Bazen Školjić

[Kont]

Nakon par mjeseci "rudarenja" po Bagno Ilona ispalo je doista frustrirajuće malo podataka.Veći dio je objavljen,pa ću pokušati samo nadopuniti ponešto.
Dakle,negdje oko 1880-1890 ovako je izgledalo šetalište "Scoglietto" koje prema nekim navodima Riječani nisu previše posjećivali.


Godine 1893./94. započinje gradnja zatvorenog kupališta investitora Klein Sigismonda.Gradnja traje do 1906.godine i zbog nepoznatog razloga projekt nije dovršen.Izgrađeno je dvanaest bazena morske i šest bazena slatke vode po projektu Eduarda Castiana,te okrugla "turska kupelj".Pretpostavljam da nagla industrijalizacija Školjića (Tvornica kože,ljevaonica i kovnica,klaonica,spalionica smeća i energana,tramvajska remiza itd) i nisu bili baš okruženje za gradnju hotela s terasama iznad Rječine.Kompleks je mijenjao vlasnike i doživljavao izmjene,preuređenja i proširenja sve do sredine 20. stoljeća. Tada se gradi, koristeći kupališne garderobe i sanitarije, riječki zimski plivački bazen prema projektu Duška Marčete dipl.ing.arhitekture (1913-1993).
Upravo zbog tih izmjena i djelomične realizacije projekta teško je vizualizirati vanjski i unutrašnji izgled "Bagno Ilona".Zato nam trebaju slike (neke više,a neke manje poznate).
Od investitora Sigismonda samo ovo:


Par reklama:




1908.


Oko 1930 te




I danas:

[Kont]

Dakle,od nekadašnjeg "Bagno Ilona" ostalo je samo ovo:


Vidljivo je da je ona slika sa mađarske stranice bila samo vizija neostvarenog projekta.

[Kont]

Malo po starom interijeru:









I jako zanimljiva slika od "gosta" koja me je iznenadila jer nisam ni pretpostavljao da je taj bazen bio u upotrebi 1964.godine.Možda i danas ne propušta vodu.


I ovdje mi je zanimljivo da je stakleni krov preživio sve ove godine,ali šteta da ove zidne freske nepoznatog? slikara nisu.

[Kont]

Mislim da bih bez problema mogao provesti još nekoliko sati njuškajući po ovim prostorima



I okrugla "turska kupelj" gdje smo se mi klinci neplivači praćakali pod budnim okom instruktora koji bi nas vadili kao ribice iz akvarija i vodili u veliki bazen gdje bi nas puštali s pojasa čim bi primijetili da smo sposobni sami plivati.Sjećam se upravo tog trenutka i navale uzbuđenja i straha kad je instruktor odvezao pojas.



Parna ili turska kupelj jednostavno znači "kupanje" u prostoriji ispunjenoj zasićenom parom, a temelji se na biološkom djelovanju topline u obliku vrućeg i vlažnog zraka (temperatura zraka iznosi između 40 i 50° C, a relativna vlažnost zraka 80 - 100 posto).
Iako je u Europu došla s Istoka, običaj istodobnog održavanja tjelesne higijene i duhovnog čišćenja bio je poznat mnogim starim civilizacijama. Već od antičkih vremena Rimljani su poznavali pozitivan učinak pare na tijelo i dušu. Antičke terme bile su raširene u svim glavnim rimskim gradovima, ali nisu nedostajale ni u manjim sredinama. Malo kasnije, parne kupelji raširile su se po arapskim zemljama, gdje se nazivaju hammam, što Europljani prevode kao parna ili turska kupelj.
Nisam siguran da je ovaj bazenčić bio ovakav za vrijeme Ilone jer "hammam" svugdje izgleda ovako:



I za kraj par slika ispod "novog bazena" koji su neki propustili,a ja skoro ostao zaključan.




The end?

