Forum Udruge 051
Događaji u Gradu i šire => Koncerti => Autor teme: jazbac - 11.04.2012., 09:55:01
-
Otvaram novu temu, a po nazivu shaćate o čemu se radi. Kao jedan od učesnika i članova mikovske karavane pokušat ću radovito stavljati pričice o MIK-u i oko MIK-a, naravno one koje neće moći pročaitati u ostalim (službenim) medijima. Biti će tu i žutila: ogovaranja, tračeva i svega sličnog što nas ljude zabavlja u dokolici. Nadam se i vašoj suradnji kroz komentare, a vrlo rado ću odgovoriti i na sva vaša pitanja, na koje znam odgovor, naravno.
Za početak evo popisa autora i izvođača po abecednom redu naziva pjesme:
ČOVEK OTROK JE ZAVAVEK - Duško Jeličić i Antonio Krištofić
(Mauro Staraj – Alfred Šaina/Mauro Staraj – Mauro Staraj)
DAJ MI KAPJU VODI - Damir Kedžo
(Robert Grubišić – Marina Valković – Robert Grubišić)
DALMACIJA DI KVARNER BUŠIVA - klapa SOL
(Branko Barbir – Branko Barbir – Robert Grubišić)
DUŠE SU NAN VEZANE - Giuliano
(Duško Rapotec Ute – Robert Pilepić – Aleksandar Valenčić)
EVVIVA EL VIN DELL'ISTRIA - Daniel Načinović
(Daniel Načinović – Daniel Načinović – Aleksandar Valenčić)
GOOD BYE - grupa Trend
(Robert Grubišić – Alan Crnković – Robert Grubišić)
ISTRIJANKE - Oliver J. Berekin
(Oliver Jakovčev – Sanja Kokotović – Aleksandar Valenčić)
JUBAV SU ŠIPUNI - Katja Budimčić
(Robert Grubišić – Marina Valković – Robert Grubišić)
LA VITA - Alen Polić i La Miela
(Ines Prajo – trad. / A. Kunštek – Tihomir Preradović)
LETO NA KVARNERE - Yamas
(Tajana Dukić – Tajana Dukić – Voljen Mlakar)
MARIJA, ZVA SAN JE MARIJA - Kićo Slabinac
(Andrej Baša – Andrej Baša – Andrej Baša)
MORE JE MOJA KUĆA - Joso Butorac
(Ivan Žan – Robert Pilepić – Robert Grubišić)
NASRID MORA - Helena Brajković
(Robert Grubišić – Robert Pilepić – Robert Grubišić)
NE ZAMIRI - Ana Horvat
(Anton Justić – Ivica Hriljac – Anton Justić)
REČI MI LUČIJA KAMO DA POJDEN - Lado Bartoniček
(Lado Bartoniček – Lado Bartoniček – Lado Bartoniček)
ROŽICA - Vesna Nežić Ružić
(Goran Kauzlarić Griff – Ljubica Bestulić Stanković – G. Kauzlarić Griff)
SI SU DOŠLI - Gina Picinić
(Andrej Baša – Andrej Baša – Andrej Baša)
SPOD FERALA - Highlanders
(Bruno Krajcar – Daniel Načinović – Mauro Giorgi)
SRIĆA - Valentina Briški i Toni Markovski
(Ines Prajo – Ariana Kunštek/Bartol Randić – Ivo Popeskić)
TANAC OD ŽIVOTA - Robertino Grbac
(Robertino Grbac – Robertino Grbac – Aleksandar Valenčić)
A evo i gradova domaćina:
23.06.2011 Opatija
24.06.2011 Sv. Petar u Šumi
25.06.2011 Bakar
26.06.2011 Umag
27.06.2011 Gračišće
28.06.2011 Rijeka
29.06.2011 Novalja - Generalna proba
30.06.2011 Novalja - Finalna večer
-
Ni ove godine Karin Kuljanić nema na MIK-u...... :(
-
meni se Karin baš ne sviđa.....jako mi se zamjerila kad sam bila u rodilištu...a ona u obilasku u viziti....samo se ulagivala primarijusu a nas rodilje gledala je ko da smo kužne, sa gađenjem naprosto.
a njena mama mi je predavala engleski u SŠ...većeg snoba i pokondirene tikve od te Margarete Kuljanić davno nisam vidjela.
-
:palacgore Tračevi su počeli padat. Reko bi Mamić: Ajmooooo! :yes
-
Svojevremeno (devedesetih) sam čula da je unutar MIK karavane pravi kupleraj.
Jedna moja ex kolegica je bila neki back vokal ili neš slično....a bila je jako jako hmmm.....veselog...... ponašanja.
:rollin2
-
:palacgore Tračevi su počeli padat. Reko bi Mamić: Ajmooooo! :yes
Khm, nije li ideja bila da ti nama prenosiš tračeve a ne obrnuto :lol1
-
:popcorn
-
Svojevremeno (devedesetih) sam čula da je unutar MIK karavane pravi kupleraj.
Jedna moja ex kolegica je bila neki back vokal ili neš slično....a bila je jako jako hmmm.....veselog...... ponašanja.
:rollin2
Moje višegodišnje iskustvo govori da se ne bi moglo baš govorit o kupleraju. Preteška riječ. Kako većinu karavane čine umjetnici (i oni koji to pokušavaju biti) može se reć da je i ponašanje malo izvan uobičajenih gabarita, drugim riječima malo slobodnije i otkačenije. Ajmo reć nešto kao exkurzija. Postoje oni koji trče za pijatom, koji trče za čašicom, koji trče za suknjom, a naravno i sponzoruša fasciniranih lokalnim zvjezdicama.
Nakon 2-3 dana već se slože ekipe koji si pašu pa se i druženja u otprilike 12-satnom programu koliko uobičajeno traje jedan MIK-ovski dan (od 15.00 do 3.00) tako složena. Nakon putovanja i dolaska u neki grad gdje se priređuje (šablonizirani) doček, ekipice se grupiraju, ispijaju kavice i uglavnom tračaju jedni druge. Kvazi menađeri i roditelji budućih potencijalnih zvijezda upucavaju se i plaćaju pića renomiranijim autorima nudeći suradnju. Slijede nervozne pripreme, obleka, šminkanje i friziranje pri čemu veće "zvijezde" smatraju da imaju pravo prednosti te da mogu do u nedogled maltretirati tete koje šminkaju i friziraju tražeći od njih da naprave nešto, a ni same ne znaju što. Prije izlaska na pozornicu slijedi upjevavanje i uglavnom lažno i kurtoazno hrabrenje kolega.
Po završenom nastupu autsideri odlaze u garderobu na presvlačenje dok favoriti grizu nokte i nervozno pogledom traže inspicijenta očekujući poziv na proglašenje. Favoriti se uglavnom znaju nakon prve dvije večeri, a postoje dvije vrste; stvarni favoriti sa dobrim pjesmama i "favoriti na domaćem terenu", znači oni koji osvajaju nagradu, ali samo u svom gradu.
Nakon što se proglase pobjednici slijedi faza opuštanja i juriš na švedske stolove. I tu postoje favoriti, odnosno oni za koje se zna da će se prvi uhvatit pijata.
Nakon zaslužene okrijepe dobra ekipa se uhvati pjesme, dio njih im se priključi. Kada je pjesma na vrhuncu inspicijenti počnu tjerat jato u bus u kojem se ponekad nastavlja party do Rijeke.
Tako otprilike izgleda jedan uobičajeni dan!
-
Jazbac-ta moja priča koju "pošto kupila po to prodala" je stara bar 20 godina.
To je bilo početkom devedesetih...možda je bilo više lovaca i akcije nego danas?
-
meni se Karin baš ne sviđa.....jako mi se zamjerila kad sam bila u rodilištu...a ona u obilasku u viziti....samo se ulagivala primarijusu a nas rodilje gledala je ko da smo kužne, sa gađenjem naprosto.
a njena mama mi je predavala engleski u SŠ...većeg snoba i pokondirene tikve od te Margarete Kuljanić davno nisam vidjela.
vidiš, ja znam cijelu familiju, nisam stekla takav dojam, možda zato jer se poznamo.... :greensmile
-
moguće.
ali prefesoricu Kuljanićku smo mrzili radi njenog preseravanja jako....hvalila se kako izmjenjuje čestitke sa Neil Armstrongom i pričala slične gluposti.....snob baba. iako sam ja imala kod nje odličan nije mi se nimalo sviđala.
-
Jazbac-ta moja priča koju "pošto kupila po to prodala" je stara bar 20 godina.
To je bilo početkom devedesetih...možda je bilo više lovaca i akcije nego danas?
