Croinfo - Forum o Rijeci i okolici
Povijest Rijeke => Industrijska baština => Autor teme: zokxy - 11.04.2017., 11:22:38
-
Stoljećima unazad, kraško područje oko Rječine duge 17,3 km bilo je naseljeno, razdijeljeno vlasništvom redovničkih bratovština, gradskog erara i privatnog vlasništva. Rječina je bila pogodno područje za razvoj privrede i obrta vezanih uz energiju dobivenu iz vode. S počecima industrijske ili, bolje reći, aktivnije manufakturne proizvodnje, na Rječini se grade mlinovi, pile za preradu drva, stupe za obradu vunenog sukna te stupići za ljuštenje pšenice i ječma. Vrlo često uz mlinove su se nalazile i tvornice tjestenine. Prvi značajan uzlet ovakve proizvodnje zbiva se u 19. stoljeću. Uskoro su se pojavili i prvi problemi uzrokovani promijenjenim političkim odnosima unutar Monarhije. Mađarska je sve više štitila budimpeštansku mlinsku veleindustriju podizanjem prometnih nameta za prijevoz proizvoda, a usporedno s tim rastao je sve veći uvoz ruskog i talijanskog žita.Ipak, u riječkim mlinovima godišnje su bile samljevene velike količine pšenice, a proizvodi su se otpremali u Istru, Dalmaciju te Levant, Brazil i Indiju.
Najpoznatiji među mlinovima bio je mlin u Žaklju pod Orehovicom. Mlin je prvotno bio u vlasništvu Luke Matkovića (1839.–1841.), a nakon što ga je Matkovićev sin Gašpar prodao, mlin dolazi u vlasništvo Tršćanina Carla d`Ottavija Fontane i Marca Pigazzija. Tršćanski investitori znatno ulažu u otkupljeni maleni mlin pa izgrađuju branu i kanal, a cijeli kompleks povezuju mostom preko kanjona Rječine i cestovnim odvojkom do Lujzinske ceste. Mehanizam novoga mlina bio je napravljen prema američkoj, poslije belgijskoj, tehnologiji i imao je osamnaest kamenih kola. Na strojevima je bilo zaposleno više od stotinu radnika. Žito je dolazilo iz Rusije, Rumunjske, Banata, a brašno se izvozilo u Englesku, Francusku, Brazil, Njemačku i Balkan. Nakon što je mlin 1862. izgorio, kupilo ga je društvo Stabilimento commerciale di farine di Fiume s Ignacijom Scarpom na čelu. Godine 1865. izgrađena je impozantna peteroetažna građevina, 90 m dužine i 25 m visine, s unutarnjom skeletnom konstrukcijom od lijevanog željeza i drva, s drvenom krovnom strukturom kombinirane dvostruke stolice i jednostruke visulje. Uz ovu građevinu nalazila se četveroetažna poslovno-stambena zgrada uprave te prizemna stambena zgrada i portirnica smještena uz gornji ulaz, uza sam most preko riječnog korita. Rad mlina može se pratiti do 1918. godine. Nakon Prvoga svjetskog rata bio je potpuno napušten.
Prvi svjetski rat zaustavio je planove oko preuređenja zgrada u pivovaru, a nakon što je Rječina postala državnom granicom između kraljevina Italije i Jugoslavije dvadesetih godina dvadesetog stoljeća mlinovi na desnoj obali (p)ostali su – slijepo crijevo. I propadaju.
Most, iako neoštećen u povijesnim zbivanjima, bio je granični prijelaz između Italije i Jugoslavije u posljednjem razredu, ako se ne varam - petom, za čiji prijelaz se trebalo najaviti izravno ministru vanjskih poslova Italije i bio je dozvoljen samo za vlasnika mlina. Baš kuriozitet!
Znatnu devastaciju doživljava u Drugome svjetskom ratu kada je miniran most i oštećen kompleks.
Mlin u Žaklju do danas je sačuvan u vrlo lošem stanju. Iako su napravljeni radovi čišćenja, arhitektura nije zaštićena i podvrgnuta je daljnjem propadanju. Gotovi su radovi za izradu šetnice koja od Tvornice papira vodi, dobrim dijelom uz Rječinu, do mlinova na Rječini. Taj bi put trebao olakšati dostupnost posjeta javnosti ovim lokalitetima.
Da malo pojasnim u daljem tekstu samu tehnologiju kako je voda uopće dopirala do mlina i pogonila mlinsko kamenje - povijesnim dokumentima i poslikanim ostacima stanja danas.
