Sveti Kuzam-trim staza-Solin-Viktor Lenac- Draga

[elvis]

Taj put sam prošao prije par godina. Početak ti je na samom prijevoju prije kružnog toka. Znači prije Lesnine skreneš desno (iz smjera Čavli). Vjerojatno se moglo i između Lidla i Lesnine, iza Plodina ravno preko onih slijepih asfaltiranih krakova ceste ali sad je tamo rampa.
Na jednom mjestu se odvaja desno (ravno) i ta cesta ide prema Buzdohnju a lijevo ide po hrptu Draškog brijega, ima par klupica i prekrasan vidikovac, zatim se uspušta uz ogradu lučkog područja i izlazi na Sv. Kuzmu kod velikog zavoja i mosta preko pruge.

Mislim da je ovo lijevi dio :

[Sabina]

Da odradim ove prolaze prema Kostreni što sam obećala...

Idemo redom...kad krećemo od Sv.Kuzma ovaj bi prolaz bio prvi i ide do Soplja, Kalvarije ili Rožmanića (ja se inače tuda uvijek vraćam). Pješački je put i dobro je označen, putem ima i nekoliko počivala.



na vrhu asfaltnog puta je raskršće pored bivše Obalne radiostanice: skroz desno je trim staza i Solin, lagano desno Vidikovac a lijevo Sopalj i Kalvarija:



Desno imamo tri puta do Kostrene:

1. regularni asfaltni put kojim većina ljudi autom dolazi iz Kostrene i obrnuto



na ovom raskršću desno se skreće prema trim stazi.

2. na prvom dijelu trim staze se može skrenuti lijevo



Ako se krene pravo ide se prema Soplju i tu lijevo imamo put prema Kostreni preko Martinšćice. Skroz desno je Solin:

3.

Sad se opet vraćam na raskršće i idem pravo prema Vidikovcu.

Od tuda vodi puteljak ljevo, nije pretjerano velik i sumnjam da se moze autom ali šetnjom sigurno:

4.



5. produžimo li dalje ravno dolazimo do Vidikovca i skretanja desno na kojem piše da se zove Raspelje



Vraćam se opet prema Obalnoj radio stanici i skrećem lijevo prema Soplju. Put je lijepo uređen i često vidim ljude s vozilima, jednom sam čak vidjela neke klince s jugićem na samom Soplju kako nesto popravljaju na autu (bas su nasli mjesto)

6. tim putem imamo skretanje desno preko Rožmanića. Put je uzak i može se samo pješke



7. Nastavimo dalje i dođemo do raskršća za Sopalj, Kalvariju i opet na Sveti Kuzam. Put prema Kalvariji je dobro prohodan i mislim da se može i vozilom do Kostrene



Na kraju sam još uslikala pogled na zaobilaznicu sa tog silaska na Sveti Kuzam.
Tu sam pronasla vecinu okolnih puteljaka samo se bolje vidi kada uopće nema raslinja



 

[RI898RR]

Hvala Sabina na odličnom vodičiu za cijelo područje između Sv. Kuzma i Kostrene, kako je kvalitetno obrađeno i tribalo bi ga postavit za promociju onih stazica na TZ Kostrena jer mislim da su vidikovci a posebno onaj sa Soplja fenomenalni. Posebno sa Sulina mi se rodila ideja da obradin A7 taj dragulj cesto graditeljstva nasega vrimena...koji san puno puti sa biciklom znal obać jos za vrime gradnje divec se snazi i moci danasnje tehnike i materijala koji se koriste. Čitav naš kraj sa jedne druge perspektive, bil san ko prikovan na Soplju celu uru vrimena ako ne i bolje jer za mene tada vrime stane  i slikal i slikal i slikal.....skoro do besvjesti....zato i jest film malo poduži no služi za moja daljnja istraživanja pa san tako i dosal na ideju da ispod Zone mora bit isto tako dobar vidikovac. Da su mi ove slike bila lani va ovo vrime pod ruku bi bilo puno manje lutanja....

Hirc Hirc i opet taj prekrasan Čovik.....piše slijedeće.....strana 102

to be continue>>>>>>

[elvis]

zato i jest film malo poduži

Ne film nego slide show 

[Sabina]

A7 taj dragulj cesto graditeljstva nasega vrimena...koji san puno puti sa biciklom znal obać jos za vrime gradnje

I ja, autom, pa sam zato platila basnoslovnu kaznu 

[Alan]

Evo novi sam na forumu i na ovom sajtu i to sam odlučio napraviti nakon što sam vidio fotke s Kuzma i okolice,Pa pošto ja tu živim već par godina a i fotkam čisto sebi za gušt evo fotka ceste s Kuzma prema Bakru i dalje  kojom se nekad išlo.
Fotka je od ove jeseni i meni je ustvari super da je mogu staviti ovdje i nekako mi najviše odgovara ovakav sajt za ove stvari iako je uploadana na dosta web stranica kao i neke ostale moje fotke koje su fotkane također na Soplju, Kuzmu i okolici..

