Tako nekako, oko 9.30 okupilo se nas petnaestak u centru Gerova u kava-baru Mille-nium. Popili kavu i slično pa krenuli uz lavež pasa preko seoca Hrib na prvu odredišnu točku - parliralište uz put prema izvoru rijeke Kupe.
Nakon oko 2 kilometra hoda po širokom putu stigli smo do Rodne kuće Kupe u kojoj je i mali muzej. Platili smo karte (25 kuna za penzionere) te krenusmo dalje uživati u prelijepim krajolicima. Lijep je taj naš Gorski Kotar čiju ljepotu zaboravimo čim odemo iz njega. Raštrkana selcaa i veća mjesta iznenađujuće lijepo održavana s novijim fasadama tako da je baš gušt prošetati njima (ne fasadama!).
Put do izvora je relativno lagan no pri samom izvoru je malčice naporniji (još me bole noge)jer se penješ i spustaš po stepenicama koje nisu baš onakve kakvim sam naučen hodati. Jedna je viša, druga je uža a treća može biti i skliska i, eto vraga, začas si letač. No uz podršku Riječana i to sam uspješno svladao što, koliko sam uspio vidjeti, drugima i nije bio neki problem.
Što reći o izvoru? A ništa jer to treba vidjeti i dožuvjeti. Duboka voda tamnog tirkiza.
Sad se treba i vratiti! Opet oko 4 kulometra puta pod nejakim nogicama. Sve ćari Gorskog Kotara doživjeli smo kad je prokapala kišica, što bi naivci rekli - iz vedra neba. No meni, koji sam spreman na sve nije iznenadila. Najprije je palo nekiliko kapi pa onda opet nekoliko pa sve više i jače... Posegnuo sam u ruksak po (hehe nije pivo) kabanicu i dok sam je razvlačio kiša je stala.
Polumokri a furt (mislim da bi Gorani tako rekli) žedni dočepasmo se piva iz gepeka
. Uživali smo u svakom gutljaju puštajuću pivo niz presušeno grlo. No nismo stigli pivo ispiti do lraja a već je Oberšturmbanfirer Kigor naredio da se ide dalje.