a u blizini je i arheološka zona Stranče
sa bloga Divan skitnje
U KAMENU POVIJEST PIŠE
STRANČE-SEMIČEVIĆI- Usmena predaja kako se uz rječicu Dubračinu, što se kod Crikvenice dva do tri kilometra dalje ulijeva u more, u jutarnjim satima čuju zvona, a u blizini nigdje crkve nema, te se u noćnim satima mogu sresti sablasti-prije je bila namijenjena kraćenju dugih primorskih zimskih noći no ozbiljnijoj pozornosti arheologa. No, kada je 1902. pravljena cesta uz Dubračinu građevinci su naišli na ljudske kosti što je već bio ozbiljniji mig arheolozima i istraživačima hrvatske povijesti. Ipak, iskopavanja su započela tek 1974. i s manjim ili duljim prekidima traju sve do danas. Za to vrijeme locirano je i istraženo 175 grobova koji potvrđuju da su u ovim krajevima Hrvati obitavali još prije od 8. stoljeća.
Kada se činilo da je groblje istraženo jedna slučajna sonda, ispod ceste prema samoj Dubračini, bila je pogodak " u sridu" tako da je tim Arheološkog odjela muzeja Hrvatskog primorja ovoga ljeta pronašao još devet grobova iz razdoblja polovice osmog do polovice devetog stoljeća, dakle iz vremena kada Hrvati još nisu bili pokršteni . Za ove grobove karakterističan je niz ritualnih činova iz paganskog razdoblja: polaganje keramičkih posuda uz glave ili noge pokojnika kao poputbina za zagrobni život. S druge strane, grobne rake zasute su ulomcima keramike što ukazuje i na drugi rituali čin koji se također vezuje uz poganski način ukopavanja mrtvih. Tu se radi o tzv. zagrobnoj gozbi na kojoj su nazočni razbijali keramičke posude, a krhotine posipali po grobu. - Istraživačka ekipa pronašla je još jedan ritualni čin, koji do sada nije uočen na ovom području: Na grobovima pokojnika paljena je vatra što je inače uočeno i na drugim starohrvatskim grobljima,posebice na području sjeverne Dalmacije.