Lijep prvi pozdrav svima.

Nadam se da sam dobro uploadao kao attach.

[Sabina]

Dobrodošao Alane...dobro si postavio sliku iako imaš i temu "Od Svetog Kuzma do Bakra...starim putevima" ili tako nekako. A znam na koju si cestu mislio. I ja tuda često prolazim.
Jednom sam gledala dokumentarac koji se zvao "Svijet bez ljudi" ili tako nekako a radilo se o tome kako bi svijet izgledao da ljudi odjednom nestanu...kako bi priroda pomalo počela preuzimati sve ono što je čovjek izgradio. Uvijek kada idem tom cesticom razmišljam o tome kako je tu priroda počela upravo to...rušiti sve ono što je čovjek izgradio. Asfalt puca, iz pukotina rastu biljke i stabalca koje ga sve više i više šire...

[RI898RR]

Evo dulje vrimena mi stoji pripremljen materijal o formi viva na Kuzmu jer sam uocio neke skulpture tamo kod vidikovca na kalvariji....ima slike na netu

Neke ideje su velike, neke male – a naša? Naša je nama draga, a li velika ili mala, sudit će
povijest... U Rijeci, u naselju Sveti Kuzam od 1999. godine traje „Forma Viva Sveti Kuzam – Galerija
na otvorenom“.
Sve je počelo od ljubavi prema kamiku, našem vječnom životnom suputniku. U njemu
smo gradili, od njega smo gradili, mrzili smo ga kad nam je oteo i ono malo zemlje, a vraćali smo mu se
i onda kad smo se sami sebi zarekli da nećemo... A Tomislav? On je u njemu stao stvarati najljepše
nježne oblike koje čovjek može zamisliti – meka jedra napeta od vjetra, tople ljubavne zagrljaje, oble
plodove mora... Svatko tko bi Tomislavov kamik ugledao u jednoj od tih predivnih životnih
metamorfoza, imao je samo jednu želju – dodirnuti ga, pogladiti tu nježnu oblinu i osjetiti njegovu
toplinu!
I otuda ideja: zašto ne podijeliti ushit ljepotom kamena sa svima onima koji ga već vole ili
pak, onima koji će ga upravo zato zavoljeti? Zašto ga ne postaviti među ljude, u urbani prostor gdje
mu, neki kažu, nije mjesto?
Skupina entuzijasta okupljena oko tadašnjeg predsjednika Vijeća mjesnog odbora Sv.
Kuzam Zlatka Meića i kipara Tomislava Pavletića iz Svetoga Kuzma započela je prije deset godina
projekt „Forma Viva Sveti Kuzam – Galerija na otvorenom“. Osnovano je tada Kulturno društvo
Svetoga Kuzme i Damjana, koje uz svesrdnu pomoć Grada Rijeka (
Odjela za mjesnu upravu i samoupravu te ), Županije primorsko-goranske (Odjela
za kulturu), Srednje škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci i svih onih koji su pružili ruku pomoći,
brine o tome da ideja o kamiku u urbanom prostoru ne prestane.
Među prvima je ruku Formi Vivi pružio veliki hrvatski kipar, doajen i gospodin – Belizar
Bahorić. Nažalost, uvijek prerana smrt nije mu dopustila da dovrši kamene obline jedne ljepotice čiju
je ljepotu samo on znao. Njegova nedovršena skulptura i danas svjedoči stvaranju onih koji su njegov
primjer slijedili. Svoju metamorfozu kamena Forma Vivi su do sada ostavili sljedeći kipari: Tomislav
Pavletić, Željko Kranjčević Winter, Nenad Petronio, Mladen Kefelja, Antun Knežević, Tomo Gerić,
Tomica Grubiša, Dejan Kljun, Želimir Hladnik, a u izradi su skulpture kipara Damira Šegote, Draga
Bešenića i Darije Žmak.
Ideja Forma Vive u Svetome Kuzmu je kroz deset godina dokazala svoju uspješnost i
nadišla okvire entuzijastičkog poduzimanja i samog naselja Sveti Kuzam.
Ideja se zasnivala na uvjerenju da kultura može i treba živjeti u bilo kojem prostoru, pa
tako i na samom rubu grada i da ne smije biti privilegij etabliranih središta i institucija u kulturi. Vizija je
bila da Sv. Kuzam postane riječka oaza kulture i mira, gdje će desetine monumentalnih skulptura
porazmještenih u urbanu strukturu mjesta i njegovu okolicu, svjedočiti primorsku tradiciju života s
kamenom, gradnje i stvaranja u kamenu. Na taj način bi Sveti Kuzam postao jedinstvena galerija
kamenih skulptura u urbanoj sredini. Naime, dotadašnji slični projekti (najpoznatiji je, svakako, onaj u
je
projekta „Rijeka – zdravi grad“,
Odjela za kulturu
18