... vise a k c i j e :bravo5,
as ni bilo ni klompa ni interneta, zato je bilo sigruno vise reale nego virtuale :greensmile
-
... vise a k c i j e :bravo5,
as ni bilo ni klompa ni interneta, zato je bilo sigruno vise reale nego virtuale :greensmile
Ma su zato ljudi vavek isti - tračati volimo si - i onda i sada, a posebno napuhivat svoje pobjede i tuđe "poraze" ;D
-
Pa evo kad ste se već uhvatili dotične gospođe mogu i ja reć par riječi. Poznate su mi stvari o kojima pišete i već sam o tome čuo. Ja, međutim, nemam nikakvih loših iskustava. Dapače, kad mi je hćer rađala bila je vrlo ljubazna s njom, a i ja sam dobivao od nje sve informacije iz prve ruke kad god sam ju nazvao. To je što se rodilišta tiče. Što se glazbe tiče i tu kruže priče o napuhanosti, prejakom egu, glumljenju zvijezde itd. Opet i tu mogu reć da samo uvijek imali korektnu suradnju, da je prema kolegicama i kolegama koji su debitirali u toj priči bila vrlo dobronamjerna i pružala im podršku.
Možda da iznesem i par manje poznatih stvari: po prvi puta na MIK-u se pojavljuje 1994. godine sa pjesmom Mirjane Bobuš "Zami me sobun sakamo". Osvaja 3. mjesto publike i nagradu za najboljeg debitanta. Mirjana Bobuš poslala je tu pjesmu na natječaj za MIK s namjerom da ju ona sama izvodi, no umjetnički direktor Andrej Baša odlučuje pjesmu dati mladoj debitantici koja je prije toga imala zapažen nastupa na uvertiri festivalu koja se zvala "Moj prvi MIK" i koja je na žalost ukinuta. Zbog toga dolazi do svađe Baše i Bobušice, a Karin postaje kolateralna žrtva tog sukoba i prošlo je dosta vremena dok su ona i Mirjana postale velike prijateljice i suradnice. Zanimljiva je i priča da je Karin na "Moj prvi MIK" došla na nagovor svog profesora glazbenog Ivice Badurine, autora velikog hita "Da te mogu pismom zvati" koja je, usput budi rečeno, dvije godine bila odbijana na natječajima za razno razne festivale. A nije I. Badurina imao samo talentiranu Karin u toj generaciji svojih školaraca. Ista su generacija još dvojica vrsnih riječkih glazbenika: Vedran Križan, sadašnji klavijaturist Flumensa i Alen Tibljaš, jedan od ponajboljih riječkih bubnjara koji je svirao sa svim boljim riječkim bandovima.
Osim na MIK-u Karin je pokušavala proboj i na hrvatsko tržište putem splitskih festivala, no bez većih uspjeha. Između glazbene i profesionalne karijere ona je ipak prednost dala profesionalnoj tako da su njeni nastupi izvan festivala vrlo rijetki. Najviše je nastupala u programu pod nazivom "Primorska noć" sa Mariom Battifiacom, Mirjanom Bobuš i Robertom Grubišićem.
Za sada ne znam razloge izostanka s ovogodišnjeg MIK-a, ali čim saznam ja saznat ćete i vi.
-
Još najbolje da ne bi bila ljubazna prema tvojoj kćeri kad te poznaje.
-
Nastavljamo sa insajderskim pričicama o MIK-u nakon kratke pauze, zbog moje odsutnosti te činjenice da je trebala proć određena faza u pripremama za festival. Pjesme su snimljene i po prvi puta puštene u eter više od mjesec dana prije početka festivala. Je to dobro ili nije??? Ja bi rekao da je to "mač sa dvije oštrice". Pjesme će publici biti "u uhu" tako da će glasanje publike biti objektivnije, a neke lokalne zvijezde koje glasove dobivaju na temelju stare slave ovime će ipak biti malo zakinute. Na desnoj strani web stranice festivala morete si preslušat pjesme:
http://www.festivalmik.com/
U pravilu prve reakcije na nove pjesme daju sami učesnici festivala - izvođači i autori. Zahvaljujući sveprisutnom FB jedan drugome hvale pjesmu i sa figom u džepu proglašavaju kolege unaprijed pobjednicima. Naravno, da i ja imam svoje mišljenje o tome kakvi će biti rezultati na samom festivalu, a što će se vrtiti na radio stanicama. Uvijek postoji taj nesrazmjer, ali to ću ipak zadržat za sebe.
Općenito, kao dugogodišnji insider o pjesmama mogu reć sljedeće:
Pjesme su nešto kvalitetnije od prosjeka zadnjih godina
Izrazitog favorita nema te će se glasovi puno dodjeljivati prema "mjestu boravka"
Primjetno je da većina izvođača ima pjesme otprilike u rangu i stilu dosadašnjih svojih uradaka, a i autorski rukopis je vrlo prepoznatljiv
Pažljivom promatraču ne može promaći činjenica da uz časne izuzetke Vesnu Nežić Ružić i Duška Jelićića nedostaje gotovo kompletna postava zadnjeg MIK-ovskog desetljeća (K. Kuljanić, M. Battifica, M. Bobuš, A. Vitasović, Jozefina i Trio Rio itd.) tako da neka nova imena polako postaju "inventar MIK-a" koji na festival ulaze gotova pa sa pozivnicom, a ne putem natječaja.
Sada su izvođači u fazi smišljanja scenskog nastupa i izbora garderobe pa kada nešto nanjušim opet se javljam :greensmile
-
A nije I. Badurina imao samo talentiranu Karin u toj generaciji svojih školaraca. Ista su generacija još dvojica vrsnih riječkih glazbenika: Vedran Križan, sadašnji klavijaturist Flumensa i Alen Tibljaš, jedan od ponajboljih riječkih bubnjara koji je svirao sa svim boljim riječkim bandovima.
Zaboravio si još jednog vrsnog glazbenika koji je produkt glazbenog odgoja u Osnovnoj Školi "Nikola Tesla" (ako se dobro sjećam, on je bio u onoj generaciji kada je Badurina otišao sa Škole, pa je dio glazbenog odgoja stjecao kod učiteljice Jadranke Derete): Odlaskom "generacije 71/72", kojoj su pripadali glazbenici koje si naveo, za bubnjeve školskog benda zasjeo je Branimir Gazdik, no u nedostatku ostalih instrumentalista (najviše zbog odlaska Badurine) bend je kroz koju godinu rasformiran.
-
Ah, kvragu, nema me doma kad je MIK u Opatiji. :(
Morat ću u Rijeku.
Jesu karte već u prodaji?
-
@Jean, puno hvala na informaciji. Nisam zaboravio, nego taj detalj nisam znao, a Braneta znam. Vrhunski muzičar i veliki pozitivac.
@Aisling, mislim da nisu još u prodaji. Nemam informaciju ni gdje bi se u Rijeci MIK trebao održati. Ukoliko nisu u pitanju loši vremenski uvjeti, onda je, po meni, odvlačenje MIK-a u zametsku dvoranu totalni promašaj i zapravo totalni promašaj duha ovog događanja.
-
Imaš pravo, i meni bi Zamet bilo najlošije rješenje. Ali valjda ćemo uskoro saznati koju će varijantu ponuditi, i za suho i za mokro vrijeme i za buru
(zvuči kao reklama za trovremenski taf).. :greensmile
-
kapituliram i priznajem da sam subjektivna, uostalom kao i većina ljudi, a Karin, moram priznat, zaista lijepo pjeva :skartoc
a kakva je u privatnom životu znate vi,a mene osobno ne zanima previše :lol2 ipak me zanimaju više muški pripadnici estrade :lol3
-
Men se dopalo kad je pred par godina Duško Modrinić pjevao na MIK-u.
On mi je jedan šestan mladić... :greensmile
I jedna moja subjektivna opaska. Pjesme Lada Bartoničeka su mi smrtno dosadne... (http://www.totalfootballforums.com/forums/style_emoticons/default/yawn.gif)
-
Krenulo se, eto u zadnju fazu priprema. Haljine i ostala oprava je spremna, scenski nastupi više-manje uvježbani, u petak je prva proba s orkestrom i karavana kreće....
Naravno, u ovoj fazi najveću pažnju insajderskih priča privlače tračevi, priče i pričice zašto netko ne nastupa (a za koga se smatra da je festivalski inventar). Uglavnom nitko ne govori istinu (bar ne do kraja) i svi govore kako ove godine pauziraju jer im se ne ide, jer im to nije interesantno, ne ispleti se itd. Svi bi oni išli, ali činjenica je da je MIK lokalnim pjevačima (pre)skupa investicija. Pjesma košta cca 1.000 eura, a treba još potrošit izvjesnu sumicu za nekoliko haljina ili odijela. Putni troškovi mogu se izbjeći ukoliko putujete busom organizatora, ali teško ćete izbjeći ispijanje beskonačnih cuga u vremenu između dočeka koji priređuju domaćini i početka samog festivala. E, tu je već potrebno iskustvo da biste znali izbjeći uvijek iste parazite koji su zaboravili novčanik ili im se odjedanput jako žuri nakon što popiju pa ne stignu platit.
