Forum Udruge 051
Hrvatska i svijet => Ostala Hrvatska => Autor teme: milić - 23.05.2017., 21:37:09
-
Evo malog putopisa s moga četverodnevnog izleta u Vukovar i okolicu.
Prvi dan, osim puta, najznačajnija i najdojmljivija je bila Vinarija Buhač u Iloku. Majko, koja vina... Počeli s graševinom nastavili s tramincom pa rizlingom i na kraju merlotom. Ovo na fotki je mladi gazda Domagoj Buhač.
-
U Iloku, uz Dunav, nalazi se hotel originalnog imena Dunav. Tu smo predvečer sjeli i jeli riblje specijalitete koji me se i nisu baš dojmili. Pogotovo fiš. Grozno...
-
Ovo (ova zlaćana crta) je pogled na most nazvan 25. maj koji spaja Bačku Palanku i Ilok. Otvoren je 19. svibnja 1974. g. od strane J.B. Tita.
-
Drugi dan otpočeli smo na Adici - izletištu Vukovaraca. Tu se nalazi mnoštvo sadržaja u park šumi poput trim staze, raznih igrališta, restorana i kafića u Vukovarskoj kući - na slici.
-
Močvarasti teren, koji je uz rijeku Vuku, premošćen je drvenim mostićima. Jednim od njih došli smo i do prekrasne pravoslavne kapele sv. Paraskeve na Dobroj vodi.
-
Potom smo ogledali Židovsko groblje, malo znano izvan okvira Vukovaraca. Naš voditelj, tog dana, Tomislav Mišir, inače neonatolog u mirovini, nam je s toliko ljubavi, znanja, žara pričao o Židovima da sam mislio da je i on Židov. Ali, kažu, da nije. Već po tati Hrvat, a po mami Rusin. (A koji su pak ti Rusini?)
Kaže Tomislav da je čuo kako Židov postupa kad mu netko ne vrati dug. Sretne ga na ulici, kao slučajno, i s njim lijepo priča. Čim duže - to bolje. Tako da ga ćim veći broj ljudi vidi a kako bi znali da s njegovim sugovornikom nešto nije u redu, odnosno - nije vratio dug. A to automatski znači izopćenje iz društva jer tko se Židovu zamjeri ne može računati na njegovu pomoć ubuduće. Lukava metoda, bez batinaša i sličnih likova, a, kaže T., efikasna do bola.
Kamate, da su bile relativno male. Od sjetve do žetve 0, 5 %. Malo, a oni se bogatili. A kako je s današnjim kamatarima - moš samo mislit.
Inače, zapelo mi za oko ovo prezime - Winkler. Poslijeratni tehnički direktor 3. maja je bio inž. Zlatko Winkler, kasnije profesor na Tehničkom fakultetu u Rijeci, akademik. Možda mu je ovaj na spomeniku kakav rod.
-
Uz žisovsko groblje, samo preko žice, nalazi se Memorijalni centar Domovinskog rata. Tomislav me nije pustio da snimam. Zašto? Pojma nemam, a nisam htio pitati.
-
Ovu crkvu sam slikao iz auta, u vožnji. Meni jako lijepa, posebno ovi tornjići što me podsjetilo na dvorce uz Rajnu odnosno Disneyland. Koja je ovo crkva - ne bih znao.Ne pronalazim je na stranici TZ Vukovara.
-
Pogled na Dunav i Ćifutsku Adu.
-
Stari vodotoranj u centru Vukovara.
-
Crkva sv. Filipa i Jakova
-
Centralni križ na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru.
-
Skromni spomenik Blagi Zadri, legendarnom branitelju s Trpinjske ceste.
-
Spomenik Josipu Tomašiću, zadnjem zapovjedniku Vukovara prije pada. Iskreno, nikad nisam čuo za njega, a naš vodič Tomislav ga je tako nahvalio, toliko ljudskosti je spomenuo za njega ... Umro je 2004. kao što piše na spomen ploči.
http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/puzao-sam-u-bunilu.-nas-trojica-jedini-smo-uspjeli-izaci/189133/
-
Spomen Dom na Ovčari.
