Croinfo - Forum o Rijeci i okolici
Povijesne teme => Sakralna baština => Autor teme: milić - 04.03.2014., 22:17:13
-
Neki dan sam, u Ilirijinom kalendaru, pročitao crticu o Peri Radakoviću. Pa sam odlučio prošetati mu do groba i snimiti ga. I evo. A on mi je bio , kao mulcu, idol. Kad sad vidim kako je mlad umro...Točno se sjećam da sam tu vijest čuo stojeći s prijateljem uz Kumičićevu ulicu. Do nas je došao treći prijatelj i tu, nevjerojatnu, vijest nam priopćio.
Evo i jedna neobična grobnica. Tu počiva doktor Zdravko Kučić. Čovjek čije ime je nosila bolnica na Sušaku. Bolnica u kojoj sam i ja nemalo dana proveo.
Nadam se da ste spoznali način na koji mislim da bi trebao funkcionirati ovaj podforum. Neki grob koji je po nečemu značajan snimiti i staviti ga ovdje uz par rečenica, općih ili posebnih. Nadam se da će mnogi sudjelovati. Jasno, može i za druga groblja.
-
Vinko Matković, tvorac spomenika oslobođenja na Delti.
(U koprodukciji Ilirija+Milić)
-
Čakavski pjesnik Ljubo Pavešić - Jumbo.
Odmah se sjetim kako je znao naručivati konjak i kafe. I tako desetak puta.
Zaprl je svoje prošijane na Trsačken grobju, zavavek. Lagak ti san Ljubo.
01-02.15. na fb objavljeno...Jelka Ban: ovaj portret barda naše čakavštine Ljuba Pavešića modelirao je kipar koji živi ,radi i ima veliki ugled u Australiji ANTE DABRO.
-
Čakavski pisac, sveučilišni profesor Zoran Kompanjet.
Meni je predavao Privredno pravo. Nije mi ostao u lijepoj uspomeni, a vjerojatno ni ja njemu. Inače s guštom sam pročitao njegove komedijice.
-
Često zastanem kraj ovog spomenika jer je u prvom redu do crkvice. Dečko je želio biti pilot i postigao je to, ali nažalost kratko je trajalo. Mogu zamisliti kako su njegovu smrt roditelji doživjeli.
Ne znam priču o ovom slučaju.
-
Pažnju mi je danas privukao ovaj stari spomenik. Kad sam prišao bliže vidio sam da je to grobnica poznate liječničke obitelji Ahel. Predraga sam poznavao, bio je prijatelj moje punice. Na ploči, na koju je naslonjena djevojčica, ima neki napis. Ali ga nisam mogao odgonetnuti. Već ga je mahovina prekrila.
-
Dr Rudolf Eckert hrvatski novinar i književnik.
Ima o njemu i kod nas. Jasno da nikad, do sada, nisam čuo za njega.
http://www.croinfo.net/vijesti-hrvatska/6536-dr-rudolf-eckert-hrvatski-knjievnik.html
-
1. Je li ovo grobnica familije Ružić?
2. Ako je, onda je iza nje smješten ovaj grob
koji za sada izgleda ovako. To je vezano za koblerovu priču onog dana kad smo posjetili HEP-ovu radionicu na Martinkovcui - bivši kasino.
Kobler, zokxy?
-
To je grobnica Ružić, a ovo drugo bi trebao biti onaj austrijski časnik, koji je izmislio fotoćeliju. Ako sam dobro slušao Koblera.
-
Je, to je taj grob, koji je otkupljen i kojem bi novi vlasnik skinuo staro ime i stavio svoje.
-
Ja stavljam da me ne preteknete.
http://www.visionaer.info/leadership/O%20IZUMITELJU%20I%20KONSTRUKTORU.htm
Kasnije ću čitati. :yes
-
Evo malo i o njegovoj supruzi Zorki rođ. Ružić.
http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=58-59&C=25
Ma svašta čovjek može otkriti na groblju ako znade čitati i pitati. :lol1
-
Dr Vladimir Jenko, sudac Trgovačkog suda u Rijeci. Umro s navršenih 102 godine. Svaka čast.
Evo ga ovdje na proslavi 85-e godišnjice mature u društvu Maksa Peča.
http://www.24sata.hr/cudne-vijesti/vladimir-102-proslavio-cak-85-godisnjicu-mature-64483
Evo ga i tu, u Sušačkoj reviji.
http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=50-51&C=9
-
Anton Kosić Riko, kapetan JNA I. klase rođen 1913. umro 1955. godine.
E sad, je li to u ovom dosta zapuštenom grobu leže ostaci čovjeka po kojem nosi ime ulica na Turniću.
Našao sam ovo od mikimiki na LPR.
Postao/la mikimiki » 28.12.2011, 11:35
Antun Kosić Riko bio je uhvaćen i mučen u zatvoru, inače 1942. je iz prigrada ubačen u Ri da bi organizirao novo uporište antifašizma. Po svom dolasku u grad organizira grupe narodnooslobodilačkog pokreta u riječkim poduzećima. 1943. poslije hapšenja i odlaska u NOV ćlanova prvog rukovodstva grada, Kosić staje sam u gradu, jedan jedini član KPJ. Kada je uhvaćen, mučen je u zatvoru gdje su muiščupali sve nokte i toliko je ispremlaćen, da je krvario iz svih otvora po tijelu.
Drugo nema u knjizi Sušak i Rijeka u NOB. Valjda je preživio rat, inače bi pisalo da je umro.
Ima i ovo
http://ulice.rijeka.hr/Default.aspx
Je, to je on. Našao sam ovu istu sliku s groba i na ovome linku.
Malo mi je čudno jer nije narodni heroj Jugoslavije, nije poginuo u ratu, nije ni neki visoki čin...
Možda je bio čovičić od naroda i z Torete? :pojmanemam
-
Ograda Trsatskog groblja prema Krautzekovoj /vidio sam puno puta ovo prezime u obliku Krautsek/ ulici je novoizgrađena prije 10-ak godina. Sviđa mi se. Vidim da su počele nestajati kuglice na vršcima.
-
Lijepa skulptura nad ovim grobom poznatog prezimena - Komadina, ali meni nepoznatih pokojnika. Loše se vidi i godina smrti. Ja ne mogu niti pročitati. Očito stariji spomenik jer je vrijeme učinilo svoje.
-
Grob Vilima Mulca predsjednika Skupštine općine Rijeka u razdoblju od 1978. do 1982. godine te od 1984. godine republički sekretara za unutrašnje poslove. Na toj dužnosti dočekao je višestranačke izbore u Hrvatskoj.
Više o njemu:
http://www.rijeka.hr/Default.aspx?art=4952&sec=320
-
Grobnica franjevaca
-
...1901.god otvoreno je novo groblje na Trsatu. Na njemu je sagrađena kapela novcem općine Sušak-Trsat. Posvećena je sv.Mihovilu arkanđelu i u njoj se vrši služba Božja od 1902.god. A sliku na oltaru naslikao je akademski slikar Pavačić....
Kapela sv. Mihovila na Trsatskom groblju.
-
Grob dr. Milivoja Korlevića.
- Čitao sam, ovdje, neke prijevode s talijanskog na hrvatski potpisane ovim imenom.
- Našao sam da je osoba istog imena i prezimena, čak i titula dr., bila upravitelj Državnog arhiva u Rijeci.
- Osoba s istim imenom i prezimenom bila je prvi predsjednik jedinstvenog Riječkog filatelističkog društva osnovanog 30. srpnja 1949. godine pod nazivom Podružnica Filatelističkog saveza Hrvatske u Rijeci.
Pretpostavljam da je to sve ista osoba.
Također i riječki odvjetnik Milivoj Korlević odnedavno počiva ovdje??? ---> Što je pisac htio reći???
-
Pretpostavljam bračni par nordijskog prezimena Lundstrom svoj životni put su skončali ovdje.
-
Grobnica obitelji Frémont, čiji su članovi Germain, Eugene i Charles (djed, sin i unuk) bili vrhunski poznavatelji proizvodnje papira. To su i pokazali u nekad svjetski poznatoj Tvornici papira iz Rijeke.
-
Nisam danas mislio više raditi :lol1 ali me dragi ilirija isprovocirao. Baš sam predvečer bauljo po groblju i spremio ovo za sutra.
Kad evo ilirije:
03.06.1943. Na Sušaku umro dr. Franjo Kresnik. Sušački liječnik i glazbenik. Prije svega priznati graditelj violina. Izradio je 52 violine, 2 viole, 2 violončela. Osam violina pohranjeno je u PPMH u Rijeci. Na njima su, ne krijući zadovoljstvo njihovom kvalitetom, svirali mnogi poznati violinisti. Dobitnik je mnogih nagrada na međunarodnim izložbama. Čovjek koji je svojim djelom zadužio Grad i ostavio trag u hrvatskoj glazbenoj umjetnosti.
No evo, tu leži poštovani doktor Franjo Kresnik. Grob pod brojem B-9-8.
Tu je pokopan i njegov otac Franjo stariji koji je bio ravnatelj sušačke gimnazije.
-
Grob u kojemu počiva dr Danilo Klen (Trst, 9.IX.1910 – Rijeka, 12/13.IV.1990).
Autor značajnih studija, monografija i knjiga. Dugogodišnji ravnatelj Historijskog arhiva u Rijeci. Dobitnik Nagrade grada Rijeke 1969. godine za postavu izložbe Statuti, urbari i notari koju je postavio 1968. godine te Nagrade grada Rijeke za životno djelo 1989. godine za rad na knjizi Povijest Rijeke.
Imam odličnu knjigu, meni najdražu, »3. Maj, složena organizacija
udruženog rada brodograđevne industrije, Rijeka« (1984), koju je on uredio.
Grob je na poziciji (E-5-53).
-
Dr Boris Prikril (Zagreb, 4. V. 1915 – Zagreb, 29. XII. 1995).
Diplomirao je elektrotehniku i strojarstvo na zagrebačkom Tehničkom fakultetu te doktorirao 1946.
Rukovodio je izradbom prvoga petogodišnjega plana razvoja Jugoslavije (1946–48), bio je pomoćnik ministra narodne obrane i upravljao razvojem jugoslavenske brodogradnje (od 1948). U Rijeci je obnašao poslove generalnog inženjera Generalne direkcije brodograđevne industrije (1951–53), bio je savjetnik etiopske vlade za pitanja planiranja i gospodarskoga razvoja (1957–61), regionalni savjetnik za Afriku i šef odsjeka za energetiku Ekonomske komisije UN-a (1961–65), te je rukovodio razvojnim sektorom Luke Rijeka (1970–74). Od 1965. predavao je na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Bio je jedan od osnivača riječkoga Fakulteta za pomorstvo i saobraćaj 1978. kojemu je bio dekan do 1982. Znanstveno i stručno bavio se pomorstvom, lukama i integralnim prometom te je objavio više znanstvenih i stručnih radova, udžbenika i projekata.
Poznat je kao ratnopovijesni publicist, te je objavio knjige Pakao Pacifika (1954), Borba za Sredozemlje (1956), Nevidljivi neprijatelj na Atlantiku (1958), Tri tisuće godina pomorskih ratova (I–III, 1985) i druge.
Odmara u grobu koji se vodi pod brojem E-5-18.
:rose
-
Poznat je kao ratnopovijesni publicist, te je objavio knjige Pakao Pacifika (1954), Borba za Sredozemlje (1956), Nevidljivi neprijatelj na Atlantiku (1958), Tri tisuće godina pomorskih ratova (I–III, 1985) i druge.
Od nekud mi bilo poznato to prezime, pa naravno, te knjige sam pročitao preko nekoliko puta :palacgore :palacgore i na kraju ih kupio (u jeftinom džepnom izdanju) pred koji mjesec.
-
Šteta Milić da ne stanuješ bliže Kozali, tamo ima hrpa materijala za poslikat. I masu Rendićevih kipova.....
-
Pojma nisam imao da Prikril počiva na Trsatu.
Progutao sam sve njegove knjige sa 16 godina, možda je on i odgovoran za izbor moje karijere...Imao je specifičan stil: junaštvo nije dijelio prema ideologijama, a imao je i osjetnu sklonost prema underdogs... Bit će da sam od njega preuzeo i opčinjenost njemačkim bojnim brodom Bismarck...
Žao mi je što nije stigao izdati nasatavak, odnosno finale knjiga "Nevidiljivi neprijatelj na Atlantiku" - "Pobjeda i uništenje na Atlantiku"... :(
-
Božena Vilhar-Žirovnik (24. siječnja 1906. Sušak -11. srpnja 1991. Rijeka)
Slikarica. Školovala se kod eminentnih naših slikara: Crnčića, Moretti-Zajca,Becića...
Godine 1974. otvorila je prvu privatnu umjetničku galeriju u Rijeci.
Posmrtni ostaci su pohranjeni u niši E-8-83.
U niši do nje je sahranjen suprug, Janez Žirovnik E-8-82.
Više o Boženi Vilhar-Žirovnik molim vas pročitajte.
http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=9&ved=0CD0QFjAI&url=http%3A%2F%2Fwww.dlib.si%2Fstream%2FURN%3ANBN%3ASI%3ADOC-WRTDO8IY%2F5851c8c6-3e81-48e6-8aeb-c16ece72a49a%2FPDF&ei=LcKQU9nsAciX0AW554HQDw&usg=AFQjCNF1ticCNhlgvwIEQymX1dc5c-OlSQ&bvm=bv.68445247,d.bGQ
-
Kad dođeš do mog nonota, preskoči :greensmile
-
Zaista zanimljiv životopis, a i djela. :bravo
-
Kad dođeš do mog nonota, preskoči :greensmile
Vrijedi!
Čim vidim prezime ilirija-preskačem. Hop! :wines
-
Vilhar Dušan (1857--1922) veletrgovac drvima i industrijalac. Otac Božene Vilhar.
Grob D-8-26.
Na vrhu ove spomen ploče uklesano je ime Dule Vilhar. Pretpostavljam da je to (pra)unuk seniora Dušana. Taj mladi čovjek je poginuo, sjećam se dobro toga, roneći.
http://novine.novilist.hr/default.asp?WCI=Rubrike&WCU=28612863285928582863285A2858285928582863288B289328632863285D28592860285D285D285A28632863286328582863Y
-
Nikola pl. Badovinac Badovinski (Badovinci, 24. IV 1828 — Kandija kod Novog Mesta, 20. XI 1902) c. i k. dvorski i ministarski savjetnik, gradonačelnik Zagreba.
Njegova kćer Jelka bila je druga žena Gjure Ružića pa otuda, valjda, i mjesto ukopa. (B-6-3)
Više o N. Badovincu.
http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=53526
-
Marijo Šarinić (1906.-1944.) političar HSS. Predsjednik gradskog vijeća Sušaka 1939-1941. Ubijen 1944. Otac kasnijeg predsjednika vlade RH Hrvoja Šarinića. (D-6-8)
Ispravak - navodno počinio samoubojstvo. (Intervju H. Šarinića A. Čemeljiću za Sušačku reviju ---)
-
Leo Babić (1907.-1971.) arhitekt. Između I. i II. svjetskog rata radio kao projektant i graditelj na Sušaku i u Rijeci. Kasnije dugogodišnji direktor Rijeka-projekta. Suosnivač Građevinskog fakulteta u Rijeci.
Krunoslav Babić (Senj, 12. IV. 1875 – Rijeka, 4. III. 1953) zoolog. Sveučilišni profesor i ravnatelj Zoološkog muzeja (od 1927) u Zagrebu. Počeo kao srednjoškolski profesor u Osijeku, Varaždinu, Sušaku i Zemunu. Monografski obradio kremene spužve iz Jadrana te naše lažipauke. Napisao povijesni pregled istraživanja faune u Hrvatskoj (u Glasniku Hrvatskoga prirodoslovnog društva, 1916., 1927/28), udžbenike za srednje škole (Životinjstvo za niže razrede srednjih i njima sličnih škola, s N. Finkom, 1926) te popularne članke o životu u moru (Život Jadranskoga mora, 1928).
Ali, to nije sve.
Pažljivo oko će na dnu ove nadgrobne ploče primjetiti ime Vila Babić Marunić (1911.-2005.) Ta gospođa je majka Hrvoja Šarinića. Nakon smrti prvog supruga Marija Šarinića udala se za ing. Lea Babića.
Grob je evidentiran pod brojem G-I-31 (D-VI-8 je grob Marija Šarinića).
-
:bravo2
Miliću, bravo! Sve ćeš nas naučiti! :palacgore
-
SILVIO KOSIER (1931.-2007.) novinar Novog lista i turistički djelatnik. Čelnik Zajednice Talijana grada Krka.
-
Htio sam ovdje dati notu vječnosti tj. zvukom sam htio pokazati kako su nas zadužili oni koji su na grobljima.
Pa sam jučer u ovo doba izašao do groblja kako bih našao grob Marija Kinela. Ali nisam uspio. Imam sliku tog spomenika u glavi kao i približnu poziciju. Ali ovako ćorav nisam ga spazio. Treba mi jedan okati. Ali naći ću ja njega. Možda još danas. Oznaka je A-VIII-142.
U međuvremenu evo jedne od njegovih 171 pjesme (stihovi on, glazba I. Robić koji, jasno, i pjeva).
https://www.youtube.com/watch?v=JItF6z_TUkU
Jasno, radi se o pjesmi Samo jednom se ljubi.
-
Obitelj Kolacio (B-3-30).
Članovi ove obitelji su postigli zapažene rezultate u različitim poljima djelovanja.
Božo (1875.-1966.) poduzetnik.
1911. godine zajedno s Antom Bačićem, Vinkom širolom i Franjom Tomašićem osnovao je Kupališni konzorcij Jadran u Sušaku u čijem je sastavu i hotel Kontinental.
Aleksandar (Sušak, 1912.-Comodoro Rivadavia, Argentina, 1955.) operni pjevač. Bariton.Debitirao u LJubljani 1935. Od 1936.-1938. član je ljubljanske opere, a od 1938-1941. beogradske. Pjevao u Beču, Pragu, Zürichu, Buenosu Airesu...Ova bista na grobnici predstavlja njega. Brat mu je poznati hrvatski arhitekt i urbanist Zdenko (Sušak, 24. IX. 1912 — Zagreb, 18. V. 1987). Zdenko izgleda nije ovdje pokopan već u Zagrebu.
-
Ćuk Slobodan (D-6-29)(Zagreb, 29. X. 1921 — Rijeka, 2. IV. 1988). Neuropsihijatar. Šef Odjela psihijatrije od 1966. do odlaska u mirovinu 1987. Sveučilišni profesor. Dekan Medicinskog fakulteta u Rijeci 1972-1974.
Vjerujem da bi pokojni profesor imao šta reći danas u vezi navijačke euforije kao i količini ispijenog alkohola. :skartoc
-
Mario Kinel (Sušak, 19.01.1921. – Zagreb, 03.12.1995.)
Skladatelj, tekstopisac i prevoditelj. Od 1943. suradnik novina u Rijeci i Trstu, 1951–56. glazbeni urednik Radio Rijeke, 1958–62. glazbeni urednik u Jugotonu, zatim slobodni umjetnik. Prepjevao nekoliko tisuća tekstova i skladao više stotina izvornih lakoglazbenih popjevki. Nagrada “Josip Slavenski” (1988). Kinel je prije svega bio tekstopisac popularnih šlagera koje su uglazbili brojni skladatelji, te majstor prepjeva brojnih hitova Sanrema. No i sam je skladatelj (i tekstopisac) nekih omiljenih kompozicija poput Valcera o Kostreni i Jedne noći u Kostreni (obje 1955.). Dugo i uspješno je surađivao s Ivom Robićem (Samo jednom se ljubi).
Na nadgrobnoj ploči, ako pažljivo gledate, zamjetit ćete njegovo izvorno prezime Kühnel.
I njegova Jedna noć u Kostreni u kojoj je autor i teksta i glazbe.
http://www.youtube.com/watch?v=LkvePKRPMG8
Grob je u evidenciji upisan pod A-8-142.
-
Kipar Vinko Matković rođen je na Sušaku 31. ožujka 1911. godine. Cijeli svoj životni i radni vijek proveo je u rodnom gradu, nastavljajući obiteljsku tradiciju. Želja za kiparskim stvaralaštvom kod Matkovića je ukorijenjena i nasljedna. Naime, djed po ocu bio je graditelj, a otac Rudolf Matković bio je poznati klesarski majstor. Umro je na Trsatu 23. siječnja 1973. godine. Između ostalih radova, uz suradnju Zdenka Kolacia i Zdenka Sile, ističe se Spomenik oslobođenja na Delti. Meni je drag njegov spomenik brodograditelju koji se nalazi na sjevernom ulazu u brodogradilište "3.maj".
Grob je zaveden pod brojem B-1-31 i smješten je uz zid koji dijeli groblje i ulicu D. Šćitara.
-
miliću, nisam čula cijelu temu (ali me jako zaintrigirirala) ..jeste u subotu pričali o nekakvom napuštenom groblju kod Bakarca?
inače, odlična tema :palacgore
-
čini mi se da je na TNF-u bila objavljena reportaža o napuštenom groblju, pa sada oni koji su još tamo, nek prebace štogod tu :-)
ionako sajko uvijek kaže da ga potkradaju, pa onda neka mu bude
-
čini mi se da je na TNF-u bila objavljena reportaža o napuštenom groblju, pa sada oni koji su još tamo, nek prebace štogod tu :-)
šta ima još koga? :coolwink
svarno, jel itko još ostao, ja jedino znam da je Damir još i tamo
-
ako ga nije pobacao, Milić je još tamo
-
Ima i mene i još nekih naših jarana.
Da, zokxy je spominjao napušteno groblje u Bakarcu koje je, kako sam shvatio, hreljinsko.
Obrađeno je tekstualno i fotografski na LPR-u u temi o Bakarcu..
A ja ne sumnjam da je zokxy to sačuvao u svojoj arhivi. Jako vrijedan rad.
-
evo našla sam ga na croinfo portalu ... vidljivo je da datira iz Zoxove akvarel faze
http://croinfo.net/vijesti-regija/5467-duhovi-prolosti-sablasno-staro-naputeno-groblje-bakarac.html (http://croinfo.net/vijesti-regija/5467-duhovi-prolosti-sablasno-staro-naputeno-groblje-bakarac.html)
-
Hahaha, a ja se spremam na diverzantske akcije umjesto da prvo proguglam, šta je itekako lakše. Miki bi mene u diverzante. A baš je pravoga našla. :lol3
-
Nego mene nešto drugo muči. Već danima tražim grob na jednoj maloj sekciji gdje je cca50-ak grobova. Imam i brojeve grobova. Znam sektor - B. Znam i sekciju - 3. Te dvije stvari se lako nađe pomoću info table postavljene na ulazu u groblje iz Krautzekove.
Ali sam broj odnosno pozicija mjesta se teško nađe jer nije upisana na toj tabli. Zato idem metodom očevida. To znači od groba do groba. Ovako ćorav to i nije baš neka sreća. Ali, eto, trudim se.
Ali za ove :Dane Godina B-3-22,
Živko Bolf B-3-12,
Kazimir Kozulić B-3-15,
ne ide pa ne ide. Nešto nije u redu. Ili ja ili tabela ili podaci o grobu. Ali raskrinkat ćemo i to.
-
čini mi se da je na TNF-u bila objavljena reportaža o napuštenom groblju, pa sada oni koji su još tamo, nek prebace štogod tu :-)
ionako sajko uvijek kaže da ga potkradaju, pa onda neka mu bude
Nema krađe ako ponovim svoje fotke. A neka mu bude
-
Nikola Polić (Sušak, 26. studenoga 1890.– Volosko, 15. listopada 1960.) hrvatski pjesnik, esejist, feljtonist, glazbeni kritičar, knjižničar i boem Mlađi brat poznatijeg književnika Janka Polića Kamova. (G-2-72)
Nekad sam negdje pročitao neki članak o nekoj krađi novčanika u Kontu. Očito je bilo dobro napisano i upečatljivo kad mi je ostalo u sjećanju. Stari Sušačani su o njemu govorili s poštovanjem, ali i da je bio malo na svoj mod, kako mi je rekao barba R. koji je živio u ulici Podvoljak, gdje i Nikola.
-
Nikola Polić (Sušak, 26. studenoga 1890.– Volosko, 15. listopada 1960.) hrvatski pjesnik, esejist, feljtonist, glazbeni kritičar, knjižničar i boem Mlađi brat poznatijeg književnika Janka Polića Kamova.
Nekad sam negdje pročitao neki članak o nekoj krađi novčanika u Kontu. Očito je bilo dobro napisano i upečatljivo kad mi je ostalo u sjećanju. Stari Sušačani su o njemu govorili s poštovanjem, ali i da je bio malo na svoj mod, kako mi je rekao barba R. koji je živio u ulici Podvoljak, gdje i Nikola.
Što sada, je li dotični Nikola ukrao novčanik ili napisao članak? :help2
-
Ma baš sam čudak. Sad čitam to i, stvarno, čovjek može doći do zaključka da je Nikola ukrao novčanik.
Ma ne, on je napisao tu pričicu.
Hvala elvis na pažljivom čitanju. :palacgore
-
Potaknut ilirijinim kalendarom
23.06.1978. Dogodila se zrakoplovna nesreća na Risnjaku, u kojoj su stradala četiri padobranca, članovi aerokluba "Krila Kvarnera" iz Rijeke.
Izvor: http://novine.novilist.hr/default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A28612863285E2863285A2858285828602863285F288C2889289628632863285B285D285A285F285F28582863286328632863Q
sjetio sam se da i ja imam nešto za nadodati toj temi.
Grob (G-5-16) poginule mlade padobranke, reprezentativke SFRJ, Jasne Krebelj (1954.-1978.) .
Samo da nadodam da sam, nekako 1975. pohađao, s još tri prijatelja, tečaj za zrakoplovnog jedriličara u Krilima Kvarnera. Upoznao sam pilota, u tom udesu, i jednog instruktora padobranstva koji su poginuli. Nažalost ne mogu vidjeti kako su se zvali, a već sam zaboravio.
-
Samo da se zna. Ovaj znak, koji je vidljiv pri ulasku kroz južni ulaz groblja, kaže da je svo groblje kulturna baština, a što je proglasilo Ministarstvo kulture RH.
Takav znak je postavljen i sa sjeverne strane, prema ulici Slavka Krautzeka.
Tu je i ploča na kojoj piše kad je groblje otvoreno tijekom godine za posjetioce.
-
Milić,
ti kao trsački znalac, ili kao pravi Trsatlija, kako bi rekli Bosanci, možda znaš odgovor na ovo pitanje.
Svojevremeno je Vedrana Spadoni negdje (ne znam dal na TNF-u ili na REF-u) pisala o nekom mjestu na Trsatu gdje je nekad bilo groblje, koje je navodno ako sam ja dobro zapamtila preseljeno, a sada da tamo rastu voćke koje nitko ne jede, tobože jer rastu na grobovima tj. iznad posmrtnih ostataka.
Možebitno znaš o čemu je riječ?
-
Ma vraga sam ti ja Trsatski znalac. (Pre)dugo tu živim pa nešto i upamtim. Ili viđeno ili čuveno.
Neki Trsaćani govore da je staro groblje bilo, jer novo, sadašnje, je otvoreno 03.6.1901. s desne strane ceste fra Serafina Schöna, tamo gdje su sada kuće. Na vrhu te ulice je neka stara, napuštena grobnica pa bi se groblje moglo protezati i do tuda. Uglavnom ne zna se točno.
Ovako Kobler to opisuje:
Današnje trsatsko groblje svečano je otvoreno 3. lipnja 1901. g., a prvi ukop izvršen je već dan kasnije.
No, da krenemo od početka: prvotna mjesta ukopa bila su oko župne crkve Sv. Jurja, te oko Svetišta Gospe trsatske, kao i u samoj crkvi (za bogate/odabrane).
Car Josip II. zabranio je, a bogami i provodio zabranu, ukapanja u crkvama. Pokapanje uz župnu crkvu prestaje, a Franjevci pronalaze novu lokaciju unutar svog posjeda, kako navodi Rački, tik uz njihovu drvarnicu, a prvi ukop izvršen je 1788. g. Nažalost, nitko nema pojma gdje im je bila ta drvarnica. Ni oni sami.
Nova zabrana potječe iz 1816. (obje spominje Andrija Rački u svojoj Povijesti grada Sušaka, iz 1929.), kad je, čini se županijska oblast zabranila i ukope "kod drvarnice".
Franjevci tad predlažu mjesto zvano Sad, a trsatski župnik predlaže Dolac. I opet, fala bogu, danas nitko nema pojma gdje bi ta mjesta ustvari bila.
Po nekim sjećanjima starejih, na mjesta ukopa njihovih predaka, Sad bi trebao obuhvaćati krajnji sjeveroistočni dio današnjeg groblja, uz ulicu Slavka Krautzeka. No danas, sudeći po oblikovanju grobova, tamo nema starijih od početka 20. st.
Uglavnom, nakon toliko priče, ova usamljena grobnica mogla bi biti preostatak prijedloga župnika, tj. groblja na mjestu Dolac, kao što nije posve nemoguće i preostatak onog "popovskog groblja""kod drvarnice", pokaže li se da je franjevački posjed ikad dopirao tako daleko (tj. do Miševa sela").
Preuzeto sa: http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/viewtopic.php?f=173&t=1531&p=76587&hilit=trsatsko+groblje#p76587
-
Obitelj Ružić, grobnica na Trsatskom groblju. (B-4-1)
Ovdje se vide spomen ploče :
Gjuro Ružić stariji (Hreljin, 1834.-Sušak,1922.) veletrgovac kožom, posjednik, investitor grobnice.
Supruga mu Jelka Ružić rođena Badovinac (1861-1928).
Viktor Ružić (Sušak,1893.-Rijeka,1976.) mlađi sin. Ban Savske banovine, ministar pravde Kraljevine Jugoslavije.
Viktorova supruga Nada Ružić rođena Brlić (1893.-1964.) kćerka književnice Ivane Brlić Mažuranić.
Gjuro (Jurica, Đuro) Ružić (1891.-1976.) stariji sin . Gradonačelnik Sušaka 1929.-1939.
Viktor Ružić (1923.-1992.), sin Viktorov i Nadin. Inženjer kemijske tehnologije. Bio tehnički direktor riječke Tvornice papira.
Koja jaka familija. Već smo spomenuli Boženu Vilhar, slikaricu, koja je bila supruga Gjure mlađega. Spomenuli smo i Dagoberta Müllera von Thomamühla koji je oženio Gjurinu kćer Zorku. Spomenuli smo i Nikolu Badovinca, oca Jelkinog, gradonačelmika Zagreba koji je pokopan ovdje, na Trsatu.
Brrr, da se smrzneš od divljenja.
-
Brrr, da se smrzneš od divljenja.
Fakat impresivna familija. :palacgore Naravno nešto je talent a nešto na račun tate :coolwink
-
(http://imageshack.com/a/img168/7128/grobljetrsat.jpg)
I par mojih ...
(http://imageshack.com/a/img255/5839/011120108544c.jpg)
(http://imageshack.com/a/img560/1268/011120108542.jpg)
-
Vidi, vidi. Pojma nisam imao da je to Rendić napravio. Malo ću još pronjuškati okolo. :wavey
-
Radivoj Krainer (1883.-1953.), akademski slikar-učenik V. Bukovca, profesor risanja u susačkoj gimnaziji.(E-niše 3-?)
-
Joža Komljenović (Bihać, 1927.-Rijeka, 2003.) baletni umjetnik, solist i šef riječkog Baleta, baletni pedagog, koreograf, jedan od osnivača Prvih riječkih mažoretkinja.(E-niše 3-?)
-
Tamo negdje, daleko i duboko u šumi mreže svih mreža, zokxy je napisao da mu se sviđa ovaj spomenik. I meni se dopao. Kad sam ga bolje pogledao vidim poznato ime i prezime. Bingo!
