Groblje Kozala

[kobler]

Nakon ženine smrti, vila na otoku Whightu ga je previše bolno podsjećala na suprugu, pa ju je prodao, a zatim kupio veliko seosko imanje zvano Paddockhurst, u Worthu, u Berkshireu. Tamo je živio nekoliko godina i dao
je zemne ostatke svoje supruge prenijeti na obližnje groblje Svetog Nikole (St. Nicolas) u Worthu, nekoliko stotina metara od imanja. S vremenom se pokazalo da mu je imanje neprikladno i preveliko, pa konačno i preskupo za njega, udovca samca, pa ga je 1894. prodao Sir Weetmanu Pearsonu.

Sjetimo se, kako je Robert Whitehead svoj cijeli radni vijek proveo u centru zbivanja, zapravo sam bijući centar, pa stoga nije čudo da se sad, kad se našao sam samcijat, osjećao kao riba bez vode. Zato se s kćerkom Alicom te zetom i najboljim prijateljem Georgom Hoyosem dogovorio da dođe živjeti s njima u Beckett Shrivensham, koji je nekih 170-tinjak kilometara zapadnije. Dakle, svo troje već 1894. (i prije!) žive u Engleskoj. Tako je Whitehead svoje posljednje dane ipak proživio u društvu svojih voljenih. Kad mu je kucnuo posljednji čas, u studenom 1905., kći Alice, koja je već godinu dana bila udovica iza Hoyosa, dala je oca pokopati u Worthu, na istom onom groblju gdje joj je već ležala i majka.

[kobler]

Vratimo li se sad u Rijeku, pa se vratimo još dva desetljeća unatrag, dakle u 1886., taman će biti gotova "casa Veneziana", raskošna obiteljska palača u ulici Dolac broj 7. Držimo na umu da je u to doba Francis Whitehead bila umrla, bit će već tri godine, a Robert je bio vezan za Rečice i Torpedo, već je kupio Paddockhurst kojeg će sljedeće godine prodati i doći živjeti s kćeri Alice i zetom Georgom Hoyosem. Zato iskreno dvojim da je ikad namjeravao poći živjeti u toj palači, niti ju je on dao graditi, pogotovo kad se sjetimo da uz hale Torpeda ima vilu iz koje je u deset koraka bio na poslu. Jasno, kad je potom vođenje posla prepustio sinu Johnu, ništa ga više nije vezalo niti za vilu na Rečicama, kamo li za Dolac.

[kobler]

Zbivanja oko prodaje vile u Rydeu na otoku Wightu i prijenosa tijela supruge u Worth, govore mi protiv pomisli na to da je baš Robert Whitehead ugovorio sa Zammatiom 1896. projektiranje i gradnju mauzoleja na Kozali.

On kao da se više nije namjeravao vratiti u Rijeku, niti kao pokojnik. Ispada prije da je to bila zamisao sina Johna, koji je u ono doba bio glava obitelji.
Sad oko same gradnje. Od 1896., kad se u literaturi uzima da je sklopljen ugovor sa Zammatiom za izradu projekta kapele na Kozali, pa sve do 1902., kad je John naglo umro, čini se da je šest godina proteklo u krčenju raslinja po padini, izradi i ravnanju platoa za samu kapelu, te gradnji dugog prilaznog stepeništa i kubusa same kapele.

[kobler]

Naime, projekt oblaganja unutrašnjosti mozaikom i zamisao o zidnim biljnim ornamentima također u mozaiku, morala je biti provedena u suradnji s Giovannijem Mayerom i mozaičarem Gaianeseom, ali se Mayer 1896. još
nalazi u Milanu, gdje vodi svoju uspješnu radionicu i pitanje je poznaju li se uopće John i Mayer u tom času? I jesu li uopće svi ikad upoznali jedni druge? Naime, Mayer se iz Milana definitivno vraća u Trst tek 1902., na poziv obitelji Paleologo da im na pravoslavnom dijelu groblja Sveta Ana sagradi grobnicu, a to je nekako u doba kad je prerana, mada ne i nenadana, smrt odnijela Johna. Od 1904., kad se i Zammatio vratio u Trst, a njegove nedovršene radove preuzima Carlo Pergoli, te kad se radovi na kapeli privode kraju, glava obitelji Whitehead nakon umrlog Johna postaje Edgar Hoyos, Robertov unuk i najstariji sin Alice i Georga Hoyosa.
Kako smo vidjeli, od kapele na Kozali unutrašnji radovi, čak i projekt teško da su još počeli, a kamo li dogotovljeni do faze da bi u njoj John mogao biti sahranjen. (2)