Možda najnekoretniji komentar na ovogodišnji MIK dao je moj jako dobar prijatelj i izuzetno cijenjeni kolega Alen Vitasović. Vjerovatno je bio u nekoj svojoj depresivnoj fazi kada je na FB tvrdio da on već godinama ne nastupa na MIK-u?!, zatim da MIK ne zaslužuje u svom nazivu imati Istru budući da nema istarskih izvođača što uopće nije točno, a možda najgore od svega mi je što je ismijao nastup Kiće Slabinca na ovom festivalu. I to on koji je i prošle godine nastupio na Zlatnim žicama Slavonije. Osobno mislim da na svakom MIK-u mora biti i netko kvalitetan izvana, naravno, ne na uštrb domaćih izvođača. Žalosno je, međutim, da se tim hrvatskim estradnjacima plaćaju troškovi dok domaći moraju sve sami financirati.
Kićo Slabinac stari je prijatelj i suradnik Andreja Baše direktora i vlasnika festivala, a sticajem okolnosti našao se u velikim životnim problemima i Andrej mu je pružio ruku pomoći da ga malo "podigne". I to je ok. Podsjećam samo da su Kićo Slabinac i grupa 777 "rasturili" Splitski festival 1985. godine sa pjesmom "Serenada i mandoline". Kažem rasturili jer je pobjeda bila namjenjena jednoj nadolazećoj dalmatinskoj zvijezdi, a i inače gotovo je pravilo da izvođači koji nisu iz Dalmacije ne mogu pobijediti na Splitskom festivalu.
I dalje traju priče i pričice o mogućim pobjednicima. Osobno, ne bih prognozirao unaprijed osim što sam gotovo siguran da će stručni žiri pobjednicom proglasiti odličnu mladu riječku pjevačicu Anu Horvat koja pjeva pjesmu Bodula Antona Justića "Ne zamiri".
Najviše brundanja među učesnicima festivala izaziva klapa SOL koja vuče za sobom cijli autobus glasača i vrlo vješto upravljaju glasačkom mašinerijom. Baš me zanima što će bit ove godine kada nikako ne spadaju u favorite.
-
I, gdje na kraju bude MIK u Rijeci? Nisam našla taj podatak.
-
ajme alen vitasović.......pametan, baš prekrasan figurom, nažalost preveliki emotivac, odličan glas i stas, nažalost nakon faze sa morožinom nikad nije dosegao taj vrh. hrvatska, fala bogu blaža, verzija mog idola jima morrisona.
radije pišem o njemu nego o karin.
za sada smo samo virtuelni frendovi, ali lik je OK. iznenadio me znanjem na VIP najslabijoj karici.
-
Mikovska karavana kreće danas u 16.15 sa Delte put Opatije. I tako svaki dan otprilike ista shema. Zavisno od udaljenosti odredišta sa Delte se kreće između 16 i 17 sati, u 18.00 je doček koji priređuju domaćini u 19.00 tonska proba i u 21.15 počinje festival. U 23.30 proglašavaju se 3 prvoplasirana po glasovima publike, u 24.00 je domjenak koji priređuju domaćini i u 1.00 povratak prema Rijeci. To je otprilike to što se hodograma tiče.
A Rijeka! Rijeka je zapravo najcrnija točka u cijeloj MIK-ovskoj priči. Rijeka je jedini grad domaćin koji ne priređuje doček niti priređuje domjenak po završetku festivala.
Rijeka - metropolo čakavštine SRAMI SE!
Ali o tom potom ćemo još zboriti!
-
Meni je Alen Vitasović bio super u ČaVal fazi , ali isto kao i ostali iz tog razdoblja: Šajeta, Battifiaca, ... dok nisu prešli na književeni. Nisu se prelaskom na književni pokvarili ali su se "utopli" u masi pjevača koji već pjevaju na "književnom" jeziku.
-
alen je bio super glazbeno na prvom albumu, kojeg ima na kazeti, znam da mu je pjesme pisao Livio Morožin, sjećam se legendarne "jenu noć" koji sam prvi put čula 1993.
kao čovjek, mislim da je OK, pustimo sve treševe koje je pjevao, a bilo ih je....
uostalom, rekla sam već ne znam kome da mi je fb frend kojem sam uputila bezobrazno pitanje zašto toliko pije. čovjek mi je objasnio. i objašnjenje je OK.....
nažalost vidjela sam plakat za koncert na koji naravno da nisam stigla. voljela bih ga pitat uživo.
PS: što se gluposti tiče, pravi sam majstor. mm i njegova sestra su me spriječili da popričam sa davidom bowiem 1990. na koncertu u zg. bila sam samo par metara od njega i glupost je da sam tu priliku propustila. :-[
-
Moremo reć da je krenulo. I to ne bilo kako. Moja ekipica odnijela je premoćnu pobjedu u Opatiji, u gradu gdje smo doma što je olakšavajući faktor, ali i mač s dvije oštrice. Od 500 podijeljenih listića što znači 1000 glasova osvojili smo 290 glasova. Znači na 65% listića bila je zaokružena naša pjesma. Sljedeće plasirani, klapa Sol dobila je 109 glasova, a trećeplasirana Gina Picinić 65. Znači pobjeda čista ko suza :yes!
Da ne koristim ovaj forum za samoreklamu i da bih se hvalio evo i još par kratkih pričica. Na žalost, na MIk sam doletio u zadnji čas sa svadbe tako da sam propustio sam doček i tonsku probu na kojoj se zapravo čuje najviše zanimljivih tračeva. Također, zbog navale čestitara nismo stigli ni na domjenak, odnosno stigli smo, ali na doslovno opustošene stolove. Na "maloj ljetnoj" je bio organiziran domjenak, a DJ Šajo puštao je muziku iz 80.-tih. Pića je bilo u izobilju, ali pazi ovo: vino i pivo mogli ste konzumirati neograničeno dok ste sok morali platiti 15 kuna! :facepalm
Gradonačelnik Opatije je iskoristio prigodu kada nam je uručivao nagrade za 1. mjesto za samopromociju i samoreklamu obećavši druge godine finalnu večer MIK-a u Opatiji ili na Ljetnoj ili u novoj dvorani za čiju izgradnju zasluge, naravno, pripisuje sebi.
A što se nagrada tiče :facepalm SRAMOTA! Čovjek ne zna da li da se smije ili plače kad pogleda u poklon paket koji je Dujmić samodopadno uručio na proglašenju.
Nas dvojica, autori skladbe dobili smo:
1 knjižicu : "Zlatna knjižica opatijskih gostiju"
1 mali stolni kalendar sa slkama opatijskih manifestacija
1 ulaznica za 1 osobu za mjuzik "Cabaret" 4.7.2012.
1 ulaznica za 1 osobu za mjuzikl "Producenti" 13.7.2012.
1 program manifestacija u organizaciji Festivala Opatija
I ča sada? Maurich i ja moramo se posvađat: tko će prvi pročitat knjigu, čiji stol će krasit kalendarčić i tko će na koji mjuzikl! :greensmile
Danas je na redu Sveti Petar u šumi. Zbog sinoćnje pobjede danas nastupamo 1. što je veliki hendikep, ali nema veze ja ionako festival ne doživljavam natjecateljski.
-
Bravo momce ... Samo naprijed! :bravo
-
(http://www.novilist.hr/var/novilist/storage/images/multimedija/foto/melodije-istre-i-kvarnera-u-opatiji-foto-d.-skomrlj/fo236x210/1622905-1-cro-HR/FO236X2_gallery_embed_item.jpg)
:greensmile
http://www.novilist.hr/Scena/Glazba/MIK-2012-Opatijcima-najdrazi-Dule-i-Antonio (http://www.novilist.hr/Scena/Glazba/MIK-2012-Opatijcima-najdrazi-Dule-i-Antonio)
-
:bravo2 jazbac! Nisan znal da delaš muziku./ a fanj tega ja ne znan ča ne/,
Prvo si me razveselil z onistemi hartami z graničnemi kamiki a sad još i ovo. Saka čast.
Valda će bit ka prilika da se upoznamo i va živo.
Puno sreći naprvo!!!
-
Hvala Milić. Mi autori smo malo manje exponirani od pjevači pa nas šira javnost manje pozna. Neorrmende da ćemo se negdere trefit. Sako toliko je kakova expedicija.
A sada nastavljamo ovu INSIDE STORY:
Iako sam ovu priču zamislio kao jedan objektivni pogled unutar karavane koji nije dostupan širokim masama, na žalost, opet moram biti subjektivan i to iz razloga da je većina priča, pričica i tračeva vezana uz borbu moje ekipice sa klapom SOL za pobjedu na ovom festivalu.
Naime, naslućuje se (što ne mora biti točno) da će duet Dule - Antonio voditi borbu za pobjedu sa klapom SOL. I sve bi to bilo u redu i normalno da Pažani ne vode jednu agresivnu i pomalo nesportsku kampanju u borbi za glasove. Na koncerte dolaze njihovi "navijači" organizirano sa autobusom te navijanjem u stilu nogometnih utakmica stvaraju atmosferu koja ostalu publiku dovodi do uvjerenja (ili zablude) da je njihova klapa najbolja. Sinoć je u Svetom Petru u šumi jedan član njihove navijačke skupine fiziučki nasrnuo na hostesu koja mu nije dala glasački listić.
