Groblje Škrljevo

[ilirija]

Do 1837. godine žitelji Škrljeva, Kukuljanova, Zaladrage, Plosne, Ponikava i Škrebutnjaka pokapali su svoje mrtve u Bakru. Godine 1837. mještani Kukuljanova, Plosne, Ponikava i Škrebutnjaka uredili su u Kukuljanovu, blizu župne crkve Sv. Pranje, zajedničko groblje koje je još i danas u uporabi. Žitelji Škrljeva i Zaladrage nisu se htjeli sjediniti s ovim mjestima, već su i nadalje odvozili svoje mrtve u Bakar.
1855. godine harala je kolera, a gradje Bakar tražio da se i ostala mjesta i zaseoci pridruže župnome groblju u Kukuljanovu. Puk se tome protivio, ali je zbog zdravstvenih razloga udovoljio traženju grada Bakra, tako da se još iste godine, 1855. počinju žitelji Škrljeva, Zaladrage i Ketine pokapati na župno groblje u Kukuljanovu.

[ilirija]

Godine 1897. podignuše Škrljevčani u svojem mjestu crkvu na čast Srca Isusova.
Kad su postigli utemeljenje svoje župe, u drugoj polovici 1900. godine, zatražili su i vlastito župno groblje. Ordinarijat senjski u sporazumu s vladom to je i odobrio tako da je župno groblje u Škrljevu bilo podij;nuto i uređeno loš tijekom 1900. godine radom i troškovima samih mještana Skrljeva. Otada Skrljevčani svoje mrtve pokapaju na župno groblje u Škrljevu. Groblje je 4. studenoga blagoslovio kukuljanski župnik Juraj Štanfelj.
Škrljevsko je groblje izgrađeno nedaleko željezničke pruge, uz staru cestu Karolinu. Godine 1900. upisana je i na željeznim ulaznim vratima groblja, tzv. "portunu". "Portun" je izradio Pavao Antić.
Budući da su Škrljevo i okolica u kraškom kraju, za formiranje groblja zemlja se dovozila konjskom zapregom. Prevoznici i ostali mještani radili su dobrovoljno.

[ilirija]

Rošić Maksimilijan

[ilirija]

Palim borcima

[ilirija]

...