-
Spomenik na Ovčari
-
Vodotoranj, simbol opstojnosti Vukovara i Vukovaraca.
-
Dr. Mišir uz grob svog učitelja dr-a Halasyja na katoličkom groblju. Moj prijatelj Janko nas je značajno upitao: - Znate li kako je dr. Halasy umro?
Na to je dr. Mišir skočio, kao oparen: - Nemoj Janko, molim te...
Bit će neka čudna smrt...
-
Dan smo priveli kraju uz Dunav, pokraj veslačkog kluba. Tu vježba Damir Martin, samozatajni srebreni u samcu na OI u Riu de Janeiru.
Inače, baklave za šest!
-
Još za kraj dana, mala noćna šetnja centrom Vukovara. Na mostu Jeana Michela Nicoliera vidljiva je granična crta između Slavonije i Srijema.
To be continued! :wavey
-
3. dan rezervirali smo za put u Osijek i Kopački Rit.
Kratka šetnja Osijekom otpočela je na Tvrđi. Spustivši se do Drave Tomislav nam je pokazao mjesto gdje se Osječani najrađe kupaju - Kopakabanu. To je s druge strane od mjesta odakle je Vaš snimatelj snimao panoramu - samo za Vas.
-
Pogled na Tvrđu.
-
Osječka gimnazija - škola koja se može pohvalii, ne znam koliko takvih u svijetu ima, da je školovala 2 dobitnika Nobelove nagrade: Lavoslava Ružičku i Vladimira Preloga. A k tome treba pridodati i J. J. Strossmayera, istaknutog biskupa i utemeljitelja Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
-
Centralni gradski trg u Osijeku - Trg dr. Ante Starčevića, s pogledom na katedralu sv. Petra i Pavla i spomenik Ocu Domovine dr. Anti Starčeviću. (Hm, a tko bijaše bila Majka Domovine?)
I na ovaj spomenik je naš Tomislav rigao vatru. To, da je, Anto Đapić napravio spomenik na svoju trbušastu sliku i priliku, a dr. Starčević da nije bio trbušaro, nego vako vitak kao ja (Milić da ne bude zabune!) samo malo korpulentniji. Dobar mi je bio Tomica - vodič naš. Zaljubljenik u Rimljane i rimske legije. Priupitao me vjerujem li da su legije iz Akvileje do Osijeka u slučaju potrebe mogle doći za dva dana. Rekao sam da nema šaMse. Onda mi je rekao da ako bacim komad drva u Dravu i mjerim brzinu drva da ću vidjeti da u 1 sekundi prevali put od 3 metra. Pa me prisilio da računam. I došli smo do nekih 250 kilometara na dan. Hm, rekoh po toj računici je i moguće pomoću splavi stići, ali, opet ja palamudim, treba doći do rijeke Drave, ukrcati se na splav, otpor opterećene splavi je veći nego plutajuće grane...
I kad sam došao doma opet sam se uhvatio računanja i provjere osnovnog podatka - brzine Drave. I kaže net da je brzina 1 m/sek. E moj Tomica, kao i obično, opet sam bio u pravu. Odi svragom i Ti i tvoji Rimljani!
-
Zbogom ili doviđenja Osijek, odosmo mi put Kopačkog Rita. E, ali već je ura od ručka. A di ćeš nešto izist nego tamo di stari meraklija - Tomislav zna. Kopačevo, mađarsko selo na rubu Kopačkog Rita. A u selu čađava, ma ne mehana nego lijepo gostilište Didin kutak. Tu su moji suputnici izili fiš, perkelt, riblju mješanciju, a ja iskusnik - miješano meso. Da riječna riba...
-
Ajmo mi, siti i napiti u Kopački Rit. Komaraca nije bilo - još. Valjda im je prerano. Prekrasne šume, vegetacija i životinjski svijet za one koji - dobro vide. Svako toliko bi netko u autu (da, autom se voziš kroz park prirode ako želiš) vidi jelena, vidi rodu, vidi... A ja gledam u nokte i mislim - trebalo bi to podrezat malo.