Takvim ponašanjem okrenuli su cjelu karavanu protiv sebe dok mi dobivamo iskrenu i bezrezervnu podršku svih kolega koji smatraju da je Dule zaslužio da pobjedom okruni svoju prebogatu karijeru. Nadam se da će nam publika sljedećih večeri dati svoj glas kako bi na pošten i moralan način došli do pobjede. Zbog obaveza kolumnu nastavljam popodne ili sutra ujutro! :bravo4
-
Jazbac,mi smo uz vas! Dule je zakon! :bravo5
-
Jučerašnji hiperaktivni dan, što u mojem životu i nije rijetkost, razlog su što danas nastavljam sa mojom inside story, ali povratkom na nedjelju i Sveti Petar u šumi.
Da se MIK i mali gradovi vole to je već i ofucana priča, ali na žalost svake godine se potvrđuje pravilo da su mali gradovi puni duše i otvorena srca neusporedivi domaćini sa velikim gradovima. Karavana koja je sa 2 autobusa krenula nedjelju popodne sa Delte stigla je oko 18 sati u Sv. Petar u šumi. Blokada prometnica, brojni volonteri u reflektirajućim prslucima daju naslutiti da se sprema "nešto veliko". Pleše se i svira balun, a oko ograđenog prostora tiskaju se najviše mame i none s djecom. Njihove friške frizure i pomalo svečana odjeća pomiješane su u zraku sa osjećajem uzbuđenja što mogu uživo na svega 2-3 metra vidjeti svoje glazbene ljubimce. Vesna Nežić Ružić ponosno na čelu kolone sa smiješkom maše domaćinima kalkulirajući kako bi i time pokupila još koji glas, a kolegama iz karavane stavlja do znanja da je to njen teritorij. Jedna mama (dobraaa!) povlači svoju mladu tinejdžerku i glasno joj govori bez srama upirući prstom: " glej Noaaaa! Viš ono ti je Mauro s Koktelsiiii" i sugerira joj "ala šu mu mahni!". Djevojčica rađe gurne prst u usta, ali zato Mauro z Koktelsi spremno maše njoj. "A viš ga Kićo Slabinac. Ma se je propijo podebelija", "A ča ni ono, oni kako se ono zove, Đulijano?" , "Aj vero je, a viš na televiziji se ne vidi da mu lase fale po vrhu glave".... I tako kroz špalir Supetaraca stižemo na glavni trg koji se nalazi ispred crkve i pavlinskog samostana. Dočekuje nas kostimirana "Srednjevjekovna straža" te upravitelj samostana pater Caszlaw, pavlin, i načelnik općine Mario Bratulić. Nakon pozdrava, pater Caszlaw nam na ne baš perfektnom hrvatskom priča vrlo zanimljivu povjesnu priču o ovom samostanu. Dolazim i do nekih zanimljivih brošurica, ali o tom potom u drugoj rubrici. Nakon tih cereminija domaćini iznose na stolove ovale sa pršutom, sirom i sušenim kobasicama. Naravno da su se tu našle i boteljke njihovih lokalnih vinara. Brojne volonterke sa osmijehom na licu (vjerovatno sretne zbog časti što se mogu družiti sa pjevačima) iznosile su ovale i ovale koliko god smo mogli pojesti. Ogromna škrinja bila je do vrha puna pive, mineralne i cole. Samoposluživanje. A nakon što su primjetili da na ovalima ostaje pršuta počele su iznositi slatko. Doznajemo da su to Supetarke same pekle. "Tistega provajte, ga je pekla moja mama, ma propijo onako po starinsku. Je z domaćemi jaji, a fila z domaćun marmeladun, se ćuti, ča ne?" Zahvaljujem lijepoj Snježani (ime sam doznao odmah, a moj kolega Mauro pokazao mi je u busu na povratku ponosno i njen broj mobitela kao da mi pokazuje lovački trofej).
Raspisao sam se o ovom nadugačko i široko iz razloga da vam malo predočim te situacije, ali i iz razloga što se to u jednoj Rijeci ili Opatiji ne može doživjet. Dapače, u Opatiji nas lokalne učesnike samo znaju žicat karte i CD-e, a kad kažeš "od kud mi" odmah ti okrenu glavu je...ći ti mater uobraženu.
Back stage smješten u samostanu mislim da je jedinstveni slučaj. Ne kužim se previše u crkvene redove, ali ti pavlini moraju biti vrlo liberalni budući da se njihov prior vrlo rado družio sa nama, a pogled je spuštao prema dolje samo na masne viceve koje je neumorno sipao Kićo Slabinac, a koji je pateru mrtav ozbiljan ispričao kako je pred samo godinu dana doživio moždani udar i kratku kliničku smrt prilikom čega je došao i do Svetog Petra i to onog na nebu, a ne u šumi. Pohvalio se je Petru kako je prošao sve i sva sugdje bio, dobra vina pio, snaše ljubio itd. te da misli da je zaslužio ključ od rajskih vrata. "A ne, ne" kaže Sv. Petar "ti samo misliš da si sve prošao što se proći da - a jesi li bio na MIK-u?" upita Sv. Petar, a nakon negativnog odgovora pošalje Kiću nazad na zemlju s porukom: kad MIk prođeš možeš mi se vratit nazad."
Pater Caszlaw se grleno nasmijao ovoj Kićinoj dosjetki, a koji je u samo 2 dana svojim šarmom i neposrednošću osvojio sve svoje kolege glazbenike.
Jučer je, na žalost, MIK prekinut zbog kiše. S jedne strane mi je bilo vrlo žao jer smo imali strahovitu podršku publike za razliku od glavnih konkurenata, a s druge strane, ovakvog MIK-a na kojem se zbog straha od kiše ne postavljaju instrumenti nego pjeva na play back bolje da nema. Simpatični Bakrani na čelu sa agilnim gradonačelnikom bez obzira na neodrađen posao do kraja počastili su nas obiljem ribljih specijaliteta. Švedski stolovi su idealna prilika za tračanje i ogovaranje, a moja ekipica zabavljala se kibicirajući Ginu Picinić kako se pokušava odlijepiti od svoje stroge mame koja ju doslovno drži za ruku ne dozvoljavajući curi da se malo zeza sa zločestim muzičarima kojima je na pameti samo jedna stvar. Uskoro se pakiram i krećemo prema Umagu. Zbog pomalo nekorektnog ponašanja navijača naših konkurenata postali smo miljenici MIK-ovske karavane i vjerujte da je veliko, veliko zadovoljstvo kada uđemo u bus tu u Matuljima kod "Dine", a kolege vas dočekaju pljeskom i ovacijama.
Pozdrav dragi koege do sutrašnjeg čitanja, a ako vas put nanese pasajte malo u četvrtak do Gata Karoline Riječke! I budite bez brige da ćete iako ste u publici biti dobro i navrijeme obavješteni o svemu onom običnom oku skrivenom :wavey
-
Ala samo napred i navijan za vas.
I zapameti više vredi gulaš z njoki i LJUBAVJU nego dimljeni losos na posteljici od šampanja i PLJUVAČKE. No to si videl va usporedbe Sv. Petar u šumi i Opatija. :bravo3
-
ova je teme postala opaka konkurecija putopisima :lol3. hvala na ovim divnim opisima iz bekstejdža :bravo2, zaista imam osjećaj kao da sam svaku večer na MIK-u.
-
Pa zato to i pišem KarlaRi, da se osjeti djelić atmosfere. Ako sam u tome imalo uspio bit ću :happydancing
Daklen, jučerašnji dan bio je opet pomalo specifičan. Umag, ni grad ni selo, nit smrdi nit miriše. Autobusi su gotovo na vrijeme krenuli što znači da su zvijezde i oni koji se tako smatraju prvih dana dokazali svoj status šikanirajući ostale svojim kašnjenjem. U autobusu komorna atmosfera što znači da umor pomalo ali sigurno stiže. Kako smo svijesni da u Umagu nemamo nikakve šanse za neki bolji plasman moja ekipa cijelim putem razrađuje strategiju za večeras (Gračišće) i sutra (Rijeka). Ideje su više nego dobre, no da li će polučiti rezulatat? Vidjet ćemo, reko bi slijepac.
U Umagu dakako nema euforičnog dočeka, čak su se i autobusi vrtili po gradu jer nisu znali gdje točno treba stati. Lokalna klapa, odlična orehnjača i muškat popravljaju dojam. Na velikom trgu teku pripreme, postavlja se tehnika, stolice, dok izvođači uglavnom krate vrijeme po okolnim kafićima.