[zokxy]

 
Kont, imas medalju  za temeljitost i prezentaciju teme. Svaka cast. Vjerujem da ce se naci jos pokoja stara fotka bazena za nadopunu, ali lijepo si ovo obradio. Tko zna koje i koliko tema jos spremas i obradjujes  . Samo tako naprijed!
 

[Kont]

Hvala tebi Zokxy što si nam omogućio ovaj obilazak 

[zokxy]

Nešto nacrta Bagno Elena - Eneo - Ilona ... Arhitekt Giovanni M. Curet Fiume

[zokxy]

Ulazna kapija - monumentalno zamiošljena! Izvedena? 

[ilirija]

O kupalištu Ilona iz knjige Jasenke Kranjčević i Mirjane Kos "Fragmenti izgubljenog vremena - Neizvedeni projekti turističke arhitekture" u izdanju DAR-a

Rijeka je na prijelomu 19. i 20. stoljeća razvijeno industrijsko središte i glavna ugarska luka, što privlači znatan kapital. Ekspanzija industrije uzrokuje priljev velikog broja radne snage, te se ukazuje potreba za izgradnjomjavnih kupališta radi higijenskih razloga. Krajem 19. stoljeća na lokaciji Školjić, uz željeznički nasip, planira se izgradnja velikog higijensko-kupališnog kompleksa sa hotelom.

Rijeka, projekt zatvorenog kupalista na Školjiću, Državni arhiv u Rijeci

Prvi projekt datira iz 1893. godine koji artikulira historicistični vokabular srednjeevropske provincijencije. Krovnu partiju naglašavaju kupole sa svjetlarnicima, simetrično pozicionirane zasebne krovne kape nad plitkim bočnim rizalitima. Akcentuirani su glavni ulazi, primjerice u restoran kupališno-hotelskog kompleksa. Središnji korpus građevine, bazilikalnog je tlocrtnog oblikovanja, nadsvođen kupolom. Sadrži središnji bazen s arkadnim ziđem, kojeg okružuju prostorije s različitim vrstama kupelji u bočnim "brodovima". Poput zgrade unutar zgrade, ova kvazi bazilikalna građevina okružena je perivojima u dva bočna izdužena atrija. S vanjske stranc omeđuju ih glavna zgrada s hotelom i restoranom, prostorije pojedinačnim kadama, spremišta, pomoćne prostorije i prostorije za razne druge sadržaje, što zatvara nutrinu kompleksne građevine na sve četiri strane. S glavnog ulaza, kroz vestibul, ulazi se u prcsvlačionice, te bočno u obiteljsko kupalište kružne tlocrtne osnove, natkriveno kupolom, u pojedinačne kupaonice prve i druge klase, te u restoran, blagovaonicu, kuhinju. Ova uslužna partija okrenuta je prema krajobrazu Rječine i mostu preko kanala, nedaleko početka nekadašnje šetnice Školjić (Passegiata dello Scoglietto). Na prvom, i drugom katu nalazile su se hotelske sobe, pomoćne prostorije, prostorije za osoblje, te stambeni dio s odvojenim stepeništima. Osim navedenog predviđene su prostorije za odmor i gimnastiku, garderobe, spremišta, kotlovnica s dimnjakom. Projektna inačica autora Walserara Ferenza, te Havraneka es Adriayija iz Budimpešte iz iste godine, umjesto zaobljenog ugla kupolom gdje je smješteno obiteljsko kupaiište, predviđa toretu s visokom krovnom kupolom. Nadalje, projekt D. Marusniga iz 1894. godine aplicira neorenesansne predložke. Pročelje trokatne građevine razigrano je balkonima, središnji ulazni ostakljeni prostor nadovezuje se na most preko Rječine.
Kupalište u vlasništvu braće Sigismunda i Artura Kleina podignuto je 1893./94. Istovremeno su položene cijevi za morovod, jer je nudilo i morske kupelji ("camera per bagni di mare"), koji je već 1899. valjalo popraviti radi oštećenja u nevremenu. Kompletna adaptacija kupališta izvedena je 1900. godine po projektu riječkih arhitekata Giovannija Marie Cureta i Uga Pagana. Iz nacrta je razvidno da je kupalište djelomično sagrađeno prema prvotnom projektu. Prvi kat nije dovršen, na njemu su se nalazile dodatne kupališne prostorije, te iznad drugog krila manji stambeni prostor. Isti arhitekti projektirali su adaptaciju iz 1906. godine. Tadašnji vlasnici kupališta Arturo i Sigismondo Emodi prodali su kupalište iduće godine.
Pedesetih godina 20. stoljeća izgrađen je na području Školjića prvi riječki zimski bazen, koji je bio u funkciji dvadesetak godina.

