Godine 1569. se spominju prezimena obitelji: Bošnjak,Bošnjačić i Divnić.
Tek napomena na nešto što uzimamo zdravo za gotovo, prezimena nastaju otprilike u to doba
https://hr.wikipedia.org/wiki/PrezimePrva prezimena počinju se javljati krajem 12. stoljeća, a osobito nakon odluke s Tridentskog sabora u 16. stoljeću počinju se u zapadnoj crkvenoj ekumeni voditi matice i zapisom u maticama nastala su mnoga prezimena u onim dijelovima Hrvatske koji nisu bili pod osmanlijskom vlašću. Obvezatna prezimena uvedena su Jozefinskim patentom u 18. stoljeću.
Prezimena se javljaju izdvajanjem pojedinih, najprije feud. obitelji s određenim baštinjenim pravima, te se tvore najčešće po mjestu podrijetla (Zrinski, Blagajski i sl.). Pučka prezimena javljaju se poslije; za građ. obitelji često po zanimanju (Zvonar, Krojač i sl.), a najčešće po osobnom imenu roditelja koje se, također od Tridentskoga sabora, upisuje u župne knjige rođenih, vjenčanih ili umrlih. Tek jozefinskim patentom od 1780. obvezujuće je upisivanje prezimena, pa se tada formira i većina današnjih prezimena patronimskog postanja (na -ić, -ović, -ević, -inić); sličnog su postanja i eur. prezimena tipa npr. germ. Johan-son, -sen i dr. Nadijevanje i upotreba imena i prezimena regulira se zakonom; ime i prezime u pravilu djetetu određuju roditelji sporazumno, ili će to učiniti nadležno starateljsko tijelo uprave. Kod sklapanja braka prezimena se mogu zadržati, izabrati ili pridodati. Ime se može promijeniti, uz zaštitu od zloporabe (npr. kada se protiv osobe vodi kazneni postupak, ili kada se zahtjev podnosi radi otežavanja primjene neke zakonske obaveze i sl.).[4]
— Opća i nacionalna enciklopedija