Umag je jedini grad domaćin u kojem se ulaznica ne naplaćuje. "Viš kako lepo" bila je moja reakcija na to saznanje, no kasniji tijek događaja me je potpuno demantirao. Naime, Umag (kao ni Rijeka) nema svoju MIK-ovsku publiku tako da su osim nešto tetica i barbi iz okolnih predivnih sela publiku činili slučajni prolaznici među kojima i nešto stranih turista. Kao i svake večeri podjeljeno je 500 glasačkih listića, kad vidi vraga, nakon što se prišlo brojanju rezultata nedostaje oko 120 listića!!! Izborni inžinjering??? Ma kakvi! Kaže mi Silvana, Duletova žena da je baš promatrala kako se ljudi dižu, odlaze, a glasački listić im služi ili kao suvenir ili se njime hlade ko s lepezom. Bilo ju je sram pitat da joj ih par ostave. Prepoštena je za te rabote, ali se to pokazalo i kao greška budući da smo za samo 4 glasa izgubili 3. mjesto koje bi nam davalo puno veće šanse za ukupnu pobjedu. Ali zato naši konkurenti ne miruju. Da bi se dodvorili publici čak su promijenili i dio riječi pjesme pa je Kvarner zamijenila Istra. Kako je to strogo zabranjeno direktor Baša promptno skače iz svoje stolice u prvom redu i vrlo oštro napada njihovog voditelja. Iako je to po pravilima diskvalifikacija oduzimanjem svih glasova osvojenih te večeri, mi odustajemo od prigovora. Ne želimo pobjedu za zelenim stolom.
Pobjedio je Kićo Slabinac, a reakcija mog tate koji ne može pričekat moje izvješće nego me dođe probudit u 8 sati (a legao sam u 4.30) bila je: Mi Istrijani (i on je porijeklom Istrijan) smo najgluplja nacija. Mi smo uvijek više za druge nego za svoje. I vi bite sigurno pobjedili u Osijeku. Mož mislit!"
Ja branim Kiću da ima dobru pjesmu i sjajnu interpretaciju, ali stari se ne da: "Ma može se tebi pjesma još više sviđat, ali glasi su glasi. Ne smiješ glasat za tujega pjevača pa koliko got imao dobru pjesmu." Lokal patriot od glave do pete.
Domijenak u hotelu Kristal solidan, odnosno obilan, ali ne baš maštovit. Vina lokalnih vinara je bilo u izobilju pa je lagano krenula i pjesma. Moj prijatelj Mauro naletio je oko 10 sati na neke svoje lokalne obožavatelje koji su ga vodali po birtijama tako da je na domjenak, koji je jedva našao, došao u pomalo euforičnom stanju, sa širokim osmjehom i blago telećim pogledom. Iskoristio je tu energiju na uobičajen način: cijeli stol je zabavljao sa pričama o tome kako sam ja Švabo kojemu sve mora biti po špagu, a on vrlo spontana osoba. Kako su kočnice malo popustile izveo je i točku dana: Oteo je Ginu Picinić iz majčinih ruku i zagrljenu ju proveo do autobusa. Mama se samo kiselo smijala. Poneki šegavi učesnici pokupili su iz hotela boteljke koje su ostale tako da se u autobusu nastavilo piti i moram reć vrlo lijepo pjevati. Matea Matić iz Yamasica je uglavnom bila prvi glas, a repertoar od starih domaćih, preko Parnog valjka do Beatlesa. Bože moj, mislim si ja, pogledaj ih, sada se ovdje grle, ljube i pjevaju, a sutra će se opet na polasku mrko gledat i smišljat strategije kako biti bolji od drugog.
Veselim se današnjem odlasku u Gračišće. Vjerujem da će atmosfera biti sjajna, a i publika oko Pazina voli naše pjesme. A veselim se i Rijeci, ne zbog grada i gradonačelnika, već zbog domaće publike, a možda zapazin i kojeg člana foruma na Gatu :greensmile
-
Izveštaji su I. liga. Ne samo da prikažuju događanja zad sceni lego imaju pravu formu. Imaju uvod, zaplet , rasplet i ča se ne. Prave književne minijature. :bravo2
-
http://youtu.be/szv01hw0irY
-
Nije mi ni u primislima bilo da ću ovu insajdersku priču pisati sa pozicije lika čija je ekipa trenutno vodeća na ovom festivalu. Zato mi je malo teško biti objektivan. Zamislio sam to kao pričicu jednog od učesnika karavane koji ide pomalo okolo, zeza se i dobro zabavlja. Međutim, osvajanjem prvog mjesta stvari se malo kompliciraju. Odjednom si u centru pažnje kolega, medija, publike. Moraš pazit što govoriš, kako se ponašaš, kako si obučen i biti ljubazan sa svima, da ne bi, nedaj bože, ispalo da si uobražen. Da ne govorimo i o strogoj kontroli unošenja ledenih gemišta prije, za vrijeme i nakon festivala. Ali: "sve ću preživit, na sve sam friži spreman...."
Moja ekipa i ja u cijelu priču nismo ušli s nikakvim natjecateljskim namjerama, a uz to kod mene postoji kronični nedostatak sportskog i natjecateljskog duha. Međutim, neki nesportski potezi naših konkurenata natjerali su nas da se malo trgnemo i pozovemo ljubitelje naše glazbe da nas podrže i da izborimo pobjedu na pošten i fer način. Više o tome u svojoj kolumni piše moj partner, suradnik i prijatelj Mauro u svojoj kolumni pa ja ne bi dužio:
http://www.facebook.com/l.php?u=http%3A%2F%2Fwww.teklic.hr%2Fblog%2Fmaurovizija%2Fmaurovizija-skandal-na-mik-u-dule%2F&h=AAQGh9yd3
Gračišće je bilo fenomenalno. Autobusi su dočekani par sto metara prije ulaska u grad. Forklor, mažoretkonje, prava kočija sa konjima, vojni džip sa kostimiranim putnicima, a što me posebno oduševili u čast našeg Duleta skupili su se vlasnici Vespi iz okolice i ustupili mu jednu da se s njom odveze u selo, a kasnije je na njoj došao i do pozornice što je izazvalo oduševljenje u publici. Naenadmašni Gračiški gradonačelnik Nino Mijandrušić vješto je i suvereno vladao cijelim protokolom. Kao i u Sv. Petru u šumi i ovdje se skupilo selo i okolica da izbliza vidi svoje ljubimce. Pred gradskim vratima sviraju, pazi malo, Krimejski feštari!? Kako mene jako muči riječka negostoljubivost i nezainteresiranost nisam odolio, a da ne priupitan njihovog vođu Pinelića odkud Krimejski feštari u Gračišću, a ne u Rijeci. I keže Pinelić: Ma, šli bi mi i u Rijeku, ali nas niki ne zove. Nas zovu samo kad treba glumit majmune da Obi ispadne frajer, a kad nama treba pomoć onda okreću glavu od nas."
I pičili su Krimejski feštari svoj klasični repertoar veselih pjesama dok je publika masovno pohodila u ovaj prelijepi gradić. Ne znam što je uzrok nevjerovatno opuštenoj atmosferi, da li gostoprimstvo koje se osjećalo na svakom koraku, da li simpatični i sveprisutni načelnik Mijandrušić koji ima nevjerovatnu sposobnost da stigne sa svakim razmijenit par riječi,a uz to voditi i brigu o svakom tehničkom detalju. I opet se vraćam na riječkog debelog Slovenca koji svoju protokolarnu dužnost sjedenja u prvom redu odrađuje potpuno nezainteresirano, a da ne govorimo da nije sposoban ni nagradu uručit ako mu je hostesa ne položi u ruke, a Batiffiaca prstom pokaže kome ju treba dati.
Vratimo se mi Gračišću. Festivalska večer tekla je uobičajeno, opušteno i uz izvanrednu publiku koja je vrlo emotivno reagirala na sve izvođeče i dugim pljeskovima ih ispraćala sa pozornice. Kad je došao red na moju ekipu koja je nastupala 14. vidim nekakvo komešanje i strku u back stageu. Pjevači trče prema ulazu za publiku i staju po strani tribina. Nije mi bilo jasno o čemu se radi. Tek nakon nastupa mojih pjevala doznao sam da su Alen Polić i Mario Battifiaca motivirali sve izvođače da podignu atmosferu u publici dugotrajnim pljeskom i ovacijama. U prvom redu velikom Duletu, ljubimci svih kolega. Iako je do kraja festivala bilo još 6 pjesama, direktor Baša, stari estradni vuk, poziva me na šank i čestita na pobjedi. "Eeeej pomalo, čekaj da se glasovi pobroje" kažem ja. "Vjeruj u moje iskustvo" smješka mi se Baša kojemu je očito u interesu da oko festivala vlada ovakva "frka". Naravno, pobjeda je bila čista ko suza sa 130 glasova ispred drugoplasiranog meni najsimaptičnijeg učesnika Danijela Načinovića. Koji je to lik! Osjećaj da su svi kolege uz vas, da vam dolaze iskreno i od srca čestitati nenadmašan je. Međutim, ipak je sve to prolazno. Puno važnija je reakcija ljudi koji su pjesmu doživjeli vrlo emotivno. Naša želja je bila napraviti vedru, pozitivnu pjesmu, a kad tamo nama se ljudi masovno javljaju da ih text rasplače. Tko je tu lud, a tko zbunjen? Zbunjen sam ja sigurno, ali valda će mi sve skupa biti jasnije kada prođe ova euforija.