-
Nacrt mlina, pred cca 150 godina planirala se izgradnja vrlo zahtjevne ceste desnom obalom Rječine ... Šteta što nije nikad izvedena, onda je bar bilo šanse, danas uz zaštićeno izvorište Zvir nema teorije.
-
A iskoristivši ovaj nacrt za naglašavanje vidljivog, a nepoznatog, dolazimo do ovoga ... Dovodni kanal za vodu koja je slobodnim padom pogonila mlin, zahvaćana na novosagrađenoj brani blizu Matešićevog mlina.
-
Stara fotografija sa neta koja pokazuje završnu sliku, iskorištena voda pada nazad u korito majci Rječini iz koje je istrgnuta i iskorištena :greensmile
Godina je 1895.
-
Još jedna fotografija koja pokazuje stanje nizvodno od mlina, sa nekadašnjim građevinama pripadajućim kompleksu kao i prijelazom ispod srušena mosta - stanje iza 2. svj. rata
-
Pogled sa vidikovca Lujzijane na novi prijelaz, kao i stare zgrade, posebno atraktivna je ona najveća sva obrasla bršljanom koji je uglavnom i jedini sprječava da se ne uruši. Jedni od najdebljih bršljana koje sam vidio ikad rastu tu.
-
Mlin Žakalj 1968 godine
Uzvodnije od mlina Žakalj i Matešićeva mlina nalazi se i mlin Rohr, a o ova dva ćemo možda jednom posebno pisati - uza sad također slika mlina Rohr 1968.
-
Obilazak u sadašnjosti počnimo s branom koja je mlinu Žakalj omogućivala dovoljnu snagu vode za pokretanje svega tamo smještenog
Snimak brane odozdo - lijevi dio
-
Obilazak u sadašnjosti počnimo s branom koja je mlinu Žakalj omogućivala dovoljnu snagu vode za pokretanje svega tamo smještenog
Snimak brane odozdo - desni dio
-
Podslaplje brane, po sredini prirodna stijena dijeli korito na dva dijela za male vode
-
Brana odozgo, sada već poprilično oštećene krune
-
Još
-
Još brane
-
Uz branu na zidu stari natpis koji označava vlasništvo mlina kao i visinu nivoa vode kad se podigne dodatna pregrada na brani sa gredicama kroz metalne uške od kojih je sada ostao neprepoznatljiv dar-mar od udara moćne Rječine i svega što takva sobom nosi ...
-
Pogled iz korita na dio gdje se nekada odvajala voda u dovodni kanal mlinu
-
Detaljnije gdje je nekad bio zahvat
-
Još detaljnije, na znanje
-
Ostaci kanala za dovod vode ka mlinu - najvjerojatnije je bio drveni i iznad tla, a sad su ostali samo obostrani kameni temelji sistema. Nakon zahvata vode ona je prolazila kroz dio gdje su bile dodatne zapornice za kontrolu protoka, od kojih se danas samo naziru mjesta gdje su nekad stajale - 2 para po dvije
-
Ostaci kanala za dovod vode ka mlinu - najvjerojatnije je bio drveni i iznad tla, a sad su ostali samo obostrani kameni temelji sistema. Nakon zahvata vode ona je prolazila kroz dio gdje su bile dodatne zapornice za kontrolu protoka, od kojih se danas samo naziru mjesta gdje su nekad stajale - 2 para po dvije
Pravac kanala
-
Ostaci kanala za dovod vode ka mlinu - najvjerojatnije je bio drveni i iznad tla, a sad su ostali samo obostrani kameni temelji sistema. Nakon zahvata vode ona je prolazila kroz dio gdje su bile dodatne zapornice za kontrolu protoka, od kojih se danas samo naziru mjesta gdje su nekad stajale - 2 para po dvije
Ostaci kamenih temelja bokova kanala vide se i danas, kao i temelji stupova talijanske granične ograde kojom je područje bilo ograđeno u periodu talijanske uprave Rijekom
-
Još - ostaci kamenih temelja bokova kanala vide se i danas, kao i temelji stupova talijanske granične ograde kojom je područje bilo ograđeno u periodu talijanske uprave Rijekom
-
Pogled na branu u doba kad Rječina teče
-
Još malo tekuće vode
-
Za sada toliko, nadam se da ste stekli dojam kako je to ustvari funkcioniralo. Detalja samih građevina i fotografija s lokacije imam podosta. pa ćemo ih pomalo objavljivati kao ih nađem ... :wavey
-
Prvi svjetski rat zaustavio je planove oko preuređenja zgrada u pivovaru, a nakon što je Rječina postala državnom granicom između kraljevina Italije i Jugoslavije dvadesetih godina dvadesetog stoljeća mlinovi na desnoj obali (p)ostali su – slijepo crijevo. I propadaju.