Dosta smo pješačili šumom, Tomica nas je vodio do jedne napuštene lovačke kuće stilo Beč kraj 19. stoljeća. Prekrasna, a u fazi raspada i prepuštanju vegetaciji na milost i nemilost.
U solidnom stanju je Dvorac Tikveš, poznat austrougarskoj vrhušci, pa jugoslavenskoj, a ni hrvatskoj nije stran. Pomalo je i on počeo tonuti u zaborav, a šteta bi bila da propadne kao i spomenuta lovačka kuća, a i drugo.
-
Na povratku, nakratko smo zastali na ulazu u Kopački Rit u kafe baru Lopoč te protegnuli nogice lagane šetnjom po drvenim mostićima iznad močvare.
-
Na putu za Vukovar zastali smo pored Spomen doma hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti. Tenk simbolizira tzv. groblje tenkova koji su na tom mjestu uništeni u naletu agresora na Vukovar. Uz Dom je i bista Blagi Zadri.
-
Zadnji, četvrti dan protekao je u povratku domu svom. Nismo išli autocestom već Podravskom magistralom kako bismo čim više uživali u prelijepim pejzažima Podravine. Prolazili smo kroz ili pored gradića Valpova, Virovitice, Pitomače, Đurđevca, Koprivnice gdje smo jeli u nekom opskurnom fast foodu te preko Malinske! stigli u Rijeku - Vojak.
S tog puta samo fotka polja makova snimljenog - ne znam gdje.
-
I polja kamilice, snimljenom na sličnom mjestu - kao i makovi. :m055
Eto, ja proputovao, napisao, a vi čitajte, ako vam se da.
Idem na placu pa ako je netko za rotkvice, mladu kapulu i sl. zna di me može nać.
:wavey
-
:cool2 :bravo :bravo3
Kamate, da su bile relativno male. Od sjetve do žetve 0, 5 %. Malo, a oni se bogatili. A kako je s današnjim kamatarima - moš samo mislit.
Bez namjere da branim kamatare u obzir treba uzeti i slijedeće:
Uz gotovo pa deflaciju, prošle godine je po DZS (http://www.dzs.hr/app/rss/stopa-inflacije.html) inflacija u Hrvatskoj bila 0,9% , dok je po istom izvoru stopa inflacije za razdoblje 1.1.2000 do 1.1.2017 bila 44,4% :eek
Drugim riječima, kamate su mogle biti 0,5% samo kada faktički nije bilo inflacije.
-
Ma tako je Elvis. Naš vodič Tomo (ko mnogi Tomislavi) negdje nešto pročitao, čuo pa misli da je baš tako jer se njemu dopalo ili sjelo u uho. Ali, ja kao pravi reporter, ne smijem biti pristran komentirajući njegove izjave, izračune i sl. Moja je uloga prenijeti vam njegove riječi. :lol3
-
Jutros, na kavi :beer2 :m055 s Damirom V. pitao sam ga je li pročitao što sam stavio o njegovom tati. On kaže da nije, a meni čudno jer, kao, još sam i napomenuo da pročita to. Međutim, sad vidim da nisam "to" niti stavio. Valjda u stvaralačkom žaru negdje sam omanuo.
Isprika Damiru i vama dragi čitaoci!
A ovdje je taj link o boksu u Vukovaru gdje se spominje Damirov tata Zvonko Vukelić, na str. 4.
http://gkvu.hr/wp-content/uploads/2017/03/plakati.pdf
Dakle, radi se o grobu Ante Vukušića, četverostrukom prvaku Jugoslavije u boksu - teška kategorija, balkanskom šampionu i čovjeku koji je pobijedio i legendarnog Kubanca Teofila Stivensona. I njega (Vukušića) je naš dvodnevni voditelj jako nahvalio, kao vrhunskog sportaša i čovjeka.