Da baš euforija, jer drugačije se ne može ni nazvati jučerašnji after party na kojem je ulogu glavnog zabavljača preuzeo Giuliano. Žena je morala otputovati u Split pa se naš Giuliano malo "opustio". Na vrlo duhovit i simpatičan način zabavljao nas je tjerajući pjevače da na klapski i a calela način pjevaju Azru. Tako se iz svih grla orilo "fa fa la si mi ti fala ti". Bilo je i dobrih imitacija razno raznih pjevača. Naravno onih kojih nema tu, uz izuzetak Jose Butorca koji je bio u takvom stanju da jedini nije "prepoznao sam sebe" dok ga je Alan Crnković emitirao. Ispicijent Serđo Dlačić je imao težak zadatak da odlično raspoloženo društvo potjera u autobuse. Giulianu mu je rekao: "Ići ćeš ti u autobus, ali na štakama". Onda je Serđo prešao na drugu taktiku i svakog ponaosob zamolio da pomalo krene. Kako su svi bili na "putnoj" tako su i Serđu nudili "putnu" sad ovaj, sad onaj. Kad gledam ja za oko 15 minuta svi su pomalo krenuli prema busu. Jedini još stoji Serđo sa svojom "putnom" i pjeva iz svega glasa. Na kraju, pogađate, umjesto da Serđo pospremi pjevače u bus, morali su oni pospremiti njega.
Danas je Rijeka. Nadam se svojoj publici. Ljepo bi bilo napraviti dobar rezultat na domaćem terenu.
-
Izgleda da je ipak kampanja sa autobusom glasaca u Rijeci polucila uspjeh. Pobijedila je klapa Sol, Dule nam je drugi. Sad su, prije Novaljskog finala, izjednaceni u ukupnom poretku. Novalja ne voli Pag, ne znam, sve ovisi koliko Pazana dode. Nezahvalna prognoza. A za Rijeku pomalo sramotno. Jedva cekam Jazbacov osvrt. :popcorn :wavey
-
Evo me Zoxy, evo me! I to, nakon odspavanih puna 4 sata. Moram se požurit jer već u 10 sati krećem put Novalje. I to kao pravi turista.
Iako u Novalju putujemo kao vodeći u ukupnom poretku budući da imamo isti broj bodova kao klapa Sol, ali imamo gotovo 300 glasova više (to vam je ko u nogometu gol razlika) ni ne usuđujemo se pomisliti da bi u Novalji mogli pobijediti Pažane kao oni nas u Rijeci. Da, istina je da se Pažani i Novaljci ne vole, ali ulaznice za Novalju su već rasprodane, a kupili ih nisu Novaljci već Pažani. Nadrukana glasačka mašinerija učinit će svoje.
Razočaran? Pomalo da i to ne drugim mjestom jer je to za nas ogroman uspjeh već Rijekom, riječkom publikom koja nema u sebi ni trunke lokalpatriotizma. Znam sad slijede one floskule o tome da je Rijeka kozmopolitski grad, otvoren prema svima itd. , ali to mi je pomalo kao da hvališ kurvu jer je "otvorena" prema svima :greensmile . :facepalm
Ovakav rezultat ja bih ipak kvalificirao kao peh. I to iz razloga što ti pobjeda izmiče iz ruku za jebenih 5 glasova :facepalm Kako fali tih 5 glasova? Peh je u tome da je riječki koncert MIK-a pohodio jako veliki broj naših fanova no igrom slučaja dio publike u kojem su oni sjedili nije dobio ni 1 jedini listić. Moja familija i prijatelji, oko 15 ljudi nisu dobili ni jedan listić. Poslije smo u razgovoru sa još nekoliko ljudi čuli da su listići podijeljeni samo na jednoj strani. Pojavile su se razne priče i pričice, ali ja osobno mislim da je to slučajnost.
Vesela noć u Gračišću uzela je svoj danak. Bilo je zabavno gledati mamurna lica sakrivena ispod crnih oćala kako jedva čekaju da se sunca skrije iza Učke. Ko šišmiši! Najočitiji primjer bio je jučer spomenuti Giuliano koji nije uspio otpjevat sve visoke tonove, ali je kao pravi profesionalac to vješto kamuflirao tako da smo samo mi sa "nabildanim" ušima čuli falševe. Parafrazirajući Oliverovu pjesmu mogao bih reć i "Rijeka bez duše". Ne zbog rezultata kako su glasali nego čisto iz organizacijskih razloga. Rijeka - metropola čakavštine (moš mislit!) jedini je grad domaćin koji nije niti jednom gestom pokazao ni iskazao dobrodošlicu učesnicima. Čak ni toliko popularni domjenak nisu bili u stanju prirediti tako da sa direkcija festivala pobrinula da učesnici ipak ne odu gladni ii žedni doma. After party u "Gric & guc" bio je sasvim ok. Istina, bilo je malo prevruće unutra, a vani baš i nema nekog mjesta, ali ponuda hrane i pića bila je više nego dobra. Dojam meni pomalo antipatičnih gradskih vlasti donekle je popravila predsjednica gv Dorotea P.B. koja se s nama družila do sitnih sati, a u razgovoru s njom skužio sam da čak i dobro poznaje ovu glazbenu scenu.
Rijeka je bila prilika i razno raznim mediokritetima da nam se priključe i vješto pazeći gdje su objektivi kamera pokušaju ušićariti 5 minuta slave. Bilo je tu i sponzoruša koje se zavisno o rezultatu priključuju pojedinim "klanovima". Za rješavanje tog problema u našoj ekipi bio je zadužen Mauro koji je zbog estradnog iskustva s Koktelsima ipak najviše dorastao tim situacijama.
Da nam je "cijena" porasla, porasla je. Tako smo npr. jučer dogovorili da ćemo imati pjesmu na jednom festivalu tu u blizini bez obzira na raspisani natječaj, što bi u prijevodu značili da je pogodba sklopljena na neviđeno ili bolje reći nepreslušano. Također, bila mi je fora kako je FB prenatrpan našim slikama, a mamica (koja usput rečeno ni za bacit) jedne zvijezdice u usponu non stop lajka na slike na kojima smo nas dvojica. U Rijeci smo doznali i razlog te velike ljubavi prema nama. Ambiciozna mama naručila je za svoju djevojčicu jednu pjesmu s kojom bi izašla iz okvira naše županije. Naravno, da bude apsolutni hit i po mogućnosti besplatno. Ko da naša djeca ne moraju jest.
Boh dečki i curke. Žuriiiiim! Javit ću se iz Novalje. Nadam se da ću u hotelu pronać malo mira i vremena za još ča napisat. :wavey
-
Ja, dragi moj jazo kako bi rekli oni učeni c´est la vie. :(
Želin van se najboje ma me par da šjor Dabo- novaljski gradonačelnik neće pustit da pobedite vi lego solari. Ne reku drugi Pažani za Novalju - Nevaja. Ni to prez vraga.
Ono za istinu reć dobri ste al ne pobeđuje vavek najboji.
Uživajte va onemu ča van Mik nudi.
Sad san se spametil da je tu Zrće a čitan va NL da je prišlo na kubike Englezic. Samo dajte se od sebe pa da dojdu i kletu. :welcome
-
Dan pauze, odnosno dan bez službenog nastupa pokazao se kao jedan od težih i napornijih dana, a u cijeloj priči, a nadam se da će make up i šminka uspjeti pokriti potuno izmučena i iscijeđena lica svih sudionika. Nisam siguran tko je je kriv za ovu organizacijsku blamažu pa neću nikoh (još) prozivat, ali ovo da karavana mora noćiti u 80 km udaljenom Zadru zbilja nema smisla.
Ja sam krenuo u vlastitom aranžnamu, ponajviše zbog toga jer ću ostati još jedan dan, a i prijatelji su me zamolili da im pokažem i malo paške bike staze. Ta odluka pokazala se vrlo dobrom jer ovo što se učesnicima događa zbilja nije humano.
Karavana je u Novalju stigla oko 16 sati. Ushit ogromnom pozornicom sa pravim efektima uskoro je zamjenila surova stvarnost. Uštimavanje, tonske probe i slične gluposti na 38 stupnjeva nije nimalo ugodno. Naravno, tu smo "u prolazu" jer navečer treba poć u Zadar tako da nemaš sobu, tuš i ostala dostignuća 21. stoljeća, a da ne govorimo da nikakva pića i hrana nisu dostupni osim ako ne prošetaš malo po gradu. Onako izmučeni i iscrpljeni izvođači jedva čekaju početak generalne probe s time da se informacija o tome da li se moraju obući kao za scenski nastup ili mogu biti u civilu mijenja nekoliko puta što dovodi do totalne zbrke. Mlada Valentina Briški uletila je na pozornicu u pola svoje pjesme, ali nije stigla obut štiklice pa joj ih je Katija Budimčić čuvala ispod bine. Prepotentno ponašanje HTV-a ne treba ni spominjati. Oni su bogovi i gospodari života i smrti tako da isključivo oni dirigiraju cijelom pričom na onaj boznati purgerski bezobrazni način. "Kaj vi seljačine? Mene buš slušal!" Baš se osjećalo da svi žele samo jedno, a to je da sve ovo skupa završi (iako će im za 5 dana biti žao).
