Branko Fučić (Bogovići otok krk, 8. rujna 1920. - Rijeka, 31. siječnja 1999.) povjesničar umjetnosti, konzervator, akademik.
U Zagrebu je diplomirao 1944. godine skupinu predmeta: povijest umjetnosti i kulture s klasičnom arheologijom, hrvatsku povijest te opću povijest i talijanski jezik, a 1965. doktorirao u Ljubljani disertacijom "Srednjovjekovno zidno slikarstvo u Istri".
.Bio je redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu i dopisni član Slovenske akademije znanosti in umetnosti u Ljubljani. Autor je i koautor brojnih djela. Stručni rad neću ni spominjati jer tu "nisam doma", ali popularna djela hoću jer sam ih rado čitao. Štivo koje i najsloženije opise lako "probaviš" jer ih objašnjava Fučić, Branko Fućić - majstor riječi. Meni su najdraže njegove knjige Apsyrtides iz 1990. godine, kuharica Gaštronomija grišnoga fra Karla z Dubašnice iz 1996. te Terra incognita (uvijek je na noćnome ormariću, pri ruci) iz 1997. godine.
A tek njegove nedjeljne "Fraške" i "Terra Incognita" na Radio Rijeci s urednicom Ljiljanom Jerkić! Nezaboravno!
Za znanstveni i stručni rad dobio je mnoga priznanja i nagrade među kojima je Nagrada grada Rijeke 1967. g. te 1992. Nagrada grada Rijeke za životno djelo. Herderovu nagradu bečkog Sveučilišta dobio je 1985. g
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je Vitezom komendatorom reda sv. Grgura Velikog (Eques commendator Ordinis Sancti Gregorii Magni), a Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu počasnim doktorom teologije.
Po njegovoj želji pokopan je na starom groblju sv. Apolinara u Dubašnici.
