Lisica (Vulpini) je naziv mnogih životinja iz porodice pasa koje su uz čovjeka najrašireniji kopneni sisavci na svijetu. Uprkos tome, o lisicama većina ljudi i dalje zna jako malo, što je možda i razlog zašto smo ih kroz povijest progonili i lovili, kako zbog krzna, tako i zbog straha od njih. No, ako ih malo bolje upoznamo možemo se uvjeriti da su ova prekrasna bića drugačija od onoga što smo kao mali učili o njima. One su brižni roditelji, razigrane i često prijateljski nastrojene životinje.
Lisice imaju jedan okot godišnje, a ženka okoti od jednog do 11 štenaca (prosjek je šest), koji su rođeni slijepi i ne otvaraju oči sve do devetog dana nakon rođenja. Tokom tog vremena ostaju u brlogu sa ženkom koja ih ne ispušta iz vida, dok mužjak donosi hranu. Oni žive sa svojim roditeljima sve dok ne napune sedam mjeseci.
Lisica štiti svoje štence s iznenađujućom odanosti, a to potvrđuje i jedan primjer koji se nedavno desio u Engleskoj. Naime, jedno štene lisice je uhvaćeno u zamku i bilo zarobljeno čak 2 tjedna, ali je preživjelo jer mu je majka svaki dan donosila hranu.
Lisice vole da se igraju. Igraju se međusobno, ali i sa drugim životinjama. Jedna od omiljenih igračaka su im loptice, ali pošto je u divljini teško pronaći savršenu lopticu, lisice će često ukrasti jednu sa golf igrališta.
Jedna lisica je nedavno u Švicarskoj postala opsjednuta krađom loptica da je čak ni igrači nisu mogli prestrašiti. U drugom slučaju lisica je svaku noć krala kugle za boćanje jednog Francuza, a toliko se voljela igrati s njima da je uvijek ignorirala obližnji kokošinjac.
Lisice su prirodno znatiželjne životinje. Kao takve, one povremeno prilaze drugim životinjama, čak i onima koje bi u određenim okolnostima mogle biti njihov neprijatelj. Poznati su brojni slučajevi lisica koje su se sprijateljile sa psima ili mačkama, a često je lisica bila ta koja je prišla drugoj životinji.
Nedavno istraživanje je pokazalo da su jedna od prvih životinjskih vrsta s kojima su se lisice sprijateljile bili upravo ljudi. U sjevernom Jordanu je pronađeno 16.500 godina staro groblje u kojem su pronađeni ostaci odraslog muškarca (čovjeka) i njegove pratilje lisice. S obzirom da je grob stariji za oko 4000 godina od prvog groba u kojem su zajedno pronađeni čovjek i pas, lisice su možda bile naši prijatelji mnogo prije sivog vuka (današnjeg domaćeg psa).
Unatoč tome što su klasificirane kao vrsta psa, lisice u mnogome više liče na mačke nego na pse. Njihove zjenice su poput mačjih zbog čega imaju izvrstan noćni vid. Mnoge lisice su izvrsni penjači, a neke čak i spavaju na drveću. Lisice čak i love na sličan način kao mačke. Uhode plijen i zatim iznenada nasrnu na njega.
Njihovo kretanje je vrlo elegantno, slično mačjem, a imaju i izuzetno osjetljive brkove koji im pomažu da održe ravnotežu (baš kao i mačkama njihovi).
Poput navođenih projektila, lisica koristi Zemljino magnetno polje. Druge životinje, kao što su ptice, morski psi i kornjače također koriste magnetno polje za navigaciju, ali lisica je prva životinja (za koju znamo) da isto koristi i da uhvati plijen.
Prema New Scientist-u, lisica može vidjeti Zemljino magnetno polje kao “zatamnjeni krug” na svojim očima koji potamni kada je okrenuta prema sjeveru. Kada se sjena i zvuk plijena poravnaju, lisica zna točan smjer u kojem treba brzinom navaliti na plijen.
A sad fotke mog susreta od prošlog tjedna sa dvije mlade razigrane lisice na cesti u Krasu na Krku, kad je prva preventivno pobjegla odmah, a druga se uklonila 5-6 metara od ceste i znatiželjno ostala pozirati na našem fotosešnu cijelih 5 minuta!