Pošto sam doputovao u vlastitom aranžmanu još uvijek nemam informaciju o putovanju u Zadar i smeštaju. Polazak karavane iz Zadra je u 11.00, a dolazak u Novalju predviđen je oko 13.00. E sad se pokušajte zamislit od 11.00 do 21.00 ima nešto sati, a na 40 stupnjeva se tijelo pomalo i znoji.
Kada budete (ako budete) gledali TV prijenos sjetite se mojih riječi kako se ispod šminke i glamura kriju srdljiva znojna tjelesina našpricana svim mogućim deodorantima.
Još 2-3 o večerasnjem glasanju. Našu pjesmu je publika na generalnoj probi izvanredno primila, sa ovacijama čak, no ne treba baš biti jako pametan pa zaključiti da je ovo bila publika koja neće biti večeras jer više nema karata. Glasačka mašinerija klape SOL pobrinula se da iznenađenja ne bude.
A za malo zabave pobrinuo se Alen Polić koji sa Danijelom Načinovićem "vodi borbu" za 3 mjesto. Naravno, fer i korektnu. Kao običan turista proveo je malo anketiranje lokalnog stanovništva koje ga naravno ne prepoznaje. Piato ih je: "Idelte li sutra na MIK?" Ukoliko je odgovor bio da piato ih je: "A, ste dobili uputstva za kega morate glasat?" I prevladavali su odgovri DA, za klapu SOL i Danijela Načinovića. Tako bi simatični Načinović mogao profitirati ni kriv ni dužan, a samo zbog osvete zlih ljudi prema Poliću koji ih je uspio pobjediti prošle godine. Baš me zanima da li će Danijel stvarno dobiti glasove od publike koja doslovno ne razumije ni jednu jedinu riječ njegove pjesme budući da pjeva na talijanskom i to još na dijalektu.
Judi boh! Hvala van što me čitate i pratite, nadam se i vašim komentarima idući tjedan, a ja vam se javljam sutra, te poslije toga još jedanput kada se dojmovi slegnu. I to van je to. :wavey iz Novalje!
-
Da putopis! Ovo sto i kako nam nas tekstopisac predstavlja dogadjanja u i oko MiKa nema nigdje! Bravo za naseg Jazbaca!!
-
Valjda će HTV2 nakon Čilića prenositi MIK, sad bi trebao svaki čas prijenos!
Naprijed Jazbac!
-
Još traje tenis.
-
Odgledao i Cilica i MiK.
Sve bjese kako je Jazbac predvidio - dolje je pobijedila klapa Sol, i odnijela ukupnu pobjedu. Steta, ali cestitke Duletu, Antoniju i ekipi. Jos cekam da nam Jazbac kaze sadrzaj pobjednickih paketa i u ostalim gradovima, za Opatiju znamo da se ni proslavila, a nekeko sumnjam i za Rijeku. :citam1 :popcorn
Cekamo Jazbaca sa izvjestajem. I idemo polako za Klanu. Uz Jeanovu gitaru nadam se. :pivo
-
Da, upravo je tenis donio dodatnu nervozu među prganizatore, publiku, a najviše, naravno među izvođače koji su pod "tonom" šminke na 30 i kusur celzijevaca te velikoj vlazi u zraku čekali da meč završi. Moje jučerašnje lamentiranje o uvjetima pokazalo se, na sreću, pomalo prekatastrofično budući da je ipak prevladao razum i karavana je ostala cijeli dan u Zadru u hotelu Kolovare. Nakon doručka kupanje, pa ručak, odmor i polazak u Novalju u 5 sati. Pretpostavljam da je suluda ideja da mu izvođači budu na raspolaganju od 14 sati, jer bi, eto još nešto probali bila od nekog s televizije. Glumataju velike profesionalce, a generalna proba je zbog njih kasnila oko 30 minuta jer, pazi ovo: mikrofonski kabeli su bili prekratki za kretanje i premještanje (pogotovo klapa), a produžeci su ostali u Zagrebu. Na samoj finalnoj večeri frizerke i visažistie koje su svaki dan s nama dobivaju ispomoć u vidu nekih vrhunskih profesionalaca. Robert Kozijak i Daniel Domika su ljudi koji znaju svoj posao i pjevači(ce) im se bespogovorno prepuštaju u ruke. No, njihovo znanje i činjenicu da ih plaća organizator pokušale su iskoristiti i neke osobe koje ne izlaze na scenu (osim što misle da je biti u karavani ravno izlasku pred kamere :greensmile), a osim nekih rodbinskih veza nisam shvatio njihovu ulogu u cjeloj priči. Uvaljivati se između izvođača da se ih "samo malo" uredi je pomalo neukusno, da ne kažem bezobrazno. No, nama je to bilo na kraju ipak smiješno. :)
Bilo je najava o čemu sam pisao da će publika glasati po naputku, međutim to se nije dogodilo. Iako je ogroman broj glasova otišao njima u ruke čini se da ih je taj osjećaj sigurne pobjede spustio malo na zemlju pa su ostavili nama ostalima da se bakćemo s ostatkom glasova. Moram priznat da rezultati nisu bili baš u skladu sa reakcijom publike prema izvođečima budući da su neki izvođači izmamili gromoglasne aplauze, ali na kraju nisu dobili i neki zavidan broj glasova. Po mišljenju mojih kolega razlog je to što je ovogodišnji MIK daleko iznad prosjeka po kvaliteti pjesama, a publika može zaokružiti samo 2 broja.
Eto, i u toj visokoj kvaliteti osvojiti drugo mjesto nije mala stvar. No, veoma nas je iznenadila, pomalo šokirala činjenica da smo u Novalji osvojili 3. mjesto. Neočekivano do kraja. Roditelji malog Antonija otišli su iz publike u obližnji kafić na sladoled i colu jer se mama pomirila sa činjenicom da će plasman biti puno niži od dosadašnjih. Prevarila se. Osvojili smo 64 glasa, samo 2 više od Kiće Slabinca kojemu je publika priredila ovacije. Malo me na kraju taj Kićo razočarao (iako ću i dalje o njemu imat vrlo visoko mišljenje). Nekoliko dana je naglašavao da je on tu isključivo kao profesionalac koji od toga živi, a činjenica je da su jedino on i Guliano bili plaćeni da nastupaju. Međutim osim ljubavi i potrebe prema novčekima postoji kod pjevača još nešto: prejak EGO. Očekivavši 2. mjesto (iskreno i ja sam to očekivao) ostao je potpuno razočaran sa osvojenim (tek) 4. mjestom. Prije polaska autobusa oštro je napao direktora Bašu da je sramota da nije njemu uručena nikakva nagrada. Baša je rekao da su sve nagrade koje su predviđene uručene, odnosno komisijski verificirane. "Ali, ne kužiš me... trebali ste izmislit neku nagradu" grmio je Kićo.
Nisam još vidio TV snimku pa neću niš komentirat, ali činjenica da su pjevači nastupali bez najave voditelja ne daje mi baš neku nadu da je to bilo izuzetno dobro i zanimljivo.
Zavidim svima koji će ovu nedjelju provest na svježem gorskom zraku (i ja bi :happydancing), no kako je planirano, ja ću danas još odbiciklirati 40 km (jučer ih je palo 55), okupat se, a potom put Rukavca na premijeru moje nove predstave "Ni kozu z Rukavca" pa ako je nekom Rukavac u 21.00 usput neka navrati nasmijati se zdravom seljačkom humoru koji sam pokušao ostvariti u ovoj predstavi. Detaljan osvrt na MIK slijedi..... Pozdrav ekipi na Platku, pa kucnite se ledenim Velebitskim jedanput i za ovaj uspjeh :beer2 :beer2 :beer2
-
Hvala ti jazbac na semu. I na pjesmi i na izvešćima :bravo2
-
ja ću danas još odbiciklirati 40 km (jučer ih je palo 55)
Uživao sam čitajući ove tvoje reportaže :palacgore
BTW u petak sam 32km s biciklom a danas 110km motorom :coolwink
-
:popcorn
:popcorn :popcorn
:popcorn :popcorn :popcorn
:popcorn :popcorn :popcorn :popcorn
-
Čemu žurba? Rekoh nek se malo dojmovi slegnu.