Dubrovi) najčešće su smješteni u prirodu, izvan naseljenih mjesta. I što reći nakon deset godina? Jest,
Sveti Kuzam je to i postao!
Ostvarenjem ove male, ili već sada, možda, velike vizije, Rijeka je dobila još jedan u
kulturnom i turističkom smislu značajan sadržaj. Poseban značaj uspjehu projekta daje činjenica da je
novim Generalnim urbanističkim planom grada Rijeke, područje naselja Sveti Kuzam, uz Stari grad i
Trsat, proglašeno etnološki zaštićenim područjem. Hvala gradskim ocima koji su to prepoznali.
Osnova ideje Forma Viva je da se svake godine u Kuzmarskoj kiparskoj radionici
izradi bar jedna skulptura velikog formata u kamenu, koja će se potom postaviti na za to predviđenu
lokaciju u samom mjestu. Tradicionalno, svaki autor skulpture priređuje samostalnu izložbu u galeriji
Hrvatskoga doma Sv. Kuzam koja je uz napredovanje ideje prerasla u vrlo atraktivni galerijski prostor.
Uz ovu, u galeriji se svake godine već tradicionalno održi nekoliko samostalnih ili skupnih likovnih
izložbi, kao i, već sedmu godinu za redom, projekt pod nazivom Dlijetom i kistom Sv. Kuzmu na
dar“ u kojem sudjeluju učenici-maturanti Škole za primijenjenu umjetnost iz Rijeke uz svoje mentore.
Sveti Kuzam, dakle, živi likovnu umjetnost punim plućima!
Za one koji možda ne znaju, Sveti Kuzam je vrlo staro mjesto. Neki podatci govore o
prvoj kapelici u Svetom Kuzmu još u 4. stoljeću, na čijim je temeljima 1735. godine izgrađena današnja
crkva sv. Kuzme i Damjana. Stara jezgra Sv. Kuzma još je i danas relativno uščuvana, manje
devastirana od nekih sličnih dijelova grada Rijeke, pa tako pogodna za urbanističko rješenje u smjeru
obnavljanja njezinih povijesnih značajki, pretvaranja sadržaja u one s povijesnim i kulturnim
značenjem i moguće izrastanje u značajni kulturni, pa tako i turistički kutak grada.
Prostor stare jezgre, posebno crkva sv. Kuzme i Damjana s dvorištem, koja je upravo
nedavno obnovljena, ili pak Šterna – stari gradski trg pa onda prostor Place, unutarnji i vanjski prostor
Hrvatskog doma Sveti Kuzam, područje Vidikovca na staroj, sada zatvorenoj, cesti Sveti Kuzam –
Bakar, upravo iznad tunela koji je, zapravo, istočni ulazak u Rijeku, a zatim i ostali prostori u mjestu,
iznimno su pogodni za lokacije kamenih skulptura iz fundusa galerije na otvorenom. Na nekim od tih
mjesta, a i drugdje u Svetom Kuzmu već su postavljene do sada izrađene skulpture, njih deset!
Istovremeno, svi znamo da je razvitak prometne infrastrukture napravio nevjerojatni
zamah u posljednje vrijeme. Neposredno uz naselje izgrađena je riječka obilaznica, ali i prometni čvor
koji omogućuje ulazak i izlazak u Sveti Kuzam. Ovakav razvitak prometne infrastrukture može imati
dvojake posljedice. U negativnom od mogućih scenarija Sveti Kuzam bi mogao postati atraktivno
područje za neželjeni industrijski razvoj. Ovakav scenarij bio bi u izeavnoj suprotnosti s uvrštenjem
naselja u etnološki zaštićena područja grada Rijeke u Provedbenom urbanističkom planu i činjenici da
samo mjesto nema, a niti želi industrijski ili slični razvitak. Forma Viva Sveti Kuzam uspješno je to
spriječila, a ovaj dio Rijeke polako, ali sigurno postaje pilot-projekt održivog razvitka na postulatima
Agende 21 Ujedinjenih naroda, sukladan upješnim nastojanjima Grada Rijeke u sklopu projekta
„Rijeka – zdravi grad“.
Kako dalje? S vjerom u uspjeh – kao i do sada.
Kamik i dalje čeka da ga umjetnici pretoče u svoju maštu, a ulice, parkovi, vidikovci i ina
mjesta u Svetom Kuzmu čekaju da ih prigrle… Naš kipar Tomislav, neumorni Siniša i drugi naši
Kuzmari tu su da im daju ruku. Dakle, entuzijazma i dalje ne nedostaje. Istina, teška su vremena, a bez
novca i najbolje želje postaju neostvarive. No treba vjerovati da će se ipak naći dovoljno potpore koja
će omogućiti da ova monografija doživi i svoje sljedeće izdanje – ono 2019. godine!
I na kraju – svi vi koji listate ovaj katalog, dođite, opipajte obline i osjetite toplinu kamenih
ljepotica Forme Vive – Galerije na otvorenom u Svetom Kuzmu.
Zlatko Meić