To ime je poislije II sv. rata bilo najpoznatije ime u pomorskoj privredi Rijeke pa i šire.
Jure Vukasović (22.XI.1919.-24.XI.1973.) bio je trećemajska legenda. Od (približni podaci) 1948.-1960. bio je direktor, kad je prešao u Jugoliniju gdje je nastavio direktorovati do svoje smrti 24.11.1973.
Pogledajte malo godine. Dakle 1948. kad je bio direktor "3.maj"-a,imao je 29 godina. 1960. kad je prešao u Jugoliniju, imao je , još uvijek samo, 41 godinu. Lijepo su ljudi govorili o njemu i nakon dvadesetak godina kako je otišao iz 3.maja.
-
Dane Pavle Godina (Sušak, 26.01.1922.-Žminj, 07.03.1944.), đak, član SKOJ-a od 1941., antifašistički borac, ilegalac. Ubijen u Žminju. Njemu u čast nazvana ulica na Krimeji. (B-3-22)
U jednom dokumentu piše da je ubijen 22.04.1944., ali ja bih rađe prihvatio datum uklesan na spomeniku.
-
Dane Pavle Godina (Sušak, 26.01.1922.-Žminj, 07.03.1944.), đak, član SKOJ-a od 1941., antifašistički borac, ilegalac. Ubijen u Žminju. Njemu
Znaimljivo, moja pranona po mami je bila isto Godina .. ali nije ova jer je pokopana na Drenovskom groblju ...
-
Ja znam jedne Godine koje su još na trsatu, i ako se ne varam mislim da je ovo djed od tog čovjeka. :)
-
U knjizi Orijent 1919.-1969. naveden je Dane Godina kao igrač koji je, među ostalima, poginuo u partizanima.
Uz ovu sliku, koja je na spomeniku, stoji i ovaj tekst:
rođen u Sušaku, đak, član SKOJ-a
od 1941. Uhapšen od Talijana
1942. i osuđen, poslije kapitulacije
Italije uspio doći u partizane.
Pao 22.IV1944. u Žminju kao
terenski politički radnik i rukovodilac.
Nadalje, ovo je pretpostavka, ali na čvrstim temeljima. Njegov otac Ivan je jedan od kupaca akcija za izgradnju igrališta.
Evo kako to piše u spomenutoj knjizi:
Pekar Ivan Maračić zainteresirao se 1920. godine za teren na kome se i danas nalazi igralište na Krimeji. Najprije se igralo na gimnazijskom trgu u Sušaku, na Kantridi, na tzv Brajdi u Martinščici (pod kamenolom) i neko vrijeme preko puta sadašnjeg igrališta na Krimeji.
Vlasnik neravnog zemljišta na Krimeji (s nagibnom razlikom od 1,5m između sjeveroistočnog i zapadnog dijela) na kojem je bila zasađena loza, a djelomično uređeni vrtovi, bio je Blečić. Sedamdeset i četiri akcionera čiji je predsjednik bio mesar Rikardo Lukež, otkupilo je po 4000 lira akcije u ukupnom iznosu od 296 000 lira, pa se prišlo niveliranju i uređenju igrališta. Stalno su radila četiri čovjeka. Danju bi razgrtali i ravnali materijal, što bi ga dobrovoljnim radom, uglavnom prethodnih večeri, nanijeli članovi i prijatelji kluba. To je bio jedini način kojim se moglo doći do igrališta. Oruđe, tračnice i vagoneti za prijevoz materijala bili su "Orijentu " dani na upotrebu besplatno. Prvi kupci akcija bili obrtnici Ivan Godina, Nino Maračić, Rikardo Lukež i Marijan Matešić.
Kasnije su akcije otkupili vinarski trgovac Viktor Hreljanović i klub "Orijent. Klub je naknadno prodao Hreljanoviću svoje akcije, pa je ovaj postao jedinim vlasnikom terena.
Otvorenje igrališta obavljeno je 20.05.1923. uz veliku svečanost uz gostovanje zagrebačkog "Hrvatskog akademskog sportskog kluba" (HAŠK), koji je tom prilikom pobijedio "Orijenta" s 1:0.
I još nešto, zamjećeno s moje točke gledanja.
Familija Godina mora da je bila imućna obzirom na izgled grobnice, kao i na poziciju-uz grobnicu trsatskih fratara (ova lijevo, na mojoj prvoj fotografiji).
-
Familija Godina mora da je bila imućna obzirom na izgled grobnice, kao i na poziciju-uz grobnicu trsatskih fratara (ova lijevo, na mojoj prvoj fotografiji).
Ne i "moj" ogranak
(https://lh5.googleusercontent.com/-59UfKP1u_tI/UzEC-7FKr9I/AAAAAAADLvg/jLlExIXQcWo/w516-h775-no/DSC02734.JPG)
(https://lh4.googleusercontent.com/-uRMUcSAuOIM/UzECg6BBJEI/AAAAAAADLuQ/Y2c8zhCJwjg/w516-h775-no/DSC02740.JPG)
-
Jučer sam primjetio ovu grobnicu. Iznenadilo me koliko je imena pokojnika tu, ako i nisu zakopani, napisano. Velika je obitelj Bilen.
-
Kazimir Kozulić (1809.-1888.) veleposjednik i brodovlasnik, najveći u Rijeci u XIX. stoljeću. (B-3-15)
P.S.
Gledam i čudim se da nemam snimku pokrovne ploče groba. Bit će da nije ništa pisalo na njoj. Imena ukopanih isto nigdje ne vidim.
Moram još malo prostudirati grob i eventualno naći nešto na netu.
-
...
Gledam i čudim se da nemam snimku pokrovne ploče groba.
Netko te smutio? :smile :wavey
-
Kazimir Kozulić (1809.-1888.) veleposjednik i brodovlasnik, najveći u Rijeci u XIX. stoljeću. (B-3-15)
P.S.
Gledam i čudim se da nemam snimku pokrovne ploče groba. Bit će da nije ništa pisalo na njoj. Imena ukopanih isto nigdje ne vidim.
Moram još malo prostudirati grob i eventualno naći nešto na netu.
AKo dobro vidim, nadgrobnu ploču si mogao snimiti ejdino da si se popeo na grob. :fotka
-
zač judi useru kameni grob od vapnenca z nekun pločun od crnog mermera? :fluch
nego..kuda se gre za ta napušćeni cimiter zgora Bakarca?
-
Ideš zgorun do one crkve svete trojice na brege, tamo parkiraš i odeš još 50 m prema Križišću pa kroz kapiju desno dolje. :wavey
-
AKo dobro vidim, nadgrobnu ploču si mogao snimiti ejdino da si se popeo na grob. :fotka
I to, i to se radi, samo da informacija bude cjelovita. :yes...
Gledam i čudim se da nemam snimku pokrovne ploče groba.
Netko te smutio? :smile :wavey
Nije, nije. Pače (i mače :thankyou ) pomogao mi otkriti napr. Dana Godinu. :wavey
-
Simo Nikolić (Novi Sad, 29.01.1941.- Rijeka 09.04.2012.) jedriličar. Osvajač brojnih odličja. Započeo karijeru jedriličara u JK Istra - Lovran. 1957. postaje član JK Galeb. U klasi leteći Holandez, uz Antona Grega, postigao vrhunske rezultate.
Inače dipl. ing. strojarstva i, koliko ja znam, zaposlen je bio u Jugoliniji.
(C-I-100)
-
Ratko Petrović (Sušak, 21.12.1914. - Jurcani kod Poreča, 28.02.1943.), antifašistički borac. Ulica na Gornjoj Vežici nosi njegovo ime.
Broj groba (A-8-168).
Čitam biografiju, jedinu koju sam našao, na stranicama Ulice grada Rijeke, porijeklo naziva. Desanka mu je bila sestra. Malo mi je čudno da je 1934. znači s dvadeset godina u Bad Frankehauseru diplomirao na Kyffhauser Technikumu i postao inženjer strojarstva i elektrotehnike.
-
Živko Bolf (Delnice,1894.-?,1982.)
Ortodont, prvi dekan Stomatološkog fakulteta u Zagrebu.
Grob (B-3-12).
-
Zdenko Sila (Prag, Češka, 2. II. 1915 – Rijeka, 25. I. 1997)
(C-1-101)
Završio Arhitektonski fakultet u Ljubljani pod mentorstvom slavnog arhitekta Jože Plečnika. 1941.g.dolazi na Sušak. Bavio se urbanističkim i prostornim planiranjem, pejzažnom arhitekturom i oblikovanjem interijera. Autor i koautor više spomenika ( 26 smrznutih partizana na Matić Poljani, Spomenik oslobođenja na Delti, Spomen kosturnica na Trsatu...). Dobitnik najviše državne nagrade Vladimir Nazor 1991. za životno djelo u području kulture.
A sad želim biti malo zločest.
Grob je loše održavan. Ne znam je li prof. Sila imao djece, ali znam da postoji udruga arhitekata ili kako se već zovu. I vjerojatno nebi bio neki veći problem svako toliko malo srediti grob. I zato postoje udruge, a ne samo za slikanje po novinama. :palacdole
-
Nije Sila imao djece, nije bio ni oženjen...
Izvrstan profesor, predavao mi je urbanizam...
A za DAR (Društvo arhitekata Rijeka) se slažem da bi mogli učiniti nešto.
-
a morda je čovek otel samo zemju, nikakovi mauzoleji i mramori zgora sebe... mane jako recimo živcira procesija za dan mrtveh, se sveti ko da je novo leto a tri dani pokla nikega blizu ni dugo. da se mane pita si bi dobili tipizirani grobi ko vojni cimiteri va usa
-
Miki, to sam i pretpostavljao.
Fusher, opet se slažen stobun. Kad san već poslal post shvatil san da san bil neprecizan. Grob se more održavat i bez mermera, onega po ken biš ti kakal. :kiss1
-
da se mane pita si bi dobili tipizirani grobi ko vojni cimiteri va usa
I meni se sviđaju njihovi običaji po tom pitanju, ali nisu ima samo vojni cimiteri jednostavni, i normalna groblja imaju manju oznaku/spomenik a ne da je cijeli grob "obučen" u mramor.
-
a, ja..
i grobno mesto kupin onega momenta kad mi za njega daju vlasnički list i česticu upisanu va katastar
amen.
-
To s mramorom i/ili veličinom spomenika je po onome "A što će selo reć?"
Nekima znam da su stavili veliki komad, za svaki slučaj, da ne izađu :djavo
Inače, napravljena je fama oko toga, a svi jako dobro zarađuju na totalno nebitnoj stavci..... :o090
-
a, ja..
i grobno mesto kupin onega momenta kad mi za njega daju vlasnički list i česticu upisanu va katastar
amen.
Nikad od tebe diktatora.... :pusiti
bez njihovih uputa odmah nam je bilo jasno gdje je Mussolinijev mauzolej, jer sunčano subotnje poslijepodne mnogi su iskoristili kako bi zapalili svijeću za Dučea. Prilaz kripti, u koju su tek 12 godina nakon Mussolinijeva smaknuća premještene njegove kosti, bio je pun sretnih obitelji pomiješanih s nekoliko motorista.
Stepenicama koje vode u podzemlje spuštamo se zajedno s bakicom koja je na groblje povela unuku. Na ulazu stpoji velika ploča s natpisom "molimo tišinu". Zidove nagrižene i popucale od vlage, miris zapaljenih svijeća i desetak znatiželjnika i nostalgičara zatičemo u kripti ne većoj od stotinjak kvadrata. U nekoliko kamenih sarkofaga leže kosti Mussolinijeve obitelji... Brat desno, stric lijevo, ljubavnica, žena, svi poredani polukružno, a na centralnom mjestu, ograđen niskom željeznom preprekom ukrašen talijanskim trobojnicama, snopovima sijena (fašio) i krunicama, stoji sarkofag Benita Mussolinija.
-
ljubavnica, žena,
:d020
-
Brat desno, stric lijevo, ljubavnica, žena, svi poredani polukružno, a na centralnom mjestu, ograđen niskom željeznom preprekom ukrašen talijanskim trobojnicama, snopovima sijena (fašio) i krunicama, stoji sarkofag Benita Mussolinija.
Ha fali mu još zet - grof Ciano.
Tako su va Studenoj z slamu (a otuda fašio :hmm) palili prasce kad bi ih zaklali. Tako da ima vele sličnosti z dučeton, fašizmon i mrtvemi.
Znači, da rezimiramo.
Nastanak fascia definitivno možemo pripisati starom studenjskom običaju da se zaklane prasce, prije furenja i skidanja dlake, opali s vatrom koja se dobija izgaranjem žitne slame.
Sad još najmimo neke koji znaju isplesti dobru priču i eto! imamo povijest. Studena mjesto gdje je stvoren prvi fascio.
-
studenci pre rimljani!
i saluto studenesko imaju.. :greensmile
inače fascio potječe od vremena Romula, nazovimo to osobnun gardun zvanun "littori" (koristili imperator, suci, konzuli itd) ki su koristili ko oružje jedan debji kolac z sekirun ili više tanjeh zavezaneh, a i imeli su i lisice, više kus špaga il sl z ken su "imobilizirali nepoćudne"
od tuda i naziv fascio littorio
-
Potaknut Ilirijinim postom od danas u Povijesnom kalendaru.
Dr. Niko Gjivović (Johnson), (Dubrovnik, 1866.- Rijeka,1933.) zubar, specijalizirao zubnu kirurgiju u Engleskoj i Americi. U Rijeci radio sa stricem Matom, isto zubarom. Djelovao i u Splitu. Poznat je i kao biciklist, motociklist i automobilist. Izrađivao i modele brodova te parnih i električnih strojeva.
Teddy Gjivović, (1899.-1973.) profesor fizike i matematike na Državnoj trgovačkoj akademiji u Sušaku, nakon 2. sv. rata na Višoj pedagoškoj školi.
Grobnica je zavedena pod (B-5-11)
Ne znam jesu li otac i sin. Nigdje nisam našao rodbinsku povezanost.
Ali nekako mi miriše da bi Teddy mogao biti Nikin sin. Niko je dosta bio po Engleskoj i SAD pa mi je ime neki indikator te pretpostavke.
-
Krov nad glavom :greensmile
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/Trsataskogroblje_zps6c0b20e3.jpg)
(Trsat)
-
Hvala ti na podsjećanju. Trebalo bi opet malo po groblju prošetati i uslikati. :rose
-
Bila bi zvrc za neku kahvu da je bilo vremena, ma kraj je godine pa jurim završiti sto stvari po gradu :a075
-
A znači bila si tu, a ni zvrc. Dobro, dobro, kad ja dođem gore neću ni ja zvrc. :k050
-
:kiss1
-
Mile J. Uzelac (Crna Vlast, kod Otočca, 1. prosinca 1913 — Rijeka, 29. lipnja 1987.) antifašistički borac, narodni heroj FNRJ i general zrakoplovstva. (C - 1 - 95b)
-
Grobnica obitelji H(inka) Bačića. (B-III-28)
Hinko Bačić (1857. - 1918.) je bio sušački veleposjednik i općinski načelnik. Obnašao je čitav niz funkcija, između ostalog bio je predsjednik „Banke i Štedione za Primorje", vitez reda Franje Josipa, ravnatelj Riječke banke. Vlasnik prekrasnog hotela Kontunental. Pokopan je na Kozali. Znači, ovdje na Trsatu su, kako ja čitam ovo stablo, pokopani:
http://www.kauzlaric.eu/webtrees/individual.php?pid=I106&ged=Kauzlaric
sin mu Eutihij.
druga žena? Virginija rođ. Mascarel (1862.-1954.)
kćerka Leokadija udata Vio (1885.-1958.)
kćerka Vera udata Jenul (1892.-1980.)
-
MANIFESTACIJA PONEDJELJAK 25. SVIBNJA
Predstavljanje groblja Trsat
(http://novine.novilist.hr/images/clanci/2015/5/746356.jpg)
RIJEKA » U ponedjeljak, 25. svibnja u 18 sati, predstavljanjem groblja Trsat, započet će Tjedan upoznavanja groblja Europe, manifestacija koju obilježavaju mnogi europski gradovi, a ove godine se prvi put održava u Rijeci, najavili su organizatori Nives Torbarina i Tanja Sušić iz KD-a Kozala te povjesničarka umjetnosti Daina Glavočić, pozivajući sve zainteresirane da dolaskom podrže ovo događanje. Cilj manifestacije je promocija groblja kao fundamentalnog dijela baštine, ali i podizanje svijesti o važnosti groblja, njihovih urbanih, arhitektonskih i umjetničkih rješenja te ukazivanje na sociološke i povijesne činjenice vezane za nastanak i razvoj grobnih cjelina.
Program predviđa edukativnu šetnju po groblju Trsat, gdje će biti postavljena izložba fotografija najistaknutijih kapela i mauzoleja koja ostaje otvorena do petka 29. svibnja. Ovom manifestacijom ujedno će se obilježiti 100. obljetnica vođenja knjige ukopa odnosno grobnih očevidnika na groblju Trsat. Kao i Kozala i groblje Trsat zaštićena je povijesna cjelina. Prvi ukop zabilježen je još 1901., no tek od 1915. vodi se evidencija ukapanja. Prostire se na 34.000 metara četvornih gdje je sahranjeno 20.700 pokojnika. Najljepše primjerke ukopnih mjesta potpisuju radionice Rude Matkovića, Ivana Rendića i Ivana Rubeše, a uglavnom je riječ o grobovima istaknutih Sušačana.
KD Kozala od 2004. je član međunarodnog udruženja značajnih groblja Europe – ASCE koje broji 179 groblja u 22 zemlje. (LJ. H.)
-
Miliću... :popcorn
-
:wavey
-
OBILAZAK I IZLOŽBA TJEDAN UPOZNAVANJA GROBLJA EUROPE
Groblje Trsat dio riječke baštine
Prvi ukop je zabilježen u lipnju 1901. godine, a prvi grobni očevidnici sustavno se počinju voditi 1915. godine, pa se ove godine obilježava i 100. godišnjica vođenja knjige ukopa na Trsatu
Ljiljana HLAČA
(http://novine.novilist.hr/images/clanci/2015/5/746976.jpg)
RIJEKA » Obilaskom grobnica obitelji Ružić, Haramija, Frlan, Stošić i drugih na groblju Trsat i prigodnom izložbom fotografija jučer je započeo Tjedan upoznavanja groblja Europe, manifestacija koja se u organizaciji KD-a Kozala po prvi put organizira u Rijeci. Ova manifestacija nije neobičnost u Europi, a sudeći po velikom broju zainteresiranih koji su se odlučili upoznati s ovim grobljem, s Tjednom će organizator zasigurno nastaviti i sljedeće godine, kada je najavljen obilazak groblja Kozala. Cilj je jasan – turistička valorizacija groblja, ali i ukazivanje na činjenicu da je riječ o objektima koji predstavljaju fundamentalnu baštinu jednog društva.
Groblje Trsat je za početak odabrano jer i ono uz Kozalu ima što pokazati. Prvi ukop je zabilježen u lipnju 1901. godine, a prvi grobni očevidnici sustavno se počinju voditi 1915. godine. Stoga se ove godine obilježava i 100. godišnjica vođenja knjige ukopa na Trsatu, naglašeno je jučer. U svom pozdravnom govoru direktorica KD-a Kozala Nives Torbarina naglasila je da je KD Kozala od 2004. godine član međunarodnog udruženja ASCE koji okuplja značajna europska groblja te da je uz Beč, London i Budimpeštu KD Kozala najstarije komunalno društvo u Europi.
Cijeli program pratila je limena gradska glazba Trsat, a svi oni koji su propustili obilazak jučer, imaju priliku još sutra (srijeda), kada se još jednom organizira vodstvo s početkom u 18 sati.
___________________________________________
Više nema mogućnosti širenja
Jučerašnji obilazak po groblju Trsat vodila je riječka povjesničarka umjetnosti Daina Glavočić koja je, govoreći o povijesti groblja, naglasila da se prostire na površini od 34.000 metara kvadratnih, već je popunjeno te nema mogućnosti širenja. Na groblju je do danas sahranjeno 20.700 pokojnika.
Dinamiku pokapanja na groblju Trsat diktirale su i mnoge povijesne okolnosti. Tako su, primjerice, 1918. godine zabilježen 232 ukopa, a 1943. godine 358 ukopa.
-
Nekako mi se čini da ih je malo zakopano u 100 godina,
To je cca 200 mrtvih po godini
-
Ali, ako se uzme u obzir da je Sušak imao tridesetih godina oko 20,000 stanovnika, a i kasnije su tu pokapani pretežno ljudi koji su gravitirali ovom groblju, i nije tako malo.
Valjda zato su i navedene ove brojke kao velike 1918. - španjolska gripa i 1943. - valjda ratna događanja. :palacgore
-
Povodom Tjedna upoznavanja groblja Europe jučer, 25. lipnja t.g. je organiziran obilazak značajnijih grobnih mjesta, s povjesno-umjetničke aspekta, groblja na Trsatu.
Susret je otvorila direktorica K.D. Kozala gđa Nives Torbarina, a po groblju mnogobrojne zainteresirane je provela gđa Daina Glavočić.
Iz pozdravnog govora gđe Torbarine zapamtio sam jedan jako bitan podatak. Rijeka je dobila svoje komunalno groblje na Kozali, kao četvrta u Europi. Nakon Beča, Budimpešte i Londona.
-
Ispred mrtvačnica postavljene su veliki panoi/fotografije značajnih grobnih mjesta s kratkim opisom, autorima istih te pokojnicima sahranjenim u njima.
-
...
-
...
-
Grobno mjesto A. Stošić (D-VIII-25)
(http://i59.tinypic.com/flkmr6.jpg)
(http://i61.tinypic.com/2hnb9lk.jpg)
(http://i58.tinypic.com/2j5mf0j.jpg)
-
Grobno mjesto Stanka Mikulučića
(http://i60.tinypic.com/fv9s8h.jpg)
(http://i57.tinypic.com/2mhxyr4.jpg)
(http://i62.tinypic.com/2coh0cg.jpg)
-
Grobno mjesto obitelj Stošić
(http://i58.tinypic.com/6hhj40.jpg)
(http://i58.tinypic.com/212g7t0.jpg)
(http://i57.tinypic.com/2cftix1.jpg)
-
Grobno mjesto Hreljanović (D-IX-18)
(http://i57.tinypic.com/2a3iig.jpg)
(http://i58.tinypic.com/2md2n83.jpg)
(http://i59.tinypic.com/seywcy.jpg)
-
Grobno mjesto Ružić (B-IV-1)
(http://i57.tinypic.com/2wee0le.jpg)
(http://i58.tinypic.com/2viimp4.jpg)
(http://i57.tinypic.com/2wlsv8l.jpg)
(http://i58.tinypic.com/5vu0eo.jpg)
(http://i59.tinypic.com/2vmbxfl.jpg)
-
Grobno mjesto Volarić, Marač
(http://i61.tinypic.com/5e7acp.jpg)
(http://i60.tinypic.com/2i0ewqx.jpg)
(http://i58.tinypic.com/6r0zuu.jpg)
(http://i57.tinypic.com/33tifeg.jpg)
(http://i57.tinypic.com/2j1uecp.jpg)
-
Grobno mjesto Haramija
(http://i62.tinypic.com/25zp2qb.jpg)
(http://i58.tinypic.com/2hx6hl.jpg)
(http://i60.tinypic.com/2lcvcl5.jpg)
-
Grobno mjesto J. Frlan
(http://i58.tinypic.com/vy2xbl.jpg)
(http://i58.tinypic.com/24fxnba.jpg)
(http://i61.tinypic.com/344un4o.jpg)
(http://i59.tinypic.com/mb5wle.jpg)
------------------------------
Moj kratki osvrt odnosio bi se na polaznu poziciju mene i osobe koja je odabrala najvažnija grobna mjesta. Meni su na prvom mjestu pokojnici. Odnosno ono što su u svojemu životu uspjeli učiniti za sebe i širu zajednicu.
Autoru/autorici ovog izbora je na prvom mjestu umjetnički i povjesni aspekt groba. Meni nije. Meni je značajniji spomenik Pere Radakovića nego, recimo, grobna kapela J. Frlana.
Eto, to sam želio napisati.
-
Kobler, vidim da si na temi Kozalsko groblje.
Znam da znaš puno i o Trsatskom groblju. :p015
Možda znaš i ponešto o ovim grobovima:
Andrija Rački A-8-173
Lujo Rac G-2-3 i
Rikard Lenac E-3-31 .
Ja te grobove naprosto ne mogu pronaći.
(Doduše osim polja još mi nije jasno kako se određuju brojevi groba osim metodom traženja (u ovim slučajevima uzaludnog :lol1 )
-
...
Andrija Rački A-8-173
Lujo Rac G-2-3 i
Rikard Lenac E-3-31 .
Ja te grobove naprosto ne mogu pronaći.
(Doduše osim polja još mi nije jasno kako se određuju brojevi groba osim metodom traženja (u ovim slučajevima uzaludnog :lol1 )
Na svoju sramotu, moram priznati da događanja i stanje na Trsatu (groblje) dosta rijetko pratim u posljednje vrijeme. Zahvalan sam na svakoj informaciji.
Grob Andrije Račkog je u produžetku iza crkve na groblju, tamo gdje su i grob Turković i Reš, na primjer. Izgledao je ovako:
Grob Luje Raca bio je u sredini, uz put prema zapadnom izlazu s groblja.
A Lenčev grob je bio s druge strane, u onom polju ispred mrtvačnice.
-
Hvala puno! :wavey
Još danas ću ih potražiti. I uslikati. :p015
-
(https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcR-O_E1fzYLX5Vg_oTkpZPxpWUJvWn70jy9x9ljumzeD42U6H4TYmb3pg)
Rikard Lenac (Rijeka? 16.3.1868. - Sušak, 15.10.1943.(E-3-31)
Odvjetnik koji je djelovao u Rijeci i Sušaku, političar, publicist, erudit...
29.10.1918. u ime Narodnog vijeća SHS, u svojstvu velikog župana, preuzima vlast u Rijeci kao guverner što je bio do 17. studenog iste godine, kad vlast mora prepustiti talijanskom generalu Di San Marzanu.
-
Zahvaljujući Koblerovoj fotografiji groba Andrije Račkog
jučer sam pronašao to grobno mjesto (A-8-173). Ali ne i taj spomenik koji je na fotografiji.
Pretpostavljam da je netko otkupio, što li, to grobno mjesto i napravio novu, ljepšu grobnicu. :lol1
Andrija Rački je pisac knjige Povijest grada Sušaka koja me zarazila neizlječivim virusom koji se zove Istražimo povijest grada u kojem živimo.
Evo, samo nekoliko rečenica o Andriji Račkom, pronađenih na netu.
Rođen je 30.11.1870. u Fužinama. Kao kanonik dolazi na Trsat 1902. g. u župu sv. Jurja te otpočinje sa svestranim, dugogodišnjim radom. Prvenstveno kao župnik, ali i u mnogim porama društvenog života Trsata i Sušaka. Između ostalog, jedan je od osnivača Glazbe Trsat. Umirovljen je 1933. Napisao je nekoliko knjiga povijesne tematike. Za vrijeme II. sv. rata bio je antifašist, između ostalog i član Okružnoga odbora Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte Hrvatskog primorja.
Umro je na Trsatu, 14. listopada 1957.
-----------------------------
Današnji spomenik na mjestu groba dr. Andrije Račkog.
-------------------------
A sad želim napisati što me žulja.
Zar je moguće da se grob jedne takve osobe kao što je Andrija Rački zatre, proda, nestane...
Smatram da je ovo, ma čije maslo bilo, zaslužilo svaku osudu. I kaznu, jasno.
Sram bilo svakoga koji je imao prste u ovome.
Možda sam pregrub, jer ne znam sve okolnosti, ali molim, ispričat ću se rado ako mi netko objasni što se dogodilo s grobom zaslužnog Fužinarca rodom, a Trsaćana, Sušačana djelom.
-
A sad želim napisati što me žulja.
Zar je moguće da se grob jedne takve osobe kao što je Andrija Rački zatre, proda, nestane...
Smatram da je ovo, ma čije maslo bilo, zaslužilo svaku osudu. I kaznu, jasno.
Sram bilo svakoga koji je imao prste u ovome.
Možda sam pregrub, jer ne znam sve okolnosti, ali molim, ispričat ću se rado ako mi netko objasni što se dogodilo s grobom zaslužnog Fužinarca rodom, a Trsaćana, Sušačana djelom.[/b]
Nisi pregrub.
-
Ništa, još jedna napomena o "prolaznosti slave svijeta"... I sramota do neba! >:(
-
Štošta u našoj državi šteka, ovakve kulturocide bi trebalo debelo opaliti po prstima ... :pet
Moj obilazak narečenog groblja - http://www.croinfo.net/ekspedicije-i-istraivanja-regije/6959-groblje-trsat-etnja-i-fotografije-osobnih-impresija (http://www.croinfo.net/ekspedicije-i-istraivanja-regije/6959-groblje-trsat-etnja-i-fotografije-osobnih-impresija)
-
Štošta u našoj državi šteka, ovakve kulturocide bi trebalo debelo opaliti po prstima ... :pet
U ovom slučaju bi rekao da je kriva država a ne pojedinac. Održavanje grobnog mjesta košta nemalu svotu novaca svaku godinu, ako se neko grobno mjesto smatra bitnim za povijest toliko da ga treba sačuvati onda treba vlasniku barem oprostiti plaćanje grobne naknade.
-
Frane Pavletić alias Frane Pitur (Pećine, 1891-01-31 - Ičići, 1949-02-28)
Sušačka legenda smijeha. Još za života u narodu su se prepričavale njegove pošalice, vicevi, anegdote...Nakon smrti prepričavanje se još i povećalo pa se ne zna što se stvarno događalo, a što se kasnije nadodalo. Tako i počinju sve legende odnosno mitovi. :p015
Grobno mjesto E-3-50
Ne mogu, a da ne napišem jedan vic koji sam čuo o njemu.
Ovaj mi prvi pao na um.
Frane, normalno nakresan, u sitne sate otključava vrata kuće. I nikako da otključa. Uto nailazi policjot pa ga priupita:
- Frane, ča to delate?
- Nikako ne moren otpret vrata.
- Tr ni ni čudo, kad cigaret rivate va ključanicu.
- Oštrigeca, onput san ključ popušil. :m055
-
Lujo Rac (1895.-1988.)
d.i.g. Lujo Rac (1895.-1988.) građevinar. Diplomirao 1921. u Pragu. Radi u Oblasnom hidrotehničkom odjelu u Sušaku od njegova osnivanja (1921.) do 1929 projektira i izvodi brojne vodoopskrbne objekte, napr. vodovod Žrnovnica, vodov, na Sušaku (iz Martinšćice). Osnivač je podružnice Društva inžinjera i arhitekata u Sušaku (1926.) Od 1929. do 1945. je šef Odjela niskogradnje Gradske uprave Sušak tada je projektirao sušačku kanalizaciju, proširenje vodovoda, pa i ulice (Krautzekova, Polić Kamova, Vidikovac). Iza II. svj. rata je rukovodio obnovom srušenih sušačkih mostova, projektirao armirano-betonski željeznički most na Podvežici. Od 1948. do 1956. je tehnički direktor "Voplina" i kao jedini inžinjer u poduzeću, radio na projektiranju obnove vodovoda i plinovoda u Rijeci. Na TehnIčk građevinskoj školi radi kao profesor Hidraulike, vodo- i mostogradnje od 1957. do 1963., kad se vraća za tehničkog direktora "Voplina", gdje ostaje do mirovine. Dobitnik Nagrade grada Rijeke za životno djelo. (G-2-3)
Izvor: Abecedni popis značajnih osoba pokopanih na groblju Trsat
Ovo je sve što sam uspio na netu pronaći o dipl. inž. građevinarstva Luji Racu.
Još sam nešto sitno iščeprkao da je prije 2. sv. rata bio član Rotary kluba u Sušaku.
P. S.
Tu je pokopan i Maks Peč.