Htjeli mi to ili ne, priznali mi to ili ne, kada na ovakvom festivalu dođeš u priliku osvojiti neku nagradu ili daj bože pobijediti počne vas pucati neki natjecateljski adrenalin. Istina je da ga kod mene kronično fali, ali nisam cjepljen protiv njega niti sam imun. Pišući ovu inside story često sam razmišljao o tome nisam li previše subjektivan, a želio sam biti što objektivniji?! Šta je tu je, ljudi su nešto čitali i to je najvažnije. Sa MIK-a sam odmah uletio u sasvim drugu priču: premijeru predstave "V Rukavac ni po kozu" koju sam pisao za amatersku glumačku sekciju KPD "Domoljub" iz Rukavca, tako da je i to pomoglo bržem slijeganju dojmova "paklenog tjedna".
Dakle, ono što ste mogli jučer pročitati u NL savim je točno. Ovogodišnji MIK je bio vrlo kvalitetan i po organizaciji i po pjesmama i po izvođačima. Pa krenimo redom.
Organizacija se sastoji od dva segmenta: dio koji organizira direkcija festivala (vlasnik Baša sa suradnicima) i dio koji su dužni organizirati gradovi (općine) domaćini. Andrej Baša oslanja se uglavnom na dugogodišnje suradnike koji su toliko uhodani i iskusni da gotovo sve probleme rješavaju samostalno, a da direktor niti zna za njih. Osim što su izuzetno sposobni vrlo su i drage osobe koje su svima i uvijek na usluzi. Valja naglasiti da oni svi ovaj posao rade iz velike ljubavi i entuzijazma jer dobro je poznata činjenica da je Baša za plaćanje nešto poput Broja Jedan iz Alan Forda. Gradovi domaćini imaju na sebi tehničku organizaciju u smislu dočeka karavane, osiguravanja pozornice, stolica za gledalište, zaštitara i domijenka za učesnike. Dosta sam već o tome pisao pa ne bih više ponavljao na dugačko i široko već samo zaključio da su najbolji domaćini mala mjesta koja imaju dušu i gdje se dobrodošlica osjeća u zraku. Stolice, pozornica, zaštitari, ma to se sve parama kupuje, čak i domjenak, ali kada tebe poslužuju i oko tebe se brinu ne uštogljeni školovani konobari u bijelim rukavicama već volonter(ke)i :greensmile koj(e)i su ponosne što imaju čast biti blizu lokalnih zvijezdica onda je to sasvim drugi osjećaj. U Gračišću i Sv. Petru u šumi je bilo odlično, u Bakru vrlo dobro, u Umagu i Novalji dobro, u Opatiji dovoljan dva, a Rijeka, sjedni, jedan!
Pjesme na ovogodšnjem MIK-u su ne samo po meni, već i po publici i novinarima vrlo kvalitetne. Bilo je tu svega od tipičnih ljetnih hitova, pjesama koje nisu na samom festivalu postigle nekakav uspjeh, ali su vrlo radiofonične pa će se vrtit po radio postajama, pjesama koje će se moć i uz harmoniku zapjevat pa do onih koje će relativno brzo pokriti mahovina i šaš. Publika je birala po svom ukusu i ono što se njima sviđa. Osjećamo se zato na neki način moralnim pobjednicima budući da smo ukupno dobili čak 50 glasova više od pobjednika, no sistem bodovanja je takav i što se tu može. Stručni žiri je odradio svoje iako se kao čovjek iz struke ne bih s njima baš u potpunosti složio osim prvog mjesta koje je zasluženo pripalo Kedži. Također, apsplutno zasluženo nagradu za scenski nastup osvojile su simpatične cure iz grupe Yamas, kao i najbolja debitantica Ana Horvat. Ostale nagrade (aranžman, text, korištenje melosa i ne znam ako je još što) mislin da su dijeljene više po ključu da se zadovolje neka imena i da bude vuk sit i ovce na broju vodeći pri tom računa da se dobro izbalansira Istra, Kvarner i ostatak Hrvatske.
Izvođači (pjevačice, pjevači, grupe, klape i sl.) su možda (po meni sigurno) najsvijetlija točka ovogodišnjeg MIK-a. Ne gotovo da nije bilo, nego stvarno nije bilo jednog jedinog izvođeča za kojeg bi se moglo reć da je loše otpjevao (a što se često prijašnjih godina događalo), a čak su i greške koje su normalna pojava bile svedene na minimum i vrlo teško će ih čut uho koje nije istrenirano poput naših koji ih svakodnevno bildamo. Gosti iz ostatka Hrvatske (Kićo, Guliano, Berekin) plijenili su svojom rutinskom profesionalnošću, pjevači dugogodišnji učesnici MIK-a (Vesna N. R., Dule, Gina, Joso Butorac, Alen Polić, klapa Sol, Načinović itd.) svojim prisistupom punom ljubavi prema pjesmama i publici, a što je mene posebno oduševilo to su mladi izvođači. Izuzetna generacija pjevača koji dolaze. Naravno da nisu pali s neba. Gotovo svi su prošli Grobničku skalu (osim Antonija koji na tom festivalu neće moći nikad nastupit budući da ga zbog godina do sada nisu htjeli uzet, a pošto je nastupio na MIK-u automatski mu se zatvaraju vrata Skale, što je po meni ok). Gotovo svi su školovani pjevači (postoji nekoliko škola pjevanja od kojih su najpoznatije škola Vivien Galetta i Voljena Grpca, Vokal studo Maraton Olje Dešića, te škola Ane Kučan iz Riversica), svi oni imaju roditelje koji žrtvuju svoje vrijeme i novac (a vjerujte mi jer ih svih dobro poznajen da nitko ne pliva u šoldima pa će tata kupit pjesmu da dijete postane zvijezda, dapače neki dosta teško žive) i svi oni znaju kako se treba ponašat i na pozornici i oko nje. I možda ono najvažnije, samo da ih ne ureknem: svi su oni međusobno veliki, veliki prijatelji, podržavaju jedan drugog i druže se cijelo vrijeme trajanja festivala. Čak je pala i poneka suzica kada su shvatili da je druženju kraj.
Pa neka vama dragi forumaši ne padne suzica što je mome pisanju kraj. Ukoliko se pokaže interes ja vas i dalje mogu izvještavat o onome što se događa iza blještavih svjetla pozornice i ispod šminke i glamura. Do tada :wavey
-
već samo zaključio da su najbolji domaćini mala mjesta koja imaju dušu i gdje se dobrodošlica osjeća u zraku. Stolice, pozornica, zaštitari, ma to se sve parama kupuje, čak i domjenak, ali kada tebe poslužuju i oko tebe se brinu ne uštogljeni školovani konobari u bijelim rukavicama već volonter(ke)i :greensmile koj(e)i su ponosne što imaju čast biti blizu lokalnih zvijezdica onda je to sasvim drugi osjećaj. U Gračišću i Sv. Petru u šumi je bilo odlično, u Bakru vrlo dobro, u Umagu i Novalji dobro, u Opatiji dovoljan dva, a Rijeka, sjedni, jedan!
Vjerojatno je razlog i to što je malim mjestima je MIK ipak događaj godine, za Rijeku samo jedan od događaja toga mjeseca. A i nekako mi je teško zamisliti da publika npr Let 3, Urbana, ... masovno pohodi MIK. :lol1
-
već samo zaključio da su najbolji domaćini mala mjesta koja imaju dušu i gdje se dobrodošlica osjeća u zraku. Stolice, pozornica, zaštitari, ma to se sve parama kupuje, čak i domjenak, ali kada tebe poslužuju i oko tebe se brinu ne uštogljeni školovani konobari u bijelim rukavicama već volonter(ke)i :greensmile koj(e)i su ponosne što imaju čast biti blizu lokalnih zvijezdica onda je to sasvim drugi osjećaj. U Gračišću i Sv. Petru u šumi je bilo odlično, u Bakru vrlo dobro, u Umagu i Novalji dobro, u Opatiji dovoljan dva, a Rijeka, sjedni, jedan!
Vjerojatno je razlog i to što je malim mjestima je MIK ipak događaj godine, za Rijeku samo jedan od događaja toga mjeseca. A i nekako mi je teško zamisliti da publika npr Let 3, Urbana, ... masovno pohodi MIK. :lol1
To je istina da je to samo jedan u nizu događaja, ali je ipak sramota za jedan grad da nisu u stanju ama baš ništa napravit kako bi se učesnici osjećali dobrodošlima. Grad Rijeka u početku jako podrži neke manifestacije i hvali se s njim (da ne kažem k...či), a poslije se prave ludi. Ne radi se samo o MIK-u, mislim da je slična sudbina zadesila i neke druge maniestacije (kao npr. Fiumanku - iako nisam upućen u detalja pa neću komentirat).
A što se tiče Urbana i Leta 3 i ja ih osobno volim slušat i cjenim ih kao velike umjetnike, ali ne može se generalizirat da Rijeka samo njih sluša. Mislim da je puno više slušatelja Cece i sličnih nego Urbana, Leta 3 u MIK-a zajedno.