[zokxy]

Nešto sam o tome pisao u temi Kiparstvo na linku
http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=2239.msg43685#msg43685

[Sabina]

6. tim putem imamo skretanje desno preko Rožmanića. Put je uzak i može se samo pješke

Danas sam ponovo prošla ovim putem i sada je potpuno drugačija situacija. Put od Svetog Kuzma prema Rožmanićima je potpuno razrovan tj. postao je "šetnica". Možda ovako razrovan još ne liči na šetnicu ali za koju godinu kad malo naraste trava i opere se blatnjavo kamenje bit ćer prava šetnica. Doduše sada je tako razrovana (po Zokijevim standardima  ) da slobodno i RI-xxxRR može na 4x4 Brrrrm brrrrm



Ali ima tu još nekih destinacija "Stipići"

"Kula":



I alternativni putevi do Soplja, Solina i Stipića:



Ubrzo na kraju "šetnice" su i Rožmanići:


To sve skupa nije velika udaljenost. Piše 25 minuta ali ja sam je nizbrdo prošla za cca 10 min. Uzbrdo po tabli . Ali je ipak dobar put za napraviti jedan kružni obilazak najbolje pješke, lijepo je i biciklom a može i motornim vozilom.

Usput se može baciti lijep pogled na Kvarner:



može se vidjeti "Kula":







A i put do tih Stipića,šta god to bilo je bajkovit



Ne znam šta su ti Stipići jer mi se učinilo na kraju da se put opet spušta u Rožmaniće ali mi se čini da bi to moglo biti neko napušteno naselje jer ima jako puno suhozida koji bi po meni označavali neke parcele. Ako neko zna više o tome nek napiše.

[milić]

Jučerašnji Novi list:

IZGUBLJENA STAZA KOSTRENJAN IZ ROŽMANIĆA OGORČEN INTERVENCIJOM U PRIRODU I NASLIJEĐE
ŠIROKI PUT – JOŠ ŠIRI
Bagerima povijesnu stazu pretvorili u vatrogasni put
Ratko Grdaković tvrdi da je bager uništio stare ploče kojima su ruski ratni zarobljenici nakon Prvog svjetskog rata popločali put. Iz Općine Kostrena poručeno je da put nije zaštićen i nema kulturnu vrijednost



KOSTRENA » Široki put stotinama je godina spajao kostrensko naselje Rožmanići sa Starom vodom i Svetim Kuzmom. Uz pomoć njega Kostrenjani su išli do svojih barki i perila na moru te vrtova i njiva podno Soplja i Kule. U desetljećima koja su uslijedila nakon Drugog svjetskog rata, Široki put zajedno s brojnim kostrenski stazama i putovima koji su stoljećima bile važna, ponekad i jedina, komunikacija između pojednih kostrenskih zaseoka, ali susjednih mjesta poput Bakra, Svetog Kuzma i Drage, pomalo je padao u zaborav, da bi prije desetak godina ponovo otkrio svoju prirodnu ljepotu u projektu kostrenskih povijesnih staza čiji je osnovni cilj bio turistički – pokazati da Kostrena svojim posjetiteljima može ponuditi lijepu prirodu i rekreaciju i izvan područja po kojem je odavno prepoznata, svojih plaža.
   
