Uređenje bunara iz terezijanskih vremena na lokaciji Žive vodice na Velebitu
Na velebitskom kršu voda je pravi dar s neba koji su stanovnici morali znati iskoristiti i zadržavati. Velebitski stočari koristili su trazličite metode kako bi zadržali vodu na površini - zatvarali su pukotine ili razlome u stijenu glinom ili zemljom, klesali korita u kamenu, gradili kamene rezervoare - šterne. Voda koju nisu uspjeli zadržati nestajala je vrlo brzo u podzemlju. Izvori, mjesta na kojima voda iz podzemlja izlazi na površinu, na području Sjevernog Velebita prava su rijetkost!
Mjesto o kojem govori ova fotoreportaža na kojem se nalazi maleni izvor velebitski su stočari nazvali Živa vodica, a sam izvor "pišteljak". Za njih je ovo mjesto imalo posebno značenje, jer ono je bilo i izvor života u ovom krškom terenu. U blizini "pišteljaka" napravljena su i dva bunara, po narodnoj predaji po nalogu carice Marije Terezije.
Gornji bunar, koji je služio za piće, prihranjuje se vodom iz "pišteljaka", i vodom iz malog izvora smještenog na dnu bunara. Odvodnim kanalom voda iz Gornjeg bunara ulazi u Donji bunar koji je služio za napajanje stoke. Kako se voda ne bi izgubila u podzemlju, stočari su dno Donjeg bunara zatvorili glinom, a bočne stijenke oba bunara obzidali klesanim kamenim blokovima.
U vrijeme dugotrajnih vrućina, kad bi okolne šterne ostajale suhe, stočari su po vodu za sebe i svoju stoku dolazili na Žive vodice i iz udaljenosti od 15 km, i čekali u redu za vodu i po nekoliko sati. Nerijetko su zbog vode izbijale i tučnjave!
Više na linku:
http://croinfo.net/vijesti-regija/7989-ureenje-bunara-iz-terezijanskih-vremena-na-lokaciji-ive-vodice-na-velebitu.html