Most, iako neoštećen u povijesnim zbivanjima, bio je granični prijelaz između Italije i Jugoslavije u posljednjem razredu, ako se ne varam - petom, za čiji prijelaz se trebalo najaviti izravno ministru vanjskih poslova Italije i bio je dozvoljen samo za vlasnika mlina. Baš kuriozitet!
Fabbrica Birra "Litorale" Soc. An. riva Emanuele Filiberto 13
F abbrica di Birra L ito r a l e, So c ietà in a zio n i. — Questa società
è stata fondata nell’anno 1917 dalla Fabbrica di bina cittadina
di Budapest, con la cointeressenza del Municipio di Fiume, allo
scopo di erigere a Fiume una propria fabbrica per la produzione di
birra. È stata fondata con un capitale di Corone 3.000.000 completamente
versato, ridótto al cambio di centesimi 20 per corona 'n
Lit. 600.000. In seguito ad un posteriore aumento di capitaleSocietà
dispone oggi di un capitale di lire italiane 1.000.000 diviso
in 5000 azioni da Lit. 200 cadauna.
La Società esercita ora una propria fabbrica di ghiaccio aistallino,
ed il commercio di birra, nel magazzino ferroviario N. 32. Allo
scopo di costruirvi la fabbrica, la società ha comperate a suo tempo
dal Municipio di Fiume le realità ex molino Zakalj.
Essendo risolta politicamente, e quindi anche dal punto di vista
doganale, la questione di Fiume, la Direzione della Società tratta
attualmente con S. E. il Generale Giardino, Governatore della Provincia
del Camaro, per assicurarsi quelle concessioni e quegli appoggi
governativi, senza i quali non si potrebbe pensare di costruire
la fabbrica di bina a Fiume, dove il consumo locale di birra è sceso
da 40.000 a scarsi 5000 ettolitri all’anno.
Most, iako neoštećen u povijesnim zbivanjima, bio je granični prijelaz između Italije i Jugoslavije u posljednjem razredu, ako se ne varam - petom, za čiji prijelaz se trebalo najaviti izravno ministru vanjskih poslova Italije i bio je dozvoljen samo za vlasnika mlina. Baš kuriozitet!
Kategorija IIIa, dva prijelaza za mlin, sektor VIII granični kamen br. 1, mjesto je poznato, sektor VII granični kamen br. 5, gdje?
Kako granični kameni idu od sjevera prema jugu broj 5 bi bio negdje u visini Pašca ili malo južnije, to je sa rezervom jer se na tom dijelu granica mijenjala prema Rapallskom sporazumu a karte su dosta mutne pa je teško odgonetnuti brojeve
-
Lijepa reportaža, hvala! :thankyou
A što se tiče pivovare - da je išta valjala nebi mi pili Velebitsko ili Laško, nego Fijumansko. Pih štete. :m055
Moj skromni doprinos temi.
Ima i kamen ali nije granični. Ne znam tko ga je postavio i zašto, ali mi djeluje - ono baš po zanatu. :p015
-
I još dva fotozapisa. :wavey
-
Glede kamena VII - 5 ima cijela reportaža o tome, iako nekako mislim da je u pitanju VII - 1! Link na reportažu - http://www.croinfo.net/bunkeri-i-utvrde/8995-obilazak-ostataka-ex-granice-od-rjecine-do-velog-vrha (http://www.croinfo.net/bunkeri-i-utvrde/8995-obilazak-ostataka-ex-granice-od-rjecine-do-velog-vrha)
-
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/akalj%201908_zpspzakbnag.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/akalj%201908_zpspzakbnag.jpg.html)
Dragutin Hirc 1891.
