Snijeg i lijepi dan - zar može bolje
PRvi problem je bio naći mjesto za parkirati, oćišćena je bila samo cesta i tim snijegom zatrpana uobičajena parkirana mjesta. Nakon blage "razmjena mišljenja" o tome tko ima pravo gdje parkirati posudili smo lopate iz Dopolavoro i "iskopali" jedno pakrirno mjesto. PRvobitni plan je bio da krenemo od planinarskog doma ali je ostao pod snijegom parkirališta.
Početak staze, zapravo ceste niej po ničemu zanimljiv, zapusi su na prvih desetak metara napravili neprobojnu barijeru za sva vozila (osim ralice), ali nekon toga je cesta bila skoro pa čista - desetak metara pa opet zapusi, čisto. zapusi ... pa sve više zapuha.
Dubina/debljina snijega je u prosjeku bila 30-tak cm, s time da je mjestimično (rijetko) bilo i samo par cm, a na par mjesta i dobar metar.
Debljina ovog zapuha na lijevoj strani je i preko metar:
Pogled unazad :
Nakon toga je staza prilično monotona - sreli smo ralicu koja je ostala zaglavljena od jučer i moram reći da se mučila čišćeći snijeg nizbrdo. Mislim da smo išli cca istom brzinom mi usbrdo a ralica nizbrdo.
No zato je na vrhu bio predivan pogled na sve strane :
Pogled preko Ćićarije prema Sloveniji:
Pogled prema jugu Istre preko grebena:
Pogled na Platak i Radeševo (vide se i lokacije par Rupnik bunkera ali samo ako se zna kamo se treba gledat
):
Još malo pogleda preko grebena:
Pogled na Vojak:
Ekipa u vodonepropusnim hlačama uživa u snježnim radostima
Ovuda bi se došlo da smo se popeli po "istarskoj" strani - ovaj put smo se spustili tim smjerom:
Puno se je lakše ovuda spuštati nego penjati
Pogled na prijevoj i raskršće:
Na istarskoj strani staza je gotovo pa idilična:
I za kraj pogled na vrh ispod kojeg smo (skoro pa) krenuli :