Prije mojih insajderskih priča evo koristim priliku da mojim forumskim prijateljima predstavim naš uradak za ovogodišnji jubilarni 50. MIK. Pjesma je rađena namjenski za mladog Antonia koji živi poviše Rukavca i koji ima prekrasan pogled prema moru na kojem njegov otac zarađuje kruh naš svagdašnji. Budući da i sam živim "razapet" između te dvije ljubavi, mora beskrajnog i šume u kojoj još lete vili, text sam napisao u "jednom dahu". Često učestvujem na festivalima, ali moram priznat, još nikad mi se nije desilo da je pjesma od strane osmeročlane komisije prihvaćena jednoglasno i bezuvjetno, što znači bez ikakvih zahtijeva po pitanju texta, glazbe ili aranžmana za korekcijom ili doradom. To se događa toliko rijetko da među nama autorima slovi kao "nemoguće". Eto, desilo se i nama. Poznavajući ukus mikovske publike kao i čiinjenicu da se glasa prvenstveno "lokal patriotski", ne očekujemo previše u rezultatskom smislu. Mi smo zadovoljni, a za drugo, j....e nam se. Bitna je dobra zabava pa da ja vama iman o čemu pisat.....