Ostaviv Rječina ovaj krasan kraj, zalazi prama Žaklju (231 m.), gdje je priroda svu strahotu svoju razvila. Iza ovoga mjesta. s lieve obale, podigao se manji mlin, gdje se ruši Rječina jakim slapom, valja se i buči strahovito, te skačuć preko velikih pećina, praši se tako, da se voda visoko u zrak diže i ljeskajuć se o suncu, opet u korito pada. Ćim se više k mlinu primičeš, tim ju pećinu više sapinju i napokon ju tako stisnu, da mučena 1 1/2 metar širokim koritom jedva prodire. Na tom najužem mjestu uzdigla se velika, osovna stiena i korito pregradila, ostaviv samo s dola otvor, kojim se voda u duboki bezdan baca. Da se ne zaustavlja, dao je vlastnik mlina tu na 2 metra debelu stienu probiti, pustiv ipak jedan komad prama dnu poput kamenite brvi. Obale su tu oko Rječine kamenite, veoma visoke, a naokolični lievi vrhovi ostrmljuju se u korito. Tlo se je nagnulo i samo težkom mukom i nemalim strahom približi se čovjek na toliko, da vidi pomenutu stienu i slap. Odmah iza njega podigle su se tako strašne stiene, da II korito ne možeš zaviriti. Voda šumi i buči strahovito, romantika je tako divlja, da čovjek samo stoji, usupnut gleda i sluša. Nekako mi bijaše čudno, kad sam uz tu strahotu prvi put stajao, pa kako i ne bi, kad je tlo svigdje tako nakoso, da nogu sigurno položiti ne možeš, ne pouzdaš se niti u štap, nit u noge, ne vjeruješ kamenu, jer se bojiš, da se ne odvali i u toj te grozoti ne pokopa; čim se više hrabriš, tim malodušniji postaješ, a djeluje na to i tlo, koje se pod nogama trese. Pa ipak je čovjek to mjesto premostio, nu sigurno je to najvećom pogibelju života učinio.
Samo jedan stvor sprovadja ugodne dane na tim strašnim pećinama, u toj silnoj buki i štropotu, a to su golubovi, koji ovdje po škuljama i gniezde.
Zamašne pećine načičkane su javorovima (Acer Pseudoplatarius), lieskama, jalšama, hrastićima, grabrovima, oskorušnicama (Sorbus germanica) i drugim biljem.
Kad se je Rječina ovim pećinama probila, zalazi opet u plodnu i zelenu kotlinu, obrubljenu visokim kamenim vrhovima, na kojima je porasao samo po koj jasenić, a inače krase tu golet smilje, bresina i kuš, ta sladka paša marnih pčelica. K njim se pridružuju i dobroćudne ovce, penjući se od kamena na kamen i ogrizkujuć slabu travu.
Tko je samo jedan put sa Lujzijane promatrao ovaj pitomi i mili kraj, taj utiska ne će
nikada zaboraviti. Brežuljasta dolina okitila se prebujno šumicama, njivama, vinogradima i naselila ljudima. Uz šumeću Rječinu podigao se velik mlin s drugimi sgradami, prama kojim se spušta kolni put sa Lujzijane. To ti je Ž a k a lj, gdje mlin radi na tri turbine od 300 konjskih sila, a izmelje na godinu 300.000 vagana žita, koje simo dolazi iz Hrvatske, Slavonije, Banata i Rušije. Brašno se izvaža na Iztok, u Englezku, Afriku, južnu Ameriku, dapače i iztočnu Indiju.
Da se povratimo k Rječini! Kad se je pomenutim stienama probila, ruši se 6 metara visokim slapom preko pećina, nedaleko opet umjetnim slapom, a pod žakaljskim joj se mostom i treći put strmoglaviti. Upravo pod njim nadigoše se dva kamenita kuka, medju kojima se Rječina na jedan metar stisnula. Onako mučena, ruši se malim, ali jakim slapom u duboki bezdan, pjeni se i praši silovito. Liepo je gledati, gdje voda opet s druge strane kroz veliku škulju prodire, koju je u pećini izlizala. Sada Rječina bujnu zelen ostavlja, te se iznovice probija medju visokim stienama i prije, što no je stigla do papirnice, suzi se na 3 metra i ruši još jednim ne visokim nu jakim slapom.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/slika201_zpsxfkbtt3l.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/slika201_zpsxfkbtt3l.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/akalj%205_zpskvmqccpr.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/akalj%205_zpskvmqccpr.jpg.html)
-
Za ovu zadnju fotku sam poprilično siguran da su to ostaci mosta miniranog 1945., a micani vjerojatno 1947. kad i most kod Grohova - vidi dokument na linku http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=101.msg4345#msg4345 (http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=101.msg4345#msg4345)
A glede pivovare, i u DFJ nije nedostajalo ideja o njenom pokretanju - vidi http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=101.msg4352#msg4352 (http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=101.msg4352#msg4352)
-
Našao sam i nacrte brane za mlin Žakalj
-
Našao sam i nacrte brane za mlin Žakalj
-
Kao i nacrte za prvi most Žakalj
-
Kao i nacrte za prvi most Žakalj
-
Tko se sjeća ovoga? :greensmile
-
Tko se sjeća ovoga? :greensmile
To je na cesti/makadamu koji vodio od Lujze do same Rečine, gdje je valjda bio neki odron.
-
30.08.2024.
(https://i.imgur.com/AiZIpSt.jpeg)
(https://i.imgur.com/srFsDcZ.jpeg)