Kalvarija

[Rijeka]

KALVARIJA
 
   Krećem uzbrdo u ovu zaboravljenu ulicu.  Naziv nosi prema istoimenom brijegu u južnom dijelu Kozale na kojemu su isusovci 1676. god. podigli kapelu Sv. groba. Tu se nalazilo prvo groblje od 1773. do 1880., koje je potom preseljeno na Kozalu a nekoliko fragmenata nadgrobnih ploča možete vidjeti na Školjiću, ugrađene u zidić (sl.1).

[Rijeka]

Godine 1824. teren s prvom južnom kapelom kupuje Franjo Hanzlić koji ju preuređuje u stambeni prostor (kuća ispod koje prolazi željeznički tunel)(sl.2).
Na toj kapeli  stajao je najstariji očuvani prikaz riječkog grba; kapela posvećena smrtnoj muci Isusovoj, a kad je podignuta, opremljena je darovima Riječana. Prije 66 god. uslijed velikih kiša, grb je pao  s ruševne kapele, pa ga je čovjek iz susjedne kuće spremio i nešto kasnije predao muzeju (sl.3). Natpis glasi: "IESV XTO SANGVINEO SALVTIS FONTI DEVOTI OBTVLERE FLVMINENSIS" (Prijevod: Isusu Kristu, krvavom izvoru spasenja, prikazaše pobožni Riječani)

[Rijeka]

Duž stuba izgrađeno je navodno 12 kapelica ( danas ih možemo lokalizirati 7) koje prikazuju Kristove muke na Križnom putu. Pardon, trebale bi prikazivati, međutim, samo je jedna od njih obnovljena, zahvaljujući obitelji Pintarić, koja ju je adaptirala prilikom uređenja svoje kuće (sl.4). Preostale su sramotno zapuštene, što me i potaklo na pisanje o ovoj temi.

[Rijeka]

Na vrhu brijega Goljak isusovci su postavili tri drvena križa s kamenim kipovima sa strana. Godine 1970. izgradnjom nebodera porušene su gornje kapele i Kalvarija a 1977.god. na vrhu postavljaju kip Žalosne Gospe, koju danas "krasi" razbijen nos, ruka, sprej škrabotine.. (sl.5)

 I kapelu Sv. Groba zadesila je ista sudbina; pri otkopavanju se zaključilo  da je stradala u požaru vjerojatno izazvanim eksplozijom baruta. Nakon što su ostaci snimljeni, ovaj vrijedni arheološki nalaz riječke baštine je ponovo zatrpan pijeskom, tek označen granitnim kockama (sl.6).       

O kapeli Svetog Groba pisao je Kont: kapela Svetog Groba

[Rijeka]

Pisala sam i Gradu Rijeci s upitom komu pripadaju i što sprječava obnovu, odgovor kopiram u cijelosti:

Poštovana gospođo ... ,

 prije svega zahvaljujemo Vam na javljanju i Vašem interesu za kapelice na Kalvariji, a koje su nedvojbeno dio vrijedne sakralne baštine grada Rijeke. No, one nisu u nadležnosti gradske uprave, jer su te nekretnine upisane kao općenarodna imovina bez korisnika. Naime, Grad Rijeka, točnije tada Comune di Fiume, nekadašnji je vlasnik navedenih kapela. Međutim, nakon Drugog svjetskog rata Ugovorom o miru s Italijom one su proglašene općenarodnom imovinom.

 Grad Rijeka je putem odvjetnika zatražio uknjižbu prava vlasništva u korist Grada Rijeke na koje je dobiveno negativno rješenje zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci. Na rješenje je uložena žalba koju je Županijski sud u Rijeci odbio, s obrazloženjem da su nekretnine upisane kao općenarodna imovina bez prava korištenja, pa se optantska imovina može uknjižiti samo kao vlasništvo Republike Hrvatske, ali ne i jedinice lokalne samouprave.

 Kapele na Kalvariji nisu zaštićene kao pojedinačno kulturno dobro, ali se nalaze na području zaštićene kulturno – povijesne cjeline grada Rijeke, temeljem rješenja o upisu u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske od 23. ožujka 2006. godine.

 Budući da se prethodno navedenom odlukom suda kapele mogu uknjižiti isključivo kao vlasništvo Republike Hrvatske, za njih je nadležno Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

 Još jednom Vam zahvaljujemo na javljanju i razumijevanju.

 S poštovanjem, Gradska uprava.

Tko će, kada i kako stati na kraj ovoj kalvariji Kalvarije, ostaje nam vidjeti!

(Izvor: Vanda Ekl- Živa Baština, Radmila Matejčić -Kako čitati grad, Goran Moravček -FLUMINENSIA, Grad Rijeka-Područje Mjesnog odbora Kozala, prijevod latinskog Nenad Labus)

[Rijeka]