ovaj vikend potpuno nenadano primio sam poziv za posjet Cresu, zapravo Tramontani. Cres me uvijek oduševi nečim novim, a pogotovo Tramontana. Umjesto opasnih maruna , branje kestena je zapravo rekreacija potpuno bezopasna pod uvjetom da ste u pratnji nekog otočana. No kad sam već tu , naravno da sam napravio i neku fotkicu , čisto da se pamti, pa evo kako je bilo:
ponovo Niska
u nekim je kućama još sve "na svom mjestu", kad su stanari umrli ili otišli stvari su ostale kako su ih ostavili , no vrijeme i nevrijeme oštetili su vrata i nakon toga su te prostore koristile ovce kao preteče squattera
starinsko ognjište sa nezaobilaznom krušnom peći iz koje dim ide u glavni dimnjak
ako ste pomislili da je ovaj dozidanio dio neka vrsta toaleta ili tako nešto , nije, to je u stvari ona krušna peć iz prethodne slike, za onaj mali prostor pećnice , napravljen je ovaj dodatak kao izolacija
jedina sačuvana kuća i još je potpuno u funkciji kao što je nekad bila
još par detalja iz sela
divlji nar caruje jednom ruševinom(Miliću nije Mare slikala , nego sam ja popio jednu "grdu" šljivovicu:-)
ova šterna pamti i bolje dane
ovakvi detalji me uvjek iznova oduševe
je li ovo nekad bio mlinski kamen?
zašto treba stati u vrata kad je potres?
još malo sačuvanih ostataka koje su zaboravili stanari koji su otišli trbuhom za kruhom u " benosarijes"