[elvis]

Ovdje sam dolazi dva put tjedno par godina a nisam imao pojma ni da postoji još jedan ulaz a kamoli da je u stvari taj treći ulaz glavni ... No s druge strane dolazio sam iz prigrada a bio sam drugi ili treći razred osnovne, sumnjam da bi danas netko pustio dijete ni da mora gradskim autobusom ... 



Presvlačionica, ušli bi s odjećom na jednu stranu, spustili drvenu klupu koja se podizala kao (nekada) sjedala u kinu i time zatvorili vrata, presvukli se u kupaće i izašli na drugu stranu, a odjeću na vješalici predali tetama u garderobi. Kabine su bile unisex, a mada onda o tome nisam razmišljao, to je vjerojatno bio razlog što su u stjenkama prema susjednim kabinama bile izbušene rupe 





Nakon svlačionice prolazili smo kroz prostoriju s malim bazenom, ponekad bi u njemu bilo vode a ponekad ne.  Tu smo znali obaviti zagrijavanje. Od svih vježbi u sjećanju mi je ostala samo vježba  .. gipkosti  Izvodila se tako da bi uhvatili šugaman a da je razmak između šaka što je moguće manji a da još uvijek možemo ruke prebaciti iza leđa (i onda ponovo ispred) ali tako da su cijelo vrijeme ispružene.  Ako se dobro sjećam najbolje što sam mogao je sa širinom šugamana cca u širini mojih ramena.



A normalno, kada je bilo vode a nije bilo trenera koristili smo ga kupanje u sjećanju mi je ostalo, možete reći da mi je "zabijeno" u sjećanje, pokušaj skoka na glavu koji je završio bolnim udarcem u dno 



Slijedeća prostorija je glavni ili veliki bazen .. uopće se ne sjećam da su trake na dnu bazena bile u različitim bojama 





Godine nebrige se vide u količini prljavštine, mada ni kada je bazen radio punom parom nije bilo idealno. Voda se mijenjala nakon 2-3-4 mjeseca, ne sjećam se više točno ali ne dok se ne bi skupilo dovoljno nečistoće na dnu da se moglo potpisati.    (BTW ni na Kantridi nije bilo drastično bolje)

Nismo imali niti jedno takmičenje na ovom bazenu pa nikada nisam vidio da tribine ičemu služe - osim,kada ne bi bilo trenera, penjali bi se na njih i skakali u bazen







A na normalnim tribinama smo držali šugamane



Metla koja se vidi u kutu je rijetko kada korištena kao sredstvo za čišćenje, barem ne u doba dana kada bi bio tamo (logično) ali više puta ju je trener iskoristio kao prepreku za vježbanje boljeg odraza. Za razliku od skijaša koji gube brzinu kada nisu u dodiru s podlogom, plivači gube brzinu u vodi, pa je cilj da da se početnim skokom prijeđe što je moguće veća dužina bazena. U svrhu postizanja tog cilja, kao "motivator" trener bi postavio dršku metla poprečno na staze i onda bi mi to trebali preskočiti, a motivacija nam je bila da se ne lupimo

[milić]

 
Ide te to, ide!

[Rijeka]

Čisto podsjetnik što ćete zateći u obilasku nakon osam godina. Vjerojatno još tužnije.