Uništene ploče

Okruženi tipičnom primorskom vegetacijom, suhozidima i umejkima, ruševinama napuštenog zaseoka Stipići, te prekrasnim pogledom na cijeli Kvarner, dvadesetak kilometara kostrenskih putova doista predstavlja sjajnu sportsko-rekreacijsku zonu i potencijalni turistički brend koji je, prema mišljenju Ratka Grdakovića, zauvijek uništen izgradnjom novog vatrogasnog puta iznad naselja Rožmanići.
    Ovaj fetivi Kostrenjan iz Rožmanića, koji je sve kostrenske staze i putove odavno istražio još kao dijete, a sada ih zbog nedavnih problema sa srcem koristi i zbog zdravlja, ne može prežaliti ovakvu intervenciju u prirodnu ljepotu i povijesno naslijeđe. Put je, naime, prije samo nekoliko tjedana proširen uz pomoć bagera koji su uništili stare ploče, a prije tjedan dana je tamponiran te sada izgleda kao i svaki drugi vatrogasni šumski put.
    – Nisam protiv napretka, znam da je zaštita od požara izuzetno važna, ali put je bio dovoljno širok i prohodan i bez ove intervencije. Osim toga, to je stari povijesni put naših nonića, tu su išle mule i mazge, a nakon Prvog svjetskog rata kamenjem su ga popločali ruski ratni zarobljenici, govori Grdaković pokazujući fotografije Širokog puta prije zahvata na kojima se jasno vide stare, s godinama izlizane kamene ploče.
    Široki put koristila je njegova nona koja je uzgajala krumpire na Mulčevu, ispod pomorske radio-stanice na rubu kostrenske trim staze, uz pomoć njega u vrtove se nosila voda iz Stare vode o čemu svjedoči još jedno preživjelo počivalo, a nekad se tim putem dolazilo do najstarijeg kostrenskog naselja Stipići čiji je posljednji stanovnik umro daleke 1857. godine.
   
Nije zaštićen

Kada se obratio Turističkoj zajednici Kostrene zbog devastacije ovog puta iz Općine Kostre
Ako se sutra proširi građevinska zona...
   
    Rožmanići su zajedno s Dujmićima i Maračićima, dio Kostrene koji prema prostorno-planskoj dokumetaciji pripada urbanističkom planu N4 čiji prijedlog, sada već star skoro deset godina, nikad nije usvojilo Općinsko vijeće Kostrene. Drugim riječima, urbanistički plan N4 još uvijek čeka svoje izmjene, a ako jedna od izmjena bude i proširenje građevinske zone prema višim dijelovima Kostrene, velike privatne parcele s kojih puca pogled na cijeli Kvarner i koje u ovom trenutku nisu građevinsko zemljište, mogle bi to postati, a novi vatrogasni put dobiti i neku sasvim drugu namjenu.
na poručeno mu je da put nije zaštićen i nema kulturnu vrijednost. Poručuju da je Široki put sam proširen, i to zbog sigurnosti i zaštite od požara, ali dalje može služiti kao šetnica. »Nakon požara koji je izbio početkom godine tijekom noćnih sati u Mažerima, DVD Kostrena je tim povodom, ali i zbog nadolazeće sezone, krenuo u detaljan obilazak svih područja kojima prijeti opasnost od nekontroliranih požara. Tom prigodim DVD Kostrena napravilo je plan putova koje potrebno napraviti odnosno proširiti. Među njima, na popisu se našao i šumski put koji povezuje Rožmaniće i Sopalj te se prema preporuci krenulo u njegovo proširenje kako bi se omogućio pristup tom povećem dijelu šume. Sve to učinjeno je u namjeri kako bi se omogućio prilaz vatrogasnim vozilima DVD-a i JVP-a u slučaju požara na navedenom području. Ne može se govoriti o devastaciji područja jer spomenuta šetnica, osim rekreacijske namjene, nema arheološku niti povijesnu vrijednost, niti se radi o zaštićenom prostoru prirode od posebnog značaja«, odgovaraju u Općini Kostrena.
    – Ako imamo arheološko nalazište na Solinu, cijeli projekt povijesnih staza koji je s tim povezan, a Široki put je u tom projektu trebao biti označen kao Put pralja, ne vidim razlog zbog kojeg je ovo trebalo raditi. Osim toga, sam put mogao se širiti i bez otklanjanja kamenja, a možete zamisliti što će se dogoditi u okućnicama kuća u Rožmanića kad uskoro padne prva jača kiša, ističe Grdaković.
Barbara ČALUŠIĆ

[RI898RR]

Neću puno komentirat jer san prošal te šetnice i bil oduševljen pa san pokušal ubacit reklamu na tube...


steta staroga puta...

[milić]

steta staroga puta...

...al po ovome more i kurjera pasat.