Hvala Kigore na prekrasnim slikama Plitvičkih jezera.
Odmah me podsjetilo na moje izlete. Prvi put sam bio negdje u 5., 6. razredu osnovne škole. Otada još desetak puta. Zadnji put, čini mi se, u lipnju 2012. Padala je kiša k'o iz kabla. A ekipa invalidi, stvarno. I krenemo mi. Kad na pol puta do jezera, nakon ulaza, kaže meni kolega da on više ne može jer ga žulja nožna proteza. Kud sad s njim?. I zovemo mi njihove rendžere. I oni nas savjetuju da se spustimo još stotinjak metara pa da će ga transportirati do hotela, ne znam kako se zove. I stvarno evo njih s nekim terencem. A ja si mislim kog vraga ću po toj kišurini gledati . I ja - hop s mojim D. u auto, pa u hotel kraj kamina. A travarica doooobra. Kaže kelner da je napravljena od sto travi, velebitskih. I tako kolega i ja pijuckali travu umjesto gledali jezera.
Ima još nešto. Moj trećemajski kolega P., kad mu je sredinom osamdesetih dojadilo, otišao u privatnike. I otvorio s još jednim malo brodogradilište u - Čavlima!!! I lijepo je to išlo, dok je išlo...
U špici su zapošljavali i pedesetak radnika. Jedan od poslova im je bio ovi brodići na elektro pogon za Plitvička jezera. Čini mi se da su napravili tri komada. Jedan se zvao Brundo, ili Medo? hmhm. Vjerujem da su još u upotrebi.