-
Lujo Rac (1895.-1988.)
d.i.g. Lujo Rac (1895.-1988.) građevinar. Diplomirao 1921. u Pragu. Radi u Oblasnom hidrotehničkom odjelu u Sušaku od njegova osnivanja (1921.) do 1929 projektira i izvodi brojne vodoopskrbne objekte, napr. vodovod Žrnovnica, vodov, na Sušaku (iz Martinšćice).
:bravo2 Svaka čast. Samo mislim da više ne radi. :rollin2 :lol1
-
Provjerio sam u ''Abecedni popis značajnih osoba pokopanih na groblju Trsat'' i tako tamo piše. Ako ti je krivo (popij :pivo ) pretpostavljam da znaš kome se trebaš obratiti. Ja ne odgovaram za tuđe griješke
:k055
-
Ok. Jesam (popio), ali zar ti misliš da on još uvijek radi?
PS
Došao sam do oriđinale spiska (ukoričenoga), pa ću provjeriti :301
-
...
Došao sam do oriđinale spiska (ukoričenoga), pa ću provjeriti :301
A da? I kada kreće posuđivanje? :citam2
-
...
Došao sam do oriđinale spiska (ukoričenoga), pa ću provjeriti :301
A da? I kada kreće posuđivanje? :citam2
počelo skeniranje. od 200 večeras opalio 10. Ide miiii ... u životu ...ide miiiii
PS
briši ovo milinjo, tema je tvoja :wavey
-
Svaka čast. Samo mislim da više ne radi. :rollin2 :lol1
Mislim da je na taj način napisao ispravno, u stilu "nakon završetka školovanja radi u ..., nakon dvije godine daje otkaz i seli u ..." :hmm
-
Svaka čast. Samo mislim da više ne radi. :rollin2 :lol1
Mislim da je na taj način napisao ispravno, u stilu "nakon završetka školovanja radi u ..., nakon dvije godine daje otkaz i seli u ..." :hmm
Ako ti tako misliš ... onda je u redu :wavey
-
PS
briši ovo milinjo, tema je tvoja :wavey
Ni slučajno!
Neka narod vidi kako se boj bojuje za svaku riječ, svako slovo... :yes
-
Hinko Reš (Resch) (Sušak, 1890. - Sušak, 1945.)
Profesionalni vojnik. Za vrijeme završnih borbi u 2. svjetskom ratu, prilikom oslobođenja Sušaka, nosio je čin domobranskog pukovnika. 1945-04-20 (dan prije oslobođenja Sušaka) je ubijen u vlastitom domu na Pećinama. Neki izvori ga spominju kao spasitelja velikog broja stanovnika Rijeke i Sušaka od njemačkih logora.
Mjesto groba je označeno kao E-1-2.
-
...1901.god otvoreno je novo groblje na Trsatu. Na njemu je sagrađena kapela novcem općine Sušak-Trsat. Posvećena je sv.Mihovilu arkanđelu i u njoj se vrši služba Božja od 1902.god. A sliku na oltaru naslikao je akademski slikar Pavačić....
Kapela sv. Mihovila na Trsatskom groblju.
(http://imagizer.imageshack.us/v2/xq90/838/q4yhy.jpg) (https://imageshack.com/i/naq4yhyj)
(http://i57.tinypic.com/flj96g.jpg)
(http://i61.tinypic.com/28tccrd.jpg)
(http://i60.tinypic.com/25ji60z.jpg)
-
Osim popisa značajnijih osoba pokopanih na groblju Kozala, postoji također i popis značajnijih osoba pokopanih na groblju Trsat (http://issuu.com/refajserijeka/docs/katalog_osobatrsat1all-1/1). Malo sam se potrudio.
A
- prof. Jakov Abramović (1885. - 1944.). profesor sušačke gimnazije (A – 7 - 24)
- mr. ph. Drngutin Accurti (1852.- 1922.) ljekarnik na Susaku (B-3-25)
- dr. Predrag Ahel ( 1944 . - 2001.), liječnik neurolog (B – 9 - 9)
B
- Ing. Leo Babić (1907 .- 1971.), arhitekt. Djelovao je kao sušački i riječki projektant i graditelj. Suvlasnik je Građevlnskog poduzeća "lng. Leo Babić i Boren £mili" koje je djelovalo u Sušaku izmedu dva svjetska rata. Jedan od osnivača i dugogodišnji direktor „Rijeka projekta“. Suosnivač Građevinskog fakulteta. (G – 1 - 31}
- prof. dr. Krunoslav Babić (1875. - 1953.) liječnik (G – J - 31)
- Nikola Badovinac pl. Badovinski (1828. - 1902.). hrvatski financijski stručnjak i političar. Završio pravo u Zagrebu te radio u Zemaljskoj upravi za BiH. Utemeljitelj je financijske službe, osnivač i predsjednik Zemaljskog vijeća za vjerske poslove. Nakon umirovljenja 1881. godine vraća se u Zagreb i postaje saborski zastupnik Nezavisne narodne stranke. Od 1885. do 1889. godine, bio je gradonačelnik Zagreba gdje je proveo više važnih prometnih i komunalnih zahvata. Godine 1896. stekao je plemstvo i proglašen počasnim građaninom Zagreba. (B – 6 - 3)
- dr. Roko Bahorić (1902. - 174.), gradski veterinar Sušaka (A – 5 - 61)
- prof. dr. Živko Bolf (1894. - 1982.) zubni liječnik, prvi ortodont na području Jugoslavije. Osnovao je StomatoloSki rakultet u Zagrebu i bio njegov prvi dekan (B – 3 - 12)
- Niko Bonetić (Rlje:ka, 1876. - Sušak, 1941.), liječnik dermatolog. Studij medicine završio u Beč u gdje specijalizira dermatovenerologiju. Bio je privatni liječn ik u Sušaku, ravnatelj Sanatorija Pećine i voditelj Državne ambulante za kožne i venerične bolesti u Sušaku, utemeljitelj dermato enerološkog odjela i primarijus sušačke bolnice. Proučavao je ulogu C-vitamina kod kožnih bolesti i povijest škrljevske bolestl (sifilisa) (E - niše 8).
- prof. dr. Berislav Borčić stariji (1891. - 1977.) osnivač i kreator (uz dr. Andriju Štampara) te prvi ravnatelj EpidemioloSkog zavoda (Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo) u Zagrebu, dužnosnik Svjetske zdravstvene organizacije (D – 6 - 14)
- Vjekoslav Bratulić (1911. – 1995.), povjesničar. Radio u Jadranskom institutu JAZU. Objavio niz članaka u „Jadranskom zborniku“, i vjesniku „HARiP“, uglavnom o istarskim temama, a također i kratku „Povijest Istre“ (E – niše 10 br. 38)
- Franjo Buntjelić (1895. – 1968.) liječnik (E – 2 niša 8, br.17)
C, Č
-
- Slavko Vazmoslav Cindrić (1911. 1938.), antifašist i revolucionar. Ulica na Sušaku nosi njegovo ime. (E – 1 - 30)
- lvan Celligoi (1848. - 1920.) lučki kapetan (B – 2 - 18)
- prof. dr. Slobodan Ćuk (1921. – 1988.) liječnik, psihijatar, šef odjela psihijatrije u KBC Rijeka. Profesor medicinskog fakulteta, dekan 1972. – 74. ( D – 6 - 29 )
D
- prof.dr Emanuel Dworski ({1912. - 1991.), pomorski kapetan i pravnik. Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1936., gdje je polagao rigorozu i doktorirao 1937. Za redovltog profesora izabran 1969. na ekonomskom fakultetu. Dekan Ekonomskog fakulteta u Rijeci od 1971. do 1972. Predstojnlk i jedan od osnlvača Pravnog fakulteta u Rijecl. Predavao predmet Pomorsko i opće saobraćajno pravo. Autor niza radova iz područja pomorskog prava. {B – 6 - 3).
E
- Rudolf Eckert (Travnik 1889.-Rijeka 1915.) novinar i publicist. Doktorirao pravo 1912. u Zagrebu. s V. Deželicem ml. i M. Kelovićem pokreće 1909. list katoličke omladine "Luč", u kome je urednik društva, a iste je godine postao i predsjednik omladinskog katoličkog društva "Domagoj". Putuje u Sloveniju, Njemačku i Belgiju da bi upoznao društvene programe lijevo orijentiranih katolika, a 1912. zajedno s Roguljom i M. Pavelićem preuzima uređivanje "Riječkih novina" u izdanju kapucina, te ih kad su u kolovozu 1914. zabranjene, nastavlja izdavati u Zagrebu pod nazivom"Novine". Član Hrvatskog katoličkog seniorata postaje 1913., čime je i formalno pripao vrhu hrvatskog katoličkog pokreta, gdje surađuje s biskupom Mahničem.
Potkraj 1914. Godine je unovačen, ali zbog slabog zdravlja traži premještaj u Rijeku, gdje se razboli i umire od leukemije. (G – 2 – 41)
F
- dr. Ivan Feretić (1878.-1946.) liječnik stomatolog. Studij medicine završio u Beču. Prvi sušački zubni liječnik, otvorio ordinaciju 1899. (A-5-31)
- dr. Božo Franćić (1891.-1982.), pravnik, odvjetnik; (A-8-46)
- Milena Sulovski r. Franćić (1930.-2000.), arhitekt; (A-8-46)
- Skupna grobnica braće trsatskih franjevaca (B-3-23)
- Eugen Fremont (Dreux, 1821. - Sušak, 1886.), inžinjer, papirničar. U Rijeku je doselio 1838. iz Francuske zajedno s ocem Hermanom, te se nastanio na Sušaku. U Tvornici papira radio je kao tehnički ravnatelj i upravitelj. Pripada mu velika zasluga za tehnički napredak tvornice, kojoj bijaše ravnateljem punih četrdeset i osam godina. Na dužnosti ravnatelja iste tvornice naslijedio ga je sin Carlo (1851.-1936.). Obojica su sahranjeni na Trsatskom groblju (B-1-12).
G
- Niko Gjivović - Johnson (Dubrovnik, 1866.- Rijeka, 1933.), zubni liječnik. Počeo je u Rijeci kao asistent kod strica Mate, također zubara, te potom je studirao u Americi zubnu kirurgiju, a vrativši se u Rijeku, opet radi sa stricem i kao zubar Vojnopomorske akademije. Zatim opet odlazi, u Englesku i potom u Split (1904.-1919. S prekidima), gdje je jedan od pionira, prenoseći američka i engleska iskustva liječenja zuba. Osim u struci, bio je pionir biciklizma, motociklizma i jedan od prvih automobilista, brodomodelar i modelar parnih i električnih strojeva. (B-5-11)
- Teddy Gjivović (1899.-1973.), profesor fizike i matematike (B-5-11)
- Angjeo Glavan (1853.-1936.) sudac i sudbeni vijećnik na Sušaku. (B-9-7)
- Marijan Glažar (1914.-2005.) inspektor u Inspekciji rada, dugogodišnji član, član uprave i blagajnik Trsatske glazbe (od 1926.!), te trsatske Narodne čitaonice. Amaterski sportski radnik i nogometni sudac. Više od 70. godina (do 2001.) svirao je piccolo u Trsatskoj glazbi.
- Dane Pavle Godina (1922.-1944.), antifašistički borac, ilegalac. Ubijen 1944. Njemu u čast nazvana ulica u Sušaku (B-3-22).
- Grego Nikola (1914.-1989.) sportaš i dugogodišnji sportski radnik. Jedan od utemeljitelja košarke u „Victoriji“, te utemeljitelj prve rukometne momčadi sastavljene od vaterpolista „Primorja“ (1955.). Osnivač škole plivanja pri zimskom bazenu, gdje je bio upravitelj.
- Ivan Grkinić (1908.-1968.) profesor na riječkoj gimnaziji (E-niše 8, br. 78)
- Katica Grkinić r. Jazvo (1908.-1985.) profesorica filozofije na sušačkoj gimnaziji (E-niše 8, br. 104)
H
- dr. Zlatko Hlebec (1927.-2001.) liječnik, kirurg i sportaš (J-1)
J
- dr Vladimir Jenko, sudac Trgovačkog suda u Rijeci. Umro s navršenih 102 godine.
-
K
- Rafael Kariolić (1858.-1928.), ravnatelj sušačke gimnazije (B-4-4)
- Živko Kariolić (1896.-1979.), sudac okružnog suda. (B-4-4)
- Albin KauzJarić (1900. - 1970.) poduzetnik, vlasnik kavane na Rječini (C – 1 - 19)
- dr. Zdenko Kelović (1920.-1988.). liječnik, kirurg (A-5-27)
- Mario Kinel (1921-.1995.) skladatelj, pjesnik, prevoditelj, novinar, urednik i vodite lj radijskih emisija. Autor je više popularnih tekstova za Ivu Robića: Samo jednom se ljubi (1956.), Srce laku noć (1956.), Ne plači (1957.). Od 1951. radi na Radio Rijeci kao novinar i urednik i postaje glavni pokretač snažne zabavno-glazbene proizvodnje kojaje u svega godinu dana, 1955./1956., rezultirala s pedesetak pjesama koje je od riječkog Radija preuzeo Jugoton i izdao na pločama. Sam je skladao (i napisao tekst) kompozicija poput Valcera o Kostreni i Jedne noći u Kostreni (obje 1955.). (A-8-142)
- prof. dr. Danilo Klen (Trst, 1910. - Rijeka, 1990.), arhivist, financijski stručnjak, povjesničar prava i ekonomije. Dopisni član JAZU. Završio Pravni fakultet u Zagrebu 1934. i iste godine promoviran u doktora prava. Od 1952. bio je na dužnosti ravnatelja Jadranskog instituta, a od 1966. do 1973. bio je ravnatelj Historijskog arhiva u Rijeci. Autor značajnih studija, monografija i knjiga. Za postavu izlozbe Statuti, urbari i notari koju je uredio (1968.) dobio je Nagradu grada Rijeke 1969. godine. Glavni je urednik Povijesti Rijeke (1988.). Za rad na toj knjizi dobio je 1989. Nagradu grada Rijeke za životno djelo (E-5-53)...
- Aleksandar Kolacio (Sušak, 1912. - Comodoro Rivadavia, Argentina, 1955.), bariton. Brat priznatog arhitekta Zdenka Kolacija. Pjevanje je studirao u klasi profesora Milana Reizera na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te kod A. Anceschija u Milanu. Debitirao je 1935. na opernoj pozornici u Ljubljani. U razdoblju od 1936. Do 1938. bio je član ljubljanske Opere, od 1938. do 1941. član beogradske Opere. Potom je djelovao u Beću, Pragu, Zilrichu i Buenos Airesu. Djelovao je i kao oratorijski te koncertni pjevač (B-3-30).
- Božo Kolacio (1875.-1966.) poduzetnik. 1911. godine zajedno s Antom Bačićem, Vinkom širolom i Franjom Tomašićem osnovao je Kupališni konzorcij Jadran u Sušaku u čijem je sastavu i hotel Kontinental.
- Miroslav Kolacio (1878.-1948.) špediter posjednik. Potpredsjednik gradskog vijeća Sušaka. (A-6-1)
- dr. Janko Komljenović (1897.-1966.) Nakon izgradnje sušačke banovinske bolnice (1936.) imenovan za primarijusa na kirurgiji. Bio je i vrlo progresivan operativni traumatolog. Ponovo je postao šef kirurgije na Sušaku (1946.), a kad je osnovan Medicinski fakultet (1955.) bio je s dr. Antom Medanićem prvi nastavnik kirurgije. Umirovljen 1961. (C-1-95)
- Joža Komljenović (Bihać, 1927.-Rijeka, 2003.) baletni umjetnik, solist i šef riječkog Baleta, baletni pedagog, koreograf, jedan od osnivača Prvih riječkih mažoretkinja.(E-niše 3-?)
- prof. dr. sc. Zoran Kompanjet (1919.-2003.) Književnik i sveucčilišni profesor. Diplomirao i doktorirao u Italiji. Radio je na Ekonomskom i Pravnom fakultetu (1975.-1982.) u Rijeci. Za docenta je izabran 1963. na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, za izvanrednog profesora 1965., a za redovitog profesora 1970. i 1975. Predavao je Privredno pravo. Objavio je nekoliko knjiga i više radova s područja trgovačkog i pomorskog prava. (D-6-10)
- prof. dr. Zvonimir Kopač (1911.-1965.) liječnik, patolog. Osnivač patologije riječkog KBC. (B-3-39)
- Milivoj Korlević (Rijeka, 1889. - Rijeka, 1959.), sušački odvjetnik. Gimnaziju pohađao u Zagrebu, a pravne studije u Beču i Zagrebu. Kratko vrijeme nakon studija radi kao bankovni službenik, potom vodi odvjetnički ured na Sušaku. Godine 1918. jedan je od tajnika Narodnoga vijeća SHS Rijeka-Sušak. Obavljao je razne odborničke dužnosti u nacionalnim, humanitarnim i političkim društvima. Poslije Drugog svjetskog rata član je komisije za utvrđivanje ratnih zločina, te ravnatelj Državnoga arhiva u Rijeci (B-4-18).
- Anton Riko Kosić (1913.-1953.) antifasšist, časnik. Njegovim imenom nazvana ulica u Rijeci. (G-5-55)
- Kosier Silvio (1931.-2007.) novinar Novog lista i turistički djelatnik. Čelnik Zajednice Talijana grada Krka.
- Kazimir Kozulić (1809.-1888.). Brodovlasnik i veleposjednik, veliki rodoljub i filantrop. Jedan od najutjecajnijih riječkih privrednika. Karijeru započinje kao pomorski kapetan u službi trgovačke mornarice, a zatim dugo upravlja obiteljskom trgovačkom tvrtkom "Giovanni M. Cosulich ", koju nasljeđuje od svoga oca. Posjedovao je, u potpuno iii djelomično, šesnaest jedrenjaka duge plovidbe i tako bio najmoćniji riječki brodovlasnik XIX. stoljeća. Aktivan je član i dugogodišnji predsjednik Trgovačko-obrtničke komore, ravnatelj Riječkog društva za pomorsko osiguranje, vicekonzul Vojvodine Toskane u Rijeci. (B-3-15).
- Radivoj Krainer (1883.-1953.), akademski slikar-učenik V. Bukovca, profesor risanja u susačkoj gimnaziji.(E-niše 3-?)
- Gustav Kraljeta (1864.-1935.), sušački i riječki tiskar, vlasnik Narodne tiskare (1890.), kasnije Trgovačka tiskara i Tiskare Kraljeta u Rijeci (1899.-1902.). Na grobu pogrešno napisana godina rođenja: 1884. (A-5-55)
- Jasna Krebelj (1954.-1978.), padobranka, reprezentativka. Poginula na Grobniku. (G-5-16)
- Marko Krema (1891.-1982.) profesor kemije i matematike sušačke gimnazije. lgrao nogomet u HAŠK-u. Bavio se sšahom te je jedan od osnivača šahovskog kluba na Sušaku. (E-niša 10-1)
- Margerita Kremar. Mrzljak (1889.-1972.) profesorica francuskog i engleskog jezika Djevojačke škole (od 913.) te potom Državne ženske realne gimnazije na Sušaku. (E-niša 10-1)
- Dana Krema (1920.-2003 .) muzičarka, nastavnica muzike u Učiteljskoj školi i istodobno harfistica orkestra HNK "Ivan Zajc". Po gašenju Učiteljske škole, prelazi za stalno u kazalište. (E-niša 10-1)
- Franjo Kresnik (Beč, 1869.-Sušak, 1943.) lijecnik i graditelj violina. Maturirao je na riječkoj hrvatskoj gimnaziji, a potom studira medicinu u Beču i Innsbrucku. Liječnicku karijeru započinje na dječjim klinikama u spomenutim gradovima, a 1900. vraća se u Rijeku, gdje do kraja života djeluje kao poznati i uvaženi liječnik. Pored liječničkog poziva intenzivno se bavi glazbom i punih četrdeset godina marljivo i ustrajno proučava starotalijansko umijeće građenja instrumenata (liuteria). U Rijeci je osnovao laboratorij gdje provodi slobodno vrijeme u istraživačkom i praktičnom radu. Studirajući umijeće glasovitih majstora iz Cremone (Amati, Guarneri, Stradivari), on je sa svojim pomoćnikom Carlom Schiavijem, izradio preko pedeset violina i jedan gudački kvartet. Napisao je i nekoliko zapaženih rasprava i studija o liuteriji (B-9-8)
- Franjo Kresnik st. (1841.-1919.) ravnatelj sušačke gimnazije (B-9-8).
- dr. Zdravko Kućić (1910.-1961.), liječnik internist. Njegovo ime nosi klinička bolnica na Sušaku. (C-1-13)
- Mihajlo Kudis (1931.-2001.), arhitekt urbanist. (A-5-127)
- Simo Kudis (1902.-1961.), prije II. rata vlasnik, a po nacionalizaciji direktor GP Asfalt. (A-5-128)
- Karel Kukla (Jenee 1867.-Sušak 1913.), kapelnik i skladatelj. Konzervatorij završio u Pragu, te 1891. dolazi u Senj, kao kapelnik i orguljaš. Početkom 1906. dolazi na sušacčku gimnaziju, gdje radi do 1912. kao profesor muzike i orguljas za potrebe gimnazije. Bavio sei privatnom podukom, te bio zborovođa "jadranske vile" i „Primorskog Hrvata" . (E-8-37).
- Kulfanek, sušački gradski vrtlar, hortikulturno uredio i održavao Trsatski park i ostale suačke parkove.
L
- Konrad la Grasta (1859.-1939.) graditelj I poduzetnik. Projektirao l sagradio niz zgrada, među kojima kapelu Sv. Križa (1909.) (B-3-13)
- Rikard Lenac (1868.-1943.), rijeČki i sušački odvjetnik, erudit i plodan publicist. Godine 1888. postaje član Narodne čitaonice riečke, u čijem radu aktivno sudjeluje više desetljeća i kojoj predsjedava uoči Prvog svjetskog rata. Godine 1894. Otvara vlastiti odvjetnički ured, 1911. preuzima ured odvjetnika dr. Michelea Maylendera, a uoči Prvog svjetskog rata (1914.) ima ured na Piazza Dante 1. Kada je Narodno Vijeće SHS Rijeka-Sušak preuzelo vlast na Rijeci (29. X. 1918.), Lenac se u svojstvu velikoga župana prihvatio dužnosti guvernera. No, upravu grada morao je već 17. Studenoga prepustiti talijanskom generalu Di San Marzanu. Godine 1929. otvorio je na Sušaku odvjetničku pisarnu (Kacicevo šetalište 17.) (E-3-31).
- Bedrich Linhart (1881.-1937), konzularni službenik Čehoslovačke. (D-1-2)
M, N
- Petar Marac (1857.-1939 .), susacki i rijecki poduzetnik (B-4-3)
- Špiro Marčeta (1878.-1947.) hoteljer, vlasnik hotela "Continental", gradski vijećnik Sušaka 1930.-1939. (B-4-57)
- dr. Ivan Markovina (1890.-1964.), liječnik opće prakse. (I3)
- dr . Marko Markovina (1926.-1994.) liječnik (J3)
- Vinko Matković (Sušak 1911.-Trsat 1973.), akademski kipar. Sin kamenorezca Rudolfa. Studij kiparstva završio 1935. na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu (klasa Kršinić, Meštrović). Bavio se gotovo isključivo portretiranjem i izradom spomeničke plastike. Najpoznatije mu je djelo spomenik oslobođenja na Delti (1955.) u Rijeci. (B-1-31)
- Francesco Mattiassi (Franjo Matiasić) (Trst, 1865.-Sušak, 1946.), riječki i sušački graditelj. Godine 1886. stekao je diplomu građevinskoga majstora u Zagrebu. Projektant je monumentalne Palače "Adria" (1896.). U Rijeci se nastanio 1898. Godine. Nakon Prvog svjetskog rata (1918.), preselio se na Sušak, gdje izmedu dvaju ratova radi kao ovlašteni graditelj. U Rijeci i na Sušaku ostavio je kvalitetan opus od petnaestak eklektičkih i secesijskih građevina (B-4-2).
- prof. dr. Ante Medanić (1897.-1975.) kirurg. Prvi profesor Opće kirurgije na Medicinskom fakultetu (1955.) (A-4-25)
- Milivoj Mezzorana (?-1978.) srednjoškolski profesor i prevodilac s engleskog i ruskog. Studirao u Pragu. Profesor Trgovačke akademije na Sušaku. Direktor suščcke gimnazije. Za Otokar Keršovani preveo romane D. H. Lawrencea, Ljubavnlk lady Chatterley" doživio 5 6 izdanj te "Hlstorlju knjlževnostl S.A.D" Marcusa Cunllffea. (G – 1 - 15)
- Ariosto Mini (), upravitelj Prve primorske parne pecare na Potpecinama (D-6-23)
- Ettore Mini (1910.-1995.), sportaš i papiraš. Plivač, vaterpolist i funkcioner „Victorie“, kasnijeg „Primorja“. Direktor Tvornice papira u Zagrebu, generalni direktor Papirne i kemijske direkcije te generalni direktor Saveznog ureda kemijske i papirne industrije u Ljubljani. (D-6-35)
- Biter Mjeda (1898.-1977.), fotograf, vlasnik foto-studija (B -1-1)
- Vilim Mulc (?-2006.) političar i gradonačelnik Rijeke (C-1-97a)
- Dagobert Miller v. Thomamuhl (187?.-1956.) a-u. kapetan korvete. Namještaj iz njegove kuće nalazi se u Pomorskom i povijesnom muzeju. (B-4-33)
- Simo Nikolić (Novi Sad, 29.01.1941.- Rijeka 09.04.2012.) jedriličar. Osvajač brojnih odličja. Započeo karijeru jedriličara u JK Istra - Lovran. 1957. postaje član JK Galeb. U klasi leteći Holandez, uz Antona Grega, postigao vrhunske rezultate.
P
- Ljubo Pavešić (1919.-1994.) pjesnik i novinar. (D-3-5)
- Frane Pavletić alias Frane Pitur (Pećine, 1891-01-31 - Ičići, 1949-02-28)
Sušačka legenda smijeha. Još za života u narodu su se prepričavale njegove pošalice, vicevi, anegdote...Nakon smrti prepričavanje se još i povećalo pa se ne zna što se stvarno događalo, a što se kasnije nadodalo.
- Makso Peloza (1915.-1989.) svećenik, crkveni povjesničar i arhivist. Župnik u Mošćenicama. (D-7-27)
- ing. Ratko Petrović (1914.-1945.), antifašistički borac. Strijeljali ga Nijemci u Jurcanima. Ulica na Sušaku nosi njegovo ime. (A-8-168)
- Ivan Petrović (1885.-1974.), zamjenik upravitelja 1. Hrvatske štedionice i pčelar (A-8-168)
- Nikola Polić (1890.-1960.) književnik i novinar, pjesnik i esejist. Brat Janka Polića Kamova. Upravitelj Gradske biblioteke u Sušaku od 1938.-1941. (G-2-72)
- Josip Premrou (1863.-1937.) veletrgovac drvom, predsjednik riječke Trgovačkoobrtničke komore, Prvo zajedno s Josipom Ružičkom (Premrou i Ružička, 1890.), potom samostalno (od 1893.). (C-1-12)
- Dragutin Prica (1867.-1960.) admiral Države SHS i jugoslavenske kr. mornarice i glavni vojni pomoćnik kralja Aleksandra. {A-5-65)
- Ksenija Prica (1911.-1993.) knjižničarka. Radila u "Naučnoj " odnosno "Sveučilišnoj knjižnici" u Rijeci. (A-5-65)
- prof. dr. Boris Prikril (1915.-1995.) elektrostrojarski inženjer, ekspert UN (1960.-1965.) i najplodniji publicist o pomorskoj povijesti i ratu na moru u nas. Doktorirao u Zagrebu. Savjetnik u Etiopiji za privredni razvoj (1957.-1960.). U dva mandata prorektor riječkog Sveučilišta. (E-5-18)
-
R
- d.i.g. Lujo Rac (1895.-1988.) građevinar. Diplomirao 1921. u Pragu. Radi u oblasnom hidrotehnićkom odjelu u Sušaku od njegova osnivanja (1921.) do 1929. I projektira i izvodi brojne vodoopskrbne objekte, napr. vodovod Žrnovnica, vodovod na Sušaku (iz Martinšćice). Osnivaš je podružnice Društva inžinjera i arhitekata u Sušaku (1926.) Od 1929. do 1945. je šef Odjela niskogradnje Gradske uprave Sušaka, i tada je projektirao sušačku kanalizaciju, proširenje vodovoda, pa i ulice (Krautzekova, Polić Kamova, Vidikovac). Iza II. svj. rata je rukovodio obnovom srušenih sušačkih mostova, projektirao armirano-betonski željeznički most na Podvežici. Od 1948. do 1956. je tehnički direktor "Voplina" i kao jedini inžinjer u poduzeću, radio na projektiranju obnove vodovoda i plinovoda u Rijeci. Na Tehničkoj građevinskoj školi radi kao profesor Hidraulike, vodo- i mostogradnje radi od 1957. do 1963., kad se vraća za tehničkog direktora "Voplina", gdje ostaje do mirovne. Dobitnik Nagrade grada Rijeke za životno djelo. (G-2-3)
- dr. Andrija Rački (1870.-1957.), začasni kanonik Stolnog kaptola modruškog u Novom (od 1902.), dugogodišnji trsatski župnik i gradski zastupnik, dobrotvor. Antifašist, član Okružnog odbora Narodne fronte za Primorje. Inicijator osnutka Trsatske glazbe (1906.) te njen predsjednik (1906.-1914. i 1929.-?). Pisac dviju temeljnih knjiga o povijesti Sušaka. Sav prihod svojih knjiga davao je u dobrotvorne svrhe. (A-8-173)
- Pero Radaković (1937.-1966.) sportaš, nogometaš, vezni igrač "Rijeke". Njemu u spomen od 1970. održava se memorijal „Pere Radakovića“ (C-1-120)
- Osvaldo Ramous (1905.-1981.), riječki književnik i publicist. Najkvalitetniji pjesnik riječkog talijanskoga kruga XX. stoljeća. Novinarsku karijeru započinje kao glazbeni kritičar. Poeziju počinje objavljivati u časopisu Delta (1923 .). Pisao je liriku, pripovijesti, radiodrame i romane. Neko vrijeme bio je redatelj Talijanske drame u Rijeci (A-5-37).
- Hinko Resch (1890.-1945 .) domobranski pukovnik koji je u okupiranom Sušaku i Rijeci od njemačkih logora smrt i spasio oko 6 tisuća ljudi, a sam nije dočekao svršetak rata,jer je poginuo u svojoj vili na Sušaku 20. travnja 1945. godine (dan prije oslobođenja Sušaka) (E-1-2).
- dr. Milena Rihtman (1896.-1946.) liječnik, rentgenolog (A-3-34)
- dr. Ivo Roić (1882 .-1966.), predsjednik Srezkog suda u Sušaku. (E-niše 10 br. 57)
- dr. Juraj Roić (1886.-1977.) direktor Državne muške realne gimnazije na Sušaku. (A-6-34)
- dr. Cesarina Roić (1886.-1986.) (A-6-34)
- Ante Rošić, veletrgovac drvom. (C-1-8)
- Đuro Rošić (Sušak, 1897. - 1986.), kazališni indendant i kritičar. Doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu i završio trogodišnji t ečaj Glumačke škole u Zagrebu pod umjetničkim rukovođenjem Branka Gavelle, nastupajući u epizodnim ulogama dramskih i baletskih predstava u HNK Zagreb. Službovao je kao sudac u Ogulinu, Sušaku i Kastvu. Poslije rata u dva navrata indendant HNK "Ivana pl. Zajca" u Rijeci, te redovni profesor Više pomorske škole u Rijeci. Od 1955. sustavno objavljivao kazališne kritike. Godine 1974. dobitnik Nagrade grada Rijeke na životno djelo (C-1-8).
