Naravno da nije kraj ali imam velikog problema sa postavljanjem slika pa sam sinoć skoro pukla jer mi je za dva posta trebalo 2 sata i na kraju nisam mogla završiti. Idemo pokušati sa drugog PC-a, mozda budem bolje sreće...
Krenule smo prema Lubenicama.
Na putu naravno još jedan Geokesh kod skretanja za Beli pa nisam mogla odoliti ovom dražesnom "znaku pored puta"
Kada se prođe grad Cres skrene se za Valun i tu je odvojak za Lubenice. Do njih vodi uska cestica, douše asfaltirana, ali kad se sretnu dva auta mora se naći malo proširenje da bi se mimoišli. Tako je do dosta mjestašaca na otoku Cresu. Lubenice su dražesan mali gradić na Cresu smjesten na samim liticama. Sa litica se pruža prekrasan pogled na plazu koja je proglasena među 20 najljepših na svijetu. Samo je bila ovako daleka, ljetos kada su vrućine dosezale 40°C, činila nedostižnom zato sam se odlučila vratiti i osvojiti je ove jeseni.
Na ulasku u Lubenice postoji parkiralište sa kojega se silazi na dvije plaže: Plaža Lubenice i plaža Plave grote.
Na povratku smo sreli jednu članicu naše Udruge 051 gđu. Benić koja se bas vraćala s Plave grote i rekla nam je da je to plaža s prelijepom spiljom u koju kad se uđe moze se uživati u plavoj svjetlosti. Pošto smo imale malo vremena do zalaska sunca ostavile smo Plave grote za neki drugi put (dug je život
)
Ovako izgleda silazak: prvo široka kamenita cestica
pa kroz zemljani put i borovu šumu
pa opet malo kamenje
pa dugim dijelom opasno strma šljunčana staza (to mi je bio najgori dio puta)
pa kroz borovu šumu, pa opet kamen i na kraju plaža.
Svakim korakom plaža je izgledala sve bliže i bliže.
Bond je bio najbrži i zadnji dio puta je pretrčao i bacio se u more.
Mi smo stigle malo iza njega. Plaža je ogromna.
Sastoji se od dvije plaže. Između njih je ribarska kućica pretvorena u pravu kućicu sa vrtom. A pogled odozdo na nase polazište nestvaran
Zaboravila sam da je silazak trajao točno sat vremena u dužini od 2 km.
Okupale smo se, obrisale, presvukle i krenule natrag. Pomisao da je uspon tezi od silaska je ustvari varka. Meni je uspon bio puno lakši jer sam sigurnija kada se penjem nego kada silazim po klizavom kamenitom tlu gdje postoji mogućnost da se skotrljam.
Povratak je bio ovakav
Ali na kraju kroz šumicu, zemljani dio i kameniti put puno lakše. Uglavnom jedno sat i pol za natrag.
Veliko olakšanje kada smo stigli jer se bura sve više pojačavala a mrak počeo padati...i za kraj jedan zalazak sunca iz Lubenica
Uglavnom destinacija i izlet za pamćenje.