Mrgari - kameni cvjetovi otoka Krka
Nepregledna čipka kamenih gromača jedinstven je element mediteranskog krajolika, a jugoistočne zaravni otoka Krka sjajan su primjer ruralne arhitekture. Graditeljsku vještinu naših predaka prepoznala je i današnja struka. Mudrost, snaga i ljepota posebno se ogledaju na suhozidnim oblicima otoka Krka - mrgarima. Jedinstveni na svijetu, po svojoj ljepoti i funkciji nemaju premca.
Torovi od suhozida za razvrstavanje ovaca koje slobodno pasu na visoravnima ponad Baške i Jurandvora poseban su vid otočke arhitekture.
Mrgari na lokalitetu Lipice prije i nakon obnove 2007. godine:
Rožice od gromač! Mrgari su suhozidne tvorevine građene u obliku cvijeta. Služe za prikupljanje i razvrstavanje ovaca, naime pastiri tri puta godišnje zajedno prikupljaju ovce koje slobodno žive na pašnjacima. Utjeruju ih u središnji prostor koji se naziva "sala", da bi onda svaki pastir razvrstavao svoje ovce u "mrgariće" (latice), a svaka pak "latica" pripada drugom pastiru. Nakon što u svojem prostoru pregledaju (cijepe, odvoje...) ovce, ispuštaju ih kroz prolaz nazad na pašnjak. Posebnost ovakvog načina uzgoja ovaca je što on postoji jedino na otoku Krku (i to samo njegovom južnom dijelu) u 10 takvih suhozidnih tvorevina (po 5 sa svake strane Bašćanske doline), te još 5 na otoku Prviću, koji također pripada krčkim pastirima. Zanimljivo je da takav način uzgoja ovaca ipak postoji još negdje i to na Islandu i u Walesu, a zašto samo i baš na te tri točke zemaljske kugle, nitko ne zna.
Sjajna galerija fotografija Denisa Lešića na linku -
http://fotozine.org/?knjiga=galerije&poglavlje=1016&list=1739Fotke članka dobrim dijelom sa Fb stranice Krčkog vala -
https://www.facebook.com/KrckiVal?fref=photo Tekst koji slijedi: by Berislav Horvatić sa stranice udruge Dragodid koja se bavi suhozidnom gradnjom i obnovom starih prezida u RH – za cijeli tekst na hrvatskom i engleskom jeziku klikni ovdje -
http://www.dragodid.org/materijali/mrgari-ENGL-HRV.pdfZa razliku od pretežito nizinskog ili brežuljkastog i obraslog Sjevernog i Srednjeg Krka, južni je dio otoka, jugoistočno od približne crte Punat-Vrbnik, izrazito i dojmljivo gorovit. Zelenu i plodnu bašćansku dolinu obrubljuju dvije krševite i gole vapnenačke zaravni što se uspinju do visine od 350 do 500 metara nad morem. Iz jugozapadne se visoravni, kao zaobljene glavice visoke svega pedesetak metara, izdižu najviši vrhovi otoka, Obzovo (568 m), Brestovica (558 m), Veli vrh (541 m) i Zmina (537 m), i to uz njezin rub do Bašćanske doline. Sjeveroistočna je visoravan nešto niža i zaravnjenija, s najvišim vrhovima Trike (475 m), Diviska (471 m) i Kozlja (463 m), duž hrpta koji je odvaja od mora Velebitskog kanala. To je svijet za sebe, i prirodno i u kulturnom pogledu, “krčki Tibet” ili “mini Velebit”. Tu škrtim pašnjacima, prošaranim vezom od suhozida (gromača), lutaju tisuće ovaca, a nebom kruže bjeloglavi supovi i gnijezde na nepristupačnim liticama. Tu se obilje i prirodnog i kulturnog nasljeđa nerazdruživo ispreplelo u kulturni krajolik (ignorirajući tako podjelu resora dvaju nadležnih ministarstava…)
Mrgari –suhozidne višeprostorne ovčare u obliku cvijeta na otoku KrkuPrastara građevinska tehnika suhozida (gromače), tj. gradnja slaganjem kamena bez ikakva vezivnog materijala, još je uvijek očuvana u pučkoj tradicijskoj arhitekturi ovoga kraja. Njezin su najdojmljiviji i najrjeđi primjer mrgari, kompleksne višeprostorne ovčare od suhozida, s tlocrtom u obliku cvijeta, koje se koriste za razvrstavanje ovaca različitih vlasnika. Ti ogromni suhozidni cvjetovi, desecima metara u promjeru, ukrašavaju općinska pasišta (komunade) svega triju mjesta (Baška, Jurandvor i Batomalj) na najjužnijem dijelu otoka Krka, u kojima se još održava tradicijski običaj kolektivnog spravljanja ovaca. Na Krku mrgara ima deset, od čega su troji napušteni, a sedmori se još koriste, dok ih na susjednom nenastanjenom otoku Prviću ima još pet. Najveći od njih mogu primiti i do 1500 ovaca, sakupljenih po krševitim visoravnima kojima poludivlje lutaju u ljetnoj polovini godine. Stado se utjera u središnju prostoriju (sala) i zatim razvrstava (trka) u periferne odjeljke (mrgariće) što je okružuju poput latica, kroz otvore (škulje) ili prolaze (lazi). Građeni su pretežito od jednostrukog suhozida (unjulice), pa su dosta krhki i traže redovito održavanje, što obavljaju njihovi graditelji, vlasnici i korisnici, domaći pastiri. Oni im i mijenjaju oblik, pa i tlocrt, prema svojem nahođenju i trenutnim potrebama. Cvjetovi kameni, ali ne i okamenjeni!
Mrgari su jedinstveni, rijetki i lijepi, a njihova krhka ljepota svakako zaslužuje zaštitu i očuvanje, ali ne i konzervaciju. Jer konzervacija bi značila napuštanje, a ti golemi cvjetovi venu i propadaju ako se za njih ne brinu. Mogu preživjeti samo ako ostanu u aktivnoj uporabi, što ujedno znači i prihvaćanje njihovog stalnog mijenjanja.
Koliko je (za sada) poznato, osim na krajnjem jugu otoka Krka i na susjednom otoku Prviću, takvih mrgara u obliku cvijeta ima na jos dva otoka u svijetu: u Walesu na otoku Velika Britanija, te na Islandu. Ako netko sazna za još koji primjer, neka se oglasi.
Nadam se da vam se ovo svidjelo.
