Bakarska takala i stari grad Hreljin, 17.10.2021.

[Rijeka]

Jučerašnju sunčanu nedjelju iskoristili smo za šetnju zapadnim dijelom Vinodola. Naš dobri domaćin Pjer pokazao nam je Bakarska takala, koje, na svojih 300-tinjak metara nad morem, nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Priča kaže da je u 18.st. carica Marija Terezija, dok je putovala brodom kroz Bakarski zaljev, na tim strmim padinama ugledala ljude i zainteresirala se ta to što rade. Uskoro je, najviše stanovništvu s Praputnjaka dozvolila sa naprave prezide i uzgajaju autohtonu vinovu lozu, belinu.
Revitalizirali su ih 2001. poljoprivredna zadruga Dolčina s Praputnjaka a lozu Belinu su rasadili upravo iz vrta našeg domaćina. I domaćice!
Takala su dobila naziv jer su se s tog mjesta nekada spuštala (takala) posječena stabla do mora. Nakon uživanja u suncu i pogledu, krenula karavana dalje.. 

[Rijeka]

Do napuštanja starog grada Hreljina došlo je uslijed promjena u gospodarskom životu, a ponajviše nakon izgradnje ceste Karoline od Karlovca do Bakra. Posljednji stanovnici starog Hreljina bila su trojica svećenika koji su konačno i zauvijek 1790. godine napustili prostor starog Hreljina i otišli živjeti u novi tj. današnji Hreljin. Od tada stari je Hreljin napušten i prepušten sam sebi a koji je nastajao od 13. do 16. st.
Do danas su se sačuvala dva crkvena objekta i to toranj tj. zvonik crkve sv. Jurja sa razvalinama dotične crkve te kapelica Blažene Djevice Marije. Tu su nekoliko klupica i pogled vrjedniji od bogatstva.
Taj pogled Frankopanima je bio važan kao strateška točka za nadzor dviju luka, luke Bakarac i luke Kraljevica. U Kraljevici su imali magazine za sol, a u Hreljinu pašnjake i šume. 

[Rijeka]

Vesela ekipa se tu dijeli, neki odustaju a neki nizašto ne bi odustali od obilaska rupnikovih i talijanskih bunkera. 

Nakon cca 2 sata ekipa se ponovo sastaje na polaznoj točki, konoba dragog nam Pjera, i do dugo u noć, uz pjesme i gitaru, ispratili nedjelju   

Ponovilo se, hvala svima