---------
(2) U člancima se spominje polaganje tijela u nišu, ali se ne kaže u kojoj grobnici. V. Per i funerali di sir John Whiteheade Gli operai dello stabilimento Whitehead, in "La Voce del Popolo", 12 aprile 1902, p. 2; I funerali di John Whitehead, in "La Voce del Popolo", 14 aprile 1902, p. 1.

[kobler]

Stoga se logično postavlja pitanje je li mogao biti sahranjen u samoj kapeli ili ona još nije bila spremna? Odgovor će tek trebati potražiti u arhivi KD Kozala, mada je dosadašnja potraga bila bezuspješna.
Pogledamo li današnji unutrašnji raspored kapele, vidimo da se točno nasuprot ulazu nalazi podest, viši za metar od ulaznog poda kapele, a na tom podestu su dva kamena sarkofaga, na njima je ležeći kip Francis (desno) i Roberta (lijevo). Dalje u lijevu stranu od ulaza su dvanaest niša, koje su danas posve prazne. Kažu da je jedna osoba bila tamo sahranjena, ali teško da bilo tko može sa stopostotnom sigurnosti kazati tko bi to bio. Svakako nije John Whitehead.

Ovi kipovi, kao i projekt dekoracija u mozaiku su neosporno Mayerovi, i sugeriraju da se uređenje unutrašnjosti kapele zbilo iza 1902. godine. U svakom slučaju, kipovi su bili izrađeni i isporučeni, ali samo je onaj Robertov dospio u kapelu prije I. svj. rata, dok je ležeći kip Francis dugo vremena bio uz ulazno stubište u "casi Venecijani". Onda je, najvjerojatnije iza 1970. dopremljen na Kozalu, ali je ostavljen na ravnom dijelu kapele Sucich, da bi ga tek devedesetih riječki vatrogasci na molbu direktora KD Kozala na rukama odnijeli u kapelu Whitehead i postavili na mjesto, na odgovarajući sarkofag.

[kobler]

Uglavnom, da zaključim - kapela je, barem u doba kad se ugovara projekt unutrašnjeg uređenja, bila zamišljena tek djelomice, poput svake druge grobljanske kapele, a njen reprezentativni dio, zamišljen je kao kenotaf Robertu i Francis Whitehead, Johnovim roditeljima ili baki i djedu Edgara Hoyosa.

U stvari realizacija kipova, a baš niti mozaika u kapeli, nije mogla biti zamišljena, a kamo li dogovorena prije nego li se Mayer vratio u Trst iz Milana, dakle, prije 1902.

[milić]

Nemoj to shvatiti osobno, jer pozivam sve vas da malo promislite: kako je čovjek koji je umro u Becketu 1905., a nije svraćao niti se vraćao u Rijeku, uspio naručiti te iste 1905. projekt kapele na Kozali od Giacoma Zammatia?

Demantiram to, kao i projekt tzv. Case veneziane u tekstu koji slijedi.

Neću, tr i sam znaš da saka mona danas piše tako da prepiševa od drugega. Tako i ja! 
No, ovi argumenti što si iznio na svjetlo jasno dokazuje tvoju tezu da je John naručio sadržaj kapele pa i samu kapelu, ako sam dobro shvatio pročitano.

[kobler]

Hvala!
Ovaj poziv je ionako upućen upravo onima koji sa "službene strane" pišu o toj kapeli, a ponašaju se baš kao "svaka mona" i prepisuju, a da i ne promisle o onome što je u tekstu zbilja kazano.
Fascinira kako to još nikome do sada nije zapelo za uho ili oko.

[elvis]

Je li bolja priča da je kapelu naručio osobno Whithead (su)"otac" torpeda ili tamo neki John?