- Smiljana Rendić-Berith (1926.-1994.) književnica, novinarka "Glasa Koncila" (B-3-52)
- prof. dr. Valter Rukavina (1896.-1972 .) liječnik, infektolog. Šef Zaraznog odjela KBC Rijeka. Osnivač Katedre za zarazne bolesti, koji po osnutku Medicinskog fakulteta postaje nastavnik iz predmeta Zarazne bolesti. (C-1-14)
- Đuro Ružić st. (Hreljin, 1834.-Susak, 1922.), veletrgovac kožom, posjednik i tvorničar kože. Investitor grobne kapele. {B-4-1)
- Ružić Đuro ml. (Gjuro, Jurica; Sušak, 1891. - Sušak, 1976.) njegov stariji sin. Ekonomske studije završio u Londonu. Od 1929. do 1939. gradonačelnik Sušaka. Njegovom zaslugom uspostavljena je 1936. zračna linija Beč-Klagenfurt-Ljubljana-Sušak. Poslije Drugog svjetskog rata lovni referent, zatim lovni inspektor u Šumarskom inspektoratu Skupštine kotara Rijeka. (B-4-1)
- dr. Viktor Ružić (Sušak, 1893.-Sušak, 1976.), mlađi sin. Studirao pravo u Beču, Zagrebu i Grazu. Nakon diplomiranja (1916.) radi u uredu očeve veletrgovine i sudjeluje u javnom životu Sušaka. Bio je tajnik Narodne čitaonice riečke, tajnik Mjesnog odbora Narodnog vijeća SHS, odvjetnik, te kasniji ban Savske banovine. (B-4-1)
- ing. Viktor Ružić ml. (1924. - 1992.) bio je inženjer kemije i tehnolog, tehnički direktor u Tvornici papira u Rijeci (B-4-1).
S, Š
- Richard Salcher (1875.-1956.) kontraadmiral, sin prof. Petera Salchera, pokopanog na groblju Kozala. (D-2-20)
- Sestre sv. Križa (F-3-28)
- Sestre milosrdnice (A-7-48)
- prof. Zdenko Sila (Prag, 1915. - Rijeka, 1997.), arhitekt. Studij završio u Ljubljani kod prof. ]oze Plečnika. Od 1941. živio na Sušaku. Dugogodišnji ravnatelj Urbanističkog instituta Rijeka. Dobitnik nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo (1991.), najvišeg državnog priznanja za djelatnost u kulturi (C-1-101)
- Ante Sironić (1915.-1996.) svećenik, župnik na Sušaku (F-3-11)
- Henrik Steiner (1875.-1938.) industrijalac, vlasnik topionice i tvornice "Plumbum" na Pećinama. (H-66)
- Ladislav Sulovski (1925.-1998.), arhitekt (A-8-46)
- Marijo Šarinić (1906.-1944.) političar HSS, predsjednik gradskog vijeća Sušaka 1939.-1941. Ub ijen. (D-6-8)
- prof. Vladimir Štrcaj (1894.-1947.) Profesor Drzavne muške realne gimnazije na Sušaku. (G-1-12)
- prof. dr. Vladimir Štrcaj (1921.-2002.), kemičar (G-1-12)
- prof. Marija Štrcaj r. Paravić (1900.-1960.) pijanistica i muzički pedagog. Odgojila generacije muzičara na Sušaku, od kojih neki i danas predaju u Muzičkoj školi. (A-7-1)
- dr. Ante Švalba (1903.-1989.), liječnik epidemiolog; direktor Opće bolnice u Rijeci, inicijator i suosnivač Srednje medicinske škole, začetnik ekološke borbe i pokretač akcije "Za ljepšu, čistiju i zdraviju Rijeku". (C -1-3 2)
- Velinka Švalba (1903.-2001.), liječnik okulist (C -1-32).
T
- Milan barun Turković (1857.-1947.) posjednik dobra Kutjevo (1882 .-1910.), privrednik i bankar. Predsjednik Hrvatske eskomptne banke (1924.-1930.). Vitez Legije časti (1901.) (E-5-17)
- Josip Tonšić (1875.-1935.) poduzetnik (D-4-14)
U
- Mile Uzelac (1913 .-1987.), antifašistički borac, narodni heroj i general zrakoplovstva. Završio podoficirsku pješadijsku školu i Tečaj za intruktore padobranstva (1939.). Zapovjednik 2. brigade 6. ličke divizije (1942.), potom načelnik štaba iste divizije (u istočnoj Bosni 1943.), te komandant 20. Dalmatinske divizije (1944.) i na koncu načelnik korpusa (1945.). Od 1946.-1948. završio Vojnu akademiju "Frunze" u SSSR, te bio na čelu divizija u Osijeku, Nišu, Rijeci, Kragujevcu, Bjelovaru ... U mirovini od 1964. Narodnim herojem proglasen 1953. Nosilac partizanske spomenice i ordena partizanske zvijezde. (C-1-95b)
V, W
- Vinko Valkovic - Polet (1912.-1944.) antifašistički borac. Na mjestu gdje je strijeljan u Starom gradu postavljena spomen-ploča. Ulica nosi njegovo ime. (A-8-204)
- Msgr. Ivan Vidas (1867.-1955.) prepošt i senjski kanonik (A-7-7)
- Kazimir Vidas (1889.-1960.) novinar i urednik sušačkih i riječkih novina. Član gradskog vijeća Sušaka 1930.-1939. (A-7-33).
- Božena Vilhar (Sušak, 1906.-Rijeka, 1991.), slikarica. Školovala se privatno, kod naših značajnih slikara (M. Crnčić, Moretti-Zajc, Kirin, Vanka, Bećić). Godine 1974. otvorila prvu privatnu umjetničku galeriju u Rijeci (E-niša 8 br. 83).
- U niši do nje pokopanje njen suprug Janez Žirovnik (E-niša 8 br. 82).
- Dušan Vilhar (1857.-1922.) trgovac i industrijalac, otac Božene Vilhar (D-8-26)
- dr. Dinko Vitezić (1895.-1980.) odvjetnik, predsjednik i osnivač HSS na Sušaku, potpredsjednik gradskog vijeća Sušaka 1939.-1941. (B-4-29)
- prof.Julius Wolf (1840.-1926.) državni savjetnik. (A-7-3)
Z
- Valerio Zappia (Vinež kod Labina, 1928. - Rijeka, 2000.), riječki javni djelatnik i novinar. Završio je pravne studije. Radio je u La Voce del Popolo, uređivao Panoramu i bio direktor EDIT-a. Višegodišnji potpredsjednik i predsjednik Zajednice Talijana u Rijeci (B-7-11).
-
E jesi neki... :a015
Mislio sam i dalje iz toga crpiti informacije. Samo ja. A sad si objavio tu pa će ceo svet da zna.
Reci javno, hvala Kobler na ovom lijepom uratku. :p015
-
E jesi neki... :a015
Mislio sam i dalje iz toga crpiti informacije. Samo ja. A sad si objavio tu pa će ceo svet da zna.
Reci javno, hvala Kobler na ovom lijepom uratku. :p015
Čekaj da završim
-
E jesi neki... :a015
Mislio sam i dalje iz toga crpiti informacije. Samo ja. A sad si objavio tu pa će ceo svet da zna.
Reci javno, hvala Kobler na ovom lijepom uratku. :p015
Čekaj da završim
E sad. Mislim da sam završio, pa se onda na inzistiranje "druga" milića, zahvaljujem Kobleru što si je dao truda napraviti sve ovo. Hvala "drugu" miliću što sve to obilazi i fotogtafira. Popis je proširen sa par njegovih. Naravno, da ne zaboravim zahvaliti i sebi. I ja sam uložio malo truda. Tenkju
-
:bravo :bravo3 :bravo2 :palacgore
-
E sad. Mislim da sam završio, pa se onda na inzistiranje "druga" milića, zahvaljujem Kobleru što si je dao truda napraviti sve ovo. Hvala "drugu" miliću što sve to obilazi i fotogtafira. Popis je proširen sa par njegovih. Naravno, da ne zaboravim zahvaliti i sebi. I ja sam uložio malo truda. Tenkju
Najprije hvala što si si dao truda :bravo i time i drugima prikazao koji sve poznati ljudi leže na trsatskom groblju. Time si mnoge podsjetio da ''neće uteć'' grobarskoj lopati.
Drugo, što se tiče ovog- ''druga'' možeš slobodno maknuti navodnike. Ja sam uvijek drug bio i ostao jer se volim družiti. Upravo mi je neugodno kad me netko titulira gospodinom.
(Relikti prošlosti valjda) :wavey
-
Tlocrt groblja
-
Nacrt kapelice
(http://i65.tinypic.com/r780ua.jpg)
-
Eto, i ja malo prošetao po trsatskom groblju. Naravno uz milićevo dopuštenje :wavey
prof. Jakov Abramović (1885. - 1944.). profesor sušačke gimnazije (A – 7 - 24)
mr. ph. Dragutin Accurti (1852.- 1971.) ljekarnik na Sušaku (B-3-25)
dr. Roko Bahorić (1902. - 174.), gradski veterinar Sušaka (A – 5 - 61)
-
dr. Božo Franćić (1891.-1982.), pravnik, odvjetnik; (A-8-69)
Milena Sulovski r. Franćić (1930.-2000.), arhitekt; (A-8-69)
Ladislav Sulovski (1925.-1998.), arhitekt (A-8-69)
-
Vjekoslav Bratulić (1911. – 1995.), povjesničar. Radio u Jadranskom institutu JAZU. Objavio niz članaka u „Jadranskom zborniku“, i vjesniku „HARiP“, uglavnom o istarskim temama, a također i kratku „Povijest Istre“ (E – niše 10 br. 38)
Angjeo Glavan (1853.-1936.) sudac i sudbeni vijećnik na Sušaku. (B-9-7)
dr. Zlatko Hlebec (1927.-2001.) liječnik, kirurg i sportaš (J-1)
-
Richard Salcher (1875.-1956.) kontraadmiral, sin prof. Petera Salchera, pokopanog na groblju Kozala. (D-2-20)
Sestre milosrdnice (A-7-48)
prof. Marija Štrcaj r. Paravić (1900.-1960.) pijanistica i muzički pedagog. Odgojila generacije muzičara na Sušaku, od kojih neki i danas predaju u Muzičkoj školi. (A-7-1)
-
dr. Zdravko Kućić (1910.-1961.), liječnik internist. Njegovo ime nosila je klinička bolnica na Sušaku. (C-1-13)
-
Konrad la Grasta (1859.-1939.) graditelj I poduzetnik. Projektirao l sagradio niz zgrada, među kojima kapelu Sv. Križa (1909.) (B-3-13)
Francesco Mattiassi (Franjo Matiasić) (Trst, 1865.-Sušak, 1946.), riječki i sušački graditelj. Godine 1886. stekao je diplomu građevinskoga majstora u Zagrebu. Projektant je monumentalne Palače "Adria" (1896.). U Rijeci se nastanio 1898. Godine. Nakon Prvog svjetskog rata (1918.), preselio se na Sušak, gdje izmedu dvaju ratova radi kao ovlašteni graditelj. U Rijeci i na Sušaku ostavio je kvalitetan opus od petnaestak eklektičkih i secesijskih građevina (B-4-2).
-
Osvaldo Ramous rlječkl knjlževnlk i publicist. Najkvalltetnijl pjesnlk rlječkog talijanskoga kruga XX. stoljeća. Novlnarsku korljeru započinje kao glazbenl krltlčar. Poeziju počinje objavljivati u časoplsu Delta (1923.). Pisao je liriku, prlpovljestl, radiodrame i romane. Neko vrijeme bio je redatelj Talijanske drame u Rijeci.
prof. dr. Mirza Abdurrahman – Milivoj Malić, najvrsniji hrvatski orijentalist. Dostojan nasljednik pokojnog dra Bašagića, a bio je i predlagan za sveučilišnog profesora u Zagrebu. Govorio je 27 jezika, i na mnogo njih napisao svoje vrsne znanstvene radnje. Prevodio je s perzijskog, španjolskog, talijanskog i engleskog, a vjerojatno i s turskoga.
Ima ih i na Kozali (http://croinfo.net/forum051novi/index.php?action=search2)
-
dr. Dinko Vitezić (1895.-1980.) odvjetnik, predsjednik i osnivač HSS na Sušaku, potpredsjednik gradskog vijeća Sušaka 1939.-1941. (B-4-29)
-
Rafael Kariolić (1858.-1928.), ravnatelj sušačke gimnazije (B-4-4)
Živko Kariolić (1896.-1979.), sudac okružnog suda. (B-4-4)
-
Josip Kulfanek, sušački vrtlar - više o njemu na linku http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=68&C=11 (http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=68&C=11)
Mr.sc. Stjepan Holjević, profesor fizike - otac današnjeg zamjenika generalnog direktora Hrvatskih voda doc.dr.sc. Danka Holjevića (rodbinska veza s Kulfanekom postoji, ali je nisam propitkivao), porijeklom Česi
Nastanak i razvoj Odjela za fiziku
"40 GODINA ČETVEROGODIŠNJIH STUDIJA MATEMATIKE I FIZIKE U RIJECI"
(Članak iz Novog lista 09.12.2004. g.)
Pedesetih se godina prošlog stoljeća osjećao nedostatak nastavnika matematike i posebno primijenjene fizike. Broj nastavnika koji su izlazili s prirodoslovno-matematičkih fakulteta nije bio dostatan pa je, radi podizanja razine općg i prirodoslovno-matematičkog obrazovanja, na tadašnjoj Višoj stručnoj pedagoškoj školi (VSPŠ) u ljetnom semestru školske 1960./61. godine otvoren Odjel matematike i primijenjene fizike u kojem su osposobljavani nastavnici za nastavno područje matematike i prirodnih znanosti u stručnim školama.
Među prvim su nastavnicima bili na Pedagoškoj akademiji profesor fizike Branko Bek, a na VSPŠ profesori matematike Tedy Gjivović i Josip Reš te nešto kasnije profesorica matematike Marinka Feretić i profesor fizike Stjepan Holjević.
(http://imageshack.com/a/img910/8515/YU6789.jpg)
-
Mišurac Šime, vođa palube, poginuo 1962. na brodu Šabac, o tom je događaju spjevana epska pjesma Plač mora by Niko Pinčić, u kojoj se navode imena i fotografije svih poginulih mornara, pa evo i fotke iz nje i stihova za nesretnog Šimeta
(http://imageshack.com/a/img908/8329/yNa6lC.jpg)
http://imageshack.com/a/img907/2020/9YXIra.jpg (http://imageshack.com/a/img907/2020/9YXIra.jpg)
-
Miroslav Kolacio (1878.-1948.) špediter posjednik. Potpredsjednik gradskog vijeća Sušaka. (A-6-1)
-
prof. dr. Zvonimir Kopač (1911.-1965.) liječnik, patolog. Osnivač patologije riječkog KBC. (B-3-39)
-
dr. Zdenko Kelović (1920.-1988.). liječnik, kirurg (A-5-27)
-
Msgr. Ivan Vidas (1867.-1955.) prepošt i senjski kanonik (A-7-7)
Kazimir Vidas (1889.-1960.) novinar i urednik sušačkih i riječkih novina. Član gradskog vijeća Sušaka 1930.-1939. (A-7-33).
-
Vinko Valkovic - Polet (1912.-1944.) antifašistički borac. Na mjestu gdje je strijeljan u Starom gradu postavljena spomen-ploča. Ulica nosi njegovo ime. (A-8-204)
prof.Julius Wolf (1840.-1926.) državni savjetnik. (A-7-3)
-
dr. Juraj Roić (1886.-1977.) direktor Državne muške realne gimnazije na Sušaku. (A-6-34)
dr. Cesarina Roić (1886.-1986.) (A-6-34)
dr. Milena Rihtman (1896.-1946.) liječnik, rentgenolog (A-3-34)
-
Ante Rošić, veletrgovac drvom. (C-1-8)
Đuro Rošić (Sušak, 1897. - 1986.), kazališni indendant i kritičar. Doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu i završio trogodišnji t ečaj Glumačke škole u Zagrebu pod umjetničkim rukovođenjem Branka Gavelle, nastupajući u epizodnim ulogama dramskih i baletskih predstava u HNK Zagreb. Službovao je kao sudac u Ogulinu, Sušaku i Kastvu. Poslije rata u dva navrata indendant HNK "Ivana pl. Zajca" u Rijeci, te redovni profesor Više pomorske škole u Rijeci. Od 1955. sustavno objavljivao kazališne kritike. Godine 1974. dobitnik Nagrade grada Rijeke na životno djelo (C-1-8).
-
Simo Kudiš (1902.-1961.), prije II. rata vlasnik, a po nacionalizaciji direktor GP Asfalt. (A-5-128)
Špiro Marčeta (1878.-1947.) hoteljer, vlasnik hotela "Continental", gradski vijećnik Sušaka 1930.-1939. (B-4-57)
-
prof. dr. Valter Rukavina (1896.-1972 .) liječnik, infektolog. Šef Zaraznog odjela KBC Rijeka. Osnivač Katedre za zarazne bolesti, koji po osnutku Medicinskog fakulteta postaje nastavnik iz predmeta Zarazne bolesti. (C-1-14)
-
Josip Premrou (1863.-1937.) veletrgovac drvom, predsjednik riječke Trgovačkoobrtničke komore, Prvo zajedno s Josipom Ružičkom (Premrou i Ružička, 1890.), potom samostalno (od 1893.). (C-1-12)
-
Valerio Zappia (Vinež kod Labina, 1928. - Rijeka, 2000.), riječki javni djelatnik i novinar. Završio je pravne studije. Radio je u La Voce del Popolo, uređivao Panoramu i bio direktor EDIT-a. Višegodišnji potpredsjednik i predsjednik Zajednice Talijana u Rijeci (B-7-11).
-
Petar Marač (1857.-1939 .), susacki i rijecki poduzetnik (B-4-3)
Biter Mjeda (1898.-1977.), fotograf, vlasnik foto-studija (B -1-1)
-
Gustav Kraljeta (1864.-1935.), sušački i riječki tiskar, vlasnik Narodne tiskare (1890.), kasnije Trgovačka tiskara i Tiskare Kraljeta u Rijeci (1899.-1902.). Na grobu pogrešno napisana godina rođenja: 1884. (A-5-55)
-
Dvojca velikana.
Zdravko Ćiro Kovačić (https://hr.wikipedia.org/wiki/Zdravko_Kovačić) (Šibenik, 5. srpnja 1925. - Rijeka 1. travnja 2015.), hrvatski vaterpolist. Osvajač srebrne medalje na OI u Helsinkiju 1952. i u Melbourneu 1956., srebra na EP 1954. godine. Jedan od ponajboljih vaterpolskih čuvara mreže svih vremena. Od 1984. član je Kuće slavnih vodenih sportaša. (C-I-1)
Branko Bevanda (https://hr.wikipedia.org/wiki/Branko_Bevanda)(Mostar, 21. kolovoza 1937. - Rijeka 6. lipnja 2008.), hrvatski motociklistički as i vrhunski ugostitelj. Osam puta prvak Jugoslavije u motociklizmu, a Hrvatske i Slovenije 14 puta. (A-IV-44)
-
slabo je mramora Brankotu na grobe... :o090
-
Vaterpolska obitelj Polić. (B-1-8)
prof. Blaž Polić, otac Borisa i Vlade. Gimnazijski profesor na Sušaku, predsjednik plivačkog kluba "Primorac". Ulica na Brajdi nosi njegovo ime.
Braća Boris Polić(1920.-1943.) i dr. Vladimir Polić (1916.-1972.), vaterpolisti "Victorije", prvaci države 1938. godine
-
Smiljana Rendić-Berith (1926.-1994.) književnica, prvakinja hrvatskog katoličkog novinarstva, novinarka "Glasa Koncila" (B-3-52)
-
B-III-19
Stanko Lukanović (1839.- Sušak, 1912.), bivši činovnik Riječke županije, načelnik općine (1876 - 1875)
-
prof. Leopold Sorta (1915. - 1919.), znanstvenik i učitelj. Radio kao inženjer za gradnju brodova u Ganz-Danubiusu u Rijeci i Fridrich Krupp-Germaniawertt u Kielu Od 1919. - 1956. profesor na Tehničkoj visokoj školi, poslije Tehničkom fakultetu u Zagrebu, odgojio brojne naraštaje brodograđevnih i brodostrojarskih stručnjaka. Smatra se "ocem hrvatske brodogradnje" te se u znak priznanja njegovu radu, od 1974., svake dvije godine, obično u jednom od brodograđevnih središta Hrvatske, održava simpozij Teorija i praksa brodogradnje.
Stanko Lukanović (1839.- Sušak, 1912.), bivši činovnik Riječke županije, načelnik općine (1876 - 1875)
???
-
prof. Leopold Sorta (1891. - 1956.), znanstvenik i učitelj. Radio kao inženjer za gradnju brodova u Ganz-Danubiusu u Rijeci i Fridrich Krupp-Germaniawertt u Kielu Od 1919. - 1956. profesor na Tehničkoj visokoj školi, poslije Tehničkom fakultetu u Zagrebu, odgojio brojne naraštaje brodograđevnih i brodostrojarskih stručnjaka. Smatra se "ocem hrvatske brodogradnje" te se u znak priznanja njegovu radu, od 1974., svake dvije godine, obično u jednom od brodograđevnih središta Hrvatske, održava simpozij Teorija i praksa brodogradnje.
Stanko Lukanović (1839.- Sušak, 1912.), bivši činovnik Riječke županije, načelnik općine (1876 - 1875)
???
Ispravio. To su godine kad je radio kao inženjer za gradnju brodova u Ganz-Danubiusu . :skartoc
-
prof. Leopold Sorta (1891. - 1956.), znanstvenik i učitelj. Radio kao inženjer za gradnju brodova u Ganz-Danubiusu u Rijeci i Fridrich Krupp-Germaniawertt u Kielu Od 1919. - 1956. profesor na Tehničkoj visokoj školi, poslije Tehničkom fakultetu u Zagrebu, odgojio brojne naraštaje brodograđevnih i brodostrojarskih stručnjaka. Smatra se "ocem hrvatske brodogradnje" te se u znak priznanja njegovu radu, od 1974., svake dvije godine, obično u jednom od brodograđevnih središta Hrvatske, održava simpozij Teorija i praksa brodogradnje.
Stanko Lukanović (1839.- Sušak, 1912.), bivši činovnik Riječke županije, načelnik općine (1876 - 1875)
???
Ispravio. To su godine kad je radio kao inženjer za gradnju brodova u Ganz-Danubiusu . :skartoc
Čini se da to uopće nije taj Sorta. Neću imati dovoljno škartoca :skartoc :skartoc :skartoc
Zato smo ga izbrisali
-
Rudolf Reschner, šumarski savjetnik. Službovao je kod državne šumske uprave. God. 1897. obnašao je dužnost kr. šumara u Krasnom, a 1908. nadšumara u Sušaku. Umro je kao šum. savjetnik 9.11.1920. u 57. godini života. Bio je član HSŠD od 1896. godine.
-
Dinko Udina prvi predsjednik Narodne čitaonice Trsatske.
-
doc.dr.sc. Miljenko Zgrablić, nefrolog. Član prve ekipe za ekstrakorporalnu hemodijalizu u Hrvatskoj. na Internoj klinici u Rijeci osniva i vodi prve peritonejske dijalize u Hrvatskoj. Osnivač nefrologije u Rijeci, voditelj Odsjeka, a od godine 1968. i Odjela za nefrologiju u bolnici Sušak. Osnivač je i Nefrološke sekcije u Rijeci, njezin voditelj te dugogodišnji član Centralnog odbora Nefrološke sekcije Hrvatskoga liječničkog zbora u Zagrebu. Godine 1969. otvara poseban odjelni laboratorij na riječkoj Nefrologiji. Za svoj sveukupni rad, stručnu, nastavnu i znanstvenu djelatnost dobio je niz priznanja i nagrada Medicinskog fakulteta u Rijeci, Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Sveučilišta u Zagrebu i Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske.
dr. Vinko Kirinčić
dr. Nikola Kirinčić, od sredine 1989., do kraja 1990. predstojnik zavoda za dijagnostiku i rehabilitaciju sluha i govora.
-
Milan Rempešić bi trebao biti urar sa piramide
-
prof. dr. Berislav Borčić stariji (1891. - 1977.) osnivač i kreator (uz dr. Andriju Štampara) te prvi ravnatelj EpidemioloSkog zavoda (Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo) u Zagrebu, dužnosnik Svjetske zdravstvene organizacije (D – 6 - 14)
Franjo Buntjelić (1895. – 1968.) liječnik (E – 2 niša 8, br.17)
-
Slavko Vazmoslav Cindrić (1911. 1938.), antifašist i revolucionar. Ulica na Sušaku nosi njegovo ime. (E – 1 - 30)
-
Ivan Grkinić (1908.-1968.) profesor na riječkoj gimnaziji (E-niše 8, br. 78)
Katica Grkinić r. Jazvo (1908.-1985.) profesorica filozofije na sušačkoj gimnaziji (E-niše 8, br. 104)
Marko Krema (1891.-1982.) profesor kemije i matematike sušačke gimnazije. lgrao nogomet u HAŠK-u. Bavio se šahom te je jedan od osnivača šahovskog kluba na Sušaku. (E-niša 10-1)
Margrita Krema r. Mrzljak (1889.-1972.) profesorica francuskog i engleskog jezika Djevojačke škole (od 1913.) te potom Državne ženske realne gimnazije na Sušaku. (E-niša 10-1)
-
Karel Kukla (Jenee 1867.-Sušak 1913.), kapelnik i skladatelj. Konzervatorij završio u Pragu, te 1891. dolazi u Senj, kao kapelnik i orguljaš. Početkom 1906. dolazi na sušacčku gimnaziju, gdje radi do 1912. kao profesor muzike i orguljas za potrebe gimnazije. Bavio sei privatnom podukom, te bio zborovođa "jadranske vile" i „Primorskog Hrvata" . (E-8-37).
-
Milivoj Mezzorana (?-1978.) srednjoškolski profesor i prevodilac s engleskog i ruskog. Studirao u Pragu. Profesor Trgovačke akademije na Sušaku. Direktor sušačke gimnazije. Za Otokar Keršovani preveo romane D. H. Lawrencea, "Ljubavnlk lady Chatterley" (doživio 5-6 izdanja) te "Historiju književnosti S.A.D" Marcusa Cunllffea. (G – 1 - 15)
Milojka Mezzorana (Rijeka,7.travnja 1927. - Rijeka,23.veljače 2004.). Hrvatska Ana Frank. Šesnaestogodišnja Milojka je vodila dnevnik koji je nazvala 'Incasso', prvi dio 1941. i 1942. je sama uništila smatrajući da sadrži "komentara i ličnih sentimentalnosti". Sačuvan je ostao drugi dio u kojem je opisala događaje od kapitulacije Italije i njemačkog bombardiranja i okupacije Sušaka do svojeg hapšenja te nakon povratka iz logora opisala je svoje hapšenje i boravak u logoru.
Njezin bi dnevnik možda nestao u zaboravu da ga, u nadi da bi mogao biti koristan, nije dala na čitanje riječkom povjesničaru dr. Mihaelu Sobolevskom koji kaže da se on, po zanimljivosti i bogatstvu činjenica, može usporediti s 'Dnevnikom Anne Frank', a kvalitetom nadmašuje zapise 12-godišnjeg židovskog dječaka iz Poljske Davida Rubinowica.
-
Ettore Mini (1910.-1995.), sportaš i papiraš. Plivač, vaterpolist i funkcioner „Victorie“, kasnijeg „Primorja“. Direktor Tvornice papira u Zagrebu, generalni direktor Papirne i kemijske direkcije te generalni direktor Saveznog ureda kemijske i papirne industrije u Ljubljani. (D-6-35)
dr. Ivo Roić (1882 .-1966.), predsjednik Srezkog suda u Sušaku. (E-niše 10 br. 57)
-
Makso Peloza (1915.-1989.) svećenik, crkveni povjesničar i arhivist. Župnik u Mošćenicama. (D-7-27)
Sestre sv. Križa (F-3-28)
-
Ante Sironić (1915.-1996.) svećenik, župnik na Sušaku (F-3-11)
Henrik Steiner (1875.-1938.) industrijalac, vlasnik topionice i tvornice "Plumbum" na Pećinama. (H-66)
-
prof. dr. Vladimir Štrcaj (1921.-2002.), kemičar (G-1-12)
prof. Marija Štrcaj r. Paravić (1900.-1960.) pijanistica i muzički pedagog. Odgojila generacije muzičara na Sušaku, od kojih neki i danas predaju u Muzičkoj školi. (A-7-1)
dr. Ante Švalba (1903.-1989.), liječnik epidemiolog; direktor Opće bolnice u Rijeci, inicijator i suosnivač Srednje medicinske škole, začetnik ekološke borbe i pokretač akcije "Za ljepšu, čistiju i zdraviju Rijeku". (C -1-3 2)
Velinka Švalba (1903.-2001.), liječnik okulist (C -1-32).
-
Josip Tonšić (1875.-1935.) poduzetnik (D-4-14)
dr. Janko Komljenović (1897.-1966.) Nakon izgradnje sušačke banovinske bolnice (1936.) imenovan za primarijusa na kirurgiji. Bio je i vrlo progresivan operativni traumatolog. Ponovo je postao šef kirurgije na Sušaku (1946.), a kad je osnovan Medicinski fakultet (1955.) bio je s dr. Antom Medanićem prvi nastavnik kirurgije. Umirovljen 1961. (C-1-95)
-
Albin Kauzlarić (1900. - 1970.) poduzetnik, vlasnik kavane na Rječini (C – 1 - 19)
dr. Ivan Feretić (1878.-1946.) liječnik stomatolog. Studij medicine završio u Beču. Prvi sušački zubni liječnik, otvorio ordinaciju 1899. (A-V-30)(A-5-31)
-
Ćo, a Aramisa Kauzlarića si pozabil???
---------------------------------------------------
(http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/download/file.php?id=33002&sid=c6d26c53a2d199d2b9ca21a477be4939)
Fotografija preuzeta s LPR
Evo s fejsbuka od naše članice Vedrane:
Vedrana Spadoni Štefanić
za
Riječka enciklopedija - Fluminensia
4. lipanj 2014.
ORIJENT SE VOLI OD MALIH NOGU
"Fotografija s plakata "Orijent se voli od malih nogu" snimljena je 1923., ali ja se toga ne sjećam. Tri godine sam imao. To se još nikako nije moglo urezati u pamćenje. Jer ja sam rođen 1920-te, 16. srpnja. To je snimljeno negdje ljeti 1923. na Orijentovom igralištu na Krimeji, prilikom otvaranja stadiona. A zašto sam na fotografiji loše volje? Pa to znam, rekli su mi roditelji. Radilo se o tome da su bile dvije zastave, sa dva stijega. Jedan mali i jedan veliki. I ja sam naravno, kao mali, štartao na veliki stijeg i veliku zastavu koju ne bih mogao nikako držati, jer bi me bila prevrnula. Pa su mi dali ovaj mali i ja sam se skoro rasplakao. Uspjeli su me primiriti i fotografirati. I zato sam ja onako smrknut."
(Aramis Kauzlarić, dječak s fotografije plakata "Orijent se voli od malih nogu" u knjizi "Ljudi s kraja stoljeća" D. Ogurlić i S. Ježina, Gorin 1995.)
-
prof.dr Emanuel Dworski ({1912. - 1991.), pomorski kapetan i pravnik. Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1936., gdje je polagao rigorozu i doktorirao 1937. Za redovltog profesora izabran 1969. na ekonomskom fakultetu. Dekan Ekonomskog fakulteta u Rijeci od 1971. do 1972. Predstojnlk i jedan od osnlvača Pravnog fakulteta u Rijecl. Predavao predmet Pomorsko i opće saobraćajno pravo. Autor niza radova iz područja pomorskog prava. (B – 6 - 3).
Nikola Badovinac pl. Badovinski *6. IV. 1828.-+20. XI. 1902., dvorski i ministarski savjetnik, hrvatski financijski stručnjak i političar. A ovdje je važno da je on punac Gjure Ružića st., tj. otac njegove druge žene Georgine Badovinac pl. Badovinske *16. X. 1842. - + 2. I. 1912., koja je sahranjena u ovom istom grobu. Ujedno je ona baka Emanuela Dworskog. (B-VI-3)
Zoran Kompanjet, pravnik, književnik (Opatija, 17.VIII.1919 – Opatija, 16.IV.2003). Dekan na Ekonomskom fakultetu u Rijeci 1965–67. Redoviti profesor na Pravnom fakultetu u Rijeci od njegova osnutka 1973., te dekan 1975–76. i 1978–82. Bio je također rektor riječkoga Sveučilišta (1976–78). Objavio je više pravnih studija, pisao je pjesme i prozu na čakavštin, te komediju Šete bandijere ili prevrtljivac (1977). Pjesme su mu objavljene u svim značajnijim antologijama čakavskog pjesništva. Nagrada grada Rijeke za životno djelo i više drugih priznanja.
(D-VI-10)
-
Veljko Malovac, 19. III. 1954. - 13. VI. 2012., bivši prvoligaški nogometni sudac. Sudio 77 utakmica kao glavni, i 71 kao pomoćni sudac. (E-VI-30)
-
Veljko (Vjekoslav) Poduje (https://hr.wikipedia.org/wiki/Veljko_Poduje) (Šibenik, 24. veljače 1907. godine - Rijeka, 2. ožujka 1993. godine) je bio hrvatski nogometaš, nogometni trener, sudac, novinar i profesor. Igrač i trener Hajduka, trenirao i Orijent. Doživotni počasni predsjednik Zbora trenera Nogometnog saveza općine Rijeka.
Marija Poduje *27. VII. 1910. - 3. V. 2008., profesorica. (B-IV-2A)
Anton Jurman *1. VII. 1933. - 19. IV. 2001. Profesor tjelesnog u OŠ Centar, i koliko se sjećam trener u ŽOK Rijeka (D-IV-34)
-
Josip Lokmer *1937.-2015. Predsjednik HNK Rijeke sezonu 1993./94. Mislim da je imao građevinsku firmu, ili tako nešto :pojmanemam
(D-VI-46)
-
Sergej Kučinski (http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=65.msg54375#msg54375), Ekaterinoslav 10. IX. 1886. - Rijeka 7. VII. 1969. slikar, grafičar,scenograf u HNK Zajc (F-bl. XV-204)
Nikola, Stjepan i Teodor Mateljan ??? Da nemaju kakve veze sa vinom (http://img833.imageshack.us/img833/3043/mateljan.jpg), ili sa hotelom Bonavia (http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=963.msg20495#msg20495) (B-III-3)
-
Ovo je valjda centralni križ
Spomenik palim sušačanima u Domovinskom ratu, pokopanim na groblju Trsat
-
Spomenik hrvatskim domobranima na groblju Trsat.
Gotovo, neću više
-
Oficir Josip Kraljić služio je u Kraljevskoj mornarici Jugoslavije, i bio u posadi razarača "Dubrovnik" koja je tijelo kralja Aleksandra iz Marseja 10.10.1934. nakon atentata dopeljala doma. Sahranjen na groblju Trsat
(D-VIII-12)
-
U toku je obnova zida od crvene cigle na galeriji - starom dijelu groblja.
(Nisam baš dobro uslikao jer mi je bilo neugodno zbog radnika. Da ne misle da ih špijuniram za šefa ili socijalno.)
-
Fra Serafim Sabol pokopan je u zajedničkoj grobnici trsatskih franjevaca.
(B-III-23)
-
Križ fra Serafima na grobnici fratara.
-
U Riječkom listu 29. 4. 1948. objavljena je ova osmrtnica. Ing. Edo Gorup, izgleda mlad čovjek, nastradao na službenom putu u Zadru a pokopan na na Trsatu.
Je li pokojnik u nekoj rodbinskoj vezi s Josipom vitezom Gorupom pl. Slavinjskim? Ako je, zašto nije pokopan na Kozali u obiteljskoj grobnici? Gdje je pokopan na trsatskom groblju? (E-VII-10)
Pitanja kolko oš! A ja star i nezainteresuran za istraživanje. :a025
Inače, onima koji ne listaju stare, arhivirane novine, nema puno osmrtnica u to vrijeme. Jedna, dvije ili nijedna u svakom broju. Tamo negdje sedamdesetih počinje sve više ljudi objavljivati obavijesti o smrti svojih bližih.
I još je jedna zanimljiva stvar na ovoj osmrtnici. Križ! Svetogrđe onog doba. Kad su se križevi prestali objacljivati? OMG, koliko pitanja iz jedne osmrtnice. :palacgore
-
Grob (D-V-4) u kojemu je pokopan Josip Kulfanek (1899. - 1976.)
U istom grobu je i Kulfanekov zet mr. sc. Stjepan Holjević (1930.-2001.), professor fizike na Pedagoškoj akademiji.
-
Grobnica Bačić
-
:bravo2 Ja se borim sa Kozalom
-
Nešto konkretno ganjaš na Kozali?
Super Miliću! :palacgore
-
Nešto konkretno ganjaš na Kozali?
Super Miliću! :palacgore
Jok. Ubacujem ponovno fotografije na forum. U privitke ovaj put
-
Sad sam se vratio s groblja da mi vi okati pomognete. Koje je ovo prezime istaknuto na grobnici koju sam, na nagovor Koblera, nazvao Bačić? Ja nemrem pročitat!
-
OBITELJ J. MIKULIČIĆ
-
A imaš oko ! :toyou
Kobler, što da menjamo ime grobnice ili jok? :297
Kobler: šibaj Miško!
-
Dagobert Müller von Thomamühl - onaj koji je izmislio fotoćeliju je pobrisan
-
:eek
Ovo je grozno! Privatno vlasništvo nad grbovima poznatih moralno bi podrazumijeva ti održavanje sjećanja na dotične, a tek nakon toga označavanje novih pokojnika.
Nego, jesi li ti to pristigao ili imaš agenta 007??
-
:eek
Ovo je rozno! Privatno vlasništvo nad grbovima poznatih moralno bi podrazumijeva ti održavanje sjećanja na dotične, a tek nakon toga označavanje novih pokojnika.
Nego, jesi li ti to pristigao ili imaš agenta 007??
Agent 001 :smile
-
Ovo je grozno! Privatno vlasništvo nad grbovima poznatih moralno bi podrazumijeva ti održavanje sjećanja na dotične, a tek nakon toga označavanje novih pokojnika.
Ako je privatno vlasništvo onda je privatno vlasništvo , dokle god se ne krši neki zakon/pravilo.
-
ali on nije tu ni pokopan, šta ne?
-
ali on nije tu ni pokopan, šta ne?
Pokopan je navodno u Puli na Mornaričkom groblju.
-
ali on nije tu ni pokopan, šta ne?
Pokopan je navodno u Puli na Mornaričkom groblju.
Onda i nije neka šteta :p015
-
Kobler nas je pitao jednom na nekom druženju, šta mislimo o tom da se to grobno mjesto proda, ili ne. Po meni, mogli su ostaviti ime i taj grb sa lijeve strane. Bilo bi sasvim ok. Možemo tako sve rasprodati i izbrisati. Ionako i nije neko održavanje.
-
...
Ako je privatno vlasništvo onda je privatno vlasništvo, dokle god se ne krši neki zakon/pravilo.
Krivi način razmišljanja!? Privatno ili ne, treba se održavati za buduće generacije. Uklanjanjem ovog natpisa krši se i "Zakon o zaštiti kulturnih dobara" i "Zakon o grobljima", a bogami i "Pravilnik o grobljima" KD Kozala.
Ovdje, u konkretnom slučaju, još nije gotova obnova. Prema uvjetima treba vratiti natpis i grb, a prema razgovoru i obećanju novog vlasnika, tako će i učiniti.
#Sijori, kako misliš "nije neka šteta"!? Ti kolovođa kolekcionara, pa još uposlenik lokalne samouprave!
-
Kobler nas je pitao jednom na nekom druženju, šta mislimo o tom da se to grobno mjesto proda, ili ne. ...
Pitao sam stoga da čujem "vox populi", a imao sam na umu to što od Mullerovih, koliko znam, smrću Dagice (sina ovog pokojnika), mada unuci postoje, ali su nezainteresirani, nestaju osobe koje bi održavale ovaj kenotaf.
S druge strane, ako malo promislite, i "Jelačić na konju" na Trgaču je isto tako kenotaf, za koji je mnogima među nama bilo drago da je vraćen.
Usput, dopuna nejasnog navoda: Muller je izmislio upotrebu fotoćelije kao indikatora "neprijavljenog / potajnog prolaska", a ne samu fotoćeliju.
-
Usput, dopuna nejasnog navoda: Muller je izmislio upotrebu fotoćelije kao indikatora "neprijavljenog / potajnog prolaska", a ne samu fotoćeliju.
Mislim da znam šta je indikator "neprijavljenog / potajnog prolaska". Prekineš snop. Prekineš ga i kad ulaziš u lift kad se vrata zatvaraju, pa se počnu otvarati. Zvuči dobro. Koji put i sitan izum doprinese nekakvom boljitku
-
...
Ako je privatno vlasništvo onda je privatno vlasništvo, dokle god se ne krši neki zakon/pravilo.
Krivi način razmišljanja!? Privatno ili ne, treba se održavati za buduće generacije. Uklanjanjem ovog natpisa krši se i "Zakon o zaštiti kulturnih dobara" i "Zakon o grobljima", a bogami i "Pravilnik o grobljima" KD Kozala.
Ovdje, u konkretnom slučaju, još nije gotova obnova. Prema uvjetima treba vratiti natpis i grb, a prema razgovoru i obećanju novog vlasnika, tako će i učiniti.
#Sijori, kako misliš "nije neka šteta"!? Ti kolovođa kolekcionara, pa još uposlenik lokalne samouprave!
Slažem se da se ovdje krši nekoliko Zakona i normalno je da to u uređenoj državi ne bi prošlo odnosno postojale bi kazne i obveze za pojedince koji to prekrše....uostalom kao i u svakom zakonu. Nažalost ovi navedeni u praksi se jako malo poštuju (barem što se tiče Kozale i Trsata).
Mislim nije tolika šteta jer pod broj jedan najvažnije bi trebale biti kosti te važne osobe (ovdje ih nema, odnosno postoji samo ne baš reprezentativna grobnica sa natpisom-znači i nije neko velevažno djelo). Sam njegov natpis na praznom grobu ništa ne znači jer opet 99,99 % ljudi ne zna tko je bio on i po čemu je zaslužan ili ne.
Još kad uzmemo u obzir da nasljednici postoje a ne žele brinuti o grobu...ne vidim drugog rješenja nego da se grob proda nekome tko će brinuti.
Naravno ne kažem da se ne treba držati zakona i da se i ovdje krši, ali ovo je po meni specifična situacija gdje apsolutno se ništa ne gubi (grob će biti ljepši nego prije, novi vlasnici će plaćati naknadu...jedini "gubitak" je natpis nekog čovjeka koji tu nikad nije ni bio pokopan ali eto njegova obitelj je nekada davno napravila grobnicu).
-
Krivi način razmišljanja!? Privatno ili ne, treba se održavati za buduće generacije. Uklanjanjem ovog natpisa krši se i "Zakon o zaštiti kulturnih dobara" i "Zakon o grobljima", a bogami i "Pravilnik o grobljima" KD Kozala.
Znači li to da nije dozvoljeno (pre)prodati grobno mjesto ? :help2
-
Zašto je njegova grobnica uopće tu, tko je bio pokopan u nju?
Usput, dopuna nejasnog navoda: Muller je izmislio upotrebu fotoćelije kao indikatora "neprijavljenog / potajnog prolaska", a ne samu fotoćeliju.
Mislim da znam ...
AT95610B&CH107498A, InventorMueller DagobertThirring Hans Dr Prof (https://patents.google.com/patent/CH107498A/de?inventor=Mueller+Dagobert)
-
Znači li to da nije dozvoljeno (pre)prodati grobno mjesto ? :help2
Uopće ne, baš obrnuto - za "Zakon o zaštiti kulturne baštine" sasvim svejedno je tko je vlasnik. Taj samo ima zakonsku obvezu da brine o kulturnom dobru. Svejedno je ima li ikakve veze s izvornim naručiocem ... itd. Mora osigurati da integritet kulturnog dobra ne bude narušen. Sviđalo mu se to ili ne.
-
Zašto je njegova grobnica uopće tu, tko je bio pokopan u nju?
AT95610B&CH107498A, InventorMueller DagobertThirring Hans Dr Prof (https://patents.google.com/patent/CH107498A/de?inventor=Mueller+Dagobert)
Ponajprije, hvala za link, za koji nisam znao.
Ovo je kenotaf - spomenik u spomen nekome, tko je ili nestao (primjerice u moru) ili pokopan negdje drugdje.
Dakle, pokopan nije nitko. Ovo je bio "rezevni položaj", za slučaj da mu ne dozvole da ga pokopaju na Mornaričkom groblju u Puli. Budući da je taj ukop bio odobren, mada je Mornaričko groblje bilo zatvoreno za ukope od 1945. Muller je postao zadnji koji je tamo pokopan uz dozvolu vlasti 1956.
Inače, on je bio muž Zorke Ružić, s kojom je imao troje djece, pa je plac iza kapele Ružić bio "prigodno" mjesto. Zorka je umrla isto u Klagenfurtu 1977. godine i pokopana u kapeli Ružić.
I, konačno, s obzirom na pronacističko raspoloženje, Muller je s obitelji morao napustiti Sušak, ako nije želio stradati nakon rata, pa je vila (posljednja na Plumbumu, iznad plaža) nacionalizirana, a namještaj iz nje je i danas izložen u Guveru.
-
Totalno mi cudna ta priča oko njega. Znaci otvoreno je pomagao nacistima u Rijeci i osvajanju Sušaka,nakon rata bježi, imovinu mu konfisciraju (očito kao državni neprijatelj), i onda umire i traži se njegov pokop u Puli, na groblju na kojem je od 1945’ zabranjen ukop? To se odobrava posebno za njega i navodno sam Tito to odobrava ( vise manje točan podatak al opet...)? Ako to nije u najmanju ruku cudna priča...
-
Čudna je. Istina.
Mislim da su dobili odobrenje jer je bio A-U mornarički oficir.
-
Zašto je njegova grobnica uopće tu, tko je bio pokopan u nju?
Ovo je kenotaf - spomenik u spomen nekome, tko je ili nestao (primjerice u moru) ili pokopan negdje drugdje.
Hvala
... s obzirom na pronacističko raspoloženje, Muller je s obitelji morao napustiti Sušak, ...
Iz zapisnika OZNE sa saslušanja dr. Viktora Ružić :
80. Pitanje: Je li tačno da Vam je Dagobert Mueller pronašao jednog vojnika koji je odnio pismo Vašem bratu Đuri (Jurici) u Italiju?
Odgovor: Moj šogor Dagobert Mueller mi je jednom saopćio da netko od tit. Rivolta ide u Milano, te da mogu po njemu poslati pismo mojem bratu, te sam ja po njemu poslao jedno otvoreno pismo.
102. Pitanje: Zašto je Vaš rodjak Muller Dagobert napustio Sušak, kada je otišao i gdje se sada nalazi?
Odgovor: Dagobert Muller njemački je državljanin, te je sa Njemcima napustio Sušak i otišao u Trst. Kako smo mogli doznati otišao je u smjeru Austrije. On je otišao 19. IV. 1945.
120. Pitanje: Odakle ste doznali, da je Muller Dagobert krenuo u pravcu Austrije?
Odgovor: Od nekoje obitelji Reinlein u Trstu, koja je u dobrim odnosima sa mojim šogorom
-
Taj brat Jurica (Gjuro / Đuro) koji se spominje, nekadašnji je gradonačelnik Sušaka te bivši muž slikarice Božene Vilhar, s kojom je imao kći Jelenu (Enu).
-
Grobno mjesto D - IV - 19
Milan Blažević stariji (1908. - 2002.) privrednik, sportski radnik, humanitarac.
Rođen je 1908. godine u Smokvici, Općina Krmpote. 1909. obitelj dolazi u Sušak gdje je Milan završio poznatu sušačku Trgovačku akademiju.
Poslije 2. sv. rata vodio je riječke firme Opskrbu i Istratekstil, preteču nekadašnjeg Rijekatekstila čiji je bio prvi direktor a što je i ostao sve do odlaska u mirovinu krajem šezdesetih.
U Sušaku Milan se bavio nogometom u Orijentu a po završetku 2. sv. rata prešao je u NK Kvarner današnju HNK Rijeku. 1953. na Milanovu inicijativu osnovan je Omladinski nogometni turnir Kvarnerska rivijera, jedan od najpoznatijih turnira te vrste. Za svoj rad u nogometu Milanu je 1993. dodijeljena Nagrada Grada Rijeke za životno djelo.
M. Blažević radio je s osobama s mentalnom retardacijom uključivši sport u njihovu terapiju i aktivnosti. Njegovom zaslugom početkom 80-ih godina Riječani prvi put sudjeljuju na Specijalnim olimpijskim igrama u Dublinu, a nakon toga je u Rijeci održano Europsko natjecanje za hendikepirane osobe.
Marija Blažević Mima (1920. - 2005.) zubarica, humanitarka.
Dugogodišnja (16 godina) predsjednica riječke udruge za pomoć osobama s mentalnom retardacijom Srce.
(Sada pišem po sjećanju: Sreli smo se početkom osamdesetih u jednom malom mjestu na otoku Pagu i raspričali se. Bila je šezdesetih sekretar za zdravstvo Kotara Rijeka, prva žena dr. Jože Gabrovšeka s kojim ima kćerku. S Milanom je rodila 2 sina Milana i Mladena. Tada je s njom u društvu bio jedan dječak s mentalnom retardacijom, član familije. Od tuda, vjerojatno, volja za radom s takvim osobama.)
PS. grob F-bl. XVI-231 je od dr. Milana ml. Blaževića
-
F-bl. XVI-231
Milan Blažević mlađi (1946. - 2013.) liječnik - radiolog, poduzetnik.
Dr. Blažević je pionir privatnog zdravstva u Rijeci jer je 1991., skupa s mužem moje rođakinje Hermannom Schreiberom, osnovao i vodio prvu privatnu polikliniku u Rijeci Medico. Mislio sam da je Medico izvedenica od dvije riječi: medicina i company. Ali ne, izvedena je iz medicina i computer jer, kako je Blažević izjavio u jednom intervjuu, je od samog početka u Medicu intezivno korišten kompjuter u medicinske svrhe (CT!).
Inače je bio sin poznatih roditelja Milana starijeg i Marije Mime Blažević.
-
Grobno mjesto: B - II - 20
Josip Linić (Pepić) (1852. - 1931.) trgovac, urednik novina, društveni djelatnik.
Najpoznatiji po 50 godišnjem predsjednikovanju Trsatskom čitaonicom ali je bio i urednik Starčevićeva lista Sloboda koji je izlazio na Sušaku od 1878. do 1884. Putem sporta širio je hrvatske nacionalne osjećaje kao predsjednik Primorsko planinskog društva iz kojega se razvilo 1903. Domoljubno gombalačko društvo Primorski sokol na Sušaku.
Rude Linić *21. IV. 1861. - 21. I. 1937., pravnik, političar, novinar “Novog lista”
Šime Vlahović (1932. - 1977.) liječnik - fiziolog.
Redoviti profesor Medicinskog fakulteta u Rijeci koji se posebno bavio transplantacijskom imunologijom čime je otvorio vrata prvoj transplantaciji bubrega u Hrvatskoj 1971. Hvala mu!
Ana Vlahović (1961. - 2008.) liječnik - nefrolog
Liječnica koja me je nekoliko dana prije iznenadne smrti pregledala i rekla: - Odlično ti je to Miljeniče!
Dobra ko kruh oči ko nebo. Hvala ti Ana na svemu!
Vlasta Linić - Vlahović (1929. - 2019.) farmaceut, imunolog.
Završila studij farmacije u Zagrebu. Po otvorenju Medicinskog fakulteta u Rijeci, zajedno sa suprugom Šimom Vlahovićem, vratila se u Rijeku te je na MF provela radni vijek razvivši se u vrsnog imunologa. Profesorica na Medicinskom fakultetu u Rijeci.
-
Zlatko Krašković (1944. - 2016.) brodograđevni tehničar, istraživač povihesti Kastavšćine.
Zlatko je kao mladić živio u istoj ulici na Podvežici kao i ja. Radio je u 3. maju (kao i ja :) ) te istraživao i zapisivao (Sušačka revija, Glasnik općine Viškovo) pvijest 20. stoljeća. Kad se odselio na Viškovo prestao sam ga viđati ali sam ga čitao. Jako mi je pomogao, dok sam pisao o Studeni, njegov tekst o putničkom prijevozu na Kastavšćini. (A-III-54)
-
Zlatko Medija (1946. - 2015. ) vrtlar.
Trsaćan, nastavljač obiteljske tradicije vrtlarenja koju su njegovi preci kao know-how donijeli sa sobom prilikom dolaska na Trsat iz Slovenije (okolica Kamnika). Do početka 20. stoljeća, kako sam čuo, trsatski povrtlari su povrće sijali a Zlatkovi preci su otpočeli sadnju tehnikom pikiranja. Zlatko se bavio uzgojem cvjetnih sadnica. (A-IV-61)
-
Golubinka Lorencin stradala 29.VI. 1951. u avionskoj nesreći kod Mrzlih Vodica. (A-I-18)
https://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=963.msg84714#msg84714
-
Branko Bevanda (1937. - 2008.) motociklist, ugostitelj.
Višestruki (8 puta) prvak Jugoslavije u motociklizmu. Na međunarodnom sportskom polju nije zabilježio značajnije rezultate. Meni je ostalo u sjećanju njegovo rivalstvo s pokojnim Marijanom Kosićem na stazi oko Trsata u klasi 250 kubika.
Bio je uspješan ugostitelj. Njegov restoran Bevanda smješten najprije na Biviju potom u Volosku i na kraju na opatijskom Lidu bio je i ostao pojam vrhunske riblje kuhinje. (A - IV - 44)
-
Zvonimir Karamarko (1950. - 2017.) brodograđevni tehničar, ronilac, jogi.
Kara, Zvonko, Badža... (tako smo ga sve zvali) je radio u 3. maju kao rendgen kontrolor zavara a potom je došao u Pripremu navoza gdje je bio šef za nabavku alata i oprene za ZTZ. No najupamćeniji će ostati kao ronilac koji je bio dugogodišnji predsjednik Kluba za podvodne aktivnosti (KPA) 3. maj te Radničkog društva za sportske aktivnosti na moru (RDSAM) 3. maj koje je objedinjavalo ronioce, jedriličare i sportske ribiče.
Bavio se vrlo aktivno i jogom održavajući tečajeve širom PGŽ a i drugdje (pričao mi je da je održao tečaj u Banja Luci).
Mnogima je "dao kruh u ruke" naučivši ih ronjenju. S tim stečenim znanjem zaposlili su se u 3. maju, Konstruktoru ili negdje drugdje najviše zahvaljujući Kari i tome što ih je naučio. (A - I - 33)
P. S. Uf kako je teško prolaziti pokraj spomenika poznatih. A Kara je toliko toga još planirao i htio dati.
-
Zlatko Medija (1946. - 2015. ) vrtlar.
Trsaćan, nastavljač obiteljske tradicije vrtlarenja koju su njegovi preci kao know-how donijeli sa sobom prilikom dolaska na Trsat iz Slovenije (okolica Kamnika). Do početka 20. stoljeća, kako sam čuo, trsatski povrtlari su povrće sijali a Zlatkovi preci su otpočeli sadnju tehnikom pikiranja. Zlatko se bavio uzgojem cvjetnih sadnica. (A-IV-61)
Obitelj Medija (H - 24)
Vezano na # 241 ovo je grobnica gdje su pokopani preci Zlatka Medije. Franc Medija je "krivac" za razvoj vrtlarstva na Trsatu a otuda i ime trsatske ulice Vrtlarski put.
-
sl 1 - izvor: Primorski Hrvat Željko Bistrović
sl. 2 - Izvor: Google Maps
-
sl 1 - izvor: Primorski Hrvat Željko Bistrović
sl. 2 - Izvor: Google Maps
-
sl 1 - izvor: Primorski Hrvat Željko Bistrović
sl. 2 - Izvor: Google Maps
:m055 Kont je kriv, nisam ja! :m055
-
Pomorski kapetan Ferdo Milin (1921. - 1957.) Sudjelovao u vađenju broda Lochi/Kuckuc/Učka u travnju 1949. (G-V-20)
-
Matijević Đuro. (C-I-9)
Spominje ga Milić na: http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=963.msg94773#msg94773
-
Milorad Ognjanov, trener nogometaša Rijeke (rujan 1957. –listopad 1959.)
(C - blok 3 - 31)
-
sl 1 - izvor: Primorski Hrvat Željko Bistrović
sl. 2 - Izvor: Google Maps
Na neku foru ispao mi tekst
-
sl 1 - izvor: Primorski Hrvat Željko Bistrović
sl. 2 - Izvor: Google Maps
Na neku foru ispao mi tekst
Što dvaput? :djavo
-
sl 1 - izvor: Primorski Hrvat Željko Bistrović
sl. 2 - Izvor: Google Maps
Na neku foru ispao mi tekst
Što dvaput? :djavo
Jbt, dvaput!! :eek
Htjedoh reći da ovo ne spada u temu, zar ne?
-
Spada! :wavey
-
Golubinka Lorencin stradala 29.VI. 1951. u avionskoj nesreći kod Mrzlih Vodica. (A-I-18)
https://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=963.msg84714#msg84714
Tek jučer mi je palo na pamet: Golubinka je samo nezgrapan prijevod španjolskog imena Paloma!
-
Kontraadmiral Alojz Bačić-Rečina (21.VI.1864. - 31.XII.1950.)
Pomorski kapetan Dionizij Jakovčić (9.X.1805. - 28.IV.1894.)
Kraljevski kotarski sudac Aleksandar Jakovčić (12.VII.1876. - 29.XI.1920.)
-
Golubinka Lorencin stradala 29.VI. 1951. u avionskoj nesreći kod Mrzlih Vodica. (A-I-18)
https://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=963.msg84714#msg84714
Tek jučer mi je palo na pamet: Golubinka je samo nezgrapan prijevod španjolskog imena Paloma!
(https://i.postimg.cc/0NzZjwNG/avinska-nesre-a2.jpg) (https://postimg.cc/p9tK1yzy)
(https://i.postimg.cc/tRNdX55Q/avinska-nesre-a1.jpg) (https://postimg.cc/s11Gm5qw)
I meni je ta nesreća stalno "zvonila u uhu" pa sam išao malo kopat po svojoj arhivi i našao da je ing. Kalpić prije svoje pogibije, shodno svojoj funkciji bio u "službenom posjetu" Auto-moto društvu Matulji. Moj nono (sa kačketom u sredini) je u to vrijeme obavljao dužnost predsjednika društva, a ing Kalpić je sa kapom skroz desno. A ovi barba ča stoji prvi z levega je čuveni Dante Saletnig, jedan od najuspješnijih hrvatskih automobilista u povijesti!
-
Deda ti se zvao isto k'o i ti? Jazbac?
-
:lol1 ne daj boh!
-
Boris Uroda (1922. - 2005.) profesor.
Mnogim generacijama tehničara u Tehničkoj školi na Bamderovu (meni 1969. - 1973.) predavao je predmete Tehničko crtanje i Nacrtnu geometriju. Izuzetno pedantan čovjek a ploča u njegovoj učionici bila je uvijek obrisana kao ogledni primjerak dobro održavane ploče. Zvali smo ga "Nulica Gore Nulica Dole" zbog njegovog označavanja projekcija.
U istoj grobnici pokopana je i njegova kćer Dajna Marinić.
Grobno mjesto G - IV - 53
-
MARIJA (MERI) DORIČIĆ GROZDANIĆ
(1929. - 2010.) ?
Rođena i popularna Trsaćanka koja je 45 godina surađivala s Radiom Rijekom a najviše će ostati upamćena kao istaknuta članica legendarne Primorske poneštrice.
Grobno mjesto G - II - 50.
-
DELIMIR BLAŽIĆ (1930. - 2013.)
Poznat je u ovom kraju jer je oko 1970. "sklepao" karoseriju vrlo privlačnog izgleda na podlozi, koliko se sjećam, fiće. Automobil je nazvao Dele a zanimanje za automobil pokazao je neki talijanski proizvođač. O tome je pisalo i na našem forumu ali ja to ne mogu naći. (E-bl. VIII-1)
IGOR BLAŽIĆ (1954. - 2018.) poduzetnik, sportski djelatnik
Igor je Delimirov sin. Vlasnik tiskare Sušak te nogometni i općenito sportski zaljubljenik. Bio je dopredsjednik NK Orijenta oko 2010. i član IO BK Vargona. Niša E - bl. VIII - 1.
-
MILAN ZGRABLIĆ (1927. - 2006.) liječnik, internist - nefrolog, povjesničar
Specijalist nefrologije koji je bio moj dugogodišnji izabrani liječnik. Pamtim ga kao stručnjaka ali i po jednoj bizarnoj stvari - uvijek je pisao zelenom tintom, imao je kemijsku olovku i nalivpero šro su ostavljali zeleni trag na nalazima. Vjenčana kuma moje žene je pričala da su djevojke, učenice Medicinske škole u Rijeci oko 1968. mahom bile zaljubljene u njega jer je imao nebeskoplavu boju očiju. Kasnije sam pronašao nekoliko njegovih stručnih radova u kojima je obrađivao povijest medicine u ovim krajevima.
Niše E - VIII - 61.
P. S.
Ni danas ne znam koje mu je pravo ime. Bio sam prisutan kad su ga kolege zazivale Miljenkom a i na nalazima, čini mi se, je bio službeni pečat - Miljenko. Na grobnoj ploči je napisano Miljenko a stručni radovi su potpisani s Milan a i KD Kozala ga vodi kao Milan. E sad budi pametan!
:
-
DELIMIR BLAŽIĆ (1930. - 2013.)
Poznat je u ovom kraju jer je oko 1970. "sklepao" karoseriju vrlo privlačnog izgleda na podlozi, koliko se sjećam, fiće. Automobil je nazvao Dele a zanimanje za automobil pokazao je neki talijanski proizvođač. O tome je pisalo i na našem forumu ali ja to ne mogu naći.
Miliću, zar neznaš koristiti internet tražilice?
Tri radnje:
upišeš ime,
stisneš traži
i od ponuđenog izabereš ono što misliš da bi moglo odgovarati upitu.
"PROIZVEDENO U HRVATSKOJ - DELE 800
Delimir Blažić iz Rijeke 1961. je napravio unikatni GT, dokazavši da u Hrvatskoj nikada nije nedostajalo ideja za automobilsku industriju. DELE 800 izrađen je na podvozju Zastave 600, a bio je dimenzija 3750 x 1320 x 1112 mm. Karoseriju je Delimir izradio od čeličnog lima, dok su vrata, poklopac motora i prtljažnika bili izrađeni od aluminija. Motor, inače autentični proizvod „21. maja“ iz Rakovice, dorađen je ugradnjom većeg rasplinjača, drugih ventila, novog ispušnog sistema, nove radilice… Motor je u toj izvedbi davao sada 42 KS iz obujma 767 ccm, a bio je smješten straga. Radi sigurnosti Delimir je sprijeda dodao i disk kočnice. Mali sportaš u Rijeci je plijenio pažnju građana, a što je s njime danas nije poznato. Možda ga se netko sjeća?
Ove fotografije s popratnim tekstom objavljene su u Moto magazinu 1. listopada 1966."
Izvor: fb, Tehnički muzej Nikola Tesla
-
Miliću, zar neznaš koristiti internet tražilice?
:skartoc Ma znam, Daluka, znam... :wavey
Bi sam malo dekoncentriran tih dana. Tražio sam na našem forumu (jer sam bio siguran da je tu baš ovaj članak) i LPR-u ali nisam našao a drugdje nisam ni tražio .
Sad sam tek vidio i ispričavam se na zakašnjelom odgovoru.
Evo, sad imamo i to. Falio sam desetak godina u procjeni. Previše! :shame
-
MILAN ZGRABLIĆ (1927. - 2006.) liječnik, internist - nefrolog, povjesničar
Niše E - VIII - 61.
Miljenko ili Milan?
Milan je ozbiljno ime za službenu upotrebu i ide dobro uz autoritet liječnika.
Miljenko je onako više ... što se dobro vidi iz tvog slučaja! :lol2
-
MILAN ZGRABLIĆ (1927. - 2006.) liječnik, internist - nefrolog, povjesničar
Niše E - VIII - 61.
Miljenko ili Milan?
Milan je ozbiljno ime za službenu upotrebu i ide dobro uz autoritet liječnika.
Miljenko je onako više ... što se dobro vidi iz tvog slučaja! :lol2
:lol1 :lol2 :yes :rollin2 :wines
-
Pravit ću se da nisam vidio. :thankyou
-
STJEPAN HOLJEVIĆ (1930. - 2001.) sveučilišni profesor.
Profesor fizike od 1960. godine na nekadašnjoj Višoj stručnoj pedagoškoj školi (VSPŠ) kasnije Pedagoškoj akademiji (PA) gdje su osposobljavani nastavnici za nastavno područje matematike i prirodnih znanosti u stručnim školama.
Meni je interesantniji kao suprug Ljudmile, kćerke Josipa Kulfaneka. (D - V - 4)
-
MARINKA FERETIĆ (1909. - 1992.) sveučilišni profesor.
Profesorica matematike na Višoj stručnoj pedagoškoj školi (VSPŠ) kasnije Pedagoškoj akademiji.
Našao sam i nešto o dr. Ivi Feretiću, koje ime je upisano na nadgrobnoj ploči, zubaru. Je li to ta osoba, je li to otac Marinkin? No, uglavnom, dr. Feretić je imao zubarsku ordinaciju na trgu kod hotela Kontinental a kasnije preko puta hotela Sušak.
(F - X - 75)? A-V-30
Odgovor Miliću: da, dr. Ivo (11.VI.1878.-21.III.1948.) i Minka r. Ožbolt (6.X.1881.-12.V.1956.) imali su kći Marinku.
-
RAOUL KOMEN (1935. - 1996.) privrednik
Mr. sc. građevinarstva i direktor Rijeka - projekta. Jedan od osnivača Kluba Sušačana. Trsaćan poznat po nadimku Oli. (A - V - 47)
-
DUŠAN PRAŠELJ (1931. - 2019.) dirigent, kompozitor, zborovođa.
Voditelj mnogih zborova a meni najzanimljiviji kao voditelj Jeke Primorja i Mješovitog lovačkog pjevačkog zbora dr. Matko Laginja čiji je bio i osnivač 1979. g.
Dobitnik je Nagrade za životno djelo Primorsko - goramske županije 2008. godine. (F - bl. X - 75)
-
Vitomir Lenac (1920. - 1990.) dipl.ing.elektrotehnike, sveučilišni viši predavač.
Radio je kao pogonski inženjer i projektant na uvođenju trolejbusa u Rijeci (napojnih stanica) u Gradskom auto-tramvajskom poduzeću (GATPO), kasnije Autotrolej Rijeka. Od 1962.do 1965. je bio direktor Tehničke škole u Rijeci, a nakon toga viši predavač na Visokoj industrijskoj pedagoškoj školi u Rijeci i na Višoj pomorskoj školi u Rijeci. (F - I - 45)
-
Josip Črnja (1933. - 1998.) profesor matematike i fizike.
Josip Črnja je bio profesor matematike i fizike u Riječkoj gimnaziji, a kasnije je radio kao savjetnik (inspektor) u Prosvjetnoj inspekciji.
(D - IX - 12)
-
Milivoj Bakarčić (1914. - 1990.) profesor književnosti, pjesnik, prozaik i dramski pisac.
Godine 1937. diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Profesor riječkih škola do 1974. kad je umirovljen kao direktor Škole za opće obrazovanje radnika. Bio je član Riječkog književnog i naučnog društva. Grobno mjesto - (D - II - 5).
-
Danilo Pavešić (1931. - 2020.) liječnik - ginekolog, sveučilišni profesor, sportski i društveni djelatnik.
Danko, kako su ga poznanici zvali, je rođen u talijanskoj Gorici. 1949. je završio Sušačku gimnaziju a 1956. je diplomirao na Medicinskom fakultetu u Ljubljani.
Već 1958. počinje s radom na riječkom Medicinskom fakultetu gdje 1974. doktorira a 1981. postaje redoviti profesor. Od 1995. do 1999. bio je dekan Medicinskog fakulteta, a od 1998. do 1999. obnašao je dužnost rektora Sveučilišta u Rijeci.
Danko je bio u "prvom postavu" Kluba Sušačana i dugogodišnji urednik Sušačke revije.
Plivač i vaterpolist riječkog Primorja čiji je bio dugogodišnji predsjednik.
Za svoj sportski rad godine 1994. dobio je državnu nagradu HOO-a za životno djelo ”Franjo Bučar”. Godine 2019. uručena mu je i županijska nagrada za životno djelo u području sporta.
Stvarno...! (C - I - 11)
-
U utorak, 25. 5. 2021. na groblju Trsat a u sklopu Tjedna upoznavanja groblja Europe uz vodstvo Daine Glavočić ogledali smo neke grobove. Tema je bila - značajni liječnici.
- Nevjerojatan (bar meni) je bio interes, stotinjak, pretežno, znatiželjnica.
- Daina Glavočić ispred groba poznatog psihijatra Slobodana Ćuka.
- Dalo nam i knjižice u kojima je navedeno po čemu su neki liječnici značajni.
-
BORČIĆ, Berislav, (Draga Gornja kod Sušaka, 10. IV 1891 — Zagreb, 3. IX 1977) higijeničar i specijalist socijalne medicine.
Gimnaziju pohađao u Sušaku. Veterinarsku medicinu studirao u Bernu i Beču, gdje je 1914. promoviran. Uoči I. svjetskog rata kao vojni bjegunac prebjegao je u Srbiju te od 1914. radi u Nišu kao ugovorni asistent Pasteurova zavoda. God. 1915. povlači se sa srpskom vojskom preko Albanije u Italiju. Vrativši se ponovno u Bern, završava studij humane medicine 1919. God. 1919. organizira Serovakcinalni zavod u Beogradu i privremeni je upravnik Pasteurova instituta: Specijaliziravši u Bernu higijenu i socijalnu medicinu, dolazi početkom 1921. u Zagreb i postaje predstojnik Zemaljskoga bakteriološkog zavoda (od 1923. Epidemiološki zavod), a 1926. – 1940. direktor je Higijenskog zavoda sa Školom narodnog zdravlja u Zagrebu. U to vrijeme kao ekspert Higijenske sekcije Društva naroda posjećuje Grčku, a zatim 1930–38. triput boravi u Kini kao glavni savjetnik pri kineskom Ministarstvu narodnog zdravlja. U tada glavnom gradu Nankingu organizirao je Centralni higijenski zavod sa Školom narodnog zdravlja, po uzoru na zagrebački, i Školom za primalje i sestre pomoćnice te Centralnu državnu bolnicu. Zajedno s A. Štamparom, koji mu se poslije pridružio, organizirao je zdravstvenu službu u kineskim provincijama, okruzima i gradovima, gdje su njegovom poduzetnošću osnivani pokrajinski zavodi za zaštitu narodnog zdravlja i okružni domovi narodnog zdravlja te promicano zdravstveno i gospodarsko prosvjećivanje. Od 1940. do 1941. ravnatelj je novoosnovana Banovinskog zavoda za proizvodnju lijekova u Zagrebu (PLIBAH). Dolaskom okupatora bio je suspendiran, ali je nekoliko tjedana potom zbog nedostatka kadrova upućen u Osijek za ravnatelja Doma narodnog zdravlja. U Osijeku osniva Dom za majke i dojenčad i suzbija malariju, koja je tada bila zahvatila dio Slavonije. Početkbm 1943. premješten je u Glavno ravnateljstvo za zdravstvo u Zagreb te vraćen na mjesto predstojnika Higijenskog zavoda (tada Zdravstveni zavod). Aktivni je sudionik NOP-a; 1943–45. kao predsjednik ilegalnoga NOO-a u Zagrebu organizirao je slanje medicinskog osoblja i lijekova na oslobođeni teritorij. Nakon oslobođenja predsjednik je Narodne fronte, potom potpredsjednik Gradskoga narodnog odbora Zagreba te intenzivno radi na oživljavanju Higijenskog zavoda (koji vodi do 1946) i djeluje kao savjetnik u Ministarstvu narodnog zdravlja. God. 1946. na poziv Uprave UN za pomoć i obnovu (UNRRA) vodio je u Kini poslove misije za zdravstveno unapređenje i organizaciju zdravstvene službe, a 1947. osniva i vodi misiju Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u Kini. Bio je glavni zdravstveni savjetnik SZO pri Međunarodnomu dječjem fondu UN (UNICEF) u Parizu (1948–50) i New Yorku (1950–55), a 1955–57. zamjenik je generalnog direktora UNICEF-a u New Yorku. God. 1957. vraća se u Zagreb, gdje do umirovljenja 1959. radi kao viši savjetnik u Higijenskom zavodu, potom odlazi u rodni Sušak. — Uz njegovo ime vezani su nastojanja i uspjesi u stvaranju nove higijenske službe u Hrvatskoj 30-ih godina XX st., a osobita je njegova zasluga što je razvio Higijenski zavod sa Školom narodnog zdravlja u Zagrebu kao vodeću ustanovu naše javnozdravstvene službe.
LIT.: N. Smolčić (Enes): Dva jugoslavena u službi Društva naroda podižu u Kini zdravstvene institucije i organiziraju zdravstvenu službu po zagrebačkom uzoru. Novosti, 29(1935) 12, str. 6. — V. Grbac: Dr Berislav Borčić (1891–1977). Izvještaj za školsku 1977/78. godinu Centra usmjerenog obrazovanja za kadrove u zdravstvu »Mirko Lenac« u Rijeci, 1978, str. 37–41. — B. Kesić: Dr Berislav Borčić (1891–1977). Liječnički vjesnik, 100(1978) br. 37. — V. Đukanović: Dr Berislav Borčić – povodom petogodišnjice smrti. Zdravstvena zaštita, 12(1983) 5, str. 12–15. — B. Belicza i M. Rastija: Prilog poznavanju života i rada dra Berislava Borčića (1891–1977) eksperta Lige naroda i Svjetske zdravstvene organizacije. Saopćenja »Pliva«, 27(1984) 1/2, str. 129–144.
Izvor: https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2422
Grobno mjesto (D - VI - 14)
-
Svaki put kada prođem pokraj ovog groba osjetim neki strah, bespomoćnost i brzo se odmaknem od njega. Koja je to tragedija bila! Suosjećao sam u njoj jer sam 2-3 godine prije pohađao tečaj za avio jedriličsra koga nikad, iz zdravstvenih razloga, nisam dovršio. Uvijek pomislim da sam i ja mogao biti u tom avionu.
Jasna Krebelj (1954. - 1978.), padobranka, reprezentativka. Poginula na Grobniku. (G-5-16)
Evo što je o njoj zabilježio u svojoj Formuli 1 naš u posljednje vrijeme slabo viđeni seas:
http://www.formula1-dictionary.net/rijeka_biografije_krebelj_jasna.html
http://www.formula1-dictionary.net/rijeka_biografije_krebelj_jasna.html
-
Aleksej Ternovec (30. 9. 1949. - 19. 8. 2020.) novinar, sportaš (G - V - 33)
Evo što je u In memoriamu napisao njegov novolistovski kolega Edi Prodan:
https://www.novilist.hr/rijeka-regija/rijeka/aleksej-ternovec-beli-vrstan-urednik-vrhunski-sportas-uljudeni-rijecanin/?meta_refresh=true
-
Evo što je o njoj zabilježio u svojoj Formuli 1 naš u posljednje vrijeme slabo viđeni seas:
http://www.formula1-dictionary.net/rijeka_biografije_krebelj_jasna.html
Ja bi rekao nasreću ...
"Nažalost, u trenutku dok su ulazili u lagani sportski četverosjed nitko nije ni slutio da je to i njihov posljednji let."
-
Štefanija Majer r. Kunstović (1935. - 2015.)
Popularna vežička trafikantica Teta Štefica godinama je prodavala cigarete, novine i ostalo u Vjesnikovom kiosku pokraj Brodokomercova marketa na Donjoj Vežici. Dobro je se sjećam iako nisam često kupovao kod nje ali u više od dvadeset godina koliko sam živio na tom području sasvim dovoljno da je upoznam kao dragu osobu uvijek spremnu da ti poželi dobar dan i sa smiješkom pomogne u izboru. Dečki koji su se okupljali kod marketa nazvali su je "Vežička legenda".
(E - 3 - 5)
-
Rozalija Radić (1883. - 1964.) poznata sušačka - krimejska gostioničarka "Teta Roža"
(: A - V - 54)
-
U grobu lijevo od tete Rože pokopan je Gustav Kraljeta (1884.-1938.) koji je imao Trgovačku tiskaru u Strossmayerovoj 7. (A-V-55)
-
Svetislava Deluka r. Borčić (1876. - 1976.) poznata narodna liječnica koja je namještala iščašene zglobove najviše nogometašima "Orijenta", osnivačica imenovanog kluba i dobročiniteljica ovog kraja.Zvali su je teta Šanta Rokova
( A - V - 42)
-
Marijan Ritterman (30. 10. 1936. - 3. 5. 2018.) liječnik internist. Početkom 1990-ih bio ravnatelj Thalassotherapije u Opatiji.
(G:- 4:- 25)
_______________________________________
U istom grobu pokopan je i poznati kirurg KBC-a Rijeka FRAN DOBRILA (11. 2. 1940. - 15. 7. 2018.)
( G - 4 - 25)
-
ARAMIS KAUZLARIĆ (1920. - 2002.) poznati riječki odvjetnik. Još je poznatiji kao dječačić s plakata za reklamnu kampanju NK Orijenta s početka 1990-ih
(polje: C sekcija: 1 broj: 19.)
U istom grobu pokopan je i Albin Kauzlarić (1900. - 1970.) koji je, kako piše u Almanahu grada Sušaka bio vlasnik kavane u ulici Franje Račkoga na broju 1. Načuo sam da je vodio i slastičarnicu no znate kako ja dobro čujem tako...
-
Vladimir Kezele (Selce, 1887 - Sušak, 1948.), farmaceut, skupa s Dinkom Budakom osnovao
"Ljekarničko-kozmetički laboratorij Alga Sušak" (B - II - 18)
-
Prije tri godine u ovoj temi postavljen je post u kom se kaže da je grob očišćen od starih oznaka, pa je spomen na Dagoberta Mullera posve nestao. Taj grob bio je kenotaf i u njemu nitko nije bio sahranjen. U kratkoj diskusiji http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=2083.msg106125#msg106125 (http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=2083.msg106125#msg106125) koja se razvila, iznesen je stav kako to i nije neka šteta, s obzirom da je pravi grob na Mornaričkom groblju u Puli.
Neki dan sam zamolio Milića da obiđe grob, što je on izvrsno obavio: vidi se da su se novi vlasnik i gosp. Žuža iz klesarstva KD Kozala držali dogovora i očišćeni originalni kamen vratili na mjesto. Vidi sliku ispod.
Ono što me muči je diskusija povodom nestanka groba Andrije Račkog, jer u njoj je prevladao stav da je javni interes za iskazivanje poštovanja autoru Povijesti Sušaka veći i jači od prava privatnog vlasnika da sa svojim vlasništvom čini što god ga je volja. Vidi diskusiju: http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=2083.msg67035#msg67035
(nastavlja se u sljedećem postu)
-
Iznijet ću ovdje svoj stav o statusu tih grobova:
U postupcima uređenja grobova i grobnica na zaštićenim cjelinama groblja Kozala, Trsat i Opatija svaki puta se javlja potreba da djelatnika Konzervatorskog odjela stranka podrobnije izvijesti o osobama koje su u tim grobovima pokopane, njihovim rodbinskim odnosima te o podacima čime su se ove osobe bavile za života, kako bi djelatnik mogao pravilno procijeniti značaj određene osobe i njenog djelovanja u povijesti Rijeke odnosno Sušaka. Ne očekuje se niti traži od stranaka pribavljanje bilo kakvog službenog dokumenta.
„Zakonom o zaštiti osobnih podataka“ određuje se da:
- ako je obrada podataka nužna radi ispunjenja zadataka koji se izvršavaju u javnom interesu ili u izvršavanju javnih ovlasti koje ima voditelj zbirke osobnih podataka ili treća strana kojoj se podaci dostavljaju (čl. 7) ili
- ako je obrada podataka nužna u svrhu zakonitog interesa voditelja zbirke osobnih podataka ili treće strane kojoj se podaci otkrivaju, osim kada prevladavaju interesi zaštite temeljnih prava i sloboda ispitanika iz članka 1. stavka 2. ovoga Zakona (tj. svrha zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i korištenju osobnih podataka.) (čl. 7)
Ono što u Zakonu ne piše, mada je od značaja: Zakon se odnosi samo na ŽIVE osobe. Svako dalje tumačenje osobni je stav pravnika koji takvo tumačenje daje! Po svemu sudeći, prikupljanje podataka o umrlima na grobljima ne bi bilo u sukobu sa „Zakonom o zaštiti osobnih podataka“, jer uopće ne podliježe odredbama tog Zakona.
Preostaju još „Zakon o grobljima“ i „Zakon o općem upravnom postupku“. Prvi je znatno konkretniji.
Naime, odredba čl. 11 „Zakona o grobljima“ posve je jasna:
(2) Grobovi koji su proglašeni spomenicima kulture ne mogu se smatrati napuštenim već ih treba održavati i obnavljati sukladno propisima o zaštiti spomenika kulture.
(3) Grobovi u kojima su pokopani posmrtni ostaci značajnih povijesnih osoba, ne mogu se smatrati napuštenim, već je o njima dužno brinuti se mjerodavno tijelo jedinice lokalne samouprave.
O značenju osobe mišljenje daju Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Hrvatski institut za povijest.
Nažalost, suprotno prethodnoj tvrdnji o jasnoći, odredba o mišljenju koje daju HAZU i HIP zapravo je nedomišljena, jer smisao zaštite grobova značajnih povijesnih osoba na ovim grobljima ne zasniva se samo u tome da se zaštite grobovi ljudi o kojima podatke bez problema možemo naći u „Hrvatskom biografskom leksikonu“, a na stranu što nam za to ne treba mišljenje ovih institucija. Potom još, od djelatnika HAZU ili HIP očekuje se da konzultiraju enciklopedije i leksikone „Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža“, mada po Zakonu ispada da zavod nije mjerodavan!
Konačno, prepoznavanje značaja pojedine osobe je i, da tako kažem, kapilaran proces i lokalna povijest često prepoznaje značaj pojedinih osoba za lokalnu zajednicu, bez da postoje stvarni tragovi njihove djelatnosti na nivou države. Kao primjere navodim riječke guvernere, sušačke načelnike općine i gradonačelnike, kapetane Voloskog i slično.
Sasvim je jasno da vlasnik tvornice sapuna u Rijeci I. Levi ili predsjednik uprave brodarske tvrtke „Ungaro-Croata“ Antonio Cheracci ne predstavljaju osobe od većeg interesa ili značaja u hrvatskim okvirima, kao što bi bilo posve pogrešno ne prepoznati im grob i ne označiti ga u nekom budućem vodiču po groblju Kozala.
„Zakon o općem upravnom postupku“ samo šturo konstatira da se osobni podaci moraju štititi:
- U postupku se moraju zaštititi osobni i tajni podaci, sukladno propisima o zaštiti osobnih podataka, odnosno tajnosti podataka. (čl. 11, st. 2)
ali se i to odnosi samo na žive. Jedino uporište pruža odredba Ispitnog postupka:
- Službena osoba odredit će izvođenje dokaza kad nađe da je to potrebno radi razjašnjenja stvari te upotpuniti činjenično stanje i izvoditi dokaze o činjenicama koje prije u postupku nisu bile iznesene ili još nisu utvrđene, a potrebne su radi utvrđivanja pravog stanja stvari.(čl. 51, st. 2)
Naravno da nijedan zakon koji regulira ovu tematiku ne predviđa traženje i dostavljanje od stranaka podataka ove vrste, kao što je posve jasno da nema nekog drugog načina na koji bismo do ovakvih podataka mogli doći. Naime, vađenje podataka iz raznih almanaha je jedna stvar, a verifikacija „in situ“ i potvrda ispravne identifikacije od trećih osoba (rodbine) je nešto posve drugo.
-
Usamljeni grob o kom nitko ne mari. A-I-82
dr. Ivo Perović *Arbanasi 1882. - +Mali lošinj 1958., ban Savske banovine, Regent kralja Petra. Kao ban, izdao je 1.VIII.1931. rješenje kojim određuje način financiranja gradnje nove bolnice na Sušaku. Drugim riječima, odredio je na 90 godina način funkcioniranja zdravstva u istočnom dijelu Rijeke!
Ma procesu u Beogradu 16. VIII. 1949. osuđen je s Radenkom Stankovićem zbog pristupanja KJ Trojnom paktu na 11 godina zatvora, gubitak svih građanskih prava i konfiskaciju celokupne imovine. 1953. pušten iz zatvora, a ostatak kazne mu je oprošten. Poživio je još 5 godina i umro u Malom lošinju 1958.
U istom grobu s njim pokopana je i njegova kći Vjera, koja je do smrti majke živjela u Beogradu, radeći u kanadskom veleposlanstvu, da bi se 1991. preselila u Rijeku, gdje je ostala do 2007., kad je primljena u starački dom u Splitu, gdje je i umrla.
Nemam, nažalost, nikakvu bolju fotografiju od ove. Kao ispriku prilažem i nacrt ove sekcije, s oznakom groba.
-
Još jedan zanemareni grob: B-III-9
U njemu je sahranjen Ante Vrkljan, *Sušak 12.X.1899. -1969. političar HSS/HRSS, nekoć tajnik gradske i kotarske organizacije HSS na Sušaku (1923.), član Predsjedništva II. zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOH-a; poslije II.svj.rata tajnik IO HRSS i ministar prosvjete u prvoj vladi DFJ (14.IV.1945.), zastupnik kotara Sušak (11.XI.1945.); ministar pomorstva FNRJ (1946.).
Nažalost, nemam vijesti o njegovom daljem životu.
-
Još jedan već zaboravljeni grob, zaboravljenog čovjeka: E-V-17
Milan barun Turković *4.II.1857.-18.IX.1937. posjednik dobra Kutjevo (1882 .-1910.), privrednik i bankar. Vitez Legije časti (1901.). Predsjednik Hrvatske eskomptne banke (1924.-1930.) po smrti brata Petra Dragutina.
Na Sušak doselio 1930. Imao je vilu do hotela Jadran. Bio je među osnivačima i predsjednik Kluba rotarijanaca na Sušaku (1930.-1932. i 1937.-1938.).
-
Još jedan zanemareni grob: B-III-9
U njemu je sahranjen Ante Vrkljan, *Sušak 12.X.1899. -1969. političar HSS/HRSS, nekoć tajnik gradske i kotarske organizacije HSS na Sušaku (1923.), član Predsjedništva II. zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOH-a; poslije II.svj.rata tajnik IO HRSS i ministar prosvjete u prvoj vladi DFJ (14.IV.1945.), zastupnik kotara Sušak (11.XI.1945.); ministar pomorstva FNRJ (1946.).
Nažalost, nemam vijesti o njegovom daljem životu.
1946, inforbiro, deklarirani HSS-ovac, vjerojatno umirovljen nakon 46. i potpuno se povukao iz javnog i političkog života.
Inače za 1946. se vodi kao:
VLADA FEDERATIVNE NARODNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE
(imenovana 1 februara 1946 g.)
Pretsednik Ministarskog saveta, maršal Jugoslavije Josip Broz Tito;
Potpretsednik Ministarskog saveta i pretsednik Kontrolne komisije pri Vladi Edvard Kardelj;
Drugi potpretsednik Ministarskog saveta Jaša Prodanovič;
Ministar bez portfelja Milovan Đilas;
Ministar bez portfelja Kirilo Savič;
Ministar bez portfelja Dimitar Nestorov;
Ministar inostranih poslova Stanoje Simič;
Ministar narodne odbrane maršal Jugoslavije Josip Broz Tito;
Ministar saobrača j a Todor Vujasinovič;
Ministar pomorstva Ante Vrkljan;
Ministar pošta Drago Marušič;
Mmistar spol j ne trgovine inž. Nikola Petrovič;
Ministar finansija Sreten Žujovič;
Ministar unutrašnjih poslova general-lajtnant Aleksandar Rankovič;
Ministar pravosuda Frane Frol;
Ministar industrije i pretsednik Planske komisije Andrija Hebrang;
Ministar rudarstva Bane Andrejev;
Ministar trgovine i snabdevanja d-r Zaim Šarac;
Ministar poljoprivrede i šumarstva d-r Vaso čubrilovič;
Ministar rada Vicko Krstulovič;
Ministar gradevina Vlada Zečevič;
Ministar informacija Sava Kosanovič.
------------------------------------------------------------------------
PRETSEDNIŠTVO SAVEZNOG VEĆA
(izabrano 2 februara 1946 g.)
Pretsednik Vladimir Simič
Potpretsednici Franjo Gaži Avdo Humo
Sekretari Vojo Lekovič, Ljubčo Arsov, Stevan Jovič
PRETSEDNIŠTVO VEĆA NARODA
(izabrano 2 februara 1946 g.)
Pretsednik Josip Vidmar
Potpretsednici Božidar Maslarič Kosan Pavlovič
Sekretari Ninko Petrovič, Joža Milivojevič, Mihajlo Grbič
NARODNI POSLANICI SAVEZNOG VEĆA
(stanje u februaru 1946 g.)
... Ante Vrkljan ...
-
Još jedan zanemareni grob: B-III-9
U njemu je sahranjen Ante Vrkljan, *Sušak 12.X.1899. -1969. političar HSS/HRSS, nekoć tajnik gradske i kotarske organizacije HSS na Sušaku (1923.), član Predsjedništva II. zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOH-a; poslije II.svj.rata tajnik IO HRSS i ministar prosvjete u prvoj vladi DFJ (14.IV.1945.), zastupnik kotara Sušak (11.XI.1945.); ministar pomorstva FNRJ (1946.).
Nažalost, nemam vijesti o njegovom daljem životu.
1946, inforbiro, deklarirani HSS-ovac, vjerojatno umirovljen nakon 46. i potpuno se povukao iz javnog i političkog života.
Da demantiram sam sebe.
Ante Vrkljan politički život do 1953..
Ustavotvorna skupština DFJ / Narodna skupština FNRJ 1945. – 1950 - Savezno vijeće
Narodna skupština FNRJ 1950. – 1953 - Vijeće naroda
Predsjedništvo Narodnog sabora Hrvatske/Prezidijuma Sabora NRH 1945. – 1946.
Prezidijum Ustavotvornog sabora NRH 1946. – 1947.
Prezidijum Sabora NRH 1947. – 1950.
Prezidijum Sabora NRH 1950. – 1953.
Ministar prosvjete (14. travnja 1945. – 1. veljače 1946.)
Ministar rudarstva (22. siječnja 1948. – 13. siječnja 1949.)
-
Ne znam bih li ovo što je bio ministar prosvjete, pa nedugo zatim rudarstva shvatio kao položaj o promicanje ili srozavanje
-
Ministar prosvjete bio je u republičkoj vladi, a ministar pomorstva u saveznoj. Avanzirao, dakle.
-
Trsat B-IX-8
Franjo Kresnik, rodio se u Plemenščini kod Pregrade u Zagorju 27. III. 1841. godine, a umro na Sušaku 19. X. 1919. Došao je u Sušak 1870., kad se i oženio, četiri mjeseca nakon što mu se u Beču rodio sin. Zaposlio s te jeseni na sušačkoj gimnaziji, kao profesor klasičnih jezika.
Izabranica njegovog srca bila je 13 godina starija i zvala se Ottilia Pernhoffer von Barenkron. Ovo prezime nije rijetko, ali u kombinaciji ovakvim pridjevkom jest rijetko, tj. jedistveno, pa je morala biti nekako u rodu s Jozefom istoga prezimena, koji je 1859. od cara Franje Josipa dobio plemstvo s istom pridjevkom"von Barekron" povodom odlaska u mirovinu, kako to svjedoči vijest u br. 37 od 16.II.1859. u Troppauer Zeitungu. Bila mu je kći po svoj prilici.
-
Prema zapisu na grobu, drugo prezime, Sax, stekla je udajom. I vjerujem da je ostala udovica, pa je srela Franju Kresnika i veza s njim zbila se brzo. a okrunjena je rođenjem malog Franje.
-
Mali Franjo s devet gpdina je naučio svirati violinu, i mada je nastavio učenje kod prof. Alessandra Scaramellija i potom u Genovi kod Ernesta Camilla Sivorija, jedinog pravog Paganinijevog učenika. Ipak, po očevoj želji završio je studij medicine. Vratio se u Rijeku, prema volji roditelja, otvorio liječničku ambulantu, a umjesto koncertnih nastupa, svirao je violinu svaki dan za sebe i proučavao gradnju violina cremonskih majstora. Kad je bio spreman, počeo je izrađivati violine, rekonstruiravši "bottegu" poput cremonskih majstora.
-
U takvom poretku stvari, jedva se sjetio oženiti. To se zbilo u periodu od početka stoljeća, dakle od 1900. do početka Velikog rata, dakle 1914. Uzeo je ženu nekih dva desetljeća stariju od sebe. Ili nije? #Seas na svom Dictionary-formula-1 kaže da je to bila Berta Baron, koja je rođena 1853. godine, i ne znam odakle mu taj podatak, ali na nadgrobnom spomeniku piše da se oženio ženom istoga imena i prezimena kakvo je nosila njegova majka, odnosno Ottilia Sax. Stvar zbunjuje stoga što je i istom grobu sahranjena i Berta Kresnik, rođena 1876., koja bi po svemu najbolje odgovarala biti Kresnikova žena, a da joj je Berta Barun bila ustvari majka.
Ali sasvim zbunjuje onaj zapis na Kresnikovom grobu.
-
Ottilia Sax je rođena 1854., a umrla je 1931. godine. A još 1914. godine rodila mu je sina (ili je to bila Berta Kresnik r. Baron) s imenom Jaroslav prema imenu njegovog dobrog prijatelja, češkog virtuoza na violini, Jaroslava Ševčika. Jaroslav je sahranjen također na Trsatu, u grobu A-VI-26, zajedno s Bertom Baron, koja mu je bila baka, s majkom i drugim rođacima i potomcima. Jedan od njih, Janko, rođen 1902. mogao bi mu biti brat, dakle još jedan sin Franje Kresnika.
Je li Ottilia Sax mogla biti Kresnikova polusestra, kći iz prvog braka njegove majke? Dakle, nije mu nužno bila žena, već polusestra, pa da je pokopana zajedno s majkom. Trebalo bi se dalje vidjeti iz dokumenata koje još ne poznajem.
-
Ministar prosvjete bio je u republičkoj vladi, a ministar pomorstva u saveznoj. Avanzirao, dakle.
Ispravno je:
- ministar prosvjete i ministar rudarstva u republičkoj vladi
- ministar pomorstva u saveznoj vladi
-
Došao je u Sušak 1870., kad se i oženio, četiri mjeseca nakon što mu se u Beču rodio sin.
Nije li ovaj redosljed, rođenje pa vječanje poprilično neuobičajeno za ono doba ili sam krivo shvatio redosljed? :hmm :pojmanemam
A i sa kime se oženio sa majkom svog sina ili nekom drugom?
-
Šime Lulić (1930. - 2015.) poznati i priznati riječki ugostitelj koji je na Podvežici godinama vodio najprije "podrum" s alkoholnim i bezalkoholnim pićima, a kasnije krčmu Ravni Kotari. Krčma je bila poznata po odličnom dalmatinskom pršutu kao i janjetimi i odojku s ražnja.
Zauvijek ću ga pamtuti po strpljivosti prigodom ručnog rezanja pršuta jer to je bio pravi obred, a ne izrezati ga samo da se napuni poslužavnik.
Domaći kruh, pršut i pivo nakon nogometa pred vežičkom školom...
Pokopan je na groblju Trsat, a uz njega su vjerni suradnici : supruga Sofija i sin Zdravko (D - 5- 46).
-
Martin Kontuš (Sušak, 11. 11. 1911. - Mavrinci, 3. 2. 1945.) antifašistički borac, član KPJ. Njegova obitelj je bila mnogočlana pa je rano počeo raditi. Postaje član sindikata te se bori za radnička prava. Nakon kapitulacije Jugoslavije počinje pomagati NOP što je zamijećemo od strane komunista pa je krajem 1942. ili početkom 1943. posta0 član KPJ, a uskoro i sekretar ćelije na Vežici. Nakon kapitulacije Italije odlazi u partizane. Bavi se političkim radom, postaje član Kotarskog komiteta partije a uskoro i Okružnog komiteta za Hrvatsko primorje. Na jednom partijskim zadatku u Mavrincima drug Ljubo, kako mu je bilo konspirativno ime, naletio je na četnike koji su ga ubili.
Bio je pokopan na Trsatu (A - 8 - 192), ali je prenešen u spomen kosturnicu u trsatskom Parku heroja.
Ulica na Podvežici imenovana je njemu u čast.
-
Jedan grob na trsatskom groblju koji me desetljećima intrigira, na vrlo vidljivom mjestu kod kapelice, a nisam uspio naći ništa o tragičnom padu pilota lovca poručnika Josipa Kekinija 1951 godine, poginulog sa samo 24 godine
-
Jedan grob na trsatskom groblju koji me desetljećima intrigira, na vrlo vidljivom mjestu kod kapelice, a nisam uspio naći ništa o tragičnom padu pilota lovca poručnika Josipa Kekinija 1951 godine, poginulog sa samo 24 godine
Tu ima nešto. Možda... https://www.telegram.hr/zivot/istrazili-smo-11-najvecih-avionskih-nesreca-u-povijesti-bivse-jugoslavije/
-
Jedan grob na trsatskom groblju koji me desetljećima intrigira, na vrlo vidljivom mjestu kod kapelice, a nisam uspio naći ništa o tragičnom padu pilota lovca poručnika Josipa Kekinija 1951 godine, poginulog sa samo 24 godine
I ja sam taj grob zamijetio.
Mislim da se podaci o tome mogu naći jedino u vojnim arhivima, sumnjam da je pad aviona objavljen u tisku.
-
Kaže naš Raus:
"Josip Kekini rođen je 5. lipnja 1927. a poginuo je 28. kolovoza 1951. Bio je pilot u 117 Avio puku, a tip aviona je Ikarus S-49. Navodno zbog otkaza motora na noćnom školskom letu u krugu aerodroma, ali to ću još provjeriti...."
-
Kaže naš Raus:
"Josip Kekini rođen je 5. lipnja 1927. a poginuo je 28. kolovoza 1951. Bio je pilot u 117 Avio puku, a tip aviona je Ikarus S-49.
U listi gubitaka JRV za 1951. godinu je evidentiran pad zrakoplova Ikarus S-49 u Zadru, ne navodi se ime pilota, ali je križić pored riječi pilot što znači da je poginuo.
-
Evo i konkretnog odgovora
"Josip i sestra mu Laura bili su u partizanima. Iako nisam sigurna da je bio od početka rata u partizanima, ali po pričanju išao je vrlo mlad u rat. Poslije je išao u školu i ostao aktivan vojni pilot. Bila je to velika tragedija i trauma za familiju Kekini iz Pašca."
-
Evo i konkretnog odgovora
"Josip i sestra mu Laura bili su u partizanima. Iako nisam sigurna da je bio od početka rata u partizanima, ali po pričanju išao je vrlo mlad u rat.
R. Butorović, Sušak i Rijeka u NOB, piše:
"Od početka augusta, kada su na Tuhobić stigli prvi borci, do napada na logor 12. novembra 1941, u četi (logoru) su se nalazili:
— iz Grobinštine: Slavko Ban, Branko Broznić, Edmond Čargonja, Anton Domijani, Josip Frlan, Fabijan Fućak, Ivan Fućak, Ljubomir Fućak, Milan Fućak Ata, Milan Fućak Kuzmin, Milan Fućak, Vlado Fućak, Josip Grabar, Marija Hlača, Josip Kekini, Anton Linić, Andrija Ložar, Josip Perušić Blažev, Josip Perušić Kujakićev, Josip Raspor, Romano Stilinović, Marijan Smokvina, Ivan Srića, August Šupak, Dragutin Šupak, Marijan Trošelj, Rafael Valić, Dragutin Vlašić, Milan Vlašić, Milan Vrančić i Ivan Vukelić;"
E sad opet dalje piše:
"Uza sve poduzete mjere opreznosti prisutnost povratnika s Tuhobića nije se mogla sakriti. Nekoliko je boraca uhapšeno. Da bi zaplašili narod i odvratili ga od partizana, fašisti su počeli s represalijama te su strijeljali Slavka Krautzeka, Vjekoslava Dukića i Miroslava Marčelju. To su prvi strijeljani borci na Sušaku. Od kasnije pohvatanih, strijeljani su još Franjo Cetina Matešić i dva omladinca iz ustaničkog sela Saršoni u Kastavštini. Povratak s Tuhobića platila su životima još dva omladinca iz Krasice, jedna Hreljanka i Josip Radinović (strijeljale su ga ustaše u Zagrebu)
... u svojim sjećanjima Milan Smokvina kaže:
»Tako su 25. studenoga pobili obitelj Monda Čargonje, koji je bio borac s Tuhobića; ubili su poslije strahovitog mučenja njega, ženu mu Mariju i sina Berta. Približno u isto doba uhapsili su Fabijana Šupka, Josipa Kikini, te Vladu Fućaka i Milana Fućka Kuzmina. Svi su bili osuđeni na smrt. Policija je u gradu Grobniku uhapsila sedmero aktivista. Slava Hlača prilikom izricanja presude na raspravi pred ratnim sudom izjavila je: »Moja presuda trajaće koliko i Mussilinijeva vlast."
U drugom odlomku je greška, piše Kikini a treba Kekini.
Tu je mala kontraverza i nejasnoća što se dogodilo sa njima i postavlja se pitanje dali se radi o istoj osobi sa nadgrobnog spomenika?
-
Zokxy, Daluka ja bih ovo stavio na Facebook u Novu riječku enciklopediji. Očito su Kekiniji Gromičani, a ima još osoba koje se može pitati o partizanima. (neki dan mi se javila kći čovjeka koji je sahranjen u Kosturnici u trsatskom parku.)
Mogu li?
-
... Daluka ja bih ovo stavio na Facebook ...
Mogu li?
Ne, koga zanima neka posjeti Forum CroInfo i pročita. Ja kad nešto istražujem baziran sam isključivo na posjetitelje i suradnike da ih tako nazovem koji su okupljeni oko foruma croinfo, a ne na bilo kakve grupe zatvorenog ili otvorenog tipa.
Mene nećeš pronać na niti jednoj od tih takozvanih socijalnih mreža ili kako se već zovu.
Kad imam nešto za napisat napišem to ovdje ili na LPR tako da svi mogu pročitat.
-
Daluka, si čul za onu - Kad neće brdo Muhamedu onda će Muhamed brdu.
Tako i ovo. Konkretno, ova ženskica moreš mislit kuliko let ima tako da nju treba pitat dok je još živa i tendi.
Poštijen tvoje NE! :shake2
-
Josip Kekini imao je nadimak Joško. I njegov otac također zvao Josip. To je vidljivo na nadgrobnom spomeniku. Ni Josip stariji, a ni Josip mlađi nisu bili strijeljani. A da je jedan ili drugi uhapšen, to je vrlo lako moguće.
Josip stariji ima jako zanimljivu životnu priču. Došao je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije iz Like raditi na Sušak kao žandar ili carinik. Tako je upoznao Milu iz Pašca koja je često prelazila granicu. Oženili su se i imali su 5 kćeri i 2 sina. Zbog ljevičarskih ideja ostao je bez posla. On i Mila su teško preživljavali jer je Josip tek povremeno radio na nadnice u luci Baroš. To je bilo dok i tamo nije dospio na crnu listu zbog sudjelovanja u organiziranju štrajka lučkih radnika. Zatim su oboje bili prisiljeni baviti se sitnim prekograničnim švercom. Mila je prelazila preko granice kod hotela Kontinetal, a švercala je naranče ili kavu. Često je i gazila Rječinu jer nije uvijek mogla proći neopaženo. Jednom je u hladnoj Rječini dobila i trudove, nakon čega se rodio Josip mlađi. Josip stariji i njegova ekipa su parsto metara niže od pašćanskog mosta noću razvlačiči čeličnu sajlu između Pašca i Katarine te bi prebacivali robu po toj sajli. Ponekad su i sami prelazili preko kanjona uz pomoć sajle jer nisu mogli preko granice (nepoželjni u obje kraljevine). Preteča ziplinea je postojala tridesetih godina u Pašcu! :)
Više o toj temi rekli smo kroz naš projekt (Udruga Bez granica ) Nonićeva tiramola koji je 2013. bio predstavljen u Malom salonu u sklopu izložbe MMSU-a Antologije krijumčarenja. Postoji video zapis sa pričama na YT. Na početku govori Ljiljana Fućak koja je kći Josipa Kekinija starijeg i sestra Josipa Kekinija mlađeg, poginulog pilota i partizana s Tuhobića.
https://www.youtube.com/watch?v=Q3FaETWwxDE (https://www.youtube.com/watch?v=Q3FaETWwxDE)
-
Hvala lavanda! :toyou
Ovo mi nije jasno: "Josipa Kekinija mlađeg, poginulog pilota i partizana s Tuhobića."
Josip mlađi - pilot je bio 1927. godište. Baš s 14 godina na Tuhobiću... :297
-
:thankyou Milić, hvala na rožicama! :thankyou
Lako je moguće da je završio u partizanima tako mlad. Siromaštvo, otac sa ljevičarskim idejama, Pašac koji je bio nazivan i Malom Moskvom (bar tako su mi pričale tete iz Pašca) i tko zna koji još razlog je doveo do toga da je kao dječak otišao na Tuhobić.
-
Hm, da! Iz navedenog se može tako zaključiti.
I ja sam čuo za Malu Moskvu, a i da su Paščani ratoborni. Moj tata je poznavao Baldu Fućka s plesova po Gromišćini. :rose
-
Ovo mi nije jasno: "Josipa Kekinija mlađeg, poginulog pilota i partizana s Tuhobića."
Josip mlađi - pilot je bio 1927. godište. Baš s 14 godina na Tuhobiću... :297
Miliću, u ovom slučaju sam na tvojoj strani glede dileme, gledajući neke popise antifašista sa Tuhobića najmlađi su oko 20 godina tako da vjerujem da se u ovom slučaju koji se opisuje u knjizi "Sušak i Rijeka u NOB" radi o starijem Josipu.
Za sad se nemože potvrditi da se radi o Josipu mlađem, možda nakon kapitulacije Italije.
-
Pouzdano znamo da Josip stariji nije bio u partizanima, a Joškić da.
-
Pouzdano znamo da Josip stariji nije bio u partizanima, a Joškić da.
Ni mi poznato koliko Kekini Josipa ima na Grobnišćini, još uvijek mi se ne uklapa u priču da je sa 14 godina bio na Tuhobiću?
Razlog za to je fusnota 145a prvotno nisam obratil pažnju na to, ime Josip Kekini je napisano kurzivom.
-
Kao što sam prethodno već pojasnila i napisala, Josip Kekini otac došao je iz Like (mislim da se radi o Otočcu) raditi na granicu u Sušak. Sa sobom je donio svoje prezime. Nema drugih Kekinija na Grobniku. On sam, iako je bio aktivni ljevičar, nije bio u partizanima. Bili su mu u partizanima sin Josip i kći Laura. Loza Kekini (bar što se tiče osoba koje nose to prezime) svedena je danas na jedenu osobu, udovicu drugog Josipovog (govorim o Josipu starijem) sina Lovre. Kako se Josip mlađi nije ni ženio, a njegov brat Lovro je imao dvije kćeri koje su udane i ne nose više to prezime, sada je još ostala samo udovica Lovre Kekinija s tim prezimenom. Mislim da je ovo u knjizi greška što se tiče kurziva jer je Josip Kekini mlađi poginuo, ali ne u NOB-u. U trenutku kada je knjiga pisana netko je previdio taj vremenski odmak od 6 godina. To mi je jedino logično. Kad smo kod toga, Daluka, kada je knjiga izdana?
-
Evo odgovora!
-
Hvala Milić! Kako drugih Kekinija nema na Grobniku, a od dva Josipa iz Pašca znamo da je samo jedan, mlađi bio u partizanima, greška je krziv jer je Joškić poginuo 1951, a ne u NOB-u. Od 1941. do 1978. godine bilo je prošlo 37 godina i mnoge stvari s tim vremenskim odmakom podložne su grešci ili krivoj interpretaciji. A što se tiče arhiva, i oni su nastali dijelom na svjedočenjima, dijelom na dokumentima. I sama trenutno nešto istražujem u Rijeci i u Zagrebu u arhivima, pa sam se uvjerila da se često jednom negdje nešto napiše kao činjenica (a bude krivo), a ta se "činjenica" onda dalje prenosi kao da je točna. Tako je možda došlo i do ove greške s kurzivom.
-
Evo i moje greške: od 1941. do 1975. je bilo prošlo 34 godine. Peticu sam zamjenila osmicom.
-
Vezano za greške u dokumentima, izjavama (posebno) i sl. ja obično kažem da i na bukvi svašta piše. :m055. Evo primjer Rade Šupić ili Šupica, a najnoviji mi je moj dugogodišnji doktor Zgrablić s imenom Milan i Miljenko.
-
Ni Josip stariji, a ni Josip mlađi nisu bili strijeljani. A da je jedan ili drugi uhapšen, to je vrlo lako moguće.
Lako je moguće da je završio u partizanima tako mlad.
Mislim da je ovo u knjizi greška što se tiče kurziva
Tako je možda došlo i do ove greške s kurzivom.
I sad imamo, što? Zaključak, koji bi netko trebao usvojiti, koji se temelji na riječima moguće, možda, mislim.
-
Lavanda je ostala zabezrječnuta pa ću ja donijeti zaključak.
Dakle, Josip Kekini je bio na Tuhobiću na osnovi napisanih podataka, no postoji mala mogućnost da postoji još neka osoba s istim imenom.
I mi Boška Buhu imamo, i to mlađeg!
Ustvari, Daluka, zač misliš da sve negdje mora biti zapisano? Čak ako je i zapisano - ne mora biti točno.
Maša je finila, ako se ne nađu novi dokazi. :pop
-
Dakle, Josip Kekini je bio na Tuhobiću na osnovi napisanih podataka,
To nitko ne spori jer je izvor podataka na osnovu kojeg je napravljen popis vrlo jasno naveden i ne temelji se na osnovu rekla - kazala.
Pitanje je jedino o kojem Kekiniju se radi?
Neki logičan slijed na osnovu "biografije" starijeg da se radi o njemu, mada lavanda tvrdi drugačije ne potkrepljujući dokazima, opet na osnovu priče, deklarirani ljevičar, dovoljno star da bi se pridružio borbenoj jedinici 1941., vrlo čudan podatak da nije učesnik NOB-a. Činjenica je da su nakon ofenzive talijana na Tuhobić svi pobjegli nazad svojim porodicama ili se skrivali kod nekog. Vrlo intrigantan podatak iz priče Smokvine da je jedan Kekini bio zarobljen i osuđen na smrt (sad dali bi talijani tako postupili sa dječakom od nepunih 15 godina), to što su osuđeni na smrt ne znači da je do izvršenja i došlo, možda je bila u pitanju neka razmjena. To bi Dimnjačar znal.
Da Kekini mlađi nema ćistu biografiju nebi 1948. završio Višu vojnu školu (VVU) i postao poručnik.
U cijeloj priči nedostaje podatak u kojoj borbenoj jedinici je bio Kekini mlađi do završetka rata? Borbeni put u NOB?
Jedan grob na trsatskom groblju koji me desetljećima intrigira, na vrlo vidljivom mjestu kod kapelice, a nisam uspio naći ništa o tragičnom padu pilota lovca poručnika Josipa Kekinija 1951 godine, poginulog sa samo 24 godine
Miliću, nisi trebl niš pitat.
-
Da Miliću, možda niste trebali ništa pitati jer ja sam vam napisala samo ono što su mi ispričale tete od pokojne svekrve. Dakle, nemam dokaze, pa to ne važi. Sve je to rekla-kazala. Ono što u knjigama piše je sve točno, naime strijeljan je Josip Kekini, ali je čudom preživio, pa se onda dogodilo da je 10 godina nakon toga poginuo na noćnom letu. Ili možda nije to bio strijeljan on nego njegov otac koji je onda naknadno opet umro nakon 28 godina. Ili je moguće da je jedan od mnogih drugih Kekinija kojih ima na vagone (a posebno na Grobniku) bio ta osoba iz knjige? Jer što u knjizi piše je činjenica, a što ispričaju sestre/kćeri te dvojice je rekla-kazala.
Uglavnom, ispričavam se gospodinu Daluki što nisam sve potkrijepila materijalnim dokazima neoborivima ni na sudu, a također mi je žao da kad su tete pričale da odmah nisam zatražila dokaze o ratnom putu jer sam trebala predmnijevati da će mu to zatrebati.
Neke detalje (slike) koje su im se usjekle i koje im je Joško ispričao sa tih partizanskih putešestvija neću iznositi jer je to rekla-kazala.
A isto tako, ono što ne znam ili nisam nikada ni čula, neću tvrditi da je točno. Više mi je logično, a i pošteno napisati "možda". Pa čak i za zapise iz knjiga koji su opet nastali na osnovi nečijih svjedočenja.
Dugo godina me nije bilo na forumu, a ovo me je podsjetilo na LPR i tiranije pojedinaca.
Lijep pozdrav ekipa, draža mi je suradnja s udrugom 051 uživo.
Davorka
-
Dugo godina me nije bilo na forumu, a ovo me je podsjetilo na LPR i tiranije pojedinaca.
Lijep pozdrav ekipa, draža mi je suradnja s udrugom 051 uživo.
Davorka
Ček, ček, nemoš sad uteć! Ča prvega metka si se prestrašila? :m055
Pustmo ća Kekinijeve, ajmo novu stranicu otpret.
Celestin Niko Katunar.
Negdje piše rođen 1925. a negdje 1926. Negdje da je poginuo 43. a negdje 44.
No. to nije sve! Piše poginuo negdje u Istri.
Anton Giron ga spominje nekoliko puta u knjizi Zapadna Hrbatska u Drugom svjetskom ratu no ne spominje gdje je poginuo "na zadatkuW ili ja ne mogu nači.
Daluka, Lavanda, Kobler... imate dobru literaturu i oko pa pomozite slabovidnom, lošečujnom Miliću da otkrije to mjesto.
:citam2 :reading
-
Celestin Niko Katunar.
poginuo 43.
-
Ja držim da je poginuo 12. 11 44.
Zašto?
Kopija stranice Porijeklo naziva ulica...
-
Celestin Niko Katunar.
poginuo 43.
Ja držim da je poginuo 12. 11 44.
Ako pogledaš bolje i pročitaš što sam citirao shatit ćeš na što se odnosi prilog.
Sad znaš i gdje je poginuo.
-
Vezano za datum 17. 11. to je odgovor, netko iz OK SKOJ-a za Istru se raspitivao kod MK SKOJ-a za Rijeku dali je Katunar bio na sastanku.
Nije najsretnije sročeno.
-
Znam da si se namučil nać taj podatak pa želiš da se i ja bar malo pomučim. No ni uz najbolju volju ne morem shvatiti.
Pretpostavljam da je mjesto Pazin, a datum ne mogu odgonetnuti. Prije 17. ali kojeg dana ne znam.
-
Pretpostavljam da je mjesto ...
Ča piše tu?
Porijeklo naziva ulica...
-
Daluka, ja inan dosta dobre živce ma prelaziš va napor. Ako ćeš napiši, a ako ne nmoj zafrkavat aš tvoje smjernice ja ne razumen.
-
tvoje smjernice ja ne razumen.
Sam si napisal
Porijeklo naziva ulica
Od kud si izvukal taj naslov?
Miliću, kao "građanin" Grada Rijeka "neznaš" koristiti e-usluge svoga Grada.
-
NIKO KATUNAR (Sušak, 1925. - Martinsko, 1943.) – antifašist.
Nakon okupacije Sušaka uključio se u Narodnooslobodilački pokret. S ostalim sušačkim omladincima sakupljao je materijal za borce i prenosio štampu. Ubrzo je postao član SKOJ-a.
Zbog svojih sposobnosti i predanog rada izabran je za sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a Sušak i postaje članom Kotarskog komiteta KP Hrvatske za Sušak. Godine 1943. odlazi u Istru na dužnost organizacijskog sekretara, a nešto kasnije imenovan je političkim sekretarom Oblasnog komiteta SKOJ-a za Istru.
Poginuo je na zadatku 12. studenoga 1943. godine.
https://www.rijeka.hr/wp-content/uploads/2016/09/MO-Vojak-porijeklo-naziva-ulica.pdf
-
Daluka, ... prelaziš va napor. ... ne nmoj zafrkavat aš tvoje smjernice ja ne razumen.
CELESTIN KATUNAR-NIKO (Sušak, 1926. - Martinsko na Labinštini, 1944.) - hrvatski antifašist. Na rad u Istru došao je 1943. godine. U vrijeme pogibije bio je politički sekretar Oblasnog komiteta SKOJ-a za Istru.
Izvor, eUsluge
ja ne razumen.
Porijeklo naziva ulica
-
Josip Kekini (Sušak, 5. 6. 1927. - Zadar, 28. 8. 1951.) vojni pilot.
Meni i još nekome ovdje davno je upao u oko grob na groblju Trsat koji je nemoguće ne zamijetiti jer je uz glavnu stazu i pokraj kapele sv. Mihaela. Grob je oznake (G - 2 - 46). Na spomen ploči piše da je pilot lovac poručnik Kekini Josip rođen 1927. a poginuo 1951. Znači da je poginuo u dobi od 24 godine.
Pokrenuto je istraživanje (vidi gore!) koje je dalo sljedeće spoznaje:
- Josip Kekini stariji je došao iz Like za vrijeme Kraljevine SHS raditi na granicu kao žandar ili financ.
- Tu se upoznao s Pašćankom Milom, vjenčali se i izrodili 5 kćeri i 2 sina.
- Zbog ljevičarskih ideja Josip je ostao bez posla. Povremeno je radio kao lučki radnik no kad je i tamo dospio na crnu listu zbog organiziranja štrajka lučkih radnika familija je ostala bez i ono malo prihoda. Da bi preživjeli morali su se baviti švercom. (Udruga Bez granica je o švercu preko Rječine napravila projekt Nonićeva tiramola koji je 2013. bio predstavljen u Malom salonu.)
- U knjizi Radula Butorovića "Sušak i Rijeka u NOB" spominje se da je u logoru na Tuhobiću 1941. bio i Josip Kekini. Za pretpostaviti je da je to "naš" Josip mlađi jer, iz izjava svjedoka onog doba, stariji Josip Kekini nije bio u partizanima dočim mlađi je. Ako je ovo istina onda je budući pilot sa samo 14 godina bio među prvoborcima ovog kraja.
- Poslije rata Josip je završio letačku školu i postao pilot u 117 avio-puku.
- Na školskom noćnom letu iznad zadarskog aerodroma avion Ikarus S-49 ostao je bez pogona i pri padu pilot je poginuo.
Uvijek, kad prođem pokraj tog spomenika pomislim kako su teško Joškićevi, tako da su ga doma zvali, doživjeli njegovu pogibiju.
-
mene je to sa Katunarom podsjetili na Mandela efekt
-
Zač? :o090
-
pa zato kaj se pojavljuje više mogućnosti, a vezano uz sjećanje, očito je da su nečija sjećanja lažna, ili krivo interpretirana, ili krivo shvaćena
-
Josip Kekini (Sušak, 5. 6. 1927. - Zadar, 28. 8. 1951.) vojni pilot.
- Na školskom noćnom letu iznad zadarskog aerodroma avion Ikarus S-49 ostao je bez pogona i pri padu pilot je poginuo.
Ili je bilo još nešto ili se kvar pogona desio u nevjerojatno lošem trenutku jer se pri slijetanju niti ne koristi motor.
-
Opa! Sad sam ja zabezrječnut! Svaka čast!
Vidim naslov Borci partizanskog odreda Božo Vidas - Vuk. Je to knjiga ili...?
-
A i Josip Kekini je umro prije nego se rodio, kako vidih. Oh ti tipfeleri ... :o090 :facepalm
-
Ja ću je otvoriti, mislim da bi bilo najbolje u "Vojna povijest". kako da je nazovrm?
-
Ja ću je otvoriti, mislim da bi bilo najbolje u "Vojna povijest". kako da je nazovrm?
A da proširimo i na ostale borce? Ne samo Tuhobić.
-
Da, zašto ne. No, Tuhobić je majka svih partizana ovog kraja.
A koje područje bi ta, proširena tema pokrivala? Borci iz PGŽ ili borci na teritoriju PGŽ ili..
-
Da, zašto ne. No, Tuhobić je majka svih partizana ovog kraja.
A koje područje bi ta, proširena tema pokrivala? Borci iz PGŽ ili borci na teritoriju PGŽ ili..
Iz/u :happydancing
-
Josip Kekini (Sušak, 5. 6. 1927. - Zadar, 28. 8. 1951.) vojni pilot.
- U knjizi Radula Butorovića "Sušak i Rijeka u NOB" spominje se da je u logoru na Tuhobiću 1941. bio i Josip Kekini. Za pretpostaviti je da je to "naš" Josip mlađi jer, iz izjava svjedoka onog doba, stariji Josip Kekini nije bio u partizanima dočim mlađi je. Ako je ovo istina onda je budući pilot sa samo 14 godina bio među prvoborcima ovog kraja.
Vezano za napisano, više informacija u temi "Borci sa Tuhobića 1941. (http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=4346.msg115678;topicseen#new)"
-
Vjekoslav Dukić (Kastav, 13. 9. 1919. - Trsat, 5. 12. 1941.) predratni komunist, antifašistički prvoborac.
Skolovao se za pomorca u Bakru. U proljeće 1941. ušao je u SKOJ-evsku grupu na Podvežici koju je oformio Željko Marač te su izvodili uobičajene akcije kao pisanje parola po zidovima, rasturanje letaka, prikupljanje hrane i sličlno.
U kolovozu 1941. zajedno s Dmitrom Rahelićem, Josipom Bogatecom i Markom Ambrožićem odlazi na Tuhobić gdje s ostalima formiraju partizanski odred "Božo Vidas - Vuk".
Prilikom akcije uništenja logora na Tuhobiću od strane talijanske vojske zarobljen je skupa s Slavkom Krautzekom i Miroslavom Marčeljom te su odlukom Vojnog suda strijeljani 5. 12. 1941 na Trsatu, kraj groblja.
Kako nije sahranjen u trsatskoj Kosturnici mislio sam da je pokopan na groblju u Kastvu. No, nije već je pokopan na groblju Trsat u zajedničkom grobu sa svojim roditeljima (D - 3 - 19).
Ulica na Gornjoj Vežici prozvana je njemu u čast.
-
Valerio Zappia (Vinež kod Labina, 1928. - Rijeka, veljača 2001.) pravnik, prevoditelj, javni djelatnik i novinar. Bio je predsjednik Zajednice Talijana Rijeke.
"Vale", kako su ga prijatelji zvali, bio je čovjek širokih interesa. Na stranicama novina Rijeke i Istre pisao je o svemu - od sporta, ekonomije, socijalnih pitanja pa do književnih kritika.
Radio je u "La Voce del Popolo", uredivao je i "Panoramu", ilustrirani dvotjednik koji izlazi u Rijeci od veljače 1952.
Bio je urednik, a kasnije i direktor "EDIT"-a.
1972. g. napušta "Edit" i postaje predsjednik "Zajednice Talijana Rijeke".
Pokopan je na Trsatu, u grobu oznake (B - 7 - 11).
-
Josip Pino Glažar (Fiume, 23. 11. 1943. - Rijeka, 21. 11. 2017.) profesor, nogometni sudac i kontrolor.
Pino, nizak rastom, ali velikog autoriteta, a još većeg srca bio je prototip modernog nogometnog suca. Rodio se ratne 1943. godine na Brajdi no življenjem je bio Krimejčan. Profesor fizičkog odgoja, predavao je u Građevinskoj školi, ali i u drugim školama.
Počeo je suditi nogometne utakmice i ranije, ali meni je ostao u sjećanju od 1971. kađ je na Krimeji sudio Orijentu i Rijeci. Obje momčadi su, u to vrijeme, bile u jugoslavenskoj Drugoj ligi - zapad. Bio sam na toj utakmici, ali ne sjećam se rezultata, ali pamtim da je Krimeja bila krcata.
U nogometu je ostao pedesetak godina, a sudio je 1.435 utakmica. Godine 1980. postao je UEFA-in sudac pa je sudio i međunarodne utakmice. Nakon 25 godina suđenja 1984. g. postaje kontrolor i ostaje daljnjih 25 godina u nogometu
Pokopan je na groblju Trsat (G - 5 - 43).
-
Vinko Valkovic - Polet (Opatija, 1912. - Rijeka, 30. 12. 1944.) antifašistički borac.
Vinko Valković je u najranijoj mladosti napustio rodni grad i odselio u Sušak gdje je izučio za bravara. Početkom rata započinje i njegov tajni rad za NOP, a kapitulacijom Italije prelazi u mornaričke jedinice Drugog obalnog sektora. Tu se osposobio za diverzantske akcije što će u radu vješto koristiti.
Početkom siječnja 1944. godine u Kostreni je, u organizaciji Dunje Radetić i Josipa Jeličića, sekretara MK KPH za Sušak, održan sastanak na kome je odlučeno da se formiraju prve borbene (diverzantske) grupe koje će na razne načine, pa i atentatima, ometati okupatorske snage i njihove pomagače u djelovanju. U tu/te grupe ušli su izvježbani diverzanti Vinko Valković Polet, Ljudevit Majster Arpad, Davor Ritt, Josip Blažević, Rudolf Džodan, Franjo Vončina, Zvonko Marin i drugi.
Iz knjige R. Butorovića "Sušak i Rijeka u NOB" može se doznati da je od Poletove ruke strasalo nekoliko njemačkih doušnika poput Dušana Šorka, nekog policijskog agenta zvanog Bodul i Ateo Šuster. No, svakako najspektakularnija je bila akcija uklanjanja fašista Ferrarija. Polet i Arpad su u riječkoj gostionici Ornitorinco dan prije akcije postavili eksploziv s tempirnim uređajem ispod stola za kojim je običavao svakodnevno sa svojim društvom sjediti omraženi Ferrari. Drugi dan (2. 8. 1944.) u 17.45 snažna eksplozija je odjeknula i odmah odnijela tri života te ranila dvanaestoricu među kojima je bio i Ferrari koji je od posljedica tri dana poslije i preminuo.
Vinko Valković Polet poginuo je u riječkom Starom gradu 30. 12. 1944. od neprijateljskih metaka. (U jednom izvoru piše da je uhićen i strijeljan, a u drugom da je poginuo u razmjeni vatre.)
Na mjestu gdje je strijeljan u Starom gradu postavljena je spomen-ploča, a na Trsatu postoji Put Vinka Valkovića Poleta.
Pokopan je na groblju Trsat u grobu oznake (A - 8 - 204).
-
Vinko Valkovic - Polet (Opatija, 1912. - Rijeka, 30. 12. 1944.) antifašistički borac.
Pretpostavljam da nema veze sa časopisom Polet ili? :help2 :pojmanemam
-
Koliko znam - ne.
-
Rudolf Džodan Rude (Sušak, 1927. - Sušak, 10. 3. 1945.) član SKOJ-a.
Bio je četrnaestogodišnjak kad je počeo 2. sv. rat u našem kraju. Od početka rata u Sušaku je sve vrvjelo od različitih akcija kojima se pomagalo NOP-u. Tako je i Rude sa svojim vršnjacima prikupljao potrebne materijale "za šumu", pisao protufašističke parole po zidovima, a u jednoj takvoj akciji početkom siječnja 1944. uhvaćen je i sproveden u Kaštel, kako su u ono doba zvali riječki zatvor*. To je bila veća racija od strane njemačke okupacijske sile u kojoj su osim Džodana uhićeni i drugi pomagači NOP-a i komunistički aktivisti. Rudetov cimer u zatvoru bio je vršnjak Anton Pičuljan koji će s njim otići u smrt na stepenicama kod "Alge" u Sušaku prilikom strijeljanja trinaestorice zatvorenika. Razlog strijeljanja je bila odmazda zbog ubojstva dvojice policijskih agenata od strane člana tzv. borbene grupe NOV-e.
Iz priče Džodanove obitelji (objavljenoj na stranici Formule 1) saznaje se da su na stubama, danas s imenom Trinaestorice strijeljanih, nakon strijeljanja u jutarnjim satima okupatori ostavili leševe skoro cijeli dan na mjestu zločina. Poslije su ih ukrcali u kamion i odvezli na groblje Kozala gdje su ih pokopali u zajedničku grobnicu.
Nakon rata posmrtni ostaci strijeljanih su iskopani, a Rudina majka Katarina prepoznala je sinovljeve ostatke po špagericama i pojasu. Pokopan je na Trsatu. Kad je dovršena trsatska Kosturnica ponuđeno je da Rudolfovi ostaci budu pohranjeni u njoj no to je majka odbila, tako da je Rudolf Džodan zvan Rude pokopan na Trsatu u grobu oznake (G - 4 - 27).
21.12 1971. SO Rijeke izglasala je Rješenje kojim jedne stube na Krimeji nose ime Rudolfa Džodana.
Na Piramidi je nakon rata jedan dječji vrtić nosio ime Rudolfa Džodana.
*Na mjestu nekadašnjeg kaštela izgrađen je 1906. riječki zatvor pa valjda otuda i ime. Kasnije je zatvor prozvan Via Roma zbog ulice koja je bila uz njega.Navodno je Frane Pitur, kad su ga Talijani vodili u zatvor, uzviknuo poznatu parolu- Via Roma nikad doma![/size]
-
Jučer sam prolazio pokraj ovog groba i sjetio se da je naš prijatelj Kobler na Forumu 051 o pokojniku napisao sljedeće:
"Marijan Glažar (1914. - 2005.) inspektor u Inspekciji rada, dugogodišnji član, član uprave i blagajnik Trsatske glazbe (od 1926.!), te trsatske Narodne čitaonice. Amaterski sportski radnik i nogometni sudac. Više od 70. godina (do 2001.) svirao je piccolo u Trsatskoj glazbi."
Svaka čast!
Potaknulo me to na razmišljanje što znamo o Trsatskoj glazbi. Ovako, iz rukava osnovana početkom 20. stoljeća na poticaj Andrije Račkog. Moj dobar poznanik pok. Branko Paškvan je dugo svirao u njoj. U mlađim danima naš prijatelj iz Konta Milan Boškić je svirao trubu u Glazbi pa smo ga zezali da ćemo za vrijeme nastupa doći i lizati limun pred njim. Kratko vrijeme u Glazbi su svirali moj kum Rudi Čorak i bratić Slave Badurina.
I to bi bilo to što znam o Trsatskoj glazbi. Znam još i da vježbaju u bivšoj kući Lavala Nugenta.
Sjetio sam se i jednog događaja koji mi, svaki put kad ga se sjetim, izazove trnce ugode po tijelu.
Prvi maj 1991., ležim u izolacijskoj sobi sušačke bolnice, rano jutro je. Odjednom glazba izvana. Dođem do prozora, a Trsačka glazba svira "Ustajte vi zemaljsko...". Ženskica s Kardiologije baca glazbi karanfil, dirigent ga pobere s asfalta, pošalje pacijentici "leteću pusu" i nastavlja dirigirati.
Eto, to je Gradska glazba Trsat! Ona je uz nas u radosti i žalosti.
Zato treba cijeniti ljude poput Marića, kako su vjerujem prijatelji Trsaćani zvali Marijana, i sve njegove kolegice i kolege.
Marijan je pokopan na groblju Trsat a mjesto je oznake (A - 8 - 100)
-
Đuro Rošić (Sušak, 26. I. 1897. - Zagreb, 13. VII. 1986.) sudac, kazališni intendant i kritičar.
U Zagrebu je završio trogodišnju glumačku školu, a "usput" je dovršio Pravni fakultet (1925.) i doktorirao pravo (1930.). Bio je sudac i sudovao je u Ogulinu, Sušaku i Kastvu.
Dok je službovao u Sušaku, osim suđenja, bavio se i kazalištem kao predsjednik i umjetnički voditelj Hrvatskoga kazališnoga društva.
Nalogom narodne vlasti od 4. svibnja 1945. Đuro Rošić s članovima kazališne družine „Nikola Car“ preuzimaju Teatro Verdi. Premda je kazalište bilo derutno, bez stakala, već 10. svibnja 1945. u organizaciji Kazališne družine Nikola Car održana je predstava. U pozdravnom govoru dr. Đure Rošića sa bine riječkoga kazališta PRVI put u šezdesetogodišnjoj povijesti kazališta čula se hrvatska riječ!
U siječnju 1946. formirana je prva uprava Narodnog kazališta Rijeka – Teatra del popolo Fiume s dramama: Hrvatskom i Talijanskom, te Operom i Baletom, a upravnik kazališta bio je dr. Đuro Rošić da bi 29. svibnja 1946. postao prvi intendant Narodnog kazališta Rijeka – Teatra del popolo Fiume. Na toj dužnosti ostaje do 15. svibnja 1946. nakon čega je, kao pravnik, imenovan predsjednikom Državne arbitraže u Rijeci. Ponovno postaje intendantom riječkog kazališta od 1. veljače 1951. do 9. listopada 1952. godine.
Od 1953. pa do umirovljenja 1963. godine, dr. Đuro Rošić predavao je kao redovni profesor Više pomorske škole u Rijeci teoriju države i prava te međunarodno javno pravo. Kazališne kritike pisao je od 1955. za novine, časopise (Riječka revija, Novi list, Vjesnik, Dometi) i za radio U knjizi „Iz gledališta – riječki kazališni zapisi“ objavljenoj 1980. godine sakupljene su njegove kritike o gotovo svim dramskim predstavama riječkog kazališta od 1958. do 1973. godine.
Godine 1974. bio je dobitnik Nagrade grada Rijeke za životno djelo.
Pokopan je na groblju Trsat (C - 1 - 8).
-
Milojka Mezzorana (Sušak, 7. travnja 1927. - Rijeka, 23. veljače 2004.) profesorica.
Za vrijeme 2. svjetskog rata u našem kraju Sušak, jasno i njegova mladost, se velikom većinom priklonio NOP-u. Tako je i Milojka, učenica sušačke Ženske gimnazije radila što je većina njezinih vršnjaka radila: skupljala hranu, samitetski materijal, lijekove, pisala parole, dijelila letke... U jednoj akciji dijeljenja letaka 14. kolovoza 1944. godine je uhvaćena i sprovedena u riječki zatvor, u ono vrijeme zvan Kaštel. Nakon standardnog ispitivanja (čitaj mlaćenja) nakratko je prebačena u tršćanski zatvor, a potom u zloglasni Auschwitz. Tu je tetovažom na podlaktici lijeve? ruke dobila doživotnu uspomenu u obliku broja 88499.
Početkom studenog iste godine prebačena je u logor Chemnitz pokraj Dresdena. Radila je u nekoj tvornici gdje je dočekala oslobođenje od strane Crvena Armija u svibnju 1945.
Vraća se u Sušak i nastavlja školovanje koje je dovršila u Zagrebu na Filozofskom fakultetu diplomiravši engleski jezik.Zapošljava se kao tajnica u JLZ , a potom predaje u riječkoj Pedagoškoj gimnaziji "Vladimir Nazor" do 1977. godine kada odlazi u invalidsku mirovinu.
Umrla je u Rijeci i pokopana na groblju Trsat (G - 1 - 15).
Memoari Milojke Mezzorane pisani rukom su pohranjeni u MGR, prepisani kako-tako u digitalni oblik te su dostupni na ovoj adresi ---> https://issuu.com/vedranaspadonitefanic/docs/prijepis_rukopisa_miojka_mezzorana
Evo jednog malog isječka memoara, baš dijela prijepisa koji sam ja uradio uz pomoć mojih prijatelja koji su željeli ostati anonimni:
"Najveći užitak smo osjetili, kad smo ušli u bivšu blagovaonu tvornice,veliku i lijepu sobu,u kojoj je pozornica,spojeno s druge strane s kuhinjom.Vidjeti smo veliku zastavu njemačku od stropa do poda,a u sredini kukasti krst.S druge strane je visila Hitlerova slika.Mi smo zasukali rukave,pljunuli u dlanove, i gađali sliku sa kamenjima, ko će bolje,i sa osvetničkim žarom se bacili na zastavu,rastrgali je na komadiće."
-
Špiro Marčeta (Otišić kod Vrlike, 1878. - Sušak, 1947.) hotelijer.
Marčeta je kao sin siromašnih seljaka morao zarana napustiti svoj dom i otisnuti se trbuhom za kruhom najprije u Split gdje se zapošljava u kavani "Centrale" kao pomoćni konobar. Otuda je otišao u Vukovar, sada već kao konobar.
U Rijeku dolazi 1900-te, a ubrzo i na Sušak gdje otvara vlastitu kavanu "Sokol.". Seli se iz Sušaka i odlazi u Sarajevo. Već 1904. opet se vraća u Sušak gdje nastavlja otprije započeti posao.
Opet Špiro nema mira pa 1910. u Rijeci preuzima kavanu "Comercio" koju je uspješno vodio do početka Prvog svjetskog rata. Rat je nakratko prekinuo njegove ambicije jer su ga, kao prokazanog srbofila, A-U vlasti odmah internirale. No, nakratko jer se uspio nekako izvući iz nevolje pa je ostatak rata proveo u Rijeci vodeći kavanu.
Dolaskom D'Annunzia opet mora bježati, no sad u Zagreb. Ponovo se vraća na Kvarner, opet u Sušak te 1920. preuzima upravljanje (ne vlasništvo!) hotelom "Kontinental". U to doba kulminira sukob ardita s "ostatkom svijeta", a u hotelu su smješteni talijanski vojnici tako da je kavana bila u malenom prostoru kod sadašnjeg ulaza. Na Badnjak 1920. srušeni su mostovi na Rječini što je Marčeti pomoglo da se riješi vojske. Naime, uslijed eksplozija prouzročenih rušenjem mostova hotel je oštećen i postao nepodesan za stanovanje pa se vojska morala iseliti. Tako je bilo omogućeno da se hotel kako-tako sredi i da se povećaju dotadašnji kapaciteti. U prizemlju je bila kavana, a na katu restoran i sobe.
Iako je zgrada hotela bila u tuđem vlasništvu Marčeta je 1923. uložio velik trud i sredstva kako bi uredio, i to luksuzno!, sobe, restoran i kavanu ispred koje je sredio mali park s drvećem i cvijećem. Sušačani su se odmah priviknuli na ovako lijepo uređenu kavanu, a Marčeta je sve više napredovao, kako u materijalnom tako i u društvenom smislu. Osim hotelijerstva ulagao je i u druge poslove poput "Vozarsko - najamni obrt" za prijevoz ljudi i roba.
Od 1936. do 1939. bio je gradski vijećnik Sušaka, a postao je i predsjednik Građevnog odbora za izgradnju pravoslavne crkve na Parizu. Kako bi se uredila crkva donirao je čak 101.000 dinara za izradu ikonostasa.
Nakon završetka Drugog rata Marčeta je optužen i osuđen konfiskacijom cjelokupne imovine i gubitkom političkih prava na godinu dana zbog suradnje s neprijateljem (izdavao sobe, hranio i pojio Talijane i Nijemce).
Tu presudu je riječki Županijski sud 2013. godine poništio jer da mu (Marčeti) je bilo povrijeđeno pravo na obranu čime je on posmrtno rehabilitiran.
Umro je u Sušaku i pokopan na trsatskom groblju u grobu oznake (B - 4 - 57).
-
KUKLA, Karel (Dragutin, Karlo), skladatelj, orguljaš i zborovođa (Jeneč kraj Praga, 4. VII. 1867 — Sušak, 6. I. 1913)
Veličina, pozicija, raskošnost... groba nekog pokojnika često mogu (pokušati) prikazati status u društvu u kojemu je pokojnik živio. Whiteheadov mauzolej je na najvušoj poziciji groblja Kozala, Ružićev na Trsatu, vrhunskog majstora Rendića, je praktički neusporedivo lijep, a Kuklin skroman grob pokazuje, barem meni, status koji je on uživao u crkvenim okvirima Trsata (župnik Andrija Rački). Zašto? Pa njegov grob je smješten uz sam južni zid grobljanske kapele sv. Mihovila, a što nije praksa valjda nigdje. Ali kad pročitaš što je on sve skladao odmah postaje jasnije zašto njegov grob ima privilegirano mjesto na Trsatu.
"U Pragu završio studij kontrabasa na Konzervatoriju i crkvene glazbe u Orguljaškoj školi. God. 1891–1905. djelovao u Senju kao dirigent gradske glazbe te ravnatelj zbora i orguljaš u katedralnoj crkvi sv. Marije. U Sušaku 1906–12. bio nastavnik pjevanja i orguljaš u gimnaziji, usporedno vodio pjevačka društva »Jadranska vila« i »Primorski Hrvat« i privatno poučavao glazbu. Prema literaturi, za studija počeo skladati, osobito za kontrabas (Fantazija, Impromptus, Nocturno, Poloneza; Predigra fantastičnom baletu), a u Hrvatskoj ostvario raznolik opus svjetovnih (nedovršena opera Aspa, libreto A. Weber) i crkvenih skladba. U Zagrebu je HPD »Kolo« 1903. praizvelo njegovu kantatu za muški zbor i orkestar Tragedija pod Gvozdom (prema epu A. Tresića Pavičića; o skladbi pod pseudonimom Musicus pisao u Obzoru, 1903, 32) i 1904. Pet hrvatskih narodnih pjesama za bariton solo, mješoviti zbor i orkestar (sačuvano u arhivu »Kola« u knjižnici HGZ). Na području crkvene glazbe bile su zapažene njegove Tri mise sa starohrvatskim riječima za muški zbor, a skladao je i ofertorije, motete te solo-popijevke (Zdravo Marija, prijepis u arhivu pjevačkoga zbora franjevačkoga samostana na Trsatu). Kritičari su isticali njegov znalački pristup skladanju, modernu harmonizaciju i ritmiku u zbornom slogu, zanimljivu instrumentaciju te vrsno poznavanje crkvenoga glazbenoga stila"
Za one koji žele saznati više:
DJELA (tiskana): Večer na moru za violončelo i glasovir. U: Glazba, 1(1893) 11, Pr., str. 2. — Divici Mariji za muški zbor (tekst M. Marulić). U: Vienac, 33(1901) 42, str. 848–849. — 14 ofertorija za Božić i druge crkvene svetkovine za muški i mješoviti zbor, soliste, dvije violine, orgulje i mali orkestar. Zagreb (1903). — Tri mise sa starohrvatskim riječima za muški zbor. Prag 1903. — Zbirka preludija za orgulje. Zagreb (1903). — Noć je tiha za bariton i glasovir. U: Lovor, 1(1905) 3, Pr., str. 1–2. — Četiri mješovita zbora (Oj ti dušo, Jezero su tvoje oči, Ljubici, Velebitu). Zagreb (1906). — Jadranu za mješoviti zbor. U: Glazbeni dar Saveza hrvatskih pjevačkih društava za godinu 1909 i 1910. Zagreb (s. a.), str. 14–15. — Ranjeni junak za bariton solo i muški zbor. U: Ibid., str. 10–13. — Evo svećenik veliki za muški zbor. Zagreb 1937. — Podoknica nadbiskupu za muški zbor. Zagreb 1937. — Lišće za ženski zbor. (S. l., s. a.). — Misa u C-duru za muški zbor. (S. l., s. a.). — Raduj se Marije za muški zbor. U: Vienac crkvenih pjesama,2. Zagreb (s. a.), 18–20; Zbirka crkvenih pjesama. Zagreb (s. a.), 32–33.
Grob je označen s (E - 8 - 37).
Izvor: KUKLA, Karel. Hrvatski biografski leksikon (mrežno izdanje). Leksikografski zavod Miroslav Krleža,
-
Špiro Marčeta (Otišić kod Vrlike, 1878. - Sušak, 1947.) hotelijer.
Umro je u Sušaku i pokopan na trsatskom groblju u grobu oznake (B - 4 - 57).
S njim u grobu leži i njegov sin, Duško Marčeta (1913.-1993.), sušački arhitekt, nekadašnji vaterpolist "Victorije" i član vaterpolskog tima koji je 1938. bio prvak Jugoslavije, a 1928. hrvatski omladinski rekorder na 100 m leđno. Kasnije član savjetodavnog odbora "Victorije".
-
Veljko (Vjekoslav) Poduje (Šibenik, 24. veljače 1907. - Rijeka, 2. ožujka 1993.) nogometaš, nogometni trener, sudac, novinar i profesor.
Ostat će upisan u "zlatnu knjigu Hajdukovih nogometaša" jer je Igrao u momčadi druge generacijie od 1922. do 1932. godine.
Za Hajduk je odigrao 248 utakmica i zabio 25 golova.
Prvu utakmicu, kao prvotimac u "bilom" dresu, odigrao je 15. svibnja 1922. protiv Splita. Bio je star 15 godina!
Tri puta je nastupio za reprezentaciju Jugoslavije, prvi put kao sedamnaestogodišnjak! 1924. protiv Čehoslovačke kada su, osim vratara, reprezentaciju sačinjavali samo igrači Hajduka. S Hajdukom je osvojio titule prvaka Jugoslavi 1927. i 1929. godine.
Kako je rano "upao" u prvu momčad, tako se rano i povukao iz nogometa jer je otišao na studij ekonomije u Zagreb gdje je kratko igrao za zagrebačku Concordiju.
Kad je završio studij prestao je igrati, ali ne i aktivno se baviti nogometom. Postao je nogometni trener pa je 1932. čak kratko vrijeme trenirao i svoj Hajduk. Kasnije je trenirao još neke timove, a među njima i Orijent. Bio je među osnivačima i jedan od predsjednika Zbora riječkog trenerskog podsaveza.
Poduje je bio i nogometni sudac pa se za njega može reći da je bio "sve u nogometu"
No, uz nogomet, ostat će upamćen i kao profesor (pretpostavljam!) stručnih predmeta u Ekonomskoj školi u Rijeci, gdje je živio nakon Drugog svjetskog rata. Na Radiju Rijeci dugo je godina uređivao sportski program, a pisao je i uređivao razne sportske publikacije, među kojima i dio knjige Izidora Matovinovića "Pola stoljeća Orijenta" koju opet prelistavam tražeći eventualne podatke o Teti Roži.
Pokopan je na groblju Trsat, u grobu neobičnog izgleda pod brojem (D - 4 - 34).
I još nešto!
Pričala mi je rođakinja, koja je pohađale Ekonomsku školu u drugoj polovici šezdesetih onog stoljeća, kako su djevojke na nastavu morale dolaziti u kutama do koljena, a dečki s kravatama, a sve radi Podujine volje,
.
-
Rozalija Radić r. Sokolić - Teta Roža
(Novi Vinodolski, 1883. - Rijeka, 1964.) ugostitelj
Malo koji Riječanin, da ne spominjem Sušačanin, nije čuo za Tetu Rožu. Oduvijek sam želio doznati tko je ta žena koja je ušla među sušačke legende. Zahvaljujući dobrohotnosti Rožine praunuke Dijane Radić-Matulja, uz iznimno zalaganje gospođe Vlaste Kabalin, došao sam do podataka i fotografija o Teti Roži.
Ovo je tekst koji daje bitne podatke o popularnoj Teti Roži, krimejskoj oštarici.
Tekst je zapisala 1989. g. Franjica Vičić, a govorio je Rožin sin Zvonko Radić i žena mu Branka.
Koja žena, koji borac, koji radnik...čitajte i divite se neumrloj Teti Roži.
"Zvonko i Branka Radić Rijeka 29.9.1989.
"Kod tete Rože"
Naziv "teta Roža" potječe od ugostiteljekog objekta kojeg je tu vodila Rozallja Radić punih 26 godina (1938 - 1964). Iako je od njene smrti proteklo vise od četvrt stoljeća taj se objekt i dalje, bez obzira tko ga vodio, zove "Kod tete Rože". Odkada autobusi voze kroz ovaj dio grada (Kumičićevom ulicom) tu je bila i ostala autobusna stenica "Kod tete Rože".
Udovica Rozalija Radić rodom iz Novog Vinodolskog došla je stanovati ovdje sa svoja četiri sina Antonom, Tomislavom, Zvonkom i Nikolom 1934. godine. Tu svoju malu gostionicu čiji su korisnici bili uglavnom lučki radnici, koji su spavali u Radničkom domu na Vežici i pokoji susjed, teta Roža je otvorila 1938. godine. 1964. dolazi do proširenja Kvaternikove ulice i zbog toga je pet jednokatnica s desne strane moralo biti porušeno. U jednoj od njih stanovala je teta Roža sa sinom Zvonkom i njegovom obitelji. Odselili su na Vežicu, gdje je nakon par mjeseci umrla teta Roža. Vjerojatno bi još koju godinu poživjela da nije morala ostaviti svoje omiljeno radno mjesto. Bufet kod tete Rože bio je otvoren svaki dan i nedjeljom i blagdanom. "Majko, nemojte otvarati barem na Novu godinu, odmorite se malo." govorili su joj ukućani. "A ne, to nikako ne, zar ste zaboravili da su ti ljudi moje mušterije kroz cijelu godinu? Dođu se grijati kod moje peći; i da na Novu Godinu ostanu bez imalo topline? Ne, ne, to im teta Roža neće uskratiti." bio je njezin odgovor. Dapače, taj dan im nije ni piće naplaćivala, a počastlla bi ih i sa domaćim kolačima. 1938. i 1939. na Sušaku su štrajkali lučki radnici. Teta Roža je bila među onim neustrašivim ženama koje su štrajkašima nosile hranu.
Sinovi Tete Rože:
ANTON, rođen 1905. - profesor u gimnaziji u Delnicama. Umro 1950. godine narušenog zdravlja od posljedica rata.
TOMISLAV, rođen 1913. - učitelj u Donjoj Stubici. Poginuo 1942. godine. Obilježja na njegovu uspomenu su grob na mjesnom groblju u Donjoj Stubici, kojeg kite i održavaju učenici i mještani te spomenik na mjestu gdje je poginuo. Njegovo ime je upisano na spomen ploči u Donjoj Stubici. Također škola u tom mjestu nosi ime ovog omiljenog učitelja "Tomislav Radić", a postavlli su i njegovu bistu.
NIKOLA, rođen 1920. - odveden u zatvor u Italiju 25.1.1942. Majka ga je posjetila u Firenzi. U januaru 1943. po puštanju iz zatvora pridružuje se NOB-i. Borac je 35. Udarne Ličke Brigade, poginuo u Udbini početkom 1945. godine.
Teta Roža, ta skromna, tiha i vrijedna žena te herojska majka, koja je NOB-i žrtvovala svoja tri sina. Svi koji smo je poznavali, sjećamo je se s velikim poštovanjem."
Teta Roža pokopana je na groblju Trsat u obiteljskom grobu oznake ( A - 5 - 54).
-
Damir Vrhovnik (Bjelovar, 3. 9. 1947.- Rijeka, 31. 7. 2023.) gospodarstvenik, političar.
Kao diplomirani inženjer strojarstva 1974. se zapošljava u Brodogradilište "Viktor Lenac".i tu ostaje do mirovine 2003. obavljajući razne dužnosti pa tako i onu najistaknutiju, dužnost direktora od 1987. Prošao je s "Lencem" i kroz pakao rata i privatizaciju. Vrlo uspješno! Za to je 1993. godine proglašen najboljim menadžerom RH, a 1999. dobio Nagradu Grada Rijeke. No u prosincu 2003. "Viktor Lenac" završava u stečaju.
Paralelno s poslovnom odvijala se i politička karijera Damira Vrhovnika. I tu je postigao odlične rezultate, uvijek vjeran crvenoj, SDP-ovoj boji. Bio je u prvom sazivu višestranačkog Sabora RH 1990. - 1992. kada je SDP potonuo na mizernih 5% birača. No, zahvaljujući ljudima poput Vrhovnika, podignut je ugled stranke i SDP pobjeđuje na izborima početkom 2000. godine.
Kao treća, ogledna, točka njegovog djelovanja treba biti djelovanje u vrijeme Domovinskog rata. Tu je njegova uloga i doprinos ogroman. Posebno se istaknuo kao ovlašteni pregovarač Vlade RH s JNA o mirnom odlasku vojske iz Rijeke što je, srećom, uspješno provedeno. O tim događajima objavio je 2021. knjigu " Sjećanja na događanja iz ratne 1991. godine".
Damir Vrhovnik bio je zaljubljenik u šah i dugogodišnji predsjednik ŠK Rijeka. Godine 2010. uspješno je, zahvaljujući njegovom zalaganju, organizirano Pojedinačno prvenstvo Europe.
Lov je, također, bio jedna strast koja je obilježila Vrhovnikov život .
Ljudi, koji su ga poznavali, rekli su da ga je krasila osobina stalnog dokazivanja i težnje prema vrhu. Nekima je pak baš ta njegova osobina smetala.
Damir Vrhovnik pokopan je na groblju Trsat u grobnici (C - 1 - 78).
-
Mile Uzelac (1. 12. 1913. - 29. 6. 1987.) antifašistički borac, narodni heroj i general.
Jedan spomenik mi je prekjučer zapeo za oko. Pogledajte, molim cas, ovu vojnu karijeru generala Uzelca! Biti zapovjednik velikih vojnih jedinica POBJEDNIČKE vojske s tridesetak godina nije baš "mačji kašalj".
No, upoznajmo taj životni i ratni put Mile (Miloša) Uzelca.
Rođen je u selu Crna Vlast pokraj Otočca u seljačkoj obitelji. Godine 1931. završio je podoficirsku školu u Bileći i službovao po raznim garnizonima. 1940. je u Pančevu završio tečaj za instruktora padobranstva.
Izbjego je zarobljavanje u kratkotrajnom Travanjskom ratu vrativši se u rodno selo. Tu postaje jedan od organizatora otpora talijanskom okupatoru, a u rujnu 1941. postavljen je za zapovjednika partizanskog odreda Ognjen Prica.
Krajem 1942. postavljen je od strane GŠ NOV i PO Hrvatske za zapovjednika 2. brigade 6. ličke divizije, a u svibnju 1943. postao je načelnik štaba te divizije. Za zapovjednika 20. dalmatinske divizije postavljen je u veljači 1944. da bi pri kraju 2. svjetskog rata na ovim prostorima bio zapovjednik 11. hrvatskog korpusa.
Poslije rata završava u SSSR-u vojnu akademiju Frunze i vraća se u Jugoslaviju gdje je bio na čelu divizija u Osijeku, Nišu, Kragujevcu, Bjelovaru i Rijeci. Umirovljen je 1966. u činu general potpukovnika.
General Uzelac nosilac je brojnih ratnih i poratnih odlikovanja, a među njima treba istaknuti Orden narodnog heroja koji mu je dodijeljen 27. 11. 1953. (što ja u popisu narodnih heroja Jugoslavije ne nalazim).
Mile Uzelac umro je u Rijeci i pokopan je na groblju Trsat u grobu oznake (C - 1 - 95b).
-
Bruno Dante Petrali (Fiume, 1925. - Rijeka, 25. 12. 2022.),pjevač,. spiker, glumac, TV novinar.
Brunov otac Giovanni došao je kao talijanski vojnik 1919. na Trsat gdje je upoznao Brunovu majku Linu r. Glažar. Mladi su se zaljubili, oženili, stvorili obitelj i odlučili živjeti u Rijeci koja je, nešto kasnije, potpala pod Kraljevinu Italiju. U početku je familija jako skromno živjela, no Giovanni se uspješno bavio trgovinom tako da su krajem tridesetih godina bili jedna od bogatijih fijumanskih obitelji.
Zahvaljujući imućnim roditeljima i tatinom potnanstvu s riječkim prefektom Testom uspio je izbjeći regrutaciju , a po kapitulaciji Italije otac je sredio da kao vojnik radi u brodogradilištu na Kantridi tj. da bude doma.
Kraj rata Bruno je dočekao u Milanu (rodni grad oca) kao student prava, ali se koncem 1945. vratio u Rijeku gdje je, iako s teškim bremenom sina talijanskog reakcionara, već u ožujku 1946. "od prve" primljen kao spiker talijanske redakcije na Radiju Rijeci.
Otad je Bruna krenula karta!
Osim što je bio spiker, počeo je i pjevati zabavne mrlodije na Radiju Rijeci po nagovoru urednika Marija Kinela. Tih, pedesetih, godina na hrvatskoj glazbenoj sceni postojala su tri popularna pjevača: Ivo Robić, Zvonimir Krkljuš i Bruno Petrali.
Bruno je za Jugoton snimio osamnaest pjesama od čega su sano dvije bile na talijanskom, a ostale na hrvatskom jeziku.
No, mjesto spikera na radiju gasilo se jer je u Rijeci bilo sve manje Talijana pa se već 1955. ugasila talijanska redakcija, a time je i Bruno postao suvišan. No nije očajavao, već je nastavio pjevati po opatijskim hotelima. Od toga je solidno živio no pjevajući nije bio zdravstveno niti mirovinski osiguran pa je odlučio početi glumiti u kazalištu kao član Talijanske drame. Svejedno nije zapostavio pjevanje jer ga je volio, a i novčići su uvijek dobrodošli. Pjevao je Bruno i po Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj, a i na legendarnom bar-boatu Barbi Rudu koji je u riječkoj luci pružao noćnu zabavu od 1965. godine.
Godine 1969. Bruno je postao direktor Talijanske drame i na njenom čelu bio punih dvanaest godina..I za vrijeme direktorovanja Bruno pjeva po Opatiji, ali i vodi program na TV Koper gdje je honorarno radio od 1971. do 1988. godine. Kako je sve to uspijevao uskladiti samo on zna.
Nakon 1988. nisam uspio ništa pronaći na netu pa pretpostavljam da se umirovio. No i do tada je njegova karijera bila više nego zapažena.
Sahranjen je na groblju Trsat u niši oznake (E - 8 - 53).
Bruno Petrali - Una Sola Volta Ci Si Ama (Samo jednom se ljubi) :
https://www.youtube.com/watch?v=nDQNJB0Jv1g