia“;  „Christa“; „Ossero“; „Waturus“; „Sen“… Vječito u želji za što većom, ljepšom, modernijom i bržom, konačno 1904.g. daje sagraditi u Škotskoj veliku, 60- metarsku 670 tonsku jahtu, nadjenuvši joj ime po svojoj voljenoj uvali: „Rovenska“..

[zokxy]

I tako nastaje jahta koja je zabljesnula u povijesti kao slavna „Elettra“, iako joj sudbina, nažalost, nije bila naklonjena. Bljesak je bio malo više nego kratkotrajan.. Uoči Velikog rata, Karlo se ponovno stavlja u službu mornarice, prodaje „Rovensku“ engleskom biznismenu sir Maxu Waechteru koji uživa u njoj nekoliko godina, ali starost i bolest presuđuju i jahta još jednom mijenja vlasnika: 1914. godine kupuje ju industrijalac Gustav Pratt,  a već 1915. preuzima  engleska vlada preuređujući ju u patrolni brod za nadgledanje  obale u La Mancheu između Bresta i Saint Maloa:

[zokxy]

Zanimljivo je da brod cijelo to vrijeme nosi svoje izvorno ime „Rovenska“, čak i za vrijeme službe u britanskoj kraljevskoj mornarici! Nakon rata, 1919.g.   dekomisioniran je, raspremljen i dospijeva na vojnu licitaciju kao vojni višak. Zahvaljujući rodbini svoje majke, inače Irkinje Ann Jameson, Marconi pronalazi brod, dobija informaciju o licitaciji,  te uz  angažman „otočkog“ dijela obitelji uspijeva izlicitirati brod. Već u srpnju  jahta  je u La Speziji na remontu, nakon čega kreće u slavni period svoje povijesti, obilazeći sva svjetska mora, preplovljavajući Atlantik čak desetak puta. Slavna priča završava Marconijevom smrću 1937.g. nakon čega brod otkupljuje Mussolinijevo ministarstvo pošta i komunikacija za 828 tisuća lira, kao objekt od povijesne važnosti, ta ga prebacuje u Trst uoči početka 2. rata, 1939.g. – smatralo se da je Trst u tom trenutku najsigurnija luka. Nažalost, kapitulacijom Italije, formiranjem OZAK-a, brod rekvirira i naoružava Kriegsmarine  stavivši ga po drugi put u vojnu službu, kao patrolnu jedinicu za područje sjeverne Dalmacije, pod oznakom G-107. Talijanima je bilo dozvoljeno da demontiraju i maknu s broda povijesno vrijednu Marconijevu opremu, koja je, zapakirana u sanducima, razmještena u nekoliko tršćanskih  skladišta. U prvu patrolnu misiju kreće nakon Božića 1943. Misija je kratko potrajala – već 8. siječnja brod je, vezan u Diklu kod Zadra, napala saveznička avijacija. U prvom naletu samo je oštećen, pa ga se uspjelo nasukati na obalu pred mjestom, nakon čega je, u drugom naletu 22. siječnja, potpuno uništen u plamenu, ostao nagnut na bok i nasukan na obali. Punih 17,5 godina su ga stanovnici Dikla takvoga gledali sa svojih prozora, a mladi uživali pentrajući se i skačući s olupine u more!

[zokxy]

Već 1952. godine počela je diplomatska aktivnost između SFRJ i Republike Italije, oko dozvole da Italija brod podigne i otegli ga  kući, kao povijesno kulturno dobro. S obzirom na zategnutu političku situaciju među državama, problem je bilo nemoguće riješiti, iako je ponuđena pristojna otkupnina – bez obzira što je SFRJ nasušno trebala novca, inat je prevladavao.. Problem je riješen nakon punih deset godina. Na osobnu molbu Antonija Segnija – novoizabranog talijanskog predsjednika - Josipu Brozu Titu, trakavica je momentalno prekinuta. Tito je promptno, bez zadrške, naložio da se organizira prihvat i pomoć talijanskoj tehničkoj ekipi koja je potom došla, podigla brod u plutajuće stanje i oteglila ga u brodogradilište San Rocco,  Muggia. Ponuđenu odštetu je Tito (kao veliki Džek

[zokxy]

Nakana je bila obnoviti brod u muzej, ali eto, za razliku od Riječana i njihovog Galeba, Italija je projekt ocijenila preskupim. Doduše, predsjednik vlade Andreotti je 1972. odobrio oko 2,5 milijarde lira, za konzervaciju broda, pa je bio prebačen iz Muggie u brodogradilište San Marco Trst, ali su naknadni izvidi trošak obnove podigli na preko 7 milijardi lira – bila je to prevelika suma i od projekta se odustalo.

[zokxy]

Marconijeva „Elettra“ je u Trstu „rastranžirana“ na manje sekcije, koje su otpremljene u talijanske muzeje, gdje se i danas nalaze. Pramac broda ostao je u Trstu, tko želi, može jednom navratiti u Area science park Padriciano i pogledati ga!

[zokxy]

I za kraj, uz sve neobičnosti vezane za ovaj brod - još jedna: uobičajeno je da vlasnici svojim brodovima daju imena  članova svojih obitelji. Međutim, markiz Marconi je svojoj četvrtorođenoj kćeri dao ime po svojem brodu i to je vjerojatno jedini takav slučaj u povijesti!!

[zokxy]

Princeza  Elettra Maria Elena Anna Marconi živa je, zdrava i u odličnoj kondiciji, krasno i ponosno nosi svojih 90 godina! Poželit ćemo joj još puno lijepih godina!!! 

[ja moren]

Bravo obadvemi